SVE PRAVE LJUBAVI SU TUŽNE

rastanak-frame4.jpg
 
stock-vector-vector-illustration-of-beautiful-women-silhouettes-with-different-butterflies-in-the-head-78843952.jpg

"Ona je prihvatila svaki deo mene, i nikada nije trazila da se menjam... A promenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao sta osecam. Nije trazila da je drzim kao kap vode na dlanu... Cinjenica da je volim bila joj je sasvim dovoljna. A ja sam kao trebao da joj nadjem zamenu."..
 
Poslednja izmena:
'Zavisnost je odlika svake veze koja se zasniva na osećanjima. Sve počinje kada vam predmet vašeg obožavanja udeli tu opojnu, halucionogenu dozu nečeg što nikada ne bi priznali da želite - emotivnu injekciju, strasnu ljubav i neizmernu ushićenost. Ubrzo počinjete da žudite za tom silnom pažnjom, sa opsesivnom glađu svakog narkomana. Kada dejstvo ljubavne droge prođe, brzo postajete bolesni, razdražljivi i prazni (da ne spominjem ravnodušnost dilera koji vas je pre svega navukao na nju a sada odbija da vas i dalje snabdeva istom - uprkos činjenici da vi znate da ju je negde sakrio, do đavola, zato što vam ju je dotad davao besplatno). U sledećoj fazi ste mršavi i drhtite u gulu, sigurni samo u to da biste prodali dušu ili orobili svog komšiju samo da dobijete dozu, bar još jednom. U međuvremenu, predmet vašeg obožavanja počinje da vas prezire. Posmatra vas kao nekog koga nikada pre nije sreo, a ne kao osobu koju je nekada strasno voleo. Da ironija bude još veća, zbog toga ne možete da ga krivite. Mislim, pogledajte se samo. Pretvorili ste se u patetičnu masu koju više ni sami ne možete da prepoznate. I tako. Zapali ste u poslednju fazu zaljubjenosti - kranje i nemilosrdno obezvređivanje samog sebe.''

Jedi, moli, voli - Elizabeth Gilbert
 
225964_10150292791524692_323296799691_9619075_5908515_n.jpg


Jedno je slomiti poneku grančicu, a drugo je slomiti srce... Dva srca... Sva tri srca... Hej? Pazi šta radiš,molim te... Jer to nije tamo neki stručak zumbula, nego jedna naročita ruža...
Ruža negovana da bi ostala divlja... Razumeš li to? A takvim ružama se diviš izdaleka...
Njih ne diraš...
(Balasevic)
 
red-perennial-flowers-1.jpg


Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati, nemirnice?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.

Rabidrant Tagore-65
 
Cekam te, iako ne znam
Da li ces sigurno doci;
Cekam te, a nisam siguran
Ni koliko cu cekati moci.

Cekam te, mada teski oblaci
Ispunise moje noci tugom;
Cekam i potajno se nadam
Da nisi otisla nekom drugom.

Cekam, iako moje vec lice
Mrljaju tragovi kisele kise;
Cekam - jedino to jos znam.

Cekam, a prijatne vijesti
Odavno ne stizu mi vise;
Cekam - to jos mogu da dam.

N.B.BAN

 
5298c32ae93b82f6e791fdb84b89ef63a80a9e72_m_thumb.jpg

Reci tom kajanju da se umjeri,
kajanju svakako dobrom, ali opasno pristrasnom.
Nemoj se prošlošću opterećivati i mučiti toliko.
Nemoj pridavati toliku važnost sebi.

Zlo koje si učinio bilo je manje
nego što pretpostavljaš; daleko manje.

Vrlina koja ti je donijela kajanje sada
i onda je bila prikrivena u tebi.

Vidi kako jedan doživljaj, koji ti se nenadno
vraća u sjećanje, objašnjava
uzrok tvog čina koji ti je izgledao
nedostojan, ali sada biva opravdan.

Nemoj se u svoje pamćenje apsolutno pouzdati:
mnogo si zaboravio - razne sitnice -
koje su te dovoljno opravdavale.

I nemoj da misliš da si onoga kome je nepravda nanesena
poznavao tako dobro.
Verovatno je imao darove, za koje nisi znao;
ni ogrebotine možda nisu ono
što ti misliš (ne poznajući njegov život)
da su bile strašne rane koje si mu nanio ti.
Nemoj se pouzdati u svoje slabo pamćenje.
Umjeri kajanje koje je uvijek
do izmišljotine pristrasno prema tebi.

Kajanje - Konstantin Kavafi
 
TI NE VOLIŠ

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć' u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Koliko si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća -
i ko što smo slucajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veće, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

Jesenjin
 
images



Setim se, kako su u ljubavi,
dragi prvi dani.
Kad su ruke tople,
kad se oči slede,
preletajući one kolutove blede,
oko usana...

