Pročitala sam negdje o istraživanju reakcije (čitalačke, doduše) publike na glavne likove u romanima. Rekoše, između ostalog, da smo skloniji da se identifikujemo sa i "preuzimamo" neke osobine glavnih likova ukoliko ih postepeno otkrivamo, čak iako su nam u početku te osobine vrlo daleke, čak i odbojne. "Sv'jet voli pobjednike". Mislim da je u tome stvar. I voli da se identifikuje sa istim. Opšte je poznata stvar da sebi tolerišemo mnogo toga (čitaj: sve) što drugima ne bismo. Jer mislimo da smo posebni. Tako misli Hurem o sebi; tako misle Huremini "fanovi" o Hurem. Ona je meant to win. U našem kolektivnom nesvjesnom, oni koji su predviđeni za "happily ever after" se nekako "umiju" od grijeha i nastave na svom bajkovitom (Zlatnom?
) putu. Baš kao što scenario umiva "pravednoga" Suljašina.
Osim toga, "mi" počinjemo sa Hurem. Mahino već "bejaše", ona je prošlost koja nas mnogo ne zanima, a Izabela (koja jeste lijepa, ne znam zašto je svi nešto komentarišu kao manje lijepu od ostalih glumica) je "intruder" koji ruši našu (pardon, Hurkinu) "bračnu idilu". Činjenica je da je nas (većinu) nešto (ovo bi se moglo istraživati) natjeralo da Hurem posmatramo kao "naš tim", a tu nema moralnih dilema, to je bezrezervna podrška, pristrasnost (da, ovo je prava riječ) i navijanje. Žena je ubica i nama to ne smeta. Mahi i Hata - država uglavnom "laju", Hurem ujeda (itekako). Ili nam kao i Suljašinu (koji je za razliku od nas "neobaviješten") ona njena "zaplakaću jer mi je sve nešto fuj, bljak" faca zamaže oči. Branimo je kao da nam je rod najrođeniji (uglavnom
)), a sporadično se čudimo Sulji koji ima mnogo jače :rolleyes: razloge da se pravi blesav. Hurem nije cvjećka. Koliko ono bješe kolateralne štete napravi po haremu, masallah?
Naravno da nisam mislila na identifikaciju tipa "uradiću to/uradila bih to" u sličnoj situaciji u realnom životu, već na nesvjesnu/podsvjesnu benignu
identifikaciju sa likovima. Zamislite da ste u snu u kojem znate da sanjate
ili da se sve ono što (u)radite da ispraviti kao u Run, Lola, Run filmu. Možda bi neke od nas (prva ja) uradile i ponešto što etički kodovi brane? Zapitamo li se zašto nam se dopadaju anti-heroji? Zato što nam pružaju neku vrstu katarze (ne baš u onom smislu u kojem to čine tragedije, naprimjer). Anti-heroj postaje ponekad naš avatar jer se usuđuje da kroči u sivu zonu. Daje udarce ispod pojasa. Siva zona je ovdje ključna stvar. Jer nije crna. Hurrem sins for she has been sinned against. :box:
Otkriću vam svoju mračnu tajnu. I sama sam "navijala" za Hurem. "Instinktivno". No kada se sve raščlani... Da li je ona bolja od Mahidevran? Zašto? Zato što je jača? Nije metiljava? Zato što ne gubi? Zato što smo mi "vidjeli" njenu sudbinu od početka? Zašto je ona bolja od Izačegice? Mala nas nervira jer je ufurana "upper- class" cura?
Jer je talentovana za strane jezike?
Jer još neko sem Gladijatorke "plisira" Suljove 'aljine?
Možda su mi padali u oči samo određeni stavovi, ne znam, u svakom slučaju, postoje sasvim razumljivi razlozi da se Hurem nalazi u centru interesovanja gledalaca.
R . Samardzić