tara
Buduća legenda
- Poruka
- 35.576
ali taj vigamtol ima oko 700 nekih jedinica, jedna kap, a meni pise da treba da dajem 400 tih jedinica
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
ali taj vigamtol ima oko 700 nekih jedinica, jedna kap, a meni pise da treba da dajem 400 tih jedinica
Jeste, tacno.
Nego, ovaj baksuz je od tih povracao i mleko iz prethodnog podoja.![]()
onda da nastavim da dajem taj galenikin vitamin d,posto jakov ne reaguje na njega?
Da, da, naravno.
Andreju je taj ukus smetao, ne znam da li su jos uvek takve, kao voce, al' tezak vestak, k'o kad naprave vocne zvake.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=02&dd=04&nav_id=283472
kistina???
ostali?
dokle je stigla ova prica? je l' treba da panicim?
mi vec 6 meseci pijemo AD3 kapi..
sestra koja je lekar (pa je zato zivkam) ima cere od godinu i tri god., obema je davala iste kapi..
Jos sam ja medi davala po 2 kapi dok sam davala kasikicom. Tako mi dr.rekla.
Sad dajem po 1, jer mu kanem u usta. Smesan je, ja mu pokazem flasicu a on otvori usta ahahaha...
Jel se vigantol daje do 2 godine?
sestro slatka, ni manje ni vise nego vest od pre cetiri godine...
ma i za vigantol je lre 2 god bila vezana neka afera, ali pojma nemam sta tacno...
I ja bih da čujem mišljenja mama ovde o jednom važnom pitanju. Čisto da vidim mišljenja, eto...
Naime, muž i ja smo pričali... emotivno smo razbijeni, oboje. Sve ovo što sam ja vesela ovde i što sam vesela u mojoj dnevnoj sobi, sve je klimavo kao babini zubi. Za čas krene neko drugo raspoloženje, i kod mene i kod njega... Oboje samo na bebu mislimo, to smo pre par dana priznali jedno drugom. Ne pričamo o tome, da nebi onog drugog shebali, ali to je stalno izmedju nas. I u tom iskrenom razgovoru smo zaključili da oboje mislimo, tj oboje bismo želeli treće dete.
Razbilo bi nas finansijski, možda. Ipak, jedna plata na nas tolikoPa smo ipak našli neku finansijsku računicu, bar za prve dve godine. E, još samo da nam taj kredit ne visi nad glavom kao stalna opasnost... ali dobro...
Oboje smo saglasni da, sada sa namerom i svesno, poradimo na trećoj bebi.
ALI... znam šta želim, znam da i on isto želi, ali me jedno kopka - da nije sve to najvećim delom posledica emotivnog šoka koji smo nedavno imali? Fizički, ja sam ok. Sve je ok, normalno i zdrava sam. Sa te strane je ok. Takodje, nemam neki strah od fizičke strane svega toga, ono da se žene istraumiraju, pa kažu nikad više, dosta mi je i ovo iskustvo... Ne, ne bojim se toga, idem za onom narodnom - neće dva puta u isto mesto. I stvarno me nije strah. Ali šta ako mi zapravo patimo za ONOM bebom, a prenosimo to na neku hipotetičku, koju eto želimo? Ne znam da li me razumete... Ne plašim se ja da ćemo se predomisliti kad mi stomak bude do zuba, već da možda svoja osećanja ne projektujemo pogrešno...
Ne znam kako da objasnim...
Valjda me razumete. Šta biste vi na mom mestu. Ja hoću treću bebu, on hoće, i naizgled nema problema. I nema ih zapravo, možda samo ja previše filozofiram, a?![]()
I ja bih da čujem mišljenja mama ovde o jednom važnom pitanju. Čisto da vidim mišljenja, eto...
Naime, muž i ja smo pričali... emotivno smo razbijeni, oboje. Sve ovo što sam ja vesela ovde i što sam vesela u mojoj dnevnoj sobi, sve je klimavo kao babini zubi. Za čas krene neko drugo raspoloženje, i kod mene i kod njega... Oboje samo na bebu mislimo, to smo pre par dana priznali jedno drugom. Ne pričamo o tome, da nebi onog drugog shebali, ali to je stalno izmedju nas. I u tom iskrenom razgovoru smo zaključili da oboje mislimo, tj oboje bismo želeli treće dete.
Razbilo bi nas finansijski, možda. Ipak, jedna plata na nas tolikoPa smo ipak našli neku finansijsku računicu, bar za prve dve godine. E, još samo da nam taj kredit ne visi nad glavom kao stalna opasnost... ali dobro...
Oboje smo saglasni da, sada sa namerom i svesno, poradimo na trećoj bebi.
ALI... znam šta želim, znam da i on isto želi, ali me jedno kopka - da nije sve to najvećim delom posledica emotivnog šoka koji smo nedavno imali? Fizički, ja sam ok. Sve je ok, normalno i zdrava sam. Sa te strane je ok. Takodje, nemam neki strah od fizičke strane svega toga, ono da se žene istraumiraju, pa kažu nikad više, dosta mi je i ovo iskustvo... Ne, ne bojim se toga, idem za onom narodnom - neće dva puta u isto mesto. I stvarno me nije strah. Ali šta ako mi zapravo patimo za ONOM bebom, a prenosimo to na neku hipotetičku, koju eto želimo? Ne znam da li me razumete... Ne plašim se ja da ćemo se predomisliti kad mi stomak bude do zuba, već da možda svoja osećanja ne projektujemo pogrešno...
Ne znam kako da objasnim...
Valjda me razumete. Šta biste vi na mom mestu. Ja hoću treću bebu, on hoće, i naizgled nema problema. I nema ih zapravo, možda samo ja previše filozofiram, a?![]()