Sulejman Kanuni (Velicanstveni)

Osvojio je Madjarsku, vekovnog neprijatelja Turske, i ucinio da se Carstvo prostire po najvecoj povrsini u svojoj istoriji. Ipak, kao i svi sultani, nije nista uradio na unutrasnjem uredjenu drzave koja je ostala feudalna, zaostala i srednjovekovna, i kao takva se ubrzo po njegovoj smrt pretvorila u "evropskog bolesnika"- dzina kojeg sile odrzavaju u zivotu samo zato sto ne znaju kako da ga podele.
 
Da bi neki drzavnik bio veliki potrebno je bar dva uslova: da se sloze istorijske okolnosti i da ima bar malo osjecaja da te okolnosti prepozna. Svi veliji ljudi (u svom vremenu) ne mora da znaci da bi bili veliki u nekom drugom vremenu i nekim drugim okolnostima. Sulejman je svakako bio sultan koji je obelezio vrijeme u kom je zivio, pa se osmanska istorija recuna prije i poslije Sulejmana. Na prostoru Balkana (i srednje Evrope) Sulejman je predvodio tri osvajacka pohoda, i u trecem pohodu bilo je pitanje nedelja kad ce i Bec pasti u ruke Osmanljija a onda je sultan iznenada umro pa je veliki vezir (Mehmed-pasa Sokolovic) bojeci se borbe oko prestola prekinuo opsadu i vratio se sa vojskom u Carigrad.
Interesantno je reci da je Mehmed-pasa gotovo dva mjeseca od vojske krio da je sultan preminuo i tako sacuvao red u vojsci i drzavi sve do izbora novog sultana (Selima II) koji je usput receno bio Mehmedov tast.
Zbog borbi oko prestola Sulejman je ubio dva svoja sina za koje istoricari tvrde da su bili izuzetno sposobni princevi pa je tako kao naslednik krune ostao Selim koji je vazio za pijanicu i razvratnika i zbog toga se i danas javlja sumnja da ovaj princ i kasniji sultan ustvari i nije bio Sulejmanov bioloski sin. Da je ubistvo princeva bila zavjera robinje iz harema a kasnije sultanije Mirham (inace ruskinje Roksaline)
Bilo kako neko gledao na tursku drzavu i tadasnje Osmansko carstvo za Sulejmana se moze reci da je bio jedan od najvecih drzavnika toga vremena a svakako najveci u dinastiji koja je dala 37 sultana. Na zalost (ili na srecu :mrgreen: ) njegov naslednik Selim nije nastavio tako uspjesno da vlada kao njegov otac a kasnijim naslednicima se nikada vise nije pruzila takva prilika.
 
Kao prvo ono za nas bitno to je da je zapravo on taj koji nosi titulu coveka koji je najduze vladao nad srbima cak duze od Tita .Takodje je perfekno pricao srpski i vecina tadasnjih evropskih vladara se sa njim dopisivala na srpskom.Ipak nebi se slozio da je bio nevazan sam prefiks kanuni znaci zakonodavac .
 
‎1562.
И Цариград је 17. августа 1562. године видјео ријетку светковину. Султан Сулејман већ је остарио:...., већ старац сиједијех власи, удаваше три унуке своје за три велика и знаменита човјека царства својега.
Двије унуке удаваше једнога истога дана за два Србина мусломана. Старију, шеснаестогодишњу Есмахану, узимаше Мехмед Соколовић, а другу Гевру, адмирал турске морнарице Пијале-паша.
Светковином око свадбе и спремом обе невјесте руководила је њихова тетка, љепотица Мирма, млада удовица Рустем-пашина(Србин такође), кћерка Сулејманова. Трећу унуку, ћерку убијенога Мустафе, удаде Сулејман за агу јаничарскога Абдул-Керима.
 
Ево примера за Турчина Сулејмана Величанственог који чита српски:

U vreme vladavine Petra IV Rareša (1526-1538. i 1541-1546) Moldavija je doživela nekoliko poraza od Turske. Posle upada sultana Sulejmana Veličanstvenog 1538. godine, počelo je mešanje Turske i u unutrašnje poslove Moldavije....
Supruga Petra IV Rareša, "Gospožda Jelena", kćerka poslednjeg srpskog despota od roda Brankovića - Jelena Branković je pomagala suprugu i u diplomatskoj korespondenciji.

O tome svedoči beleška moldavskog pisca Grigora Urekea, koji je drugom polovinom tridesetih godina 16. veka zabeležio:

"Petar Rareš dogovori se sa svojom ženom Jelenom da sultanu Sulejmanu, turskom caru, pošalje pismo sa velikim molbama da bi se sažalio na njega i oprostio mu savijajući glavu pod carevu sablju i da bi poslao pismo Janošu (Zapolji) mađarskom kralju, kako bi mu ovaj dozvolio da napusti zemlju i ode u Carigrad i služi na carevoj Porti. I pošto je Jelena znala srpska slova, ona napisa pismo caru, sa mnogo srdžbi i žalbi."
Poznat i kao Kanuni (Zakonodavac) zbog mnoštva zakona koje je doneo, sultan Sulejman I Veličanstveni upisao se u istoriju i kao osvajač Beograda 1521. godine.
Bio je vrlo obrazovan vladar i govorio je četiri jezika: srpski, arapski, persijski i čagataj (najstariji oblik turskog jezika).
 
‎1562.
И Цариград је 17. августа 1562. године видјео ријетку светковину. Султан Сулејман већ је остарио:...., већ старац сиједијех власи, удаваше три унуке своје за три велика и знаменита човјека царства својега.
Двије унуке удаваше једнога истога дана за два Србина мусломана. Старију, шеснаестогодишњу Есмахану, узимаше Мехмед Соколовић, а другу Гевру, адмирал турске морнарице Пијале-паша.
Светковином око свадбе и спремом обе невјесте руководила је њихова тетка, љепотица Мирма, млада удовица Рустем-пашина(Србин такође), кћерка Сулејманова. Трећу унуку, ћерку убијенога Мустафе, удаде Сулејман за агу јаничарскога Абдул-Керима.

