JankoTheGreat
Buduća legenda
- Poruka
- 27.326
-
- Popularno:
- Zasto srpski nacionalisti ne vole Tita?
- Vučić napao blokadera koji jede...
- Dodik zabranio predsjednici Slovenije...
- Evropski izveštaj uzdrmao javnost.
- Zasto su ljudi sve gluplji
- Ана Брнабић у Бриселу
- Da li je Mika Aleksić KRIV ili NEVIN?
- Sta uradi otac ubice Carlija Kirka..
- Beograd je jedini milionski grad u...
- Ponašanje tipa Odbij !
Svako ko Srpsku i Srbe nazove genocidnim krivično će odgovarati
- Začetnik teme gost 422686
- Datum pokretanja
Kalabuhov: Prijetnja BiH nije Rusija, nego oni koji podrivaju dijalog konstitutivnih naroda
Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da se Rusija ni na koji način ne može smatrati prijetnjom za BiH, jer se zalaže za svestrani razvoj ravnopravnih i obostrano korisnih odnosa sa BiH.
- Prijetnju predstavljaju oni koji joj kategorički nameću smjernice razvoja, miješaju se u unutrašnje političke procese, svojim neodgovornim djelovanjem podrivaju dijalog konstitutivnih naroda, što je jedina osnova za uspostavljanje klime stabilnosti i pomirenja u BiH - rekao je Kalabuhov za "Glas Srpske".
Komentarišući tvrdnje odlazećeg visokog predstavnika u BiH Valentina Incka da je primjetan narastajući uticaj Rusije i Kine u BiH, Kalabuhov je naveo da je visoki predstavnik u BiH osoba koja fokusira napore cijele međunarodne zajednice, uključujući Rusiju i Kinu.
- Nažalost, posljednjih godina visoki predstavnik počeo je sebe doživljavati, ne kao posrednika u sprovođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, već kao provodioca isključivo "evropske ideje", kojoj navodno smetaju "maligne snage" - naglasio je Kalabuhov.
Na pitanje kako komentariše Inckov poziv upućen EU da se jače angažuju u BiH samo zbog jačanja uticaja Rusije i Kine, Kalabuhov je istakao da je određivanje prioriteta spoljne politike isključiva nadležnost BiH, a ne visokog predstavnika i njegove kancelarije.
Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da se Rusija ni na koji način ne može smatrati prijetnjom za BiH, jer se zalaže za svestrani razvoj ravnopravnih i obostrano korisnih odnosa sa BiH.
- Prijetnju predstavljaju oni koji joj kategorički nameću smjernice razvoja, miješaju se u unutrašnje političke procese, svojim neodgovornim djelovanjem podrivaju dijalog konstitutivnih naroda, što je jedina osnova za uspostavljanje klime stabilnosti i pomirenja u BiH - rekao je Kalabuhov za "Glas Srpske".
Komentarišući tvrdnje odlazećeg visokog predstavnika u BiH Valentina Incka da je primjetan narastajući uticaj Rusije i Kine u BiH, Kalabuhov je naveo da je visoki predstavnik u BiH osoba koja fokusira napore cijele međunarodne zajednice, uključujući Rusiju i Kinu.
- Nažalost, posljednjih godina visoki predstavnik počeo je sebe doživljavati, ne kao posrednika u sprovođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, već kao provodioca isključivo "evropske ideje", kojoj navodno smetaju "maligne snage" - naglasio je Kalabuhov.
Na pitanje kako komentariše Inckov poziv upućen EU da se jače angažuju u BiH samo zbog jačanja uticaja Rusije i Kine, Kalabuhov je istakao da je određivanje prioriteta spoljne politike isključiva nadležnost BiH, a ne visokog predstavnika i njegove kancelarije.
Mstislav
Legenda
- Poruka
- 73.577
Bolje da krenu da sprovode zakon koji se odnosi na kriminal.
Čubrilović: Bošnjaci opstruiši dijalog, karte su bacili na strance
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović izjavio je da su Bošnjaci u BiH strana koja opstruiše svako dogovaranje domaćih političkih aktera, jer su sve karte bacili na strance, od OHR-a pa do ambasada i drugih, pošto se uzdaju da će oni umjesto njih izdejstvovati rješenja koja su najbolja za njih.
- Aktuelni bošnjački političari, bez obzira iz koje političke opcije dolaze - razlika između njih je minimalna, taktičke prirode i dometa - polaze od toga da su Bošnjaci najbrojniji narod u BiH, što je tačno i što niko i ne osporava, ali oni idu i dalje, pa iz te činjenice izvode veća prava za sebe u odnosu na prava drugih konstitutivnih naroda. E, tako ne može! I neće moći! Јer, BiH se može graditi i ona može opstati samo ukoliko je bazirana na ravnopravnosti sve tri njena naroda i dva entiteta - istakao je Čubrilović.
On je za list Slovo iz Kičinera u Kanadi rekao da u BiH nema dominantnih naroda, jer ona nije poput Srbije, Slovenije ili Mađarske, na primjer, u kojima se zna koji je narod većinski, pa su i te države primarno države većinskih naroda.
- Što se nas Srba tiče, mi ćemo se boriti da sačuvamo svoj položaj i prava konstitutivnog naroda, što nam je garantovano i Dejtonskim mirovnim sporazumom - istakao je Čubrilović, dodavši da su svakodnevni pokušaji osporavanja dejtonske pozicije Republike Srpske, samim tim i Ustava BiH.
On je rekao da ne prođe nijedan dan u posljednjih nekoliko godina, a da neko iz političkog Sarajeva, iz bošnjačkog korpusa ne dovede u pitanje Republiku Srpsku, da ne kaže da je ona nastala na "genocidu nad Bošnjacima" i da zbog toga ne treba da postoji.
- Svaki dan Izetbegović i njegovi trabanti optužuju Srbe da su 'genocidaši', da je najbolje da se BiH unitarno uredi, bez entiteta i kantona i slično. Šta je to nego atak na ustavnu poziciju Republike Srpske. Lijepe nam najgore etikete, a pred strancima, pred licem evropske i svjetske javnosti izigravaju nevinašce koje se zalaže za navodni suživot, toleranciju, građanske vrijednosti i državu. Nas optužuju za genocid i najgore ratne zločine, a neće da priznaju da su i sami činili ratne zločine, posebno etničko čišćenje, zbog čega danas gotovo da i nema Srba u FBiH - konstatovao je Čubrilović.
Predsjednik Narodne skupštine Srpske rekao je da su Srbi u FBiH statistička greška, a pri tome Bošnjaka u Republici Srpskoj ima oko 14 odsto i niko ih ne dovodi u pitanje.
On je naglasio da se u BiH svakodnevno krši Dejtonski mirovni sporazum, odnosno Ustav BiH, te da primjera za to ima bezbroj, od djelovanja Ustavnog suda BiH, do ponašanja političkih organa na nivou BiH, pa čak i organa pravosuđa.
- Bošnjački političari misle da je svrha njihovog postojanja i djelovanja osporavanje postojanja i nadležnosti Republike Srpske. Njih ništa drugo ne interesuje. Oni bi da preuzmu nadležnosti koje sad po Ustavu BiH imaju entiteti, da njih razvlaste, da formiraju nove institucije i organe na nivou BiH, iako ni postojeći nisu ispunili očekivanja i razloge svog postojanja. Sve to stvara atmosferu da se Republika Srpska mora braniti od tih nasrtaja na svoj suverenitet, koji je naravno ograničen, jer Republika Srpska je entitet, a ne država u punom kapacitetu, a ne da svu svoju pažnju i energiju usmjeri na vlstiti ekonomski i socijalni razvoj. Da bi se ta sumorna atmosfera nekako promijenila, Republika Srpska je prije nekoliko nedjelja predložila platformu za razgovore unutar BiH o njenoj daljoj sudbini, odosima unutar nje, ali bez inostranog posredovanja u tim razgovorima. Nažalost, bošnjačka strana nije pokazala interes za takve razgovore i eventualno dogovore za budućnost BiH. Zbog toga ona i jeste upitna, jer takvo stanje u njoj ne nepodnošljivo i Republika Srpska ga neće još dugo moći trpjeti - poručio je Čubrilović.
Na pitanje kako se u svemu tome ponaša međunarodna zajednica, Čubrilović je odgovorio da je ona sastavni dio te orkestrirane harange koja se već godinama vodi protiv Republike Srpske i srpskog naroda, bez obzira da li on živi u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj ili negdje drugo.
- Nažalost, međunarodna zajednica, tačnije jedan njen dio, ovdje nije dio rješenja, već dio problema. Јer, ne bi se bošnjačka strana ponašala tako kako se ponaša da nema prećutnu ili otvorenu podršku međunarodne zajednice. U svemu tome, najveći problem je djelovanje visokog predstavika tzv. međunarodne zajednice u BiH, koji za 25 godina, koliko ta institucija postoji i djeluje u BiH, nije postigla rezultate zbog kojih je osnovana. To se može reći i za djelovanje Tribunala u Hagu - istakao je Čubrilović.
On je naglasio da prema presudama suda u Hagu ispada da su u građanskom ratu u BiH samo Srbi počinili ratne zločine, dok su pripadnici drugih naroda tek sporadično počinili neki zločin protiv Srba, a svi znaju da nije tako.
- Tribunal svojim nesrazmjernim presudama nije doveo do pomirenja naroda u BiH niti do jačanja povjerenja među njima. Naprotiv, svojim presudama je samo ojačao uvjerenje srpskog naroda da njegove žrtve nisu ravnopravne sa žrtvama iz drugih naroda. A sa takvim uvjerenjem ne može se ići naprijed i gradite neki suživot u BiH - konstatovao je Čubrilović.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović izjavio je da su Bošnjaci u BiH strana koja opstruiše svako dogovaranje domaćih političkih aktera, jer su sve karte bacili na strance, od OHR-a pa do ambasada i drugih, pošto se uzdaju da će oni umjesto njih izdejstvovati rješenja koja su najbolja za njih.
- Aktuelni bošnjački političari, bez obzira iz koje političke opcije dolaze - razlika između njih je minimalna, taktičke prirode i dometa - polaze od toga da su Bošnjaci najbrojniji narod u BiH, što je tačno i što niko i ne osporava, ali oni idu i dalje, pa iz te činjenice izvode veća prava za sebe u odnosu na prava drugih konstitutivnih naroda. E, tako ne može! I neće moći! Јer, BiH se može graditi i ona može opstati samo ukoliko je bazirana na ravnopravnosti sve tri njena naroda i dva entiteta - istakao je Čubrilović.
On je za list Slovo iz Kičinera u Kanadi rekao da u BiH nema dominantnih naroda, jer ona nije poput Srbije, Slovenije ili Mađarske, na primjer, u kojima se zna koji je narod većinski, pa su i te države primarno države većinskih naroda.
- Što se nas Srba tiče, mi ćemo se boriti da sačuvamo svoj položaj i prava konstitutivnog naroda, što nam je garantovano i Dejtonskim mirovnim sporazumom - istakao je Čubrilović, dodavši da su svakodnevni pokušaji osporavanja dejtonske pozicije Republike Srpske, samim tim i Ustava BiH.
On je rekao da ne prođe nijedan dan u posljednjih nekoliko godina, a da neko iz političkog Sarajeva, iz bošnjačkog korpusa ne dovede u pitanje Republiku Srpsku, da ne kaže da je ona nastala na "genocidu nad Bošnjacima" i da zbog toga ne treba da postoji.
- Svaki dan Izetbegović i njegovi trabanti optužuju Srbe da su 'genocidaši', da je najbolje da se BiH unitarno uredi, bez entiteta i kantona i slično. Šta je to nego atak na ustavnu poziciju Republike Srpske. Lijepe nam najgore etikete, a pred strancima, pred licem evropske i svjetske javnosti izigravaju nevinašce koje se zalaže za navodni suživot, toleranciju, građanske vrijednosti i državu. Nas optužuju za genocid i najgore ratne zločine, a neće da priznaju da su i sami činili ratne zločine, posebno etničko čišćenje, zbog čega danas gotovo da i nema Srba u FBiH - konstatovao je Čubrilović.
Predsjednik Narodne skupštine Srpske rekao je da su Srbi u FBiH statistička greška, a pri tome Bošnjaka u Republici Srpskoj ima oko 14 odsto i niko ih ne dovodi u pitanje.
On je naglasio da se u BiH svakodnevno krši Dejtonski mirovni sporazum, odnosno Ustav BiH, te da primjera za to ima bezbroj, od djelovanja Ustavnog suda BiH, do ponašanja političkih organa na nivou BiH, pa čak i organa pravosuđa.
