Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Ispijamo nektar iz natočenih
čaša života
Zavide nam zvijezde ljubomorne
čuvarice prošlosti
Ispod stabala čempresa zlate
nam se poljupci
Usnama dodirujemo pjev
prepoznatljivih ptica
Pogledi nam razbacani po slikovitim
pejzažima zanosa
U lutanjima vjetra vijore nam
nemirne misli
Riječima čežnje ubiremo
latice noći
Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.
Meša Selimović
Cijeli si je život tražio
Sada kada si je našao
Dok te bude ti ćeš bježati
...Bježati od sebe samog
Svojih snova i bolova
Bježat ćeš od nje
Pamtit ćeš svaki zid
Svaki grafit sa njenim imenom
Istim onim koje nisi imao hrabrosti
Izgovoriti u svojim pjesmama
Šaptat ćeš ga kada budeš sam
Dok te bude lagat ćeš
Da ona za tebe nije bila ništa
Tvoje pjesme da su pisane drugoj
Niko ti ni ovaj put neće vjerovati
Ni ti sam dok je budes tražio
U licima nepoznatih...
Propala ljubav ne nosi se na put
Kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
Kad probudi se -- oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci:
Oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
Oni te naglo zabole, zapeku.
Otides dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
Micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce,
U sutra sjenu bacajuc od juce.
Volim prirodu,volim šumu,rijeku
i onaj moj stari bunar.
Volim da porazgovaram,
od razgovora sve postane
svjetlije i svježije,
kao da se prozori na kući otvore...
Nisam naročito pametan,
niti mislim da je to važno,
važnije je da je čovjek pravedan
i da se ne truje ružnim mislima.
...Mučno bi bilo živjeti obeshrabren,
treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv čovjeka.
- "Znam... vreme ce sa mojih usana tisinom sakriti tvoje ime, da ga ne procitaju oni sto zlobu radoznaloscu sakrivaju. Necu im dati da cuju moje saputanje vetru izreceno, da te cuva; moje dogovore sa zvezdama, da ti osvetle staze po kojima hodas; moje naredbe srcu izdate, da otkucaje svoje utisa - da te ne probude, dok u mojoj dusi spavas ti... Najdrazi moj snu... nedosanjani!"
- "Zapravo, ti mali i neprimetni ljudi ne postaju veliki. Oni su oduvek takvi, samo se od gomile korova ne isticu dok ga neko slican njima ne posece."
- "Gledam u oci koje nisu zasluzile bol. A upravo to u njima vidim...
Gledam u usne koje bi nesto izgovorile... Ali kome?
Patnja se na tom licu nastanila. Gledam u suze koje uzalud klize niz lice.
Oh, razbicu sva ogledala!"
- "I kog me djavola pitate sta mi je, kada znate da cu reci da mi nije nista. Necu vam otkriti znacenje moje tisine, mog osmeha, mog bola! Bol je deo nas. Ne trudite se uzalud, ja sam se na vreme predala. A vas, lazne moraliste, ne zelim u svojoj okolini. Kradete mi ovaj mali, lepi deo sveta koji imam za sebe. Ne dam vam, niti cu vam ga ikada dati!"
Dadoh ti svoje Sunce i svetlost, svoj radostan dan.
Tamni oblaci se navukoše,
strah prekri nebo.
I u tom trenu se smešim,
mislim na tebe... samo da si tu!
Da kroz razmaknute zavese posmatramo, munje koje paraju nebo,
da na zvuk grmljavine naslonim lice na tvoje grudi..
ne iz straha.
Već da čujem, čujem da li tvoje zaljubljeno srce kuca jače,
u mom zagrljaju.
I smešim se...
ugasih svetlo,
upalih sveće kao da si tu,
da se ušuškam u tvom krilu,
i prislonim obraz na tvoje usne.
I smešim se...
gledam kako se kapi kiše slivaju niz prozor!
Zamišljam..
"To su tvoje nežne ruke,
klize po mom telu,
snažan vetar koji nosi oluju,
tvoji uzdasi!"
I smešim se...
To zaljubljena duša ponovo sanja!
Umro sam, a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem...
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći...
Oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio.
Ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene...
Snaći ćeš se...
iz njih naprosto ljubav izbija.
Te pjesme... to sam ti sad ja.
Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo.
Tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što više neću moći usne da ti dodirnem...
Još jedan dan je prošao
Još uvek sam potpuno sam
Kako može ovako da bude
Ti nisi ovde sa mnom
Nikad mi nisi rekla “Zbogom”
Neko mi je rekao zašto
Si morala da odeš
I ostaviš moj svet tako hladnim
Svaki dan sedim i pitam se
Kako je ljubav umakla
Nešto mi šapuće u uvo i kaže
Da ti nisi sama
Jer sam ja ovde sa tobom
Iako si daleko
Ja ću ovde ostati
Nisi sama
Ja sam ovde sa tobom
Iako smo razdvojeni
Uvek si u mom srcu
Nisi sama
Potpuno sama
Zašto, oh
Tek druge noći
Sam mislio da san te čuo kako plačeš
Moleći me da dođem
I grlim te svojim rukama
Mogu da čujem tvoje molitve
Nosiću tvoj teret
Ali prvo mi je potrebna tvoja ruka
Pa zauvek može da počne
Svaki dan sedim i pitam se
Kako je ljubav umakla
Nešto mi šapuće u uvo i kaže
Da ti nisi sama
Jer sam ja ovde sa tobom
Iako si daleko
Ja ću ovde ostati
Jer ti nisi sama
Ja sam ovde sa tobom
Iako smo razdvojeni
Uvek si u mom srcu
I ti nisi sama
Šapni tri reči i ja ću doći trčeći
I, devojko, ti znaš da ću biti tu
Biću tu
Nisi sama
Jer sam ja ovde sa tobom
Iako si daleko
Ja ću ovde ostati
Nisi sama
Ja sam ovde sa tobom
Iako smo razdvojeni
Uvek si u mom srcu
Nisi sama
Jer sam ja ovde sa tobom
Iako si daleko
Ja ću ovde ostati
Nisi sama
Ja sam ovde sa tobom
Iako smo razdvojeni
Uvek si u mom srcu
Jer ti nisi sama
"I dalje verujem da Sunce izlazi svakog dana i da svako novo Sunce najavljuje novi dan; dan koji je juče bio budućnost. I dalje verujem da će današnji dan, u trenutku zatvaranja jedne stranice vremena, obećati sutra - ranije nepredvidivo, kasnije neponovljivo."
..."Pisala bih...ali sve reci nestaju i gube se u sutonu moje duse...nema ih,nestaju,gube sjaj...
Mnostvo slika, neodsanjanih snova..Crteza i nedovrsenih recenica koje se vrzmaju glavom... Mnostvo puteva ka istom cilju i otezano hodanje po njima izjeda...
I dok lagano podrhtavam u sebi osecaji se nizu.. Neki neopisivi strah je prisutan a slutnja za necim losim je sve jaca... Pokusavam se oduprijeti no uspevam sve teze, skoro pa nikako.. Nesto cudno se uvuklo u mene i zadaje mi zemljotrese iznutra.. Kao vulkan... A kada eksplodira podrhtavanje mene je ogromno. Ne mogu ga smiriti.. >