Sve isto... juče, danas, sutra...

Meni ni na poslu nije svaki dan isti, a takođe radim u kancelariji.
I svaki dan jurim kući da "spasem" mm-a da se ne bori sam sa decom.:lol:
Sad kad je prošla zima, sednemo u dvorište i pijemo kafu, a klinci se razmile okolo, pa moramo svaki čas da ustajemo i ja u stvari ne pamtim, kad sam popila kafu na miru, sedeći.
Onda padaju dogovori sa kim se družimo tog dana ako nemamo već isplanirano, a ako niko nije slobodan ili napravimo radnu akciju u dvorištu sa decom ili odemo negde gde možemo opet njih da pustimo da jure.
Kad se vratimo kući, prepričavamo dogodovštine od tog dana i nakon što ih konačno spakujemo u krevet, kreću kućni poslovi, kuvanje ručka za sutra ili aerobik ili forumašenje.
Znači, svaki dan je potpuno drugačiji.

A može i ovako:
Svako jutro ustajem u 6:30, na poslu sam u 7:30, vraćam se kući oko 16-17h, zabavljam decu i mm-a, stavljam decu na spavanje u 20-20:30, obavljam kućnu rutinu do 23-24h i ležem u krevet.
Znači, svaki dan je isti.

Šta misliš Čičak, jel pričam o istoj osobi?;)
 
ovo sto je dasty postovala zasluzuje svaku pohvalu
da se nadovezem jednom pjesmom borheza

Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
Pokušao bih u sledecem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više.
Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji Cistunac.
Više bi se izlagao opasnostima, više putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
svaki minut svog života; imao sam, jasno, i casaka radosti.
Ali kad bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga sacinjen, od trenova samo;
nemoj propustati sada.

Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez toplomera,
termofora, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
s proleca bih poceo bosonog da hodam i tako išao do
kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao i
sa više dece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
pa ti si covece neprepoznatljiv.
sta god da ti se desilo, dobro je:)
 
imam dvoje poznanika..jedan je 40-o godisnjak, a ona ima 25..
ne poznaju se, nikad u zivotu se nisu videli i ne znaju da onaj drugi postoji..
a sta im je zajednicko?
to sto su oboje ziveli potpuno normalno dok im se zbog nesrece koju su doziveli jednog dana nije desila - kvadriplegija.

zasto sam ti ovo napisala?
tek kad se suoci sa nemogucnoscu obavljanja svakodnevnih licnih aktivnosti - covek shvati sta ima i sta ne ume da ceni..
upala si cicak u stereotip zato sto akcentujes u zivotu pogresne stvari..
svi moramo da ustanemo, umijemo se, jedemo, peremo, prljamo - ali to nije zivot..
to su stvari koje se radi da bi se zivelo..
sta je tvoj zivot - to samo ti mozes da znas..trgni se ili ces da odes u depresiju..
 
imam dvoje poznanika..jedan je 40-o godisnjak, a ona ima 25..
ne poznaju se, nikad u zivotu se nisu videli i ne znaju da onaj drugi postoji..
a sta im je zajednicko?
to sto su oboje ziveli potpuno normalno dok im se zbog nesrece koju su doziveli jednog dana nije desila - kvadriplegija.

zasto sam ti ovo napisala?
tek kad se suoci sa nemogucnoscu obavljanja svakodnevnih licnih aktivnosti - covek shvati sta ima i sta ne ume da ceni..
upala si cicak u stereotip zato sto akcentujes u zivotu pogresne stvari..
svi moramo da ustanemo, umijemo se, jedemo, peremo, prljamo - ali to nije zivot..
to su stvari koje se radi da bi se zivelo..
sta je tvoj zivot - to samo ti mozes da znas..trgni se ili ces da odes u depresiju..

Јако лепо речено!
 
Šta ti je taj šareni kolaž?
Mislim, šta je to za tebe?

Šta te u životu podigne kad svaki dan slažeš jedne te iste gaće, ili pereš jedno te isto posuđe... ideš na isti posao, gde imaš iste obaveze, u istom radnom vremenu, iste kancelarije... :aha:

slično je većini...kad djeca odrastu,. to se dosta izmijeni...dok ti ne "uvale" unučad

šta znam...nađi vremena za prijatelje, za izlete, za bijeg na dva-tri dana (vikend) negdje gdje to nećeš morati raditi

...ja sam u fazi kad više ne mogu stići na sve strane...i dižem ruke...dok se psihički ne oporavim...jednostavno sebi dajem "lufta" kad god mogu

ako hoću d aostanem prikolko normalna
 
Juče:
Ustajem u 7, spremam se za posao... odlazim...
Radim do pola 4... dolazim kući... kuvam, uključujem mašinu, slažem veš od juče, postavljam sto, sklanjam suđe, perem, širim veš, peglam... itd... itd...
Danas:
Ustajem u 7, spremam se za posao... odlazim...
Radim do pola 4... dolazim kući... kuvam, uključujem mašinu, slažem veš od juče, postavljam sto, sklanjam suđe, perem, širim veš, peglam... itd... itd...
Sutra:
Ustajem u 7, spremam se za posao... odlazim...
Radim do pola 4... dolazim kući... kuvam, uključujem mašinu, slažem veš od juče, postavljam sto, sklanjam suđe, perem, širim veš, peglam... itd... itd...