- Bošnjački političari misle da je svrha njihovog postojanja i djelovanja osporavanje postojanja i nadležnosti Republike Srpske. Njih ništa drugo ne interesuje. Oni bi da preuzmu nadležnosti koje sad po Ustavu BiH imaju entiteti, da njih razvlaste, da formiraju nove institucije i organe na nivou BiH, iako ni postojeći nisu ispunili očekivanja i razloge svog postojanja. Sve to stvara atmosferu da se Republika Srpska mora braniti od tih nasrtaja na svoj suverenitet, koji je naravno ograničen, jer Republika Srpska je entitet, a ne država u punom kapacitetu, a ne da svu svoju pažnju i energiju usmjeri na vlstiti ekonomski i socijalni razvoj. Da bi se ta sumorna atmosfera nekako promijenila, Republika Srpska je prije nekoliko nedjelja predložila platformu za razgovore unutar BiH o njenoj daljoj sudbini, odosima unutar nje, ali bez inostranog posredovanja u tim razgovorima. Nažalost, bošnjačka strana nije pokazala interes za takve razgovore i eventualno dogovore za budućnost BiH. Zbog toga ona i jeste upitna, jer takvo stanje u njoj ne nepodnošljivo i Republika Srpska ga neće još dugo moći trpjeti - poručio je Čubrilović.
Na pitanje kako se u svemu tome ponaša međunarodna zajednica, Čubrilović je odgovorio da je ona sastavni dio te orkestrirane harange koja se već godinama vodi protiv Republike Srpske i srpskog naroda, bez obzira da li on živi u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj ili negdje drugo.
- Nažalost, međunarodna zajednica, tačnije jedan njen dio, ovdje nije dio rješenja, već dio problema. Јer, ne bi se bošnjačka strana ponašala tako kako se ponaša da nema prećutnu ili otvorenu podršku međunarodne zajednice. U svemu tome, najveći problem je djelovanje visokog predstavika tzv. međunarodne zajednice u BiH, koji za 25 godina, koliko ta institucija postoji i djeluje u BiH, nije postigla rezultate zbog kojih je osnovana. To se može reći i za djelovanje Tribunala u Hagu - istakao je Čubrilović.
On je naglasio da prema presudama suda u Hagu ispada da su u građanskom ratu u BiH samo Srbi počinili ratne zločine, dok su pripadnici drugih naroda tek sporadično počinili neki zločin protiv Srba, a svi znaju da nije tako.
- Tribunal svojim nesrazmjernim presudama nije doveo do pomirenja naroda u BiH niti do jačanja povjerenja među njima. Naprotiv, svojim presudama je samo ojačao uvjerenje srpskog naroda da njegove žrtve nisu ravnopravne sa žrtvama iz drugih naroda. A sa takvim uvjerenjem ne može se ići naprijed i gradite neki suživot u BiH - konstatovao je Čubrilović.
- Poruka
- 12.866
Ko na forumu Krstarice bude nazivao zločin u Srebrenici genocidom ili izjednačavao
stvaran broj žrtava sa brojem osoba navodno sahranjenih u Srebrenici, biće kažnjen
trajnim banovanjem sa ovog Foruma.
stvaran broj žrtava sa brojem osoba navodno sahranjenih u Srebrenici, biće kažnjen
trajnim banovanjem sa ovog Foruma.
Naše licemjerstvo
Milan Blagojević
26.07.2021 07:00
Neću ovdje navoditi imena jer nisu važna, a sumnjam i da bi ijedan domaći medij objavio ovaj tekst ako bih imenovao lica. Zato ću umjesto toga opisati jedan obrazac ponašanja koji je neuporedivo važniji, jer u pravoj mjeri odslikava naše licemjerstvo.
Koliko su sudije u Republici Srpskoj u proteklih 20 godina bile naprosto zaslijepljene potrebom da podilaze svemu što naredi visoki predstavnik, bez obzira na svu protivpravnost tih naredbi, svjedoči i sljedeći primjer. Visoki predstavnik Volfgang Petrič ostao je upamćen i po nametnutim zakonima kojima je naređivao korišćenje takozvanih privremeno napuštenih nekretnina. Tim zakonima on je, između ostalog, naredio da su pravno nevaljani svi ugovori o zamjeni nekretnina zaključeni u ratnom periodu. Na osnovu takvih neustavnih naredbi brojna lica (naročito hrvatske nacionalnosti) su zatim počela pokretati sudske postupke pred sudovima u Republici Srpskoj, od kojih su tražili da se proglase pravno nevaljanim ugovori koje su tokom rata zaključili sa licima srpske nacionalnosti, izbjeglim iz Hrvatske u Republiku Srpsku. Tim ugovorima vršena je međusobna zamjena nekretnina, pa je tako srpski izgnanik dao svoje nekretnine koje ima u Hrvatskoj u zamjenu za odgovarajuće nekretnine u Republici Srpskoj. Međutim, nakon što je visoki predstavnik nametnuo svoje zakone o ovome, lica hrvatske nacionalnosti počela su masovno podnositi tužbe sudovima u Republici Srpskoj. Tim tužbama tražili su poništenje navedenih ugovora, ali samo u odnosu na njihove ranije nekretnine u Republici Srpskoj, dok su im ostajale u vlasništvu nekretnine koje su u zamjenu dobili u Hrvatskoj. To je značilo da su lica srpske nacionalnosti praktično ostajala kako bez nekretnina ovdje u Republici Srpskoj, tako i bez svoje ranije imovine koju su imali u Hrvatskoj prije nego što su odatle morali pobjeći da bi spasli sopstveni život.
Ugovori
S tim u vezi sjećam se jednog razgovora iz 2015. godine koji sam vodio sa koleginicom koja je dugogodišnji sudija Okružnog suda u Banjaluci. U tom razgovoru ona mi je rekla kako su na početku primjene tih zakona visokog predstavnika prvostepeni sudovi i Okružni sud u Banjaluci kao žalbeni sud postupali tako da su poništavali sve navedene ugovore, bez upuštanja u ocjenu jesu li bili zaključeni upotrebom sile ili prinude. Naime, i u ratu se mora živjeti, a to znači i ugovore zaključivati kada je potrebno, pa je stoga svaki ugovor, bez obzira na to što je zaključen u vrijeme rata, pravno valjan te nema mjesta njegovom poništenju ako pri njegovom zaključenju nije bilo mana volje, to jest ako ga ugovorne strane nisu zaključile zato što ih je neko prinudio da to učine, već su to uradile slobodnom voljom. No, u želji da izvrše volju visokog predstavnika sudovi su u ovim slučajevima, kako mi je objasnila koleginica sudija koja je i sama u tome učestvovala, činili nešto što ni visoki predstavnik nije tražio od njih, jer su poništavali navedene ugovore, a da nisu utvrđivali jesu li bili zaključeni slobodnom voljom ili upotrebom sile ili prinude. Tek kad im je, kako je istakla koleginica sudija, neko od emisara visokog predstavnika rekao da OHR ne traži od njih da te ugovore ponište ukoliko pri njihovom zaključenju ili ispunjenju nije bilo sile ili prinude, e nakon toga su za predmete koji su poslije toga primljeni u rad sudovi počeli da utvrđuju je li bilo upotrebe sile, odnosno prinude, pa ako nije, takvi ugovori nisu poništavani.
Ili, malo se zna, a još manje govori, kako je visoki predstavnik Volfgang Petrič u novembru 2000. godine nametnuo svoj tzv. “zakon o Sudu BiH”, čime je protivustavno osnovana ta institucija koja na taj način egzistira sve do danas. Međutim, kako nijedan sud ne može raditi bez sudija, postarao se visoki predstavnik i za to, pa je u maju 2002. godine takođe protivustavno imenovao i sudije tog suda. Među njima je i jedan Srbin, koji se prihvatio tog posla iako kao univerzitetski profesor prava veoma dobro zna da je sve to neustavno.
Zašto sam naveo ove primjere, koji su samo sekvence iz obilja servilnosti domaćih sudija? Podstaknut sam na to jednom viber porukom koju mi je 15. jula ove godine poslao jedan moj kolega sudija koji je, kao i koleginica iz prethodnog slučaja, u proteklih 20 godina bespogovorno ispunjavao samovolju visokih predstavnika, pretačući u svojim presudama tu samovolju u surovu stvarnost naših života. Dakle, taj kolega, inače srpske nacionalnosti kao i koleginica s kojom počeh ovaj tekst, napisao mi je u viber poruci sljedeći tekst:
Poruka
“Prosto je nevjerovatno kako je srpski narod nakon Drugog svjetskog rata progutao priču o Draži kao izdajniku i saradniku okupatora i Titu kao maršalu i heroju rata. S jedne strane imamo srpskog oficira koji je učestvovao u svim bitkama balkanskih i Prvog svjetskog rata. Sa druge strane imamo neprijateljskog austrougarskog vojnika koji se borio u sastavu po zlu i pokoljima čuvene 42. domobranske 'vražje' divizije iz Zagreba, u njenom 25. domobranskom puku. Taj neprijateljski vojnik je od avgusta 1914. prokrstario sva glavna poprišta ratnih okršaja u centralnoj Srbiji - od Ljubovije, Malog Zvornika i Loznice do Krupnja, Bele Crkve, Stolica, Tekeriša, Valjeva, Mionice, Ljiga i Lajkovca itd. I učestvovao je u borbama protiv naše vojske na Ceru, Drini, Gučevu i Mačkovom kamenu i na Kolubari i za to dobio austrijsku srebrnu medalju za hrabrost. I sad odjednom on postaje veliki borac za slobodu našeg naroda, maršal itd. Mi Srbi smo lud narod, ali nikada prije nismo bili naivni. I zato pitamo kako je moguće da mi i dan danas gutamo takvu priču?”
E upravo zbog svega što mi je poslao moj kolega, što sam naveo u prethodnom citatu, i pošto mi je, narodski rečeno, pun kofer našeg licemjerstva, nisam mogao a da mu ne odgovorim riječima koje ću ponoviti i u ovom tekstu.
Dakle, rekoh ja njemu onako između redova, obrativši mu se njegovim prezimenom, kako je sve to moguće jer smo mi licemjeri, možda i najveći na svijetu. I potkrijepih tu između redova kazanu misao riječima da mi gutamo takvu priču i danas, imajući u vidu da ti, kolega, kao i sve ostale sudije u Republici Srpskoj, bespogovorno primjenjujete sve nametnute zakone OHR-a, i to u kontinuitetu od gotovo 20 godina, bez obzira na to što OHR nema, a svi vi veoma dobro znate da nema, pravo da nameće zakone. I to je kolega, nastavih ja moj viber odgovor njemu, gutanje priče, samo ovaj put ne priče Broza, nego priče OHR-a. Između tih dvaju priča nema nikakve suštinske razlike i šta mi danas imamo od spoznaje na koju ti kolega hoćeš da me uputiš ovom tvojom pričom o Draži i Brozu, kad je Broz ovdje odradio ono što mu je bio zadatak, a što se na kraju ispostavilo kao kobno po srpski narod. E vidiš, kolega, zaključih ja, takav zadatak je ovdje protiv Republike Srpske odradio i OHR, i to uz pomoć tebe kao sudije, kao i uz pomoć svih ostalih sudija u Republici Srpskoj, izuzimajući mene, jer sam jedino ja od svih ovdašnjih sudija rekao OHR-u u mojoj presudi da ni prema međunarodnom pravu, a ni prema domaćem pravnom poretku, on nema pravo da nameće zakone. Niti domaći parlamenti imaju pravo da donose zakone kojim usvajaju tuđe, tj. ohaerizovane zakone, jer je to protivustavno, pošto parlament donosi svoje i samo svoje zakone.
Zato, moj kolega, nemoj mi više slati ovakve poruke, već samo nastavi da radiš svoj sudijski posao onako kako si ga revnosno radio i u proteklih 20 godina.
Milan Blagojević
26.07.2021 07:00
Neću ovdje navoditi imena jer nisu važna, a sumnjam i da bi ijedan domaći medij objavio ovaj tekst ako bih imenovao lica. Zato ću umjesto toga opisati jedan obrazac ponašanja koji je neuporedivo važniji, jer u pravoj mjeri odslikava naše licemjerstvo.
