Све о бебама 0-12 месеци

  • Začetnik teme Začetnik teme Vexy
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Joj Cicak, mislim da tvoje stanje posle prvog porodjaja ima veze sa tim sto si bila u odredjenoj meri oslobodjena velikih odgovornosti pre nego sto si rodila dete. Ti si u sve velike odluke, ako se ne varam, uplitala I ostale clanove porodice. Zene koje imaju mnogo obaveza koje se, uslovno receno, mogu nazvati egzistencijalnim, ne prepustaju se toliko patnji I bolu. Ovo nije kritika jer sam se I ja slicno ponasala, rekla sam par puta da sam bila na korak od PPD-a. Da se posle 3 nedelje nisam obrela u bolnici I bila smestena u sobi sa zenom koja je imala tragican ishod porodjaja, verovatno bih polako skliznula u depresiju.
Moja mama je, za razliku od mene, bila potpuno sama u nepoznatom gradu, nije imala ama bas nikog da joj doda casu vode (oca ne racunam, na kraju su se I razveli), ziveli su su dvorisnom stanu sa bunarom u sred dvorista I bez tekuce vode u stanu. Ona nije mogla da se prepusti "zlehudoj sudbini" vec je morala da misli na stosta drugo.
Sto se stitne tice, ona je stvarno "zenski infarkt". Nije cudo sto toliko zena danas boluje, toliko je odgovornosti na nama, tempo za koji nam je potrebno da smo fizicki Djokovic, duhovno majka Tereza, za svet Tajson, na poslu Tramp, a u kuci Megan Foks.
 
laural, donekle si u pravu, ali ja ipak mislim da PPD ne zavisi od toga toliko koliko mislis, depresija pogadja i one koje muka natera na tezak zivot, snalazenje, itd... cesto i cujemo za takve slucajeve... bas zato sto nisu imale nikakvu pomoc i gurale same dok su mogle... jednostavno neke zene puknu, a to ne zavisi odmaterijalnog statusa, toga dal si sam u gradu ili u malom mestu s gomilom rodbine, to je subjektivan osecaj, i zato ej nezahvalno da ga bilo ko sa strane od nas komentarise tako, i da dajemo dojagnoze ko sta, zasto....
cesce je nego sto mislimo, a mnoge zene cute, jer smo takva sredina da je sramota to reci naglas....
sramota je da kazes da ti je tesko, da se osecas lose, da puknes, da ovo, da ono... i to je dodatni pritisak za zenu kojoj je tesko, osuda okoline, nerazumevanje, onda kada treba pomoc,da neko prevrce ocima, govori joj da se prenemaze, sta je radjala ako ce da kuka i slicne stvari...
nemaju svi ni snagu da se iscupaju iz PPD, nazalost...
 
z:D ma nije zbog svekrva, necu vise ni da idem na tu temu, sjatili se svi da napadaju, nema vise smisla ici tamo....pitam onako, ja sam sada mnogo stabilnija i bas vidim napredak sto se tice i zivaca ali i fizickog oporavka u zadnjih mesec dana....nije bebac nista laksi za odgajati nego ranije, sada je stao na noge i svasta dohvati,svasta pojede :))), ni cetvore oci mi nisu dovoljne ali mi lakse pada svo to opterecenje nego ranije....valjda je i on veci i vidim da je zdrav i napredan pa vise ne brinem toliko...

a i dobila sam menstruaciju, nedelju dana nakon sto sam pocela da dojim samo dva puta dnevno....5+ za moje hormone, rade kao doxa....

odoh i ja sa teme, nema svrhe da tamo dobijam svekrve od kojih bezim
a za neke bih se rado menjala

ja jos nemam ciklus a bas slabo siki, povuca par puta u toku dana
 
ja sam posle prvog porodjaja bila u depresiji a sad jok
malo mi u pocetku bilo bez veze, al na to je dosta uticalo i to Tamarino nepce,pa Irina nije bila tu,ja sama sa bebom koja ima rascep,pa rana boli,pa dal ce beba da bljucne i ugusi se ili nece,pa ne mogu da dojim i cela ta frka sa boginjama,dal ce dobiti dal nece blabla.....al vrlo brzo sam se vratila u normalu
sad sam samo nervozna kad zaredjam dve tri noci da ne spavam lepo...al cim odspavam dovoljno da ne budem zombi,odmah druga prica

radi se ustvari mozda i o tome sto mi je sve vec poznato,znala sam sta me ceka(ne racunajuci to sto nisam bas ocekivala da necu dojiti) i jos bitnije, nemam vremena da razmisljam o kojecemu jer je i Irina tu
nemam pojma
al mi je sada mnooogo bolje nego prvi put
 