Jel ovo nije za popizdeti?

Kako se borite sa svakodnevnicom?

...eh Cicak...kad ti sednu jos dvoje za vrat, a mozda i troje, neces imati vremena ni pomisliti kako ti je dosadno i kao ti se sve vrti u krug...
Ovo je "odmor" sto neko rece...;)
 
Baš lepa tema, isčitavam je već dva dana :lol:
Neko je rekao e da mi je par takvih dana da se odmorim...Apsolutno razumem Čička jer sam i sama imala takav period, čini ti se da je sve isto, i upadneš u mašinu i ništa te više ne oduševljava i ne čini srećnom kao što bi možda ranije...Ali taj period mi dodje i prodje, prosto krenem na neki sport, više se aktiviram oko društva, počnem da učim nešto... Ponovi se period kad se ulenjim al opet uzmem nešto od nabrojanog da radim i eto napretka :) Kao što je November rekla, trgni se jer zvučiš kao da upadaš u depresivnu fazu :(
Trenutno ovako f-nišem, ustajem kad se beban probudi a to je oko 7, pola 8, sisanje i presvlačenje gospodina, zatim mašina za veš/mašina za sušenje veša/mašina za sudje :mrgreen: Nakon toga spremam doručak za mm-a i sebe pa kafa...aaaaahhhh, tad obično beban opet zaspi (:worth:) , pa spremanje njemu hrane pa sklanjanje malo vamo malo tamo, ako hoćeš uvek ćeš naći nešto da raspremaš, čistiš...:roll: Nekad batalim gluposti i odemo pre podne beban i ja u šetnju, sednem na kaficu solo il sa drugaricama mamama...Predveče, nekad i popodne su šetnje bebana u parku redovne, mm i ja uzmemo kafe i u Dunavskom posmatramo labudove a Luka se oduševljava...bilo čime :lol: Tako da, onaj predlog da možda dobiješ bebana i nije tako loš jer sa njima nijedan dan nije isti :) Zezam se, ne treba monotonija u životu da ti bude razlog za bebu ni slučajno.Učini manje radikalan potez :lol: , bilo je ovde jako lepih predloga pa da se ne ponavljam, poslušaj ljude ozbiljno.
 
Poslednja izmena:
cicak, palo mi je na pamet da bi tebi pomogla neka vezba meditacije ili vizualizacije; nemoguce je da nemas zelja, snova, da nema aktivnosti koje bi ti prijale ali je moguce da ne cujes svoje potrebe.... ok, verovatno ce vezbe u prvom momentu da ti se ucine glupim i smesnim i smaranjem, ali to na duze staze moze puno da pomogne. pri tom ne mislim na vizuelizaciju u smislu konkretizovanja zelja, ni na molitve, nego na stvaranje unutrasnje jake tacke, mesta na kojem se osecas prijatno i koje te odmara. konkretno, kod mene je to velika basta na obali mora, cuju se talasi i galebovi, u sredini su fontane i hram koji gleda na pucinu ponekad osvetljenu mesecinom... to je samo primer, naravno, i potrebno je neko vreme da uopste mozes da se koncentrises dovoljno da zaronis u sebe - ali to je mesto na koje se ide kada hoces da cujes unutrasnji glas. dovoljno je deset minuta, s vemena na vreme za pocetak.
 
cicak, palo mi je na pamet da bi tebi pomogla neka vezba meditacije ili vizualizacije; nemoguce je da nemas zelja, snova, da nema aktivnosti koje bi ti prijale ali je moguce da ne cujes svoje potrebe.... ok, verovatno ce vezbe u prvom momentu da ti se ucine glupim i smesnim i smaranjem, ali to na duze staze moze puno da pomogne. pri tom ne mislim na vizuelizaciju u smislu konkretizovanja zelja, ni na molitve, nego na stvaranje unutrasnje jake tacke, mesta na kojem se osecas prijatno i koje te odmara. konkretno, kod mene je to velika basta na obali mora, cuju se talasi i galebovi, u sredini su fontane i hram koji gleda na pucinu ponekad osvetljenu mesecinom... to je samo primer, naravno, i potrebno je neko vreme da uopste mozes da se koncentrises dovoljno da zaronis u sebe - ali to je mesto na koje se ide kada hoces da cujes unutrasnji glas. dovoljno je deset minuta, s vemena na vreme za pocetak.

Nasmejala si me : )

Meni se čini da si ti Čičak lenja, i to u svakom smislu. Jedino što se ja sećam iz hiljada tvojih postova su tvoj muž, tvoje cipele, i neki sendviči.

Pa majku mu, ako te ne interesuje libanonska kuhinja, da čitaš, učiš jezike, karate, da budeš baštovan, ili humanitarni rad, što ne učiš masažu, tantrički seks, i sve što je vezano za telesno uživanje? Eto, tako bi mogla da ugađaš svom mužu na sve moguće načine... ali tebi je verovatno i to smor.
 