Koliko su sudije u Republici Srpskoj u proteklih 20 godina bile naprosto zaslijepljene potrebom da podilaze svemu što naredi visoki predstavnik, bez obzira na svu protivpravnost tih naredbi, svjedoči i sljedeći primjer. Visoki predstavnik Volfgang Petrič ostao je upamćen i po nametnutim zakonima kojima je naređivao korišćenje takozvanih privremeno napuštenih nekretnina. Tim zakonima on je, između ostalog, naredio da su pravno nevaljani svi ugovori o zamjeni nekretnina zaključeni u ratnom periodu. Na osnovu takvih neustavnih naredbi brojna lica (naročito hrvatske nacionalnosti) su zatim počela pokretati sudske postupke pred sudovima u Republici Srpskoj, od kojih su tražili da se proglase pravno nevaljanim ugovori koje su tokom rata zaključili sa licima srpske nacionalnosti, izbjeglim iz Hrvatske u Republiku Srpsku. Tim ugovorima vršena je međusobna zamjena nekretnina, pa je tako srpski izgnanik dao svoje nekretnine koje ima u Hrvatskoj u zamjenu za odgovarajuće nekretnine u Republici Srpskoj. Međutim, nakon što je visoki predstavnik nametnuo svoje zakone o ovome, lica hrvatske nacionalnosti počela su masovno podnositi tužbe sudovima u Republici Srpskoj. Tim tužbama tražili su poništenje navedenih ugovora, ali samo u odnosu na njihove ranije nekretnine u Republici Srpskoj, dok su im ostajale u vlasništvu nekretnine koje su u zamjenu dobili u Hrvatskoj. To je značilo da su lica srpske nacionalnosti praktično ostajala kako bez nekretnina ovdje u Republici Srpskoj, tako i bez svoje ranije imovine koju su imali u Hrvatskoj prije nego što su odatle morali pobjeći da bi spasli sopstveni život.
Ugovori
S tim u vezi sjećam se jednog razgovora iz 2015. godine koji sam vodio sa koleginicom koja je dugogodišnji sudija Okružnog suda u Banjaluci. U tom razgovoru ona mi je rekla kako su na početku primjene tih zakona visokog predstavnika prvostepeni sudovi i Okružni sud u Banjaluci kao žalbeni sud postupali tako da su poništavali sve navedene ugovore, bez upuštanja u ocjenu jesu li bili zaključeni upotrebom sile ili prinude. Naime, i u ratu se mora živjeti, a to znači i ugovore zaključivati kada je potrebno, pa je stoga svaki ugovor, bez obzira na to što je zaključen u vrijeme rata, pravno valjan te nema mjesta njegovom poništenju ako pri njegovom zaključenju nije bilo mana volje, to jest ako ga ugovorne strane nisu zaključile zato što ih je neko prinudio da to učine, već su to uradile slobodnom voljom. No, u želji da izvrše volju visokog predstavnika sudovi su u ovim slučajevima, kako mi je objasnila koleginica sudija koja je i sama u tome učestvovala, činili nešto što ni visoki predstavnik nije tražio od njih, jer su poništavali navedene ugovore, a da nisu utvrđivali jesu li bili zaključeni slobodnom voljom ili upotrebom sile ili prinude. Tek kad im je, kako je istakla koleginica sudija, neko od emisara visokog predstavnika rekao da OHR ne traži od njih da te ugovore ponište ukoliko pri njihovom zaključenju ili ispunjenju nije bilo sile ili prinude, e nakon toga su za predmete koji su poslije toga primljeni u rad sudovi počeli da utvrđuju je li bilo upotrebe sile, odnosno prinude, pa ako nije, takvi ugovori nisu poništavani.
Ili, malo se zna, a još manje govori, kako je visoki predstavnik Volfgang Petrič u novembru 2000. godine nametnuo svoj tzv. “zakon o Sudu BiH”, čime je protivustavno osnovana ta institucija koja na taj način egzistira sve do danas. Međutim, kako nijedan sud ne može raditi bez sudija, postarao se visoki predstavnik i za to, pa je u maju 2002. godine takođe protivustavno imenovao i sudije tog suda. Među njima je i jedan Srbin, koji se prihvatio tog posla iako kao univerzitetski profesor prava veoma dobro zna da je sve to neustavno.
Zašto sam naveo ove primjere, koji su samo sekvence iz obilja servilnosti domaćih sudija? Podstaknut sam na to jednom viber porukom koju mi je 15. jula ove godine poslao jedan moj kolega sudija koji je, kao i koleginica iz prethodnog slučaja, u proteklih 20 godina bespogovorno ispunjavao samovolju visokih predstavnika, pretačući u svojim presudama tu samovolju u surovu stvarnost naših života. Dakle, taj kolega, inače srpske nacionalnosti kao i koleginica s kojom počeh ovaj tekst, napisao mi je u viber poruci sljedeći tekst:
Poruka
“Prosto je nevjerovatno kako je srpski narod nakon Drugog svjetskog rata progutao priču o Draži kao izdajniku i saradniku okupatora i Titu kao maršalu i heroju rata. S jedne strane imamo srpskog oficira koji je učestvovao u svim bitkama balkanskih i Prvog svjetskog rata. Sa druge strane imamo neprijateljskog austrougarskog vojnika koji se borio u sastavu po zlu i pokoljima čuvene 42. domobranske 'vražje' divizije iz Zagreba, u njenom 25. domobranskom puku. Taj neprijateljski vojnik je od avgusta 1914. prokrstario sva glavna poprišta ratnih okršaja u centralnoj Srbiji - od Ljubovije, Malog Zvornika i Loznice do Krupnja, Bele Crkve, Stolica, Tekeriša, Valjeva, Mionice, Ljiga i Lajkovca itd. I učestvovao je u borbama protiv naše vojske na Ceru, Drini, Gučevu i Mačkovom kamenu i na Kolubari i za to dobio austrijsku srebrnu medalju za hrabrost. I sad odjednom on postaje veliki borac za slobodu našeg naroda, maršal itd. Mi Srbi smo lud narod, ali nikada prije nismo bili naivni. I zato pitamo kako je moguće da mi i dan danas gutamo takvu priču?”
E upravo zbog svega što mi je poslao moj kolega, što sam naveo u prethodnom citatu, i pošto mi je, narodski rečeno, pun kofer našeg licemjerstva, nisam mogao a da mu ne odgovorim riječima koje ću ponoviti i u ovom tekstu.
Dakle, rekoh ja njemu onako između redova, obrativši mu se njegovim prezimenom, kako je sve to moguće jer smo mi licemjeri, možda i najveći na svijetu. I potkrijepih tu između redova kazanu misao riječima da mi gutamo takvu priču i danas, imajući u vidu da ti, kolega, kao i sve ostale sudije u Republici Srpskoj, bespogovorno primjenjujete sve nametnute zakone OHR-a, i to u kontinuitetu od gotovo 20 godina, bez obzira na to što OHR nema, a svi vi veoma dobro znate da nema, pravo da nameće zakone. I to je kolega, nastavih ja moj viber odgovor njemu, gutanje priče, samo ovaj put ne priče Broza, nego priče OHR-a. Između tih dvaju priča nema nikakve suštinske razlike i šta mi danas imamo od spoznaje na koju ti kolega hoćeš da me uputiš ovom tvojom pričom o Draži i Brozu, kad je Broz ovdje odradio ono što mu je bio zadatak, a što se na kraju ispostavilo kao kobno po srpski narod. E vidiš, kolega, zaključih ja, takav zadatak je ovdje protiv Republike Srpske odradio i OHR, i to uz pomoć tebe kao sudije, kao i uz pomoć svih ostalih sudija u Republici Srpskoj, izuzimajući mene, jer sam jedino ja od svih ovdašnjih sudija rekao OHR-u u mojoj presudi da ni prema međunarodnom pravu, a ni prema domaćem pravnom poretku, on nema pravo da nameće zakone. Niti domaći parlamenti imaju pravo da donose zakone kojim usvajaju tuđe, tj. ohaerizovane zakone, jer je to protivustavno, pošto parlament donosi svoje i samo svoje zakone.
Zato, moj kolega, nemoj mi više slati ovakve poruke, već samo nastavi da radiš svoj sudijski posao onako kako si ga revnosno radio i u proteklih 20 godina.
Košarac: Turkovićeva je isključivo funkcioner SDA, a ne ministar
Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara Staša Košarac izjavio je da je ministar inostranih poslova Bisera Turković posljednja u BiH koja ima pravo da govori o nedolasku na posao i poštovanju zakona u ovoj zemlji.
- Turkovićeva se na sjednicama Savjeta ministara i parlamenta BiH pojavljuje samo kad dobije odluke i nalog od svog jedinog šefa Bakira Izetbegovića. Prema svemu ostalom, uključujući i zakone i njen dio posla u Savjetu ministara, Turkovićeva se odnosi ignorantski bahato - rekao je Košarac Srni, komentarišući današnju izjavu Turkovićeve da će oni koji, kako kaže, blokiraju rad institucija snositi posljedice.
Košarac je istakao da bi se mogao napisati debeli roman o neustavnom i nezakonitom ponašanju Turkovićeve, koja na mnogo načina ne poštuje činjenicu da po Ustavu BiH spoljnu politiku vodi Predsjedništvo BiH.
- Smiješno je da se gospođa Turković poziva na zakone. Јedino na šta ona može da se poziva jesu stranački dokumenti i odluke organa SDA jer jedino to poštuje i izvršava. Turkovićeva nije ministar inostranih poslova u Savjetu ministara, već isključivo funkcioner SDA koji svojim djelovanjem nanosi štetu cijeloj BiH - ukazao je Košarac.
On je naglasio da prijetnje Turkovićeve eventualnim otkazima predstavljaju praznu priču i glupost bez presedana.
- Turkovićeva bi trebala da se informiše o tome kako se biraju i smjenjuju ministri u Savjetu ministara. To što ona priča je prazna priča, namijenjena bošnjačkoj javnosti i medijima bliskim SDA. Kad je riječ o ministrima i zamjenicima ministara iz Republike Srpske, mi za svoj rad odgovaramo onima koji su nas izabrali, uključujući, prije svega, institucije i građane Republike Srpske, koji smatraju da odluke u ovoj zemlji ne treba, niti smije da donosi stranac, već izabrani i imenovani predstavnici građana - poručio je Košarac.
On je naglasio da je to ono što traže predstavnici Republike Srpske i zbog čega se neće vraćati u zajedničke institucije sve dok se ne poništi nametnuti zakon i dok postoji bilo kakva mogućnost da strani tutor radi posao institucija vlasti u BiH.
Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara Staša Košarac izjavio je da je ministar inostranih poslova Bisera Turković posljednja u BiH koja ima pravo da govori o nedolasku na posao i poštovanju zakona u ovoj zemlji.
- Turkovićeva se na sjednicama Savjeta ministara i parlamenta BiH pojavljuje samo kad dobije odluke i nalog od svog jedinog šefa Bakira Izetbegovića. Prema svemu ostalom, uključujući i zakone i njen dio posla u Savjetu ministara, Turkovićeva se odnosi ignorantski bahato - rekao je Košarac Srni, komentarišući današnju izjavu Turkovićeve da će oni koji, kako kaže, blokiraju rad institucija snositi posljedice.
Košarac je istakao da bi se mogao napisati debeli roman o neustavnom i nezakonitom ponašanju Turkovićeve, koja na mnogo načina ne poštuje činjenicu da po Ustavu BiH spoljnu politiku vodi Predsjedništvo BiH.
- Smiješno je da se gospođa Turković poziva na zakone. Јedino na šta ona može da se poziva jesu stranački dokumenti i odluke organa SDA jer jedino to poštuje i izvršava. Turkovićeva nije ministar inostranih poslova u Savjetu ministara, već isključivo funkcioner SDA koji svojim djelovanjem nanosi štetu cijeloj BiH - ukazao je Košarac.
On je naglasio da prijetnje Turkovićeve eventualnim otkazima predstavljaju praznu priču i glupost bez presedana.
- Turkovićeva bi trebala da se informiše o tome kako se biraju i smjenjuju ministri u Savjetu ministara. To što ona priča je prazna priča, namijenjena bošnjačkoj javnosti i medijima bliskim SDA. Kad je riječ o ministrima i zamjenicima ministara iz Republike Srpske, mi za svoj rad odgovaramo onima koji su nas izabrali, uključujući, prije svega, institucije i građane Republike Srpske, koji smatraju da odluke u ovoj zemlji ne treba, niti smije da donosi stranac, već izabrani i imenovani predstavnici građana - poručio je Košarac.
On je naglasio da je to ono što traže predstavnici Republike Srpske i zbog čega se neće vraćati u zajedničke institucije sve dok se ne poništi nametnuti zakon i dok postoji bilo kakva mogućnost da strani tutor radi posao institucija vlasti u BiH.
Novaković Bursać: Upitan smisao Parlamenta ako drugi imaju ovlaštenja
Šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu parlamenta BiH Snježana Novaković Bursać rekla je da svako ko podržava da zakone donosi visoki predstavnik Valentin Incko - podržava protektorat, a da predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH neće učestvovati u tome.
