Sunčev sistem

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Jeste, čim imamo na Zemlji teške elemente, iza Fe, npr zlato, Au, znači da smo nastali od supernove.. Mi samo bauljamo i shavtamo malo toga, što i nije ludno kada je naša civilizacija, a ne samo mi, tren za sve ove navedene godine
Naravno, što je 10-tak tisuća godina naspram 4.5-5 milijardi godina. Tren i ništa više. Mi ni ne znamo koliko ne znamo. A mislimo da smo super pametni.
 
Da, što reći. Eto Sunčev sustav je star oko 4.5-5 milijardi godina, a svemir oko 15-20 milijardi godina. Dakle svemir je 3-4 puta stariji od Sunčeva sustava! Što je bilo na ovom mjestu prije Sunčeva sustava? Neka druga zvijezda koja je eksplodirala i pretvorila se u supernovu i tako je nastao naš Sunčev sustav? Da li tu bila neka druga civilizacija prije nas? Puno pitanja, sve više, a odgovora nema... 😁
Na kojem mestu :D
 
Da, i svemir koji vidimo ima prečnik od 93 milijarde svetlosnih godina, iako je star samo 13.7
zaista ne znam. Ne znam kako je moguće da se takve stvari sa sigurnošću znaju. Da li se tu rade proračuni prema nekim formulama... jer su to neke ogromne cifre i ne znam koliko je esktrapolacija u redu.
 
1668013619140.png
 
Neka efektivna temperatura fotosfere Sunca (kod površine) je oko 5780 K.
Korišćenjem Vinovog yakona (Wien) dobilo bi se da je maksimalno zračenje Sunca negde na talasnoj dužini oko 501 nm. negde plava oblast... Ako se uzme da je Sunce crno telo koje zrači sve talasne dužine
 
Sad, Oortov pojas..
Negde sam pročitala da već izlazi van sunčevog sistema, pa sad ako ta tela privlači gravitacija od Sunca, zašto je onda van? Van bi trebalo da budu objekti na koje gravitacija od Sunca više ne deluje?
Deluje i na njih - da se Sunčeva gravitacija tu ne oseća komete i ostalo iz Ortovog oblaka (Oort) bi se “razbežale” na sve strane. Sunce i njih drži na okupu.
 
Evo i o nečemu što se krije iza Mlečnog Puta. Otkrivena vangalaktička struktura koja nam je dobrano zaklonjena našom galaksijom.


19F1776B-3402-4805-BE86-2E6D9925F496.jpeg


False-color Z (blue), J (green), and Ks (red) image of a region corresponding to the galaxy group/cluster candidate. The red dashed circle delimits the six arcmin radius central area, the green lines indicate the two long-slit positions and the red squares show the five galaxies observed with F2. In the right panels we zoomed the 58 galaxy candidates within the studied area. The length of each box side is 20 arcsec. Credit: arXiv (2022). DOI: 10.48550/arxiv.2210.16332

A team of researchers with members from Universidad Nacional de San Juan, Universidade Federal do Rio Grande do Sul and Universidad Andres Bello has found evidence of a large extragalactic assembly hiding behind one part of the Milky Way galaxy. The group has published a paper describing their findings on the arXiv preprint server while awaiting publication in the journal Astronomy & Astrophysics.

Space scientists have known for some time that there is one part of the night sky that is mostly obscured from view due to a bulge in the galaxy. Known as the "zone of avoidance," it makes up approximately 10% of the dark sky and has had researchers wondering what might be behind it. Because it offers researchers so little to work with, the zone has not been very well studied; thus, little is known about what it might be hiding. In this new effort, the researchers used a variety of tools to gain a better understanding of what might be hidden from view.

Over the past several years, scientists have used a variety of tools to probe the zone of avoidance. The researchers with this new effort started by gathering all of the data that has been collected so far and added more using information recently obtained from the VVV Survey.

The VVV Survey is a project sponsored by an intergovernmental research organization called the European Organization for Astronomical Research in the Southern Hemisphere. It involves multiple state-of-the-art research facilities located at multiple sites. The survey has been involved in studying the stars using infrared emissions rather than visible light. Such emissions are able to pass through the gas, dust and light from the stars in the bulge and on to instruments set up here on Earth.

In studying the infrared imagery, the researchers found that they were able to identify several galaxies that exist far beyond the Milky Way. And because of their numbers, the researchers believe that together, they make up what they describe as a massive extragalactic structure. They estimate that there might be as many as 58 galaxies in the structure.

