Sve je posveceno njoj....

[Insolitus]

tacno slazem se.mislio sam da je vec obrisana tema..bas dugo nisam bio

 

[Net & Neta]

Žena je dobro najveće u ljudi,
(ludost je reći da to nije tako)
ona nam daje život, dobro svako,
ona nam često smrt i otrov nudi.

Mirno se nebo u oku joj budi,
a mnogo puta paklu je jednako;
svijet vrijednost njenu uočava lako,
a čovjek pati od podle joj ćudi.

Ona krv daje, život nam podari,
i Bog ne stvori od nje luđe stvari:
sad anđeo je, sad gora od zmije.

Voli pa mrzi, miluje pa mrvi,
i žena, to je ko puštanje krvi
što katkad spasi, a katkad ubije.

Lope de Vega - Žena

 

[Net & Neta]

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;
Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
Drskost još uvijek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je tješi, okrunit ćeš žar.

Lord Byron - ŽENA

 

[Net & Neta]

Ti ... što imaš anđeosko lice
i pred kojom se k'o pred
sveticom i ikonom dvori,
ne budi tako ohola lepotice,
već zahvali onom , što te
takvom stvori …!

Oči su ti orkan i oluja morska,
usne koje na jutrenje zvone
nemirne , žive i tako opojne
k'o predivna ruža dvorska
Božije li si čedo il' delo sotone

Ti što imas anđeosko lice
ne budi ohola zbog lepote
to je sreća al' i usud žene.
I zato ti lepa ženo, pazi ...!
Spusti glavu i smerno
ali gordo zemljom gazi ... !

SAMO ŽENA - Jovan Ilić

 

[Insolitus]

izvrstan izbor

 

[Net & Neta]

Još osećam miris kose tvoje
i ukus usana tvojih jagodasti';
još strepi, dršće, gori srce moje
sa milja i sa prohujalih slasti;
a još te želim i ruke ti pružam,
i gorim, plamtim sa ljubavne žeđi.

O, dođi, da te svu obaspem ružam'
i krinom što je od mene još bleđi.
O, dođi, svilna i blistava ženo,
utoli moje čeznuće i žudi,
u praznom času dok još nisam sveno,
mladošću dok mi još raspinju grudi.

O, dođi, svilna i blistava ženo!

Šibaj me, šibaj bičevima svoje
zlaćane kose, buhavne i meke;
pusti da tonem u nebesne boje
očiju tvojih i snivam daleke,
čarobne snove!...

Siši, iscrpi gramzivim usnama
svu toplu rumen dečaštva mi čedna,
nek padne pusta ravnodušna tama
i nemoć, šuplja, zimogrozna, ledna.

Ti samo ljubi, manito i slepo,
u zlikovačkoj, usplamteloj strasti,
dok nisam žića uze sve pocepo,
opijen od tvog vrućeg daha slasti!...

O dođi, divna, demonova kćeri,
pripij se zmijski uza me, priljubi,
i kikoćuć se isposničkoj veri,
nek blesnu tvoji slatki, grešni zubi!

O, dođi, divna, demonova kćeri!

Padajmo slepo i u zagrljaju,
u usijano to rumeno more;
zagnjuriimo se u sunčanom sjaju
i nek mladost bukteći izgore!...

O, dođi, divna, demonova kćeri!

Veljko Petrovic - Erotika

 

[Net & Neta]

izvrstan izbor

Hvala,tema je veoma lepa,i gde su decaci da o nama nesto lepo kazu?Dok se ne pojave,evo jos ponesto ...

Trpeza ekstaze


Očito me tvoji ženstveni pokreti liječe,
jer otkad su moje ruke užarene tobom
osjećam nijanse noći kojima vladaš.
Zaposjela si sav prostor utrobe i neba,
pa tu gdje oduvijek i liježem u san,
pretvaraš čvrsta bedara u trpezu ekstaze
i dok jezikom pretrčavam bijele pejzaže,
prstima nudiš izobilje uzdaha i osmjeha.


Došla si rumena na jezero moga znoja,
u haljini od pora i s laticama podno struka
krijepiš poput krijesnica moju snagu.
Jednostavno dišem u ljuljanju tvojih koljena,
a crveni dragulji kojima puniš moje usne
ubrzanim otkucajima daju sjaj tvom tijelu
i tvoje grudi, tako veličanstvena sunca,
omamljuju kružnicama bezbrojnih valova.


Zrak kupa usijana milovanja naših tijela,
i dahom ruže slijeće u našu kosu,
ponovno otkrivam jedinstvo svjetla u tebi,
poda mnom tečeš crvenim ognjem naslade.
Sokovi požude gase žeđ u nama,
a gdje klikćemo slašću dodira, voljena ženo,
gustim poljupcima ulazi u naša srca
i stiže u čudesno treperenje uzavrelih tijela


Nabrekao u tebi grlim te muževnošću,
i dok ti dajem muškost predajem sebe,
a lice koje promatraš, strast je u očima,
možda u zanosu izgleda djetinjasto,
možda dio mene pjeva zajedno s pticama,
ali upravo nježnost koju toliko voliš
punog se glasa otvara u tvojim rukama,
zato što su moje ruke užarene tobom.