- Ako se već drznuo da donosi zakone, neka se onda upliće u sve živo. Postavlja se pitanje smisla učešća u parlamentu ako drugi imaju ovlaštenja - rekla je Bursaćeva za Nezavisne novine"
Ona je naglasila da će ovo uticati na sve, ali da ne vidi odgovornost predstavnika Republike Srpske, nego onoga ko se usudio da uzurpira zakonodavna ovlaštenja.
Bursaćeva je rekla da ne zna kako funkcioniše sistem finansija u institucijama BiH u tehničkom smislu, da nije upoznata o detaljima, te da se sva pitanja o budžetu i izborima mogu uputiti OHR-u i Incku.
Poslanik PDP-a u Predstavničkom domu parlamenta BiH Mira Pekić rekla je da su predstavnici iz Republike Srpske potpuno svjesni svih obaveza i svih zakona koji su u proceduri i da budžet zajedničkih institucija nije još donesen, te da je to politička priča i da treba postaviti pitanje koalicionim partnerima zašto budžet nije donesen u decembru prošle godine.
- Mi smo svjesni svih obaveza, ali nametanje bilo kakvih zakona ili bilo kakvih rješenja od visokog predstavnika nama iz Republike Srpske sasvim je dovoljan razlog da ne učestvujemo u odlučivanju i da donesemo odluku kakvu smo donijeli. Sa druge strane, postavlja se pitanje, ako je visoki predstavnik nametnuo izmjene jednog zakona, isto tako može da nametne i zakon o budžetu, izborni zakon i sve drugo - rekla je Pekićeva.
Pekićeva je naglasila da se sad postavlja pitanje da li je uopšte potreban parlament BiH da odlučuje i da radi u ovom sastavu i na ovaj način.
Lideri svih parlamentarnih stranaka sa sjedištem u Republici Srpskoj odbacili su u ponedjeljak, 26. jula, na sastanku u Banjaluci svako nametanje na nivou BiH i odlučili da srpski predstavnici neće učestvovati u radu i odlučivanju zajedničkih institucija.
Odlazeći visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, koji je nedavno podnio ostavku, nametnuo je dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava "negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca".
Šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu parlamenta BiH Snježana Novaković Bursać rekla je da svako ko podržava da zakone donosi visoki predstavnik Valentin Incko - podržava protektorat, a da predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH neće učestvovati u tome.
- Ako se već drznuo da donosi zakone, neka se onda upliće u sve živo. Postavlja se pitanje smisla učešća u parlamentu ako drugi imaju ovlaštenja - rekla je Bursaćeva za Nezavisne novine"
Ona je naglasila da će ovo uticati na sve, ali da ne vidi odgovornost predstavnika Republike Srpske, nego onoga ko se usudio da uzurpira zakonodavna ovlaštenja.
Bursaćeva je rekla da ne zna kako funkcioniše sistem finansija u institucijama BiH u tehničkom smislu, da nije upoznata o detaljima, te da se sva pitanja o budžetu i izborima mogu uputiti OHR-u i Incku.
Poslanik PDP-a u Predstavničkom domu parlamenta BiH Mira Pekić rekla je da su predstavnici iz Republike Srpske potpuno svjesni svih obaveza i svih zakona koji su u proceduri i da budžet zajedničkih institucija nije još donesen, te da je to politička priča i da treba postaviti pitanje koalicionim partnerima zašto budžet nije donesen u decembru prošle godine.
- Mi smo svjesni svih obaveza, ali nametanje bilo kakvih zakona ili bilo kakvih rješenja od visokog predstavnika nama iz Republike Srpske sasvim je dovoljan razlog da ne učestvujemo u odlučivanju i da donesemo odluku kakvu smo donijeli. Sa druge strane, postavlja se pitanje, ako je visoki predstavnik nametnuo izmjene jednog zakona, isto tako može da nametne i zakon o budžetu, izborni zakon i sve drugo - rekla je Pekićeva.
Pekićeva je naglasila da se sad postavlja pitanje da li je uopšte potreban parlament BiH da odlučuje i da radi u ovom sastavu i na ovaj način.
Lideri svih parlamentarnih stranaka sa sjedištem u Republici Srpskoj odbacili su u ponedjeljak, 26. jula, na sastanku u Banjaluci svako nametanje na nivou BiH i odlučili da srpski predstavnici neće učestvovati u radu i odlučivanju zajedničkih institucija.
Odlazeći visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, koji je nedavno podnio ostavku, nametnuo je dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava "negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca".
- Poruka
- 30.507
DJB: Incko je uveo verbalni delikt
FoNetdanas 13:07
Pokret Dosta je bilo (DJB) saopštio je danas povodom usvajanja zakona o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini da je visoki predstavnik u BiH Valentin Incko uveo verbalni delikt, pokušavajući da tim zakonom na silu laž proglasi istinom.
„U Srebrenici se nije desio nikakav genocid. Međunarodna komisija izraelskog istoričara Gideona Grajfa je to nedvosmisleno utvrdila. Desio se zločin koji se koristi kao propaganda za politički cilj: slabljenje i ukidanje Republike Srpske“, saopštio je DJB.
Navedeno je da je Incko, „uz gromoglasno klicanje i navijanje političara Federacije BiH, doneo zakon koji krivično goni svakoga ko negira laž i govori istinu“.
Republika Srpska, ocenjeno je, odabrala je odmeren odgovor „na ovo silovanje prava i donosi jednako besmislen zakon o krivičnom gonjenju svih koji negiraju Republiku Srpsku i kažu da je genocidna tvorevina“.
Pokret Dosta je bilo naglasio je da u BiH „žive i oduvek su živeli Srbi“ i dodao da bi političari u Federaciji BiH konačno morali da se suoče sa tom činjenicom.
„Svi pokušaji ukidanja Republike Srpske su direktan udarac i na Srbiju koja je garant mira u BiH“, zaključuje se u saopštenju.
-------------------------------------------
To Radule
Kako se pravi linč: Slučaj Bazdulj i Klix.ba
Od Muharema Bazdulja je napravljena hodajuća meta, nečovjek koji slavi na grobovima žrtava zajedno sa zločincima, zvijer koja je nepoželjna i kojoj se može reći ili uraditi šta god se hoće
Peter Handke je svjetski poznati pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ali je – riječima srpskog pisca Filipa Davida – „moralna nula“, zbog podrške politici Slobodana Miloševića. Nobelovu nagradu za književnost nije dobio zbog bliskosti s režimom Slobodana Miloševića i zastupanja miloševićevske „istine“ o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, nego zbog svojih književnih kvaliteta; s druge strane, u Republici Srpskoj i Srbiji se ne slavi iz književnih razloga nego upravo iz političkih razloga, zbog njegove bliskosti sa srpskim nacionalizmom i zbog toga što se, takav kakav jest, može koristiti za potrebe republičkosrpskog nacionalizma danas. To je trebalo biti jasno i Muharemu Bazdulju kada je sudjelovao u druženju s Handkeom tokom njegove turneje po Republici Srpskoj. Tekst pred vama nije opravdanje Handkeovog moralnog pada koji se nastavlja i danas, niti apologija liku i djelu pisca Muharema Bazdulja, nego opis moralnog pada medija u BiH koji prelako zaboravljaju na etiku i profesionalne standarde i izgube svaku mjeru i dobar ukus. (Ur.)
Portal Klix.ba kao najveći i najčitaniji bh. portal ujedno je i najveća i najčitanija bh. platforma za govor mržnje. Međutim, Klix.ba je i puno više od platforme. Poslovna politika ovog portala zasniva se na poticanju govora mržnje.
Komentari koji su bolesno puni mržnje, poziva na nasilje i različitih uvreda i gadosti se ne brišu čak i kada se profil autora komentara banuje. Namjerno se ostavljaju kao mamac za posjetitelje portala. Gadni komentari izazivaju reakcije „druge strane“, svađa ispod tekstova se širi, a masa ljudi i dolazi na portal kako bi čitala svađe. Klix.ba dobiva više pregleda, a više pregleda znači i više novca od reklama, to jest više zarade.
O tome da Klix.ba jako dobro zna šta radi, svjedoči činjenica da ovaj portal zabranjuje komentare na promotivne tekstove, kako proizvodi i usluge koje je plaćen da reklamira ne bi bili zasjenjeni govorom mržnje u komentarima.
Osim što najčešće ne cenzurira komentare pune mržnje, Klix.ba ih često i potiče, naivno se pretvarajući da kao ne zna kakve će reakcije izazvati njegovi tekstovi. Upravo to se dogodilo i s nedavnom kampanjom širenja mržnje prema Muharemu Bazdulju.
Iako javni linč Muharema Bazdulja nije ni prvi ni zadnji takav slučaj u Bosni i Hercegovini, ipak jako dobro ilustrira „kako se to radi“. Uopće ne ulazeći u to ko je u pravu u datom slučaju, na primjeru linča Muharema Bazdulja jako se dobro vidi način na koji Klix.ba proizvodi mržnju, pakuje je u celofan patriotizma i morala, a zatim je prodaje svojoj publici koja jedva čeka novu dozu ove „supstance“.
Široj bh. javnosti Muharem Bazdulj do skora nije ni bio posebno poznat, pa samim time ni zanimljiv. Književnici i umjetnici su u Bosni i Hercegovini ionako odavno sporedna pojava, barem dok se ne počnu baviti politikom, religijom i nacijama. Budući da Bazdulj do skora nije bio vezan s ovim temama, nije bio ni zanimljiv pa ni tekstovi o njemu nisu bili zanimljivi za Klix.ba. Iako je rođen 1977. godine u Travniku, diplomirao te magistrirao u Sarajevu, u međuvremenu objavio više romana, pripovjetki i kolumni te pokupio mnoštvo nagrada, Bazdulj nije bio zanimljiv novinarima Klixa.
Prvi tekst o Muharemu Bazdulju portal Klix.ba donosi tek onda kada se Bazdulja moglo iskoristiti za proizvodnju mržnje pa samim tim i novih klikova. Iako nikad prije nije obratio pažnju na Bazdulja, barem sudeći po portalovoj online arhivi dostupnih tekstova, Klix.ba je u svom tekstu od 8. maja 2021. Muharema Bazdulja ipak proglasio „bh. književnikom“.
Uz naslov „Bh. književnik Muharem Bazdulj pjevao i grlio se sa Peterom Handkeom, negatorom genocida“ Klix.ba dodaje i nadnaslov – sramno ponašanje. I tu počinje igra sa emocijama i nagonima publike ovog portala. Tekst koji je uslijedio nakon takvog naslova namjerno ističe ono što treba kako bi se proizvela mržnja, a prešućuje ono što bi tu mržnju ublažavalo.
Sam naslov ističe Petera Handkea kao „negatora genocida“ ukazujući na to da se Bazdulj s njim druži baš zbog toga. Namjerno se prešućuje kako je Handke dobio Nobelovu nagradu za književnost pa bi to možda moglo objasniti zašto je Bazdulj kao književnik u društvu drugog književnika, nobelovca. Sam tekst ni jednom ne spominje kako je Handke nobelovac. Handke se jedino spominje kao „austrijski pisac“ i „negator genocida“.
Već u drugom pasusu, pozivi na linč se pojačavaju prisjećanjem rata i zloupotrebom stradanja žrtava radi prikupljanja klikova. Tekst ističe kako je snimak nastao u Višegradu i donosi rečenicu:
„Na snimku zabave iz grada poznatog po najstrašnijim zločinima počinjenim tokom agresije na BiH, vidljivo je da se ekipa dobro zabavlja uz muziku.”
Zločini u Višegradu s početka 1990-ih nikakve veze nemaju s temom niti sa Muharemom Bazduljem niti sa spomenutom zabavom. Osnovni cilj ove rečenice je dodatno „podgrijati strasti“ i raspaliti mržnju prema Bazdulju, prikazujući ga kao sablasnog lika koji sa zločincima orgija po grobovima žrtava. Umjesto da se žrtve poštuju, one se od strane Klix.ba koriste za proizvodnju linča i zaradu. Spaljivanje živih ljudi u višegradskim kućama se nakon gotovo 30 godina „izvlači“ kako bi se iskoristilo za lijepljenje mete na Bazdulja.
Osim toga, tekst namjerno prešućuje kako je Višegrad poznat i po mnogim drugim stvarima, a ne samo po zločinima. Recimo po mostu Mehmed paše Sokolovića koji je inspirisao još jednog nobelovca, Ivu Andrića, da napiše Nobelovom nagradom ovjenčan roman Na Drini ćuprija. Ta činjenica se prešućuje kako bi se stvorio dojam da je Bazdulj s Handkeom u Višegradu namjerno zbog posljednjih zločina, u inat žrtvama i bošnjačkom narodu, da provocira. Klix.ba u svom tekstu namjerno stvara takav dojam kako bi ga naplatio kroz klikove ostrašćene publike.