More information: Daniela Galdeano et al, Unveiling a new structure behind the Milky Way, arXiv (2022). DOI: 10.48550/arxiv.2210.16332
Journal information:Astronomy & Astrophysics , arXiv
© 2022 Science X Network
 
Kažu da ceo taj asteroidni pojas je ostao kao velika grupa asteroida, ima ih preko 100.000... zbog Jupitera.. kao da on zbog gravitacije nije "dao" da se napravi još jedna planeta prema Marsu..
To je jedna od teorija. Po drugim teorijama tu je postojala planeta koja se previse priblizila Jupiteru koji ju je smrvio svojom gravitacijom, da je planeta eksplodirala usled nekog procesa unutar planete, da se sudarila sa nekim drugim objektom ili da se raspala usled centrifugalne sile rotacije.
Najveci objekti asteroidnog pojasa, Ceres, Palas, Juno i Vesta po novijim teorijama nisu delovi planete, vec njeni sateliti koji su kruzili oko nje. Pretpostavlja se da je mozda postojao i peti satelit velicine Ceresa, koji se "otkacio" iz orbite usled gravitacije Jupitera, i kasnije sudario sa planetom oko koje je rotirao. U svakom slucaju ova hipoteticka planeta ima ime i zove se Phaeton. Phaeton je sin Heliosa, boga Sunca iz grcke mitologije. Phaeton je pokusao da vozi solarne kocije svog oca Heliosa, ali ga je unistio Zevs.
 
Naučnici kažu da samo u našem sunčevom sistemu postoji minimum 90 meseca. Pitate se pa šta sa tim podatkom? Hoće li to podići bruto domaći proizvod i ukinuti rialitije? Neće... ali možda će ovaj jedan koji se vrti oko naše planete pruzrokovati neku plimu ili oseku.. dati razlog nekom mesečaru da prošeta.. ili pretvoriti nekog u vukodlaka... možda. Naučnici takođe misle i da je on nastao kao prozivod sudara neke planete veličine marsa i zemlje pre ko zna koliko miliona godina... i tako je ostao tu da se vrti.. da svojim uticajem kreira i definiše naš svet.. I tako polako dolazimo do suštine ove večeri.. Šta li onda rade ostalih 89 meseca ako je ovaj naš ovakav? Recimo, drugi po veličini u našem sunčevom sistemu ili petnaesti i najveći Saturnov mesec Titan? Osim što je veći od Merkura ili Plutona.. on poseduje gasovitu atmosferu čiji su oblaci pravi pravcati lusid skaj.. najrazličitijih predivnih boja među kojima dominira narandžasta boja.. U kombinaciji sa Saturnovom radijacijom ti oblaci prerastaju u neonska svetla iz kojih ponekad pada nitrogenska kiša čije su kapljice minimuma dva puta veće nego prosečne kapljice na zemlji..njegova površina najviše podseća na zemljanu gde se pri tom mesto naših okeana tamo nalaze ogromna jezera likvidnih gasova sa temperaturom od minus trista stepeni celzijusovih čiji su slowmotion talasi sedam puta veći od prosečnog talasa na zemji. Njegova gravitacija je toliko mala da bi se na njemu vrlo lako mogao ispuniti nejveći ljudski san. San o letenju. Dovoljno je da uzmete krila i zakačite ih o ruke i to je sve što treba da znate o letenju.. Da.. ostalo je jos samo da se upoznamo sa 88 meseca.. jel tako? Treba reći da se brojevi meseca novim otkrićima stalno povećavaju... Recimo samo moćni Jupiter ima do sada 53 klasifikovanih meseca.. Sada se sumnja da ih ima oko 79.. (meni se lično dopada kako izgleda mesec Io) Na jednom od njih tačnije mesecu koji se zove Evropa sumnja se da ispod 5km debelog sloja leda postoji toplo more prepuno života.. ali to je već neka druga priča.. Treba prebaciti ovaj mesec.
 
Crna rupa kao nebesko telo , dokazano je da postoji u centru naše galaksije, Mlečni put. Ne postoji naravno ni jedna na našoj planeti, jer je to telo koje bukvalno sve privlači zbog ogromne mase i ne može ni svetlost da "utekne".. One nastaju samo pri smrti ogromnih zvezda, a naše Sunce kada bude umiralo neće napraviti Crnu rupu jer je previše malo...
Dodatak, crne rupe mogu nastati i gravitacijskim kolapsom velikih kolicina gasa u svemiru. Tako su nastale primordijalne crne rupe.
 
To je jedna od teorija. Po drugim teorijama tu je postojala planeta koja se previse priblizila Jupiteru koji ju je smrvio svojom gravitacijom, da je planeta eksplodirala usled nekog procesa unutar planete, da se sudarila sa nekim drugim objektom ili da se raspala usled centrifugalne sile rotacije.
Najveci objekti asteroidnog pojasa, Ceres, Palas, Juno i Vesta po novijim teorijama nisu delovi planete, vec njeni sateliti koji su kruzili oko nje. Pretpostavlja se da je mozda postojao i peti satelit velicine Ceresa, koji se "otkacio" iz orbite usled gravitacije Jupitera, i kasnije sudario sa planetom oko koje je rotirao. U svakom slucaju ova hipoteticka planeta ima ime i zove se Phaeton. Phaeton je sin Heliosa, boga Sunca iz grcke mitologije. Phaeton je pokusao da vozi solarne kocije svog oca Heliosa, ali ga je unistio Zevs.
Ako je ovo tačno, da su Ceres i ostali kružili oko te planete, kako im se promenio pravac nakon raspada te planete? One sada kruže oko Sunca.
 

Back
Top