Zal Kopp

 

[Net & Neta]

Noć prepuna tebe i mene

Noć, utkana u prozirnost mojih zjenica
ispunjava drhtavu vlažnost nijemih usana
i diše poljupcima noseći me u obličje sna,
gdje tiho ispijam prozirnost tvojih zjenica.


Noć; počinje u izmaglici tvojih nagih dodira,
tik uz osmjeh, u tirkiznim žilama vremena,
i sa zanosnih bridova vrištećih bedara
razlijeva te u izmaglicu mojih nagih dodira.


Noć posjeduje taj rasuti okus zvijezda,
i te čestice što nahrupiše glatkim sjajem,
na valovite ruke, na tajnu tvoga trbuha,
neprestano nudi kao rasuti okus zvijezda.


Noć vrelinom jezika prati uzdahe kože,
i povrh drhtave bjeline prelijeće nebo,
a unutar mraka želi samo naša tijela,
pa uz pomoć tišine prati uzdahe kože.


Noć-čarobna, noć-pustolovna, ona noć
što od bezbrojnih molitvi priznaje našu,
ta noć, natopljena našim svježim znojem,
savršena noć, noć-pustolovna, ova noć.


Noć, crna, ugljena, razbuđena, zanjihana,
prepolovljena na svjetove svjetlosti i sjena,
topla oko vrata, jara oko struka, žar u oku,
noć crna, ugljena, razbuđena, zanjihana.


Noć poput sna duboka, na pučini postelje,
nevidljiva i mračna, prepuna tebe i mene,
tone lepršavim šuštanjem noćnih zagrljaja
u dugo pripremanu oluju na pučini postelje.


Zal Kopp

 

[Insolitus]

Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svet citav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit' omcu dreši, nit okove steže,
Nit'me živa, ne smatra me svojim.

Bez vida vidim, nem, glas gubim:
Umreti žudim, a pomoci tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit mi se mre nit mi se živi,
Smejem se placuci, žalošcu se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.

Petrarka

 

[Insolitus]

Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...


Konstantin Simonov -

 

[Net & Neta]

To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.


Horhe Luis Borhes-Pretnja

 

[Net & Neta]

JA VIDJEH


Ja vidjeh sunce gdje se s mora diže
pod bujnom grivom od zlaćanih zraka,
a u licu mu takva sjajnost žarka
kao da plamen iz pučine liže.

Vidjeh kad grane rosom se ogrnu,
ružu kad cvatuć takvom bojom sine
te svak bi reko, motreć iz daljine:
to vatra gori na zelenom trnu.

Proljeće vidjeh, zemlju obnovljenu,
i mlade travke kad se blago pruže
i kad bujaju mlađanim životom.

I vidjeh jednu božanstvenu ženu
pod ranim suncem kako bere ruže
i sve na svijetu zastire ljepotom.

M. M. Bojardo

 

[Mister]

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mjesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano tijelo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi,svjetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo - pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo - pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vjetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korijena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
isčupati svoje korijene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
prestaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvijet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
Moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živis biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.

Pablo Neruda

 

[Net & Neta]

Ja sam svoju dušu u tvoj život preno,
i sve tvoje mane,grehe i vrline
zavoleo tamnom strašću,draga ženo,
strašću radi koje živi se i gine.

Ti si svetlost moje radosti i tuge
i molitva čista srca u samoći,
radost mojih snova u bojama duge,
vera moga bića u danu i noći.

Kad pričešće dođe duše koju zvona
zovu večnom carstvu čistote i mira,
ti si moje vere velika Madona
pred kojom se celi iz svetog putira.

Što živimo duže,vezani smo čvršće,
ti si tamna čežnja nagona i žudi,
i razblude moje,kad na meni dršće sve,
pohota se počinje da budi.

Kad instikt sa svešću počne da se bori,
kad se vani prospe mesečina bela,
crven plamen mojih strasti uvek gori
na grešnom oltaru tvog mirisnog tela.

I sto tamnih veza u nama se spaja
veza ranih snova o večnoj lepoti,
veza našom decom,radosti i vaja,
i perverzne strasti i duše i ploti.


Sima Pandurović - Žena

 

[Net & Neta]

Iz Kanconijera

Posvećeno Lauri, Petrarkinoj velikoj platonskoj ljubavi.