Farsa je tim gora što se, prema Bazdulju, sporno druženje uopće nije ni odigralo u Višegradu već na Zlatiboru. Klix.ba je mogao slučajnom greškom ne znati ovo u početku, ali nije mogao slučajno svaki puta zaboraviti spomenuti u svim narednim tekstovima o Bazdulju kako se ne radi o Višegradu ili kako barem Muharem Bazdulj tvrdi da se ne radi o Višegradu. Višegrad je namjerno zadržan kao platforma pogodna za širenje mržnje i skupljanje klikova.
Naravno da poslije početka javnog linča, za koji nije kriv samo Klix.ba nego i masa drugih medija, nije trebalo proći mnogo pa da se jave i drugi koji žele iskoristiti trenutak i mržnjom prikupiti kakvu korist za sebe. Oglašava se član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji Muharema Bazdulja naziva četnikom, Handkea ne samo negatorom već „glorifikatorom“ genocida kao da je ovaj slavio genocid, a ne negirao da se isti dogodio.
Profesionalno, moralno, kolegijalno i ako hoćete ljudski, bilo bi za očekivati da Bazdulja podrži njegova matična kuća, novina Oslobođenje. Međutim, suočena s javnim linčem i izljevima mržnje, glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović se pokušala provući kroz sve izvinjavajući se javnosti što se „uznemirila“, ali se ne ograđujući od Bazdulja. Podršku mu nije pružila. Naprotiv, Oslobođenje je prestalo objavljivati njegove kolumne i prekinulo suradnju.
Bazdulja je podržalo jedino Udruženje novinara Srbije čiji je član i koje je jedva dočekalo zauzeti visoku moralnu poziciju, dijeliti moral drugima i glumiti profesionalce koji se zgražaju nad javnim linčem i nacionalizmom, dok u isto vrijeme ignorira kolaps novinarstva u vlastitoj zemlji u kojoj su također javni linčevi svakodnevnica.
U novom Klixovom tekstu od 9. maja, dan nakon prvog teksta, proizvodnja mržnje se pojačava novim jezičnim konstrukcijama. U prvom tekstu od 8. maja, u Višegradu je bila „zabava“. Tako Klix.ba 8. maja piše:„U javnosti se pojavio snimak zabave iz Višegrada koju je Emir Kusturica priredio za negatora genocida, austrijskog pisca Petera Handkea. Posebno zgražavanje javnosti izazvala je činjenica da je na zabavi bio i kolumnista Oslobođenja Muharem Bazdulj.“
Bazdulj je za Klix.ba bio kriv što se našao na spomenutoj zabavi s Handkeom i Kusturicom, kao pasivan učesnik, na krivom mjesto u krivo vrijeme. Međutim, već sutradan, u tekstu od 9. maja, Bazdulj za Klix.ba nije pasivno „bio na zabavi“ već je po Klixu aktivni sudionik te se optužuje kako je „slavio sa negatorom genocida Peterom Handkeom“. Namjerno se ne navodi šta je to Bazdulj slavio kako bi se u atmosferi mržnje prikazalo da slavi nešto strašno, poput negiranja genocida. Još jednom se ne navodi da je Handke nobelovac. U nastavku teksta se ponovo spominje kako je Višegrad poznat po zločinima te da Bazdulj „u jednom trenutku grli kontroverznog pisca“. Ponavlja se kako je zabava „sramni čin“, kao i u prethodnom tekstu.
Međutim, u nastavku teksta Klix.ba ide korak dalje u širenju netrpeljivosti prema Bazdulju i ističe: „Ovakva proslava, na ovom mjestu i u ovakvom društvu, uvreda je za sve žrtve zločina“. U već dan ranije pripremljenoj atmosferi po kojoj se Bazdulj kao bh. književnik našao u mjestu strašnih zločina s negatorom genocida, priča se nadgrađuje time kako Bazdulj „slavi“, a onda se prelazi na lijepljenje mete na Bazdulja pričom kako „vrijeđa žrtve zločina“. Konstrukcija se samo proširuje dok se ne dođe do dehumanizacije i indirektnog poziva na nasilje. Jer bh. javnosti je već godinama „jasno“ šta se „radi“ sa onima koji „vrijeđaju žrtve“. Komentari ispod teksta odmah su postali pozivi na nasilje.
Muharem Bazdulj prestaje biti čovjek i postaje nečovjek, zvijer, demon koji na grobovima žrtava sa zločincima slavi genocid. I takva slika se stvara namjerno, usprkos činjenici da je Bazduljeva krivica u tome što je pjevao pjesmu Halida Bešlića sa Peterom Handkeom, moguće na Zlatiboru, a ne u Višegradu. Iz te činjenice se konstruiše čitava priča koja više nema veze sa stvarnošću i koja će, namjerno, dovesti do poziva na nasilje.
Kako bi dodatno produbio razdor između Bazdulja i bošnjačke javnosti, paradoksalno, Klix.ba prenosi Bazduljevu reakciju u tekstu od 11. maja, ali ne na način da prenosi njegove stavove, već da pojača vlastite. Nadnaslov teksta glasi „Umjesto izvinjenja“, odmah ukazujući na to kako je Bazdulj kriv i kako je toliko bezobrazan da se ne želi izvinuti.
U naslov teksta Klix.ba izvlači ono iz Bazduljeve reakcije što bi samo dodatno moglo pojačati mržnju i podjele: „Bazdulj okrivio Sarajevo za “masovnu histeriju”, BiH nazvao propalom državom“. Bazdulj se namjerno prikazuje kao neko ko vrijeđa i ponižava Bosnu i Hercegovinu, dok tekst potpuno ignorira namjeru i smisao onoga što je Bazdulj želio reći. Nastavlja se nadgradnja teze o Bazdulju kao o nekome ko vrijeđa Bošnjake, iako to nije njegova namjera u reakciji. Ponovo se odmiče od stvarnosti i gradi imaginarna priča kojoj su svrha mržnja i klikovi.
U nastavku teksta Klix.ba ponovo ističe kako se radi o „sramnom činu“, još jednom spominje Višegrad kao mjesto zločina, zaboravljajući spomenuti kako Bazdulj tvrdi da je snimak nastao na Zlatiboru. Nadalje, Klix.ba tvrdi kako je Bazdulj „slavio s Handkeom“, ponovo namjerno ne navodeći šta je to slavio. Dojam se pojačava rečenicom kako je Handke „poznat po tome što negira genocid i što je podržavao politiku zločinca Slobodana Miloševića.“ Namjerno se ne navodi kako je Handke poznat kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Klix.ba podilazi bošnjačkoj javnosti koja je bila ogorčena nobelom za Handkea te ignorira Nobelovu nagradu.
Od Muharema Bazdulja je napravljena hodajuća meta, nečovjek koji slavi na grobovima žrtava zajedno sa zločincima, zvijer koja je nepoželjna i kojoj se može reći ili uraditi šta god se hoće
Peter Handke je svjetski poznati pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ali je – riječima srpskog pisca Filipa Davida – „moralna nula“, zbog podrške politici Slobodana Miloševića. Nobelovu nagradu za književnost nije dobio zbog bliskosti s režimom Slobodana Miloševića i zastupanja miloševićevske „istine“ o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, nego zbog svojih književnih kvaliteta; s druge strane, u Republici Srpskoj i Srbiji se ne slavi iz književnih razloga nego upravo iz političkih razloga, zbog njegove bliskosti sa srpskim nacionalizmom i zbog toga što se, takav kakav jest, može koristiti za potrebe republičkosrpskog nacionalizma danas. To je trebalo biti jasno i Muharemu Bazdulju kada je sudjelovao u druženju s Handkeom tokom njegove turneje po Republici Srpskoj. Tekst pred vama nije opravdanje Handkeovog moralnog pada koji se nastavlja i danas, niti apologija liku i djelu pisca Muharema Bazdulja, nego opis moralnog pada medija u BiH koji prelako zaboravljaju na etiku i profesionalne standarde i izgube svaku mjeru i dobar ukus. (Ur.)
Portal Klix.ba kao najveći i najčitaniji bh. portal ujedno je i najveća i najčitanija bh. platforma za govor mržnje. Međutim, Klix.ba je i puno više od platforme. Poslovna politika ovog portala zasniva se na poticanju govora mržnje.
Komentari koji su bolesno puni mržnje, poziva na nasilje i različitih uvreda i gadosti se ne brišu čak i kada se profil autora komentara banuje. Namjerno se ostavljaju kao mamac za posjetitelje portala. Gadni komentari izazivaju reakcije „druge strane“, svađa ispod tekstova se širi, a masa ljudi i dolazi na portal kako bi čitala svađe. Klix.ba dobiva više pregleda, a više pregleda znači i više novca od reklama, to jest više zarade.
O tome da Klix.ba jako dobro zna šta radi, svjedoči činjenica da ovaj portal zabranjuje komentare na promotivne tekstove, kako proizvodi i usluge koje je plaćen da reklamira ne bi bili zasjenjeni govorom mržnje u komentarima.
Osim što najčešće ne cenzurira komentare pune mržnje, Klix.ba ih često i potiče, naivno se pretvarajući da kao ne zna kakve će reakcije izazvati njegovi tekstovi. Upravo to se dogodilo i s nedavnom kampanjom širenja mržnje prema Muharemu Bazdulju.
Iako javni linč Muharema Bazdulja nije ni prvi ni zadnji takav slučaj u Bosni i Hercegovini, ipak jako dobro ilustrira „kako se to radi“. Uopće ne ulazeći u to ko je u pravu u datom slučaju, na primjeru linča Muharema Bazdulja jako se dobro vidi način na koji Klix.ba proizvodi mržnju, pakuje je u celofan patriotizma i morala, a zatim je prodaje svojoj publici koja jedva čeka novu dozu ove „supstance“.
Široj bh. javnosti Muharem Bazdulj do skora nije ni bio posebno poznat, pa samim time ni zanimljiv. Književnici i umjetnici su u Bosni i Hercegovini ionako odavno sporedna pojava, barem dok se ne počnu baviti politikom, religijom i nacijama. Budući da Bazdulj do skora nije bio vezan s ovim temama, nije bio ni zanimljiv pa ni tekstovi o njemu nisu bili zanimljivi za Klix.ba. Iako je rođen 1977. godine u Travniku, diplomirao te magistrirao u Sarajevu, u međuvremenu objavio više romana, pripovjetki i kolumni te pokupio mnoštvo nagrada, Bazdulj nije bio zanimljiv novinarima Klixa.
Prvi tekst o Muharemu Bazdulju portal Klix.ba donosi tek onda kada se Bazdulja moglo iskoristiti za proizvodnju mržnje pa samim tim i novih klikova. Iako nikad prije nije obratio pažnju na Bazdulja, barem sudeći po portalovoj online arhivi dostupnih tekstova, Klix.ba je u svom tekstu od 8. maja 2021. Muharema Bazdulja ipak proglasio „bh. književnikom“.
Uz naslov „Bh. književnik Muharem Bazdulj pjevao i grlio se sa Peterom Handkeom, negatorom genocida“ Klix.ba dodaje i nadnaslov – sramno ponašanje. I tu počinje igra sa emocijama i nagonima publike ovog portala. Tekst koji je uslijedio nakon takvog naslova namjerno ističe ono što treba kako bi se proizvela mržnja, a prešućuje ono što bi tu mržnju ublažavalo.
Sam naslov ističe Petera Handkea kao „negatora genocida“ ukazujući na to da se Bazdulj s njim druži baš zbog toga. Namjerno se prešućuje kako je Handke dobio Nobelovu nagradu za književnost pa bi to možda moglo objasniti zašto je Bazdulj kao književnik u društvu drugog književnika, nobelovca. Sam tekst ni jednom ne spominje kako je Handke nobelovac. Handke se jedino spominje kao „austrijski pisac“ i „negator genocida“.
Već u drugom pasusu, pozivi na linč se pojačavaju prisjećanjem rata i zloupotrebom stradanja žrtava radi prikupljanja klikova. Tekst ističe kako je snimak nastao u Višegradu i donosi rečenicu:
„Na snimku zabave iz grada poznatog po najstrašnijim zločinima počinjenim tokom agresije na BiH, vidljivo je da se ekipa dobro zabavlja uz muziku.”
Zločini u Višegradu s početka 1990-ih nikakve veze nemaju s temom niti sa Muharemom Bazduljem niti sa spomenutom zabavom. Osnovni cilj ove rečenice je dodatno „podgrijati strasti“ i raspaliti mržnju prema Bazdulju, prikazujući ga kao sablasnog lika koji sa zločincima orgija po grobovima žrtava. Umjesto da se žrtve poštuju, one se od strane Klix.ba koriste za proizvodnju linča i zaradu. Spaljivanje živih ljudi u višegradskim kućama se nakon gotovo 30 godina „izvlači“ kako bi se iskoristilo za lijepljenje mete na Bazdulja.
