Pa, bili smo...
Daleko, 20 minuta biciklom, to je mana, jer ta žena mora da dolazi po nju. Ostalo je, čini nam se u redu. Siromašno seosko domaćinstvo, veliko dvorište, ograđeno i bezbedno od kola, dva bezopasna kerića, ali najbitnija stvar je da je NG od prvog momenta bila vesela, krenula da se igra sa njihovim sinom u pesku, da trčkara...Mislim da još neki njihovi rođaci (stariji bračni par bez dece) živi tu, ali, kako kažu, oni nikada preko dana nisu kući pa im valjda neće smetati. Nije baš čisto u kući, ali niko od njih, ni prvi korak ne uđe unutra obuven. Dete im je vedro, nasmejano, voli da se igra i nije sebičan. Dao je NG žvaku i objasnio joj da ne sme da je proguta (na mađarskom) a ona je klimala glavom i kada je izžvakala, donela je meni. Da li je moguće da ga je razumela ?
Imaju neku nesvakidašnju priču, da su se mnogo puta selili, to mi se baš i ne sviđa, ali preporuka dolazi od mog frizera, koji kaže da je zna 15 godina i da je ok, ali da život piše takve priče.
Ne znam kako će to ispasti, na prvi mah nam se nije svidelo, ali kada sam videla kako se NG uklopila i kako hoće da komunicira sa njima (što nije čest slučaj kada su nepoznati u pitanju), ipak smo odlučili da probamo. Od prekosutra je vodim na 2 sata, a posle na 6. Cena je na naš predlog 1 evro po satu plus 1 evro da jede šta i njihovo dete. Tako se plaća ovde čuvanje, raspitali smo se. Čini mi se da su očekivali manje.