Blagosloven da je dan, i mesec, i leto

Blagosloven da je dan, i mesec i leto,
i doba, i vreme, i čas, i tren,
i lepa varoš, i mesto gde ugledah njen
sjaj dva lepa oka i srce mi bi sapeto,

i blagosloven da je moj prvi slatki jad,
što me obuze kada me Amor prostreli,
i luk i strele što su mi grudi razneli,
i rane što mi na srcu stvoriše tad.
Blagoslovene da su reči, što sam rasipao
prizivajući ime moje drage i neveseli
uzdasi, i žudnja, i suze, što sam isplakao,

i blagosloveni da su listovi beli,
na kojima stičem slavu, i moja misao,
što samo njoj žudi, samo njoj se veseli.

 

[Net & Neta]

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!


Vesna Parun - Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

 

[Net & Neta]

Zeno neznana,gospo blagorodna,
onoga za kim moje srce zudi,
da vas sad voli,znaju Bog i ljudi,
o srcu mome on zborit ne sme
nikada nikom,ni cime probudi,
ko cvet na biljci,na dusi mi pesme.

Ja znadem gospo,kako on glavu spusta
u blede ruke kad bol ga ljubavni skoli,
ja znam kako on mrzi,kako voli.
Ja znam,vi ste mu sada zivot i sreca,
a ja mu bejah bol i svetinja.

On sanja ljubav ukraj vaseg skuta,
i srca vasa ko zvezde su srodna;
al´ zeno neznana,gospo blagorodna,
misao na mene,kao avetinja
ja znam da sada vasim domom luta.

D.Maksimovic - Pozdrav neznanoj

 

[Net & Neta]

U onoj noći s petka na subotu

sudnjega časa u tvome životu

čistaja djevo i najređi cvetu

poslednje što si ti od mene čula

bilo je "Volim te

najviše na svetu!"



Ali na čemu bi onaj što ne ume

više živeti održao sebe

da mu usnama što se ne dvoume

ne dodade slamku

i reč

"I ja tebe!"

Matija Bećković - SLAMKA

 

[Net & Neta]

Prosla je pored kuce
gde se pali svetlo pije mleko i spava
i ostavila na trotoaru svoje stope
kao klavirske dirke
od tada nosim na usnama
poljubac veliki ko njeno celo
i smisljam rec
koja ce je pronaci i prepoznati

II

rodio sam se od jutros uprkose svim podacima
o meni
a ipak stariji sam od jutra i od sutra
i nisam zaboravio nista sto je bilo pre
moga
rodjenja
i secam se svega sto je bolo posle moje
smrti
i nisam kriv nizasta sto se desilo juce

IV

voleo sam je
i sreo sam je na trotoaru
onoga jutra kad sam se rodio
i bilo mi je krivo sto je ona postojala i juce.

Branko Miljkovic - Izmedju dva dana

 

[Net & Neta]

 

[Net & Neta]

Ljubavna pesma

Sume bokori cvetnog jorgovana,
I noc zvezdana treperi i zudi,
Za bujnu ljubav svetu Bogom dana.
Dok mesecina nasmejana bludi,
Sume bokori cvetnog jorgovana.

U taku noc je pozudnu i strasnu
Izolda nekad cekala Tristana.
Bude se groblja uz kuknjavu glasnu,
I secaju se prohujalih dana.
U taku noc je pozudnu i strasnu,

Noseci sobom lestvice od svile,
Starinski vitez, pun vere i nade,
Hitao zamku svoje verne Vile,
I pevao joj strasne serenade;
Starinski vitez pun vere i nade!

Sumi, o noci prohujalog doba!
U srcu nosim nekadanje ljude;
Povorke bele dizu se iz groba
I sa mnom ljube, ceznu, strepe, zude!
Sumi, o noci prohujalog doba,

Strasno i zudno! Ona mene ceka
K'o nekad plava Izolda Tristana.
Strepi, i slusa topot iz daleka...
Dok mesecina nasmejana sija,
I cuv mirisni zanosno carlija
U bokorima cvetnog jorgovana.

Milan Rakic

 

[Net & Neta]

Vracanje

Kad mi opet dodjes, ti mi pridji tada,
Ali ne k'o zena sto cezne i voli,
Nego kao sestra bratu koji strada,
Trazec' mekom rukom mesto gde ga boli.

Puna nostalgije, beznadezne, duge,
Ne secaj me nikad da bi mogla doci
Zadocnela radost iz dubine tuge,
K'o ponocno sunce iz dubine noci.

Jer ti ne znas, bedna! Kroz sve dane duge
Da te voljah mesto k'o zna koje zene!
U tvom caru ljubljah sav car neke druge,
I ti bese samo sen necije sene...

Jovan Ducic

 

[Net & Neta]

MOJE LICE U TVOJIM RUKAMA

Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeći, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaći, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me, pružajući ruke, nijema,
dotičeš?
Osjećam žar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.
Ti šutiš a ja osjećam svoje lice, zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.
Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči, gledam i čujem te.
Čujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva
slušana.
Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slušam
zatvoren u tvoje ruke.

 

[Net & Neta]

 

[Net & Neta]

Ove su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.

Enes Kisevic