Osim toga, tekst namjerno prešućuje kako je Višegrad poznat i po mnogim drugim stvarima, a ne samo po zločinima. Recimo po mostu Mehmed paše Sokolovića koji je inspirisao još jednog nobelovca, Ivu Andrića, da napiše Nobelovom nagradom ovjenčan roman Na Drini ćuprija. Ta činjenica se prešućuje kako bi se stvorio dojam da je Bazdulj s Handkeom u Višegradu namjerno zbog posljednjih zločina, u inat žrtvama i bošnjačkom narodu, da provocira. Klix.ba u svom tekstu namjerno stvara takav dojam kako bi ga naplatio kroz klikove ostrašćene publike.
Farsa je tim gora što se, prema Bazdulju, sporno druženje uopće nije ni odigralo u Višegradu već na Zlatiboru. Klix.ba je mogao slučajnom greškom ne znati ovo u početku, ali nije mogao slučajno svaki puta zaboraviti spomenuti u svim narednim tekstovima o Bazdulju kako se ne radi o Višegradu ili kako barem Muharem Bazdulj tvrdi da se ne radi o Višegradu. Višegrad je namjerno zadržan kao platforma pogodna za širenje mržnje i skupljanje klikova.
Naravno da poslije početka javnog linča, za koji nije kriv samo Klix.ba nego i masa drugih medija, nije trebalo proći mnogo pa da se jave i drugi koji žele iskoristiti trenutak i mržnjom prikupiti kakvu korist za sebe. Oglašava se član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji Muharema Bazdulja naziva četnikom, Handkea ne samo negatorom već „glorifikatorom“ genocida kao da je ovaj slavio genocid, a ne negirao da se isti dogodio.
Profesionalno, moralno, kolegijalno i ako hoćete ljudski, bilo bi za očekivati da Bazdulja podrži njegova matična kuća, novina Oslobođenje. Međutim, suočena s javnim linčem i izljevima mržnje, glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović se pokušala provući kroz sve izvinjavajući se javnosti što se „uznemirila“, ali se ne ograđujući od Bazdulja. Podršku mu nije pružila. Naprotiv, Oslobođenje je prestalo objavljivati njegove kolumne i prekinulo suradnju.
Bazdulja je podržalo jedino Udruženje novinara Srbije čiji je član i koje je jedva dočekalo zauzeti visoku moralnu poziciju, dijeliti moral drugima i glumiti profesionalce koji se zgražaju nad javnim linčem i nacionalizmom, dok u isto vrijeme ignorira kolaps novinarstva u vlastitoj zemlji u kojoj su također javni linčevi svakodnevnica.
U novom Klixovom tekstu od 9. maja, dan nakon prvog teksta, proizvodnja mržnje se pojačava novim jezičnim konstrukcijama. U prvom tekstu od 8. maja, u Višegradu je bila „zabava“. Tako Klix.ba 8. maja piše:„U javnosti se pojavio snimak zabave iz Višegrada koju je Emir Kusturica priredio za negatora genocida, austrijskog pisca Petera Handkea. Posebno zgražavanje javnosti izazvala je činjenica da je na zabavi bio i kolumnista Oslobođenja Muharem Bazdulj.“
Bazdulj je za Klix.ba bio kriv što se našao na spomenutoj zabavi s Handkeom i Kusturicom, kao pasivan učesnik, na krivom mjesto u krivo vrijeme. Međutim, već sutradan, u tekstu od 9. maja, Bazdulj za Klix.ba nije pasivno „bio na zabavi“ već je po Klixu aktivni sudionik te se optužuje kako je „slavio sa negatorom genocida Peterom Handkeom“. Namjerno se ne navodi šta je to Bazdulj slavio kako bi se u atmosferi mržnje prikazalo da slavi nešto strašno, poput negiranja genocida. Još jednom se ne navodi da je Handke nobelovac. U nastavku teksta se ponovo spominje kako je Višegrad poznat po zločinima te da Bazdulj „u jednom trenutku grli kontroverznog pisca“. Ponavlja se kako je zabava „sramni čin“, kao i u prethodnom tekstu.
Međutim, u nastavku teksta Klix.ba ide korak dalje u širenju netrpeljivosti prema Bazdulju i ističe: „Ovakva proslava, na ovom mjestu i u ovakvom društvu, uvreda je za sve žrtve zločina“. U već dan ranije pripremljenoj atmosferi po kojoj se Bazdulj kao bh. književnik našao u mjestu strašnih zločina s negatorom genocida, priča se nadgrađuje time kako Bazdulj „slavi“, a onda se prelazi na lijepljenje mete na Bazdulja pričom kako „vrijeđa žrtve zločina“. Konstrukcija se samo proširuje dok se ne dođe do dehumanizacije i indirektnog poziva na nasilje. Jer bh. javnosti je već godinama „jasno“ šta se „radi“ sa onima koji „vrijeđaju žrtve“. Komentari ispod teksta odmah su postali pozivi na nasilje.
Muharem Bazdulj prestaje biti čovjek i postaje nečovjek, zvijer, demon koji na grobovima žrtava sa zločincima slavi genocid. I takva slika se stvara namjerno, usprkos činjenici da je Bazduljeva krivica u tome što je pjevao pjesmu Halida Bešlića sa Peterom Handkeom, moguće na Zlatiboru, a ne u Višegradu. Iz te činjenice se konstruiše čitava priča koja više nema veze sa stvarnošću i koja će, namjerno, dovesti do poziva na nasilje.
Kako bi dodatno produbio razdor između Bazdulja i bošnjačke javnosti, paradoksalno, Klix.ba prenosi Bazduljevu reakciju u tekstu od 11. maja, ali ne na način da prenosi njegove stavove, već da pojača vlastite. Nadnaslov teksta glasi „Umjesto izvinjenja“, odmah ukazujući na to kako je Bazdulj kriv i kako je toliko bezobrazan da se ne želi izvinuti.
U naslov teksta Klix.ba izvlači ono iz Bazduljeve reakcije što bi samo dodatno moglo pojačati mržnju i podjele: „Bazdulj okrivio Sarajevo za “masovnu histeriju”, BiH nazvao propalom državom“. Bazdulj se namjerno prikazuje kao neko ko vrijeđa i ponižava Bosnu i Hercegovinu, dok tekst potpuno ignorira namjeru i smisao onoga što je Bazdulj želio reći. Nastavlja se nadgradnja teze o Bazdulju kao o nekome ko vrijeđa Bošnjake, iako to nije njegova namjera u reakciji. Ponovo se odmiče od stvarnosti i gradi imaginarna priča kojoj su svrha mržnja i klikovi.
U nastavku teksta Klix.ba ponovo ističe kako se radi o „sramnom činu“, još jednom spominje Višegrad kao mjesto zločina, zaboravljajući spomenuti kako Bazdulj tvrdi da je snimak nastao na Zlatiboru. Nadalje, Klix.ba tvrdi kako je Bazdulj „slavio s Handkeom“, ponovo namjerno ne navodeći šta je to slavio. Dojam se pojačava rečenicom kako je Handke „poznat po tome što negira genocid i što je podržavao politiku zločinca Slobodana Miloševića.“ Namjerno se ne navodi kako je Handke poznat kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Klix.ba podilazi bošnjačkoj javnosti koja je bila ogorčena nobelom za Handkea te ignorira Nobelovu nagradu.
I prije nego prenese ono što je Bazdulj stvarno rekao, Klix.ba priprema čitatelje na razdor, nagiranje Bazdulja i njegove reakcije. Ponavlja ranije rečenice koje od Bazdulja prave nečovjeka te ističe kako Bazdulj „vrijeđa žrtve“. U takvoj atmosferi, za prosječnog Klix.ba čitatelja i stanovnika BiH, potpuno je nebitno šta stvarno Bazdulj govori. Njegova reakcija će samo još više pojačati mržnju jer po pripremi koju je Klix.ba napravio, Bazdulj kao nečovjek i nema pravo na reakciju. Kada konačno i donosi njegove rečenice, Klix.ba Bazduljev tekst prekida upadicama poput „žestoko je kritizirao Sarajevo“ i „čak je i ismijavao Sarajevo Film Festival“. Formulacija „čak i“ se koristi kako bi se reklo otprilike „još i to“, da se dodatno pojača dojam o Bazdulju kao neprijatelju koji vrijeđa Bošnjake.
Nakon medijske pripreme koja je stvorila sliku o Bazdulju kao o zlobniku koji orgija po grobovima, oglašavaju se udruženja žrtava, također zaboravljajući pitati Bazdulja za mišljenje i zaboravljajući njegovu tvrdnju kako se uopšte ne radi o Višegradu. Udruženje dopušta da ih se uvuče u javni linč. Na ovaj način izdaju svoju misiju čuvanja uspomena na žrtve i dopuštaju da te žrtve postanu alat za tuđu korist. Umjesto poštovanja, žrtve se u interesu Klix.ba koriste kao sredstvo dolaska do klikova.
U tekstu od 12. maja Klix.ba prenosi reakciju Udruženja žrtava i svjedoka genocida koje tvrdi kako Bazdulj „uživa nad masovnim grobnicama“. Ovom rečenicom udruženje prihvaća sliku koju je stvorio Klix.ba, o Bazdulju kao nečovjeku koji je namjerno došao u Višegrad, namjerno sa negatorom genocida, da namjerno fešta nad grobovima žrtava. Bez obzira što se takvo nešto nikada nije desilo i što su namjere bile drugačije, priča je stvorena i mnogi samo dalje jašu na tom valu mržnje.
Samo saopštenje u nastavku ispravno ukazuje da se Handkea ne može promatrati samo kao umjetnika već se mora uzeti u obzir i njegovo moralno posrnuće kao negatora genocida, ali Klix.ba ovo zanemaruje. Umjesto toga u naslovu ističe: „Udruženje žrtava genocida pisalo Bazdulju: S Handkeom ste “uživali” nad grobovima žrtava.“
Namjerno se ignorira sva ona ispravna i zrela moralna kritika druženja s Handkeom iz saopštenja, i u naslovu se ističe „uživanje nad grobovima žrtava“. Cilj Klix.ba portala jeste ne da se istraži, propituje i raspravlja moralnost Bazduljevog čina, pa čak ni to da se ustanovi gdje se fešta stvarno održala, već da se Bazdulja mrzi i progoni, kako bi ostrašćeni čitatelji dolazili na Klix.ba, iskazivali svoju mržnju, ostavljali komentare i povećavali broj posjeta portalu.
Istog 12. maja Klix.ba po istom principu prenosi i reakciju Nure Bazdulj-Hubijar, majke Muharema Bazdulja, koja u svojoj reakciji na saopštenje Udruženja žrtava i svjedoka genocida navodi kako razumije bol Majki Srebrenice, poziva na oprost i na kraju ističe kako su po njenom sinu „pljuvali oni koji su u svakom aspektu života i rada neuporedivi s njim. S njima ne želim komunicirati na bilo koji način. Neka se sjete ‘Ko nema nijedan vlastiti grijeh neka baci prvi kamen’“. Zapravo je Nura Bazdulj Hubijar pozvala na mir, razumijevanje i dostojanstvo te na neki način htjela zaštititi sina od javnog linča prepunog „niskih strasti“ i iskonskih emocija poput mržnje.
Međutim, od njenog teksta koji poziva na poštovanje bola potomaka žrtava, oprost, odmicanje od mržnje i dostojanstvo, Klix.ba stvara tekst u kome se Nura Bazdulj Hubijar ograđuje od sina. Njen tekst neodređeno tvrdi: „Ne tražim razumijevanje (ni ja ga ne nalazim), ni opravdanje koje također ne nalazim, niti bih imala obraza tražiti oprost.“, što se može odnositi na postupke Muharema Bazdulja, ali i ne mora. Ipak, Klix.ba uzima upravo tu rečenicu za naslov teksta i u prvom pasusu predstavlja tekst kao da ni Nura Bazdulj Hubijar ne može opravdati sina Muharema Bazdulja: „Potresena književnica je uputila poruku Majkama Srebrenice, navodeći da ni sama ne može naći opravdanje za postupke njenog sina.“ Postupci njenog sina niti njen sin se u tekstu Nure Bazdulj Hubijar uopće ne spominju. U tekst ih ugrađuje Klix.ba kako bi nastavio sa svojom kampanjom mržnje.