laural, donekle si u pravu, ali ja ipak mislim da PPD ne zavisi od toga toliko koliko mislis, depresija pogadja i one koje muka natera na tezak zivot, snalazenje, itd... cesto i cujemo za takve slucajeve... bas zato sto nisu imale nikakvu pomoc i gurale same dok su mogle... jednostavno neke zene puknu, a to ne zavisi odmaterijalnog statusa, toga dal si sam u gradu ili u malom mestu s gomilom rodbine, to je subjektivan osecaj, i zato ej nezahvalno da ga bilo ko sa strane od nas komentarise tako, i da dajemo dojagnoze ko sta, zasto....
cesce je nego sto mislimo, a mnoge zene cute, jer smo takva sredina da je sramota to reci naglas....
sramota je da kazes da ti je tesko, da se osecas lose, da puknes, da ovo, da ono... i to je dodatni pritisak za zenu kojoj je tesko, osuda okoline, nerazumevanje, onda kada treba pomoc,da neko prevrce ocima, govori joj da se prenemaze, sta je radjala ako ce da kuka i slicne stvari...
nemaju svi ni snagu da se iscupaju iz PPD, nazalost...

upravo
kod nas vlada misljenje da je depresija, posebno PPD vezana za razmazene zene, za zene koje imaju viska vremena i novca, sto je strasno i jezivo i apsolutno netacno i upravo se poistovecuju sa prenemaganjem, sto je tek stetno

pa koliko slucajeva ima da se zene iz siromasnog okruzenja, zene koje imaju jezive egzistencijalne probleme i slicno upadnu toliko gadnu PPD da se ne izvuku : (
tu i jeste tragedija, ako se ja pitam, upravo zbog takvog stava da je PPD ustvari razmazenost, prenemaganje, dosadno ti je itd pa se zene jako retko odlucuju da o tome pricaju ili se obrate za pomoc
a ustvari je mnogo podmukla stvar, dijanozu uspostavljal psihijatar, a samo osoba koje je dozivi moze da zna kako je

ja sam imala uzasan strah od PPD i na svu srecu nije me potkacila, bila sam jako vesela , raspolozena , bas onako lepo nezna i osecajna posle porodjaja (a smtarala sam da je to nemouce tada, takav biti) itd, i stalno tvrdim da su to sve odradili hormoni, mogli su da odrade posao na drugi nacin i sve bi bilo drugacije, a razmazenost i prenemaganje sa tim nema ama bas nikave veze
 
Joj Cicak, mislim da tvoje stanje posle prvog porodjaja ima veze sa tim sto si bila u odredjenoj meri oslobodjena velikih odgovornosti pre nego sto si rodila dete. Ti si u sve velike odluke, ako se ne varam, uplitala I ostale clanove porodice. Zene koje imaju mnogo obaveza koje se, uslovno receno, mogu nazvati egzistencijalnim, ne prepustaju se toliko patnji I bolu. Ovo nije kritika jer sam se I ja slicno ponasala, rekla sam par puta da sam bila na korak od PPD-a. Da se posle 3 nedelje nisam obrela u bolnici I bila smestena u sobi sa zenom koja je imala tragican ishod porodjaja, verovatno bih polako skliznula u depresiju.
Moja mama je, za razliku od mene, bila potpuno sama u nepoznatom gradu, nije imala ama bas nikog da joj doda casu vode (oca ne racunam, na kraju su se I razveli), ziveli su su dvorisnom stanu sa bunarom u sred dvorista I bez tekuce vode u stanu. Ona nije mogla da se prepusti "zlehudoj sudbini" vec je morala da misli na stosta drugo.
Sto se stitne tice, ona je stvarno "zenski infarkt". Nije cudo sto toliko zena danas boluje, toliko je odgovornosti na nama, tempo za koji nam je potrebno da smo fizicki Djokovic, duhovno majka Tereza, za svet Tajson, na poslu Tramp, a u kuci Megan Foks.
Ne bih se slozila.
Onda bi svaka od ovih poznatih i bogatih upadala u ppd.
Ipak je to individualno i zavisi od tvog mentalnog sklopa,
a porodjaj je okidac. Ustvari bol+sve ono posle porodjaja, hormoni itd.
Moja majka npr.mene nije umela da razume jer nije ni delic toga dozivela.
Bila je tu uz mene svo vreme, i podrzala me u svemu ali nije mogla shvatiti. Sto je normalno.
Kad mi je nakon mesec dana rekla da bi ona kuci, a da ja moram ustati i poceti da kuvam, ja sam se
rasplakala kao kisa, kao da mi je rekla da me se odrice. Nisu me ostavljali samu prvih par meseci,
onda mozes misliti u kakvom sam stanju bila, bukvalno se smenjivali svi okolo... mozda par sati na dan budem sama i to je to... stalno mi je neko trebao... a muz npr.krene u radnju, ja placem ko da me ostavlja... itd itd..
Uzasan period...