Što drhte, protkani,
mutnom tišinom,
u kojoj su osmeh i tuga pomešani
nesigurno i tamno.

Klatno zvona
teško i tmurno
u grudi udara me.

Tad se dižem,
i, u mutna oka prozora,
puna sitnih glasova večeri,
šapućem, nesigurno,
i moje ime....

Miloš Crnjanski
 
Nisi htjela da te volim,
Nisi htjela.
Da li zato sto se plasis
Da bi i ti zavoljela?

A znala si sta ti dajem,
Sve si znala...
Al' zbog neceg srcu svome
Nisi sama vjerovala

http://4.***************/_ct_3QL4WBPE/S3PQBYO5uLI/AAAAAAAAA54/oN-2CX5GRUc/s400/834_mi20amor2.jpg
 
Ustaću i otići, otići na Inisfri,
i tamo kolibu dići od gline i pruća, znam;
gajiću leje pasulja, i košnice imaću tri,
i živeću srećan i sam.

Tamo ću imati mira, jer sporo rominja mir,
kaplje sa velova jutra u cvrčkom raspevan žbun;
tamo je blistava ponoć, podne uz purpurni vir,
a sumrak lepršanja pun.

Ustaću i otići, jer stalno čarobni šum
pljuskanja jezerske vode slušam za jave i sna;
taj šum, dok pločnike gazim i sivi prašnjavi drum,
srce mog srca zna.

V. B. Jejts
 
U odjecima orgulja, u šumovima vjetra,
u bljesku neke zvijezde, u kapi kad pada kiša,
zamišljala te u svemu i tražila te u svemu,
a da te ne nadje nikad.

Možda te poslije našla, našla i ponovno
izgubila te, dok je u borbi života bila;
sad te i dalje traži i zamislja te u svemu,
a da te ne nadje nikad.

Al znade da postojiš, da nisi prazna tlapnja,
ljepoto bez imena, jedinstvena i divna.
Zbog toga tužna živi, jer uvijek tebe traži,
a da te ne nadje nikad.

ROSALIA CASTRO

tumblr_lfjywbYaPp1qc7qwfo1_500.jpg
 
Jedan se pogled iskrao kradom
iz plavog sna sa dna tišine,
zasjao iskrom, bljesnuo nadom
i zaživjeo usred tame.

I poput duge u kišnom danu
na tren tama poce da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu
ostavi nešto što se pamti.

Prebrzo sve su prekrile sjene,
i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše rijeci neizrecene
za neke druge pozornice.

I ništa više. Sve što je bilo
zacas se pokri velom sutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje.
.

Dragana Konstantinovic
1097655-Clipart-Valentines-Day-Or-Wedding-Note-With-Roses-And-Butterflies-Over-Tan-3-Royalty-Free-Vector-Illustration.jpg
 
Sretna ljubav. Zar je to normalno,
zar je to ozbiljno, zar je to korisno -
što svijet ima od dvoje ljudi
koji svijeta ne vide?

Izdignuti do sebe bez ikakve zasluge,
dvoje slučajnih na milijun, ali uvjereni
da je tako moralo biti - kao nagrada za što? Ni za što.
Svjetlost pada niotkud -
zašto baš na te, a ne na neke druge?
Ne vrijeđa li to pravednost? Vrijeđa.
Ne remeti li to brižno naredana načela,
ne ruši li s visine moral? Remeti i ruši.

Pogledajte samo te sretnike:
kad bi se bar malo prikrivali,
hinili utučenost i tako krijepili prijatelje!
Poslušajte samo kako se smiju – uvredljivo.
Kakvim jezikom govore – tobože razumljivim.
A te njihove ceremonije, ta cifranja,
pa s koliko se samo pažnje međusobno ophode –
točno kao da su se urotili protiv čovječanstva!

Teško je i zamisliti do čega bi došlo
kad bi njihov primjer drugi mogli slijediti.
Na što bi se mogle osloniti religije, poezije,
na što bi se mislilo, što bi se zapostavilo,
tko bi htio ostati u igri.

Sretna ljubav. Kome to treba?
Takt i razum nalažu da se o njoj šuti
kao o skandalu iz viših sfera Života.
Divna se djeca rađaju bez njezine pomoći.
Nikad joj ne bi uspjelo napučiti zemlju,
uostalom rijetko se i događa.

Neka ljudi što ne znaju za sretnu ljubav
mirno tvrde da nigdje nema sretne ljubavi.

S tim će uvjerenjem lakše i živjeti, i umirati.

Wislawa Szymborska -Sretna ljubav


f64ad5d2c519a88ddb76e00a1e7750e91331264488_full.gif
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top