A sad da vam ispricam kako nas je medo rasturio nocas:
Od kako se docepao nogu i usavrsio ustajanje uz ogradicu u krevetcu, em nece da zaspe na vreme, pa se budi svaki sat-dva, ustane i kuka, ja ga podojim, vratim, a on opet ustane i kuka, pa na sve ti dodajte ustajanje u 6 ujutru.
E a nocas je u 4 sata, kad je po milioniti put dobio siku i vratili ga u krevetac, covek ustao i poceo da place tj.dere se bez suza, ja sam siznula jer nije prestajao, odem gore, mm ga je morao nosati, i cim ga spusti ovaj kuka, pa sidjem, podojim ga, on opet kuka... sve smo probali, posvadjali se, izvikali, siznuli svi.... on je od 4 do 8 stenjao i kukao... kad ga je mm nekako uspavao u kolicima... onda je toliko hrkao da sam opet morala da predjem u drugu sobu!
Nepodnosljivo postaje!
Ja treba da pocnem da radim, umesto da bude bolji, on je sve gori, nemirniji, uzas... ja stvarno ne mogu celu noc da ga dojim, nosam, zabavljam i najgore od svega slusam njegovo kukanje, i da u 7 odem odmorna na posao.