Nasmejala si me : )

Meni se čini da si ti Čičak lenja, i to u svakom smislu. Jedino što se ja sećam iz hiljada tvojih postova su tvoj muž, tvoje cipele, i neki sendviči.

Pa majku mu, ako te ne interesuje libanonska kuhinja, da čitaš, učiš jezike, karate, da budeš baštovan, ili humanitarni rad, što ne učiš masažu, tantrički seks, i sve što je vezano za telesno uživanje? Eto, tako bi mogla da ugađaš svom mužu na sve moguće načine... ali tebi je verovatno i to smor.

Teško da bi ga karate oduševio, osim ako ne voli spenkovanje:lol:
 
Teško da bi ga karate oduševio, osim ako ne voli spenkovanje:lol:

Karate je bio preporučen pre solucije koja bi se možda svidela mužu - masaže i tantričkog seksa.

Čičak, što ne praviš džem, ajvar, turšiju? Što ne naučiš nešto o permakulturi i ne uvedeš neke inovacije na selu? Da li voziš traktor? Što ne kalemiš?
Škola plesa preko interneta? Što ne naučiš neki zanat? Recimo da praviš cipele? Šiješ haljine? BILO ŠTA.
 
Zasto se ova tema pretvorila u analizu cickovog lika i dela ?
I o tome da li je normalno da ukljucuje masinu 1 dnevno.
E ovde cim nesto otvoreno napises odma' krenu Frojdovi niko temu ne prati :roll: i ne odgovara licno u svom smislu nego licno u smislu postavljaca.
O Srbijo medj' sljivama...

Pa to je normalan razgovor, zar ne? Neko ti kaže da ga nešto muči, a ti počneš da analiziraš zašto, i kako to može da se reši. Mi smo svi već dali neutralne savete na početku teme - da je to na šta se Čičak želi deo života koji se ni ne računa - ali i dalje ostaje problem: mlada i srećno zaljubljena žena, koja je zdrava i ima lovu, a život joj je - po njenim rečima - stalno isti. Naravno da ćemo da probamo da smislimo rešenje. Niko ovde nije zlonameran - dobro, ja volim malo da bockam Čičak, ali i to je dobronamerno... Da nam nije stalo, ne bismo o tome pričale.
 
Nasmejala si me : )

Meni se čini da si ti Čičak lenja, i to u svakom smislu. Jedino što se ja sećam iz hiljada tvojih postova su tvoj muž, tvoje cipele, i neki sendviči.

Pa majku mu, ako te ne interesuje libanonska kuhinja, da čitaš, učiš jezike, karate, da budeš baštovan, ili humanitarni rad, što ne učiš masažu, tantrički seks, i sve što je vezano za telesno uživanje? Eto, tako bi mogla da ugađaš svom mužu na sve moguće načine... ali tebi je verovatno i to smor.

skoro nisam procitala post sa vise zlobe od ovog
 
skoro nisam procitala post sa vise zlobe od ovog

Ti izgleda ne možeš da zamisliš drugačiji odnos između dve žene osim zlobe ili obožavanja (da ne kažem šlihtanja).

Ako Čičak lepo izgleda, ja joj kažem da lepo izgleda. Ako se ponaša kvarno, ja joj isto to i kažem. A ako neko - bilo ko, pa i Čičak - kaže da ga ne interesuje NIŠTA osim muža, ja zaista moram da pomislim - i da kažem šta sam pomislila - da je intelektualno lenja, i lenja za život. Što samo po sebi nije važno, da je srećna, ali ona se požalila da joj nešto fali.
A predlog (masaža i tantrički seks) nije bio zloban, nego pragmatičan. I da, jeste mi smešno da zamislim Čičak kako meditira... ali skoro svako bi bio smešan, posmatran sa strane...
 
Juče:
Ustajem u 7, spremam se za posao... odlazim...
Radim do pola 4... dolazim kući... kuvam, uključujem mašinu, slažem veš od juče, postavljam sto, sklanjam suđe, perem, širim veš, peglam... itd... itd...
Danas:
Ustajem u 7, spremam se za posao... odlazim...
Radim do pola 4... dolazim kući... kuvam, uključujem mašinu, slažem veš od juče, postavljam sto, sklanjam suđe, perem, širim veš, peglam... itd... itd...
Sutra:
Ustajem u 7, spremam se za posao... odlazim...
Radim do pola 4... dolazim kući... kuvam, uključujem mašinu, slažem veš od juče, postavljam sto, sklanjam suđe, perem, širim veš, peglam... itd... itd...


Jel ovo nije za popizdeti?

Kako se borite sa svakodnevnicom?


Voljela bih imati takvu svakodnevicu, jer nemam posao i ne radim... pa je onda nadopunjavati i baviti se stvarima koje me vesele i družiti se s ljudima...onda bih mogla, i ništa mi ne bi bilo toliko dosadno i slično do jednoličnosti.
 

Back
Top