Ono sto jeste tacno je da fizicka aktivnost pomaze, promena sredine, neznost ljudi oko tebe...
Imala sam period kad bi cupala travu ili sredjivala dvoriste do iznemoglosti, da bi uvece zaspala
jer kad se fizicki izmoris bolje se osecas... pa novi ljudi, promena sredine... mene je npr.zagrljaj mm-a
bukvalno lecio, on me stisne i drzi i ja taj dan funkcionisem... smesno ali meni je to pomagalo...
laural, donekle si u pravu, ali ja ipak mislim da PPD ne zavisi od toga toliko koliko mislis, depresija pogadja i one koje muka natera na tezak zivot, snalazenje, itd... cesto i cujemo za takve slucajeve... bas zato sto nisu imale nikakvu pomoc i gurale same dok su mogle... jednostavno neke zene puknu, a to ne zavisi odmaterijalnog statusa, toga dal si sam u gradu ili u malom mestu s gomilom rodbine, to je subjektivan osecaj, i zato ej nezahvalno da ga bilo ko sa strane od nas komentarise tako, i da dajemo dojagnoze ko sta, zasto....
cesce je nego sto mislimo, a mnoge zene cute, jer smo takva sredina da je sramota to reci naglas....
sramota je da kazes da ti je tesko, da se osecas lose, da puknes, da ovo, da ono... i to je dodatni pritisak za zenu kojoj je tesko, osuda okoline, nerazumevanje, onda kada treba pomoc,da neko prevrce ocima, govori joj da se prenemaze, sta je radjala ako ce da kuka i slicne stvari...
nemaju svi ni snagu da se iscupaju iz PPD, nazalost...
Tako je.
Zato sam i reagovala na nikodijin post.
Jer nije fer prema zenama.
S druge strane razumem je jer to nije dozivela.
Ali moramo imati razumevanja jedna prema drugoj, bas zato sto smo zene.
Postoje razni razlozi zasto neko to dozivi teze a neko ni ne oseti, ali je cinjenica da
je toga bilo oduvek, a sada se samo povecava broj registrovanih slucajeva, i uslovi zivota
vode ka povecanju toga.
Kazu da ce 2020.depresija biti jedan od najvecih/najucestalijih problema na svetu. :(

Ne treba to ignorisati, vec pricati o tome, s kim god, jer nasim bebama smo potrebne mi zdrave i prave
a ne komsinice koje ce da pljucnu Ona je razmazena. ;)
 
z:) ja sam jedno vreme skoro svaki dan plakala od muke i prskala, cak sam i vikala na malog na momente....i ovih dana je tesko bilo, bas je naporan, svako pranje sudja, rad u kuhinji, wc, moj obrok mi prolaze uz deranje u ogradici....nece ni da sedi u kolicima a ne mogu da ga pustim na pod jer svasta dira i sve stavlja u usta i jede....z:shock:....a sad jos i rat oko spavanja, nece da zaspi pored mene nego zaspi na meni :)))), uz prethodno migoljenje i skakanje po meni koje nije krace od pola sata....usne su mi modre od tog kako me je par puta lupio glavom, kose na potivlju mi je pocupao masala z:hm:
 
mene nervirao mm, morala sam da ga vaspitavam da ne moze da povisi ton na bebu, da je tako ne smiruje nego razdrazuje ... a beba je isla i wc sa mnom, nisam mogla da ga spustim a ni da istrpim ... veoma je nezan, nece da cupa srce mamino :heart:

pa missim, oreko 10 kg i velika nuzda bas i ne idu zajedno :))))

bila danas na sistematskom, zalizak na srcu koji je popustao u trudnoci se normalizovao, zdrava sam ko dren samo kile da skinem....jos ginekologa da obavim, zubar, srce i abdomen su gotovi....
 
A mene medo stalno pita za miciku:"Mama 'Ta je to?" (valjda mu smesno sto je dlakavo i nije pisa aahahhah)
Ja mu kazem Pika i objasnjavam kako devojcice imaju piku a decaci pisu, na sta se on smeje kao lud... ahahahhaha... :)
Ne znam sta mu je to smesno.

PS. A nekad pokazuje na svoj stomak i kaze beba Ena. ahahahahahah
Jesam vam rekla da mi je trazio da otvorim stomak da vidi bebu... ahahaha
Valjda svi donose za nju stvarcice pa mu vec dojadilo, hoce da je upozna .

A kako ce mi nedostajati u porodilistu. uzas
 

Back
Top