evo i mene... nisam vas zaboravila, samo nemam vremena.... po ceo dan jurnjava sa decom, uglavnom sam sama sa njima....
prekosutra ulazim u 30 nedelju, super se osecam... nekako mi ova trudnoca leti, a da ni ne osetim.... samo ipak postajem umorna....
stalno nam neko dolazi, i primecujem da nisam vise tako ljubazna i nasmejana i raspolozena za sluzenje....
prosle nedelje mi je bio brat od tetke, iz hr.... nismo se videli 7 godina... i bas mi je taj susret puno znacio... super smo se proveli, cak je i mm imao 3 dana slobodna....
sledece nedelje dolazi stric mm, on ostaje 3 meseca, da mi malo pomogne oko dece... zvuci smesno, ali on je bolja dadilja od sto zena koje poznajem.... bila bih presrecna kad bi vise bio sa nama...
a 18-0g nam dolazi moja sestra od strica, isto iz hr... to je posebna prica.... znala sam da ona postoji, pre 3 god je nasla na fejsu, zimus sam isla da je upoznam i zvali smo je u goste na desetak dana...
tako da se i tome radujem... pripreme za bebu su u toku, skoro sve je spremno... svi smo uzbudjeni

sanja u martu polazi u vrtic (preko puta nase zgrade) i citajuci vasa iskustva, bas sam se uznemirila.... a proci ce i to.... ja bre ne znam, ova nasa deca su sva kmezava, ja se secam vrtica sa ldepim uspomenama, nikakvih trauma, plakanja, bacanja nije bilo, niti se secam da je neko dete tako sta radilo... a ja moju sanju vec sad zamisljam kaku legne na pod i urlice.... ali ajde....
ljubi vas sve puno vasa georgina, hahhah.....