Nakon medijske pripreme koja je stvorila sliku o Bazdulju kao o zlobniku koji orgija po grobovima, oglašavaju se udruženja žrtava, također zaboravljajući pitati Bazdulja za mišljenje i zaboravljajući njegovu tvrdnju kako se uopšte ne radi o Višegradu. Udruženje dopušta da ih se uvuče u javni linč. Na ovaj način izdaju svoju misiju čuvanja uspomena na žrtve i dopuštaju da te žrtve postanu alat za tuđu korist. Umjesto poštovanja, žrtve se u interesu Klix.ba koriste kao sredstvo dolaska do klikova.
U tekstu od 12. maja Klix.ba prenosi reakciju Udruženja žrtava i svjedoka genocida koje tvrdi kako Bazdulj „uživa nad masovnim grobnicama“. Ovom rečenicom udruženje prihvaća sliku koju je stvorio Klix.ba, o Bazdulju kao nečovjeku koji je namjerno došao u Višegrad, namjerno sa negatorom genocida, da namjerno fešta nad grobovima žrtava. Bez obzira što se takvo nešto nikada nije desilo i što su namjere bile drugačije, priča je stvorena i mnogi samo dalje jašu na tom valu mržnje.
Samo saopštenje u nastavku ispravno ukazuje da se Handkea ne može promatrati samo kao umjetnika već se mora uzeti u obzir i njegovo moralno posrnuće kao negatora genocida, ali Klix.ba ovo zanemaruje. Umjesto toga u naslovu ističe: „Udruženje žrtava genocida pisalo Bazdulju: S Handkeom ste “uživali” nad grobovima žrtava.“
Namjerno se ignorira sva ona ispravna i zrela moralna kritika druženja s Handkeom iz saopštenja, i u naslovu se ističe „uživanje nad grobovima žrtava“. Cilj Klix.ba portala jeste ne da se istraži, propituje i raspravlja moralnost Bazduljevog čina, pa čak ni to da se ustanovi gdje se fešta stvarno održala, već da se Bazdulja mrzi i progoni, kako bi ostrašćeni čitatelji dolazili na Klix.ba, iskazivali svoju mržnju, ostavljali komentare i povećavali broj posjeta portalu.
Istog 12. maja Klix.ba po istom principu prenosi i reakciju Nure Bazdulj-Hubijar, majke Muharema Bazdulja, koja u svojoj reakciji na saopštenje Udruženja žrtava i svjedoka genocida navodi kako razumije bol Majki Srebrenice, poziva na oprost i na kraju ističe kako su po njenom sinu „pljuvali oni koji su u svakom aspektu života i rada neuporedivi s njim. S njima ne želim komunicirati na bilo koji način. Neka se sjete ‘Ko nema nijedan vlastiti grijeh neka baci prvi kamen’“. Zapravo je Nura Bazdulj Hubijar pozvala na mir, razumijevanje i dostojanstvo te na neki način htjela zaštititi sina od javnog linča prepunog „niskih strasti“ i iskonskih emocija poput mržnje.
Međutim, od njenog teksta koji poziva na poštovanje bola potomaka žrtava, oprost, odmicanje od mržnje i dostojanstvo, Klix.ba stvara tekst u kome se Nura Bazdulj Hubijar ograđuje od sina. Njen tekst neodređeno tvrdi: „Ne tražim razumijevanje (ni ja ga ne nalazim), ni opravdanje koje također ne nalazim, niti bih imala obraza tražiti oprost.“, što se može odnositi na postupke Muharema Bazdulja, ali i ne mora. Ipak, Klix.ba uzima upravo tu rečenicu za naslov teksta i u prvom pasusu predstavlja tekst kao da ni Nura Bazdulj Hubijar ne može opravdati sina Muharema Bazdulja: „Potresena književnica je uputila poruku Majkama Srebrenice, navodeći da ni sama ne može naći opravdanje za postupke njenog sina.“ Postupci njenog sina niti njen sin se u tekstu Nure Bazdulj Hubijar uopće ne spominju. U tekst ih ugrađuje Klix.ba kako bi nastavio sa svojom kampanjom mržnje.
Nakon majskog linča od nekoliko tekstova, Muharem Bazdulj odjednom postaje zanimljiva tema za Klix.ba, portal koji je ranije ignorirao sve njegove knjige, kolumne i nagrade. Nakon linča, kada Bazdulj postaje zanimljiva tema, Klix.ba donosi novi tekst o Bazdulju prvom prilikom kada se to moglo iskoristiti za nastavak mržnje i nove klikove. U tekstu od 13. jula 2021. godine Klix.ba izvještava kako je Bazdulj imenovan za člana Upravnog odbora Javnog radiotelevizijskog sistema Srbije.
Takva vijest bila bi potpuno nebitna i zaboravljena kao i sve Bazduljeve nagrade, da ranije nije urađena medijska priprema po kojoj je Bazdulj postao fokus bošnjačke javnosti. Klixov tekst u jednom pasusu navodi Bazduljevo imenovanje, a u preostala tri pasusa ponavlja ranije teze o zabavi s negatorom genocida, grljenju s Handkeom i odgovoru Bazdulja iz kojeg se izdvaja samo jedna jedina riječ: „histerije“. Od čitave Bazduljeve reakcije, Klix.ba izdvaja samo to da je Bazdulj rekao kako su: „sve reakcije na njegovo druženje produkt sarajevske “histerije”, dodatno ga prikazujući kao bezobraznog čovjeka.
Sam tekst aludira kako je Bazdulj „srpski čovjek“ te da je možda čak i nagrađen imenovanjem jer je slavio s negatorom genocida. Naravno, nigdje to direktno ne piše u tekstu, ali nije teško shvatiti kakve će zaključke čitatelji sami donijeti. I Klix.ba je toga svjestan jer inače ne bi ni objavio takav nebitan tekst. Jednostavno ne bi nikome bio zanimljiv. Čitava bitnost teksta i razlog za objavu su upravo zaključci koje će čitatelji donijeti kad vide naslov i zbog toga kliknuti na tekst, da vide kako je to Bazdulj „nagrađen od strane Srba“ jer „slavi s negatorom genocida“.
U ovom zasad posljednjem tekstu o Bazdulju Klix.ba piše kako je Oslobođenje prekinulo suradnju s Bazduljem i navodi da je Bazdulj: „u nemilost dijela bh. javnosti došao nakon što se u maju pojavio snimak zabave iz Višegrada“, kao da je neko drugi, a ne Klix.ba stvarao linč protiv Bazdulja, huškao javnost na njega i od zabave s Peterom Handkeom stvarao bal vampira na grobovima žrtava. Kako bi se dodatno zaštitio od linča koji je i sam izazvao, da ga ne bi okrznuo nekim slučajem, Klix.ba tekstove donosi nepotpisano, samo uz inicijale autora. Portal Klix.ba potpuno „pere ruke“ od linča koji je sam izazvao, odbacujući bilo kakvu odgovornost za vlastite tekstove, sramoteći i dodatno potirući novinarsku profesiju u Bosni i Hercegovini.
Rezultate Klix.ba medijskog linča nije trebalo dugo čekati. U stotinama komentara ispod tekstova o Bazdulju, na Klix forumu, na društvenim mrežama, a sigurno i po kahvama i uz nargile, Bazdulja i njegovu porodicu se sirovo vrijeđa, ismijava i poziva se na nasilje. Spominje se čak i njegova sestra koja se proglašava za prostitutku, iako nikakve veze sa cijelom pričom nema. Jednostavno je kolateralna žrtva linča Muharema Bazdulja
Nije teško pronaći komentare u kojima se govori šta sve Bazdulju „treba“ uraditi. U takvoj masi poziva na ubojstvo, uvrede na račun Bazduljevog fizičkog izgleda su gotovo pa zanemarive. Gotovo, ali nisu. I te uvrede imaju isti cilj – predstaviti Bazdulja kao nečovjeka kome se može uraditi sve. I cilj je postignut.
Nedavno je i gradsko vijeće Bihaća proglasilo Bazdulja nepoželjnim u ovom gradu, bez obzira na stvarnu krivicu, bez obzira na to što vijeće nema pravo proglašavati ljude nepoželjnima i bez date prilike Muharemu Bazdulju da odgovori na optužbe. Jer u bh. javnom linču nema mjesta razgovoru, čak ni svađi dvije strane. Jedna strana će početi linč bez milosti jer misli kako ima moralno pravo na to, a druga strana će biti zgažena. Zbog otpjevane pjesme u kafani, Muharem Bazdulj ostao je bez angažmana u Oslobođenju, „zabranjen“ mu je dolazak u Bihać, širom Bosne i Hercegovine je nepoželjan, svaki budući angažman u BiH mu je otežan, a sigurnost narušena. Upravo ono što je javnost i željela uraditi, a Klix.ba joj je u tome pomogao. Te usput i zaradio.
Klix.ba u svojim tekstovima potpuno je onemogućio komunikaciju i sve sveo na izlive mržnje. Podvlađivao je bošnjačkoj javnosti kao svojoj najmnogobrojnijoj publici. Sve ono što je ta javnost željela čuti, čula je. Sve ono što nije željela čuti, Klix.ba je prešutio. Bošnjačka javnost se protivila dodjeli Nobela Handkeu. Zbog toga se Klix.ba ponaša kao da Handke nikad nije ni dobio Nobelovu nagradu. Ni jednom to nije spomenuo, a publika ga je nagradila mnoštvom klikova koji se pretvaraju u mnoštvo maraka. Radi tih maraka Klix.ba se, baš kao i bošnjačka (i ukupna bh) javnost odmakao od stvarnosti i odlučio je zaboraviti šta je stvarnost, a šta su želje. Brisanje te granice priskrbilo je novac.
Ni jedna reakcija podrške nije objavljena, nije bilo razgovora s drugom stranom niti pokušaja da se dođe do objašnjenja. Jedini cilj bio je stvoriti javni linč i onda od tog linča profitirati. I Klix.ba je ponovo uspio u tome. Samo šest tekstova o Bazdulju ima više od 2000 komentara, a najčitaniji komentari po 700 i više lajkova. Ogroman broj posjeta.
Od Muharema Bazdulja je napravljena hodajuća meta, nečovjek koji slavi na grobovima žrtava zajedno sa zločincima, zvijer koja je nepoželjna i kojoj se može reći ili uraditi šta god se hoće. Kao rezultat linča, za prosječnog čitatelja portala Klix.ba Muharem Bazdulj više nije čovjek.
Takva vijest bila bi potpuno nebitna i zaboravljena kao i sve Bazduljeve nagrade, da ranije nije urađena medijska priprema po kojoj je Bazdulj postao fokus bošnjačke javnosti. Klixov tekst u jednom pasusu navodi Bazduljevo imenovanje, a u preostala tri pasusa ponavlja ranije teze o zabavi s negatorom genocida, grljenju s Handkeom i odgovoru Bazdulja iz kojeg se izdvaja samo jedna jedina riječ: „histerije“. Od čitave Bazduljeve reakcije, Klix.ba izdvaja samo to da je Bazdulj rekao kako su: „sve reakcije na njegovo druženje produkt sarajevske “histerije”, dodatno ga prikazujući kao bezobraznog čovjeka.
Sam tekst aludira kako je Bazdulj „srpski čovjek“ te da je možda čak i nagrađen imenovanjem jer je slavio s negatorom genocida. Naravno, nigdje to direktno ne piše u tekstu, ali nije teško shvatiti kakve će zaključke čitatelji sami donijeti. I Klix.ba je toga svjestan jer inače ne bi ni objavio takav nebitan tekst. Jednostavno ne bi nikome bio zanimljiv. Čitava bitnost teksta i razlog za objavu su upravo zaključci koje će čitatelji donijeti kad vide naslov i zbog toga kliknuti na tekst, da vide kako je to Bazdulj „nagrađen od strane Srba“ jer „slavi s negatorom genocida“.
U ovom zasad posljednjem tekstu o Bazdulju Klix.ba piše kako je Oslobođenje prekinulo suradnju s Bazduljem i navodi da je Bazdulj: „u nemilost dijela bh. javnosti došao nakon što se u maju pojavio snimak zabave iz Višegrada“, kao da je neko drugi, a ne Klix.ba stvarao linč protiv Bazdulja, huškao javnost na njega i od zabave s Peterom Handkeom stvarao bal vampira na grobovima žrtava. Kako bi se dodatno zaštitio od linča koji je i sam izazvao, da ga ne bi okrznuo nekim slučajem, Klix.ba tekstove donosi nepotpisano, samo uz inicijale autora. Portal Klix.ba potpuno „pere ruke“ od linča koji je sam izazvao, odbacujući bilo kakvu odgovornost za vlastite tekstove, sramoteći i dodatno potirući novinarsku profesiju u Bosni i Hercegovini.
