Ne bih rekao.Jonke je bio najveći zagovornik Novosadskog dogovora. Na Filozofskom u Zagrebu na predavanjima i vježbama sustavno vrijeđao kajkavce i čakavce studente. Onda u jednom trenutku okrenuo ploču za 180 stupnjeva. Kako? Zašto? Nemam pojma.
Jonke je lutao i znam da je na kolodvoru nakon NS "dogovora" dugo razgovarao s puncem jednog mog pokojnoga prijatelja koji je bio zabrinut da će to izaći na loše, a Jonke je vjerovao da će biti dobro za Hrvate u BH. No kako je odmicalo, Jonke se sve više suprotstavljao negativnostima toga i ulazio u raspre sa Srbima (npr. Davičom) protiv unitarizma. Davičo nije bio loš, ali nije razumio nacionalnu dimenziju tih nijansi, a kad jest, onda je rekao da su Srbi vukovci preuzeli jezik od Hrvata, tipa- hja, to je isto nekako, a neka pisci pišu ionako kako hoće (za Daviča su Krležine "Balade" bile "najveća knjiga južnih Slovena"). Jednostavno, nije razumio funkciju javnog jezika, jezika novina i radija i TV.
Jonke je pisao solidan hrvatski, no to nam danas djeluje kao hrvatsko-srpski. Ali je u djelovanju jasno lučio jedan od drugoga na predavanjima, i tako je napadan u partijskom tajnom tekstu kasnije objavljenom u knjizi Selaka "Taj hrvatski". Onaj tko je 1964. pisao čisto hrvatski bio je Tomislav Ladan, a prije rata i tijekom NDH- Kruno Krstić.
Inače se popis bohemizama i rusizama može naći u Maretića, no nerijetko Maretić griješi jer nije imao popis prijašnje hrvatske literature, iako je u dosta stvari u pravu, no to je svatko znao (bajoslovan, naklada, zaklada.... budući da te riječi nema u hrvatskoj etimologiji u rudimentarnom obliku):
https://archive.org/details/maretic-ruske-i-ceske