Rezultate Klix.ba medijskog linča nije trebalo dugo čekati. U stotinama komentara ispod tekstova o Bazdulju, na Klix forumu, na društvenim mrežama, a sigurno i po kahvama i uz nargile, Bazdulja i njegovu porodicu se sirovo vrijeđa, ismijava i poziva se na nasilje. Spominje se čak i njegova sestra koja se proglašava za prostitutku, iako nikakve veze sa cijelom pričom nema. Jednostavno je kolateralna žrtva linča Muharema Bazdulja
Nije teško pronaći komentare u kojima se govori šta sve Bazdulju „treba“ uraditi. U takvoj masi poziva na ubojstvo, uvrede na račun Bazduljevog fizičkog izgleda su gotovo pa zanemarive. Gotovo, ali nisu. I te uvrede imaju isti cilj – predstaviti Bazdulja kao nečovjeka kome se može uraditi sve. I cilj je postignut.
Nedavno je i gradsko vijeće Bihaća proglasilo Bazdulja nepoželjnim u ovom gradu, bez obzira na stvarnu krivicu, bez obzira na to što vijeće nema pravo proglašavati ljude nepoželjnima i bez date prilike Muharemu Bazdulju da odgovori na optužbe. Jer u bh. javnom linču nema mjesta razgovoru, čak ni svađi dvije strane. Jedna strana će početi linč bez milosti jer misli kako ima moralno pravo na to, a druga strana će biti zgažena. Zbog otpjevane pjesme u kafani, Muharem Bazdulj ostao je bez angažmana u Oslobođenju, „zabranjen“ mu je dolazak u Bihać, širom Bosne i Hercegovine je nepoželjan, svaki budući angažman u BiH mu je otežan, a sigurnost narušena. Upravo ono što je javnost i željela uraditi, a Klix.ba joj je u tome pomogao. Te usput i zaradio.
Klix.ba u svojim tekstovima potpuno je onemogućio komunikaciju i sve sveo na izlive mržnje. Podvlađivao je bošnjačkoj javnosti kao svojoj najmnogobrojnijoj publici. Sve ono što je ta javnost željela čuti, čula je. Sve ono što nije željela čuti, Klix.ba je prešutio. Bošnjačka javnost se protivila dodjeli Nobela Handkeu. Zbog toga se Klix.ba ponaša kao da Handke nikad nije ni dobio Nobelovu nagradu. Ni jednom to nije spomenuo, a publika ga je nagradila mnoštvom klikova koji se pretvaraju u mnoštvo maraka. Radi tih maraka Klix.ba se, baš kao i bošnjačka (i ukupna bh) javnost odmakao od stvarnosti i odlučio je zaboraviti šta je stvarnost, a šta su želje. Brisanje te granice priskrbilo je novac.
Ni jedna reakcija podrške nije objavljena, nije bilo razgovora s drugom stranom niti pokušaja da se dođe do objašnjenja. Jedini cilj bio je stvoriti javni linč i onda od tog linča profitirati. I Klix.ba je ponovo uspio u tome. Samo šest tekstova o Bazdulju ima više od 2000 komentara, a najčitaniji komentari po 700 i više lajkova. Ogroman broj posjeta.
Od Muharema Bazdulja je napravljena hodajuća meta, nečovjek koji slavi na grobovima žrtava zajedno sa zločincima, zvijer koja je nepoželjna i kojoj se može reći ili uraditi šta god se hoće. Kao rezultat linča, za prosječnog čitatelja portala Klix.ba Muharem Bazdulj više nije čovjek.
г. Буздуљу је требало оволико текста да шта.?
Добро "кликс" је крив
.... 
Добро "кликс" је крив
....
- Poruka
- 12.866
Hehe, oni iz Klix-a bili na brzom kursu kod Đilasa, Marinike i Šolaka, položili sa peticom.
Još da mu napakuju ćevape i Velju Nevolju i sve je potaman...
JankoTheGreat
Buduća legenda
- Poruka
- 27.326
Pregled prihoda i dobiti: Kako su poslovale bh. pivare u 2020. godini
28.07.2021. 12:40 / Izvor: Akta.ba
Dobit bh. pivovara nije se mnogo promjenila u odnosu na 2019. godinu pokazuje analiza portala Akta.ba TOP 5 pivara u Bosni i Hercegovini po prikazanim finansijskim pokazateljima za 2020. godinu.
TOP 5 pivovara je ostvarilo dobit od 5.162.828 KM u prošloj godini, a u 2019. njihova dobit je iznosila 5.126.061,00 KM. Prihod je manji u odnosu na 2019. godinu za 49.474.353 KM i iznosio je 78.971.095 KM.
Smanjenu prihoda doprinijela je i pandemija koja je zaustavila isporuke HORECA sektoru. Jedan od problema sa kojim se pivare već duže vrijeme suočavaju je i prekomjerni uvoz.
Tako je u 2020. ukupan obim razmjene piva iznosio 20.346.603 KM. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je svega 3,08% pokazuju podaci Vanjskotrgovinske komore, a o uvozu koji dominira nad izvozom, godinama se upozorava.
U analizi TOP 5 Banjalučka pivara a.d. Banja Luka i dalje je lider po prihodu sa 41.649.149 KM prihoda. Prva na listi po ostvarenoj dobiti je Pivara d.d. Tuzla čija dobit iznosi 3.073.250 KM.
Koje pivare su se još našle na TOP 5 listi pogledajte na infografici.
(2).png)
https://www.akta.ba/analize/pregled...o-su-poslovale-bh-pivare-u-2020-godini/136775
Srpska pivara dominira
Majkić: Turkovićeva ne dolazi na sjednice, a drugima drži slovo
Ministarka inostranih poslova u Savjetu ministara Bisera Turković je posljednja osoba koja je pozvana da nekome drži slovo šta i kako da radi, budući da joj ne pada na pamet da se odaziva na sjednice parlamenta BiH, izjavila je Srni delegat srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Dušanka Majkić.
Dušanka Majkić - Foto: SRNA
Dušanka MajkićFoto: SRNA
- Zanemaruje Turkovićeva da prilagodi politiku koja uvažava prava sva tri konstitutivna naroda, a ne samo jednog – bošnjačkog, jer ona nije ministar inostranih poslova jednog naroda - istakla je Majkićeva.
Majkićeva je navela kako je poznato da je Turkovićeva, ministar koji je samo jednom došao na sjednicu parlamenta i to zajedničku sjednicu oba doma.
Turkovićeva, dodala je Majkićeva, ne brine za parlament, te je naglasila da nije pomogla ni njena javna urgencija kod Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Doma naroda parlamenta BiH i šefa Bisere Turković, da izvrši obaveze prema parlamentu.
- Dakle, radi se o ličnosti koja ne drži do najvišeg zakonodavnog organa. Turkovićeva ne drži ni do Predsjedništva BiH koje je nadležno za spoljnu politiku. Njen zadatak je isključivo da ispoštuje odluke vlastite stranke, ma kakvi ti nalozi bili - rekla je Majkićeva.
Majkićeva smatra da će Turkovićeva izvršiti na šta joj naložio SDA, te da se po njenom ponašanju vidi i kakva je BiH i kakvom je vide Bošnjaci.
- To je BiH u kojoj nema mjesta za druga dva naroda. Ministri poput Bisere Turković nemaju pravo nikome držati slovo, nikome govoriti šta treba da uradi. Oni su pokazali šta mogu, dokle mogu i kakve su im namjere - ocijenila je Majkićeva.
Ona je rekla da izjave Turkovićeve nikada ne ostavljaju ravnodušnom političku scenu u BiH. "Svako malo dogodi se skandal, ali gotovo nikad se ne dogodi nešto dobro što je uradila u okviru svoje nadležnosti", ocijenila je Majkićeva.
Prema njenim riječima, svima je poznato katastrofalno stanje u Ministarstvu inostranih poslova u Savjetu ministara.
- Iako je u ferbruaru ove godine usvojena moja inicijativa koja nalaže Turkovićevoj da sačini odgovarajući materijal koji bi poslužio da se vodi rasprava na sjednici Doma naroda – već četiri mjeseca je prošlo, materijala još nema i očito je da ona nema ni namjeru da ga sačini - konstatovala je Majkićeva.
Ona je zaključila da Turkovićevoj ne pada na pamet vlastita dužnost, obaveza i odgovornost da poslove koji su joj u opisu izvršava savjesno i na vrijeme, da se odaziva na sjednice parlamenta BiH.
Ministarka inostranih poslova u Savjetu ministara Bisera Turković je posljednja osoba koja je pozvana da nekome drži slovo šta i kako da radi, budući da joj ne pada na pamet da se odaziva na sjednice parlamenta BiH, izjavila je Srni delegat srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Dušanka Majkić.
Dušanka Majkić - Foto: SRNA
Dušanka MajkićFoto: SRNA
- Zanemaruje Turkovićeva da prilagodi politiku koja uvažava prava sva tri konstitutivna naroda, a ne samo jednog – bošnjačkog, jer ona nije ministar inostranih poslova jednog naroda - istakla je Majkićeva.
Majkićeva je navela kako je poznato da je Turkovićeva, ministar koji je samo jednom došao na sjednicu parlamenta i to zajedničku sjednicu oba doma.
Turkovićeva, dodala je Majkićeva, ne brine za parlament, te je naglasila da nije pomogla ni njena javna urgencija kod Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Doma naroda parlamenta BiH i šefa Bisere Turković, da izvrši obaveze prema parlamentu.
- Dakle, radi se o ličnosti koja ne drži do najvišeg zakonodavnog organa. Turkovićeva ne drži ni do Predsjedništva BiH koje je nadležno za spoljnu politiku. Njen zadatak je isključivo da ispoštuje odluke vlastite stranke, ma kakvi ti nalozi bili - rekla je Majkićeva.
Majkićeva smatra da će Turkovićeva izvršiti na šta joj naložio SDA, te da se po njenom ponašanju vidi i kakva je BiH i kakvom je vide Bošnjaci.
- To je BiH u kojoj nema mjesta za druga dva naroda. Ministri poput Bisere Turković nemaju pravo nikome držati slovo, nikome govoriti šta treba da uradi. Oni su pokazali šta mogu, dokle mogu i kakve su im namjere - ocijenila je Majkićeva.
Ona je rekla da izjave Turkovićeve nikada ne ostavljaju ravnodušnom političku scenu u BiH. "Svako malo dogodi se skandal, ali gotovo nikad se ne dogodi nešto dobro što je uradila u okviru svoje nadležnosti", ocijenila je Majkićeva.
Prema njenim riječima, svima je poznato katastrofalno stanje u Ministarstvu inostranih poslova u Savjetu ministara.
- Iako je u ferbruaru ove godine usvojena moja inicijativa koja nalaže Turkovićevoj da sačini odgovarajući materijal koji bi poslužio da se vodi rasprava na sjednici Doma naroda – već četiri mjeseca je prošlo, materijala još nema i očito je da ona nema ni namjeru da ga sačini - konstatovala je Majkićeva.
Ona je zaključila da Turkovićevoj ne pada na pamet vlastita dužnost, obaveza i odgovornost da poslove koji su joj u opisu izvršava savjesno i na vrijeme, da se odaziva na sjednice parlamenta BiH.
- Poruka
- 30.507
Novinar RTRS najavio kontratužbu protiv Ćamila Durakovića
- Tanjug 01.08.2021. 13:54
Novinar Radio-televizije Republike Srpske Branimir Đuričić, protiv koga je predsednik Skupštine Opštine Srebrenica Ćamil Duraković podneo prijavu Tužilaštvu BiH zbog "negiranja genocida", najavio je podnošenje kontratužbe.
Kako je na Tviteru napisao Đuričić, tužbu će podneti po, kako je rekao, "rigoroznom Zakoniku".
- Ova persona je likovala i delovala goropadno kad me prijavila za verbalni delikt i prouzrokovala mi užasne pretnje. Sad sebe predstavlja žrtvom? Osuđujem pretnje svom tužiocu, pišem kontratužbu po rigoroznom Zakoniku i podsećam da 'Ko se mača lati'..." - napisao je Đuričić, prenele su Nezavisne novine.
Duraković je istog dana po stupanju na snagu izmena u Krivičnom zakonu BiH, koje je nametnuo, sada već bivši, visoki predstavnik Valentin Incko, podneo prijavu protiv Tužilaštvu BiH protiv Đuričića.
- Poruka
- 30.507
Kreću tužbe i kontratužbe ... opšti haos u BiH 
gost 422686
Buduća legenda
- Poruka
- 27.626
Ројалиста
Poznat
- Poruka
- 9.563
Из хаоса је настала грчка митологија, можда је то требало и БиХ, можда коначно има наде да ће се нешто добро десити.Kreću tužbe i kontratužbe ... opšti haos u BiH