Sve stručnjak do stručnjaka....

Rustem-paša: http://hr.wikipedia.org/wiki/Rustem-paša_Opuković

Pijale paša: http://hr.wikipedia.org/wiki/Pijal-paša
 
Пељешац је био део средњовековне српске државе и њега је Цар Стефан Душан Силни продао Дубровнику уз изричит услов да се на полуострву морају оставити духовници СПЦ.
Становништво је покатоличено у 17. веку протеривањем српских свештеника и презиђивањем цркви, а похрваћено почетком 20. века.
Погледати радове Константина Јиречека, где је детаљније обрађена историја српског приморја.
 
Сулејман Величанствени је централна фигура о османској историји. Чини ми се је је поред турског језика, перфектно говорио арапски, српски и персијски. Уништио је Угарску, Хабзбурге практично претворио у вазале као и Млетачку републику (и једни и други су морали на годишњем нивоу да плаћају своју сувереност). Подредио је себи Ердељ, освојио Ирак, а Османско царство проширио све до Марока.

Иако је био врхунски процјењивач способности својих поданика, направио је стравичну грешку јер је убио свог најстарије и најспособнијег сина, затим и најмлађег а способнијег и тако за наслиједника оставио Селима другог, од ког креће драстичније понирање Турске у неморал, а из неморала и у корупцију и пропаст империје.

Нажалост (по Турску) и од њега самог је кренуло урушавање османске моћи, јер се почињу стварати први знакови корупције. Томе је допринијела и његова огромна љубав Роксалена, Украјинка/Рускиња, јако амбициозна и склона разним сплеткама. Колико ју је волио говори и то што му је родила шестеро дјеце иако харемске жене нису смјеле родити више од једног дјетета. Временом и њихова љубав се гасила, на крају је чак прелазила у неку врсту анимозитета чак.

Нису му предвиђали успјешну владавину, јер су га сматрали тихим, али ипак је превазишао све отоманске султане.

Под утицајм Мехмеда Соколовића, обновљена је Пећка патријаршија, а сам Сулејман Величанствени је био један од ријетких праведних отоманских владара.

Рецимо на походу на Беч (последљњем) турске хорде су кренуле клати и пљачкати српску рају, на шта је Сулејман одреговао смакнућем комплетних јединица које су у томе учествовале. Без сумње изузетна историјска личност.
 
Сулејман Величанствени је централна фигура о османској историји. Чини ми се је је поред турског језика, перфектно говорио арапски, српски и персијски. Уништио је Угарску, Хабзбурге практично претворио у вазале као и Млетачку републику (и једни и други су морали на годишњем нивоу да плаћају своју сувереност). Подредио је себи Ердељ, освојио Ирак, а Османско царство проширио све до Марока.

Иако је био врхунски процјењивач способности својих поданика, направио је стравичну грешку јер је убио свог најстарије и најспособнијег сина, затим и најмлађег а способнијег и тако за наслиједника оставио Селима другог, од ког креће драстичније понирање Турске у неморал, а из неморала и у корупцију и пропаст империје.

Нажалост (по Турску) и од њега самог је кренуло урушавање османске моћи, јер се почињу стварати први знакови корупције. Томе је допринијела и његова огромна љубав Роксалена, Украјинка/Рускиња, јако амбициозна и склона разним сплеткама. Колико ју је волио говори и то што му је родила шестеро дјеце иако харемске жене нису смјеле родити више од једног дјетета. Временом и њихова љубав се гасила, на крају је чак прелазила у неку врсту анимозитета чак.

Нису му предвиђали успјешну владавину, јер су га сматрали тихим, али ипак је превазишао све отоманске султане.

Под утицајм Мехмеда Соколовића, обновљена је Пећка патријаршија, а сам Сулејман Величанствени је био један од ријетких праведних отоманских владара.

Рецимо на походу на Беч (последљњем) турске хорде су кренуле клати и пљачкати српску рају, на шта је Сулејман одреговао смакнућем комплетних јединица које су у томе учествовале. Без сумње изузетна историјска личност.

Bravo!. Samo se ne slazem da je sultan Sulejman ubio svoje sinove Mustafu i Mehmeta,jer je poznato da ih je mnogo voleo.Mislim da su oni stradali na neki drugi nacin
 
Da bi neki drzavnik bio veliki potrebno je bar dva uslova: da se sloze istorijske okolnosti i da ima bar malo osjecaja da te okolnosti prepozna. Svi veliji ljudi (u svom vremenu) ne mora da znaci da bi bili veliki u nekom drugom vremenu i nekim drugim okolnostima. Sulejman je svakako bio sultan koji je obelezio vrijeme u kom je zivio, pa se osmanska istorija recuna prije i poslije Sulejmana. Na prostoru Balkana (i srednje Evrope) Sulejman je predvodio tri osvajacka pohoda, i u trecem pohodu bilo je pitanje nedelja kad ce i Bec pasti u ruke Osmanljija a onda je sultan iznenada umro pa je veliki vezir (Mehmed-pasa Sokolovic) bojeci se borbe oko prestola prekinuo opsadu i vratio se sa vojskom u Carigrad.
Interesantno je reci da je Mehmed-pasa gotovo dva mjeseca od vojske krio da je sultan preminuo i tako sacuvao red u vojsci i drzavi sve do izbora novog sultana (Selima II) koji je usput receno bio Mehmedov tast.
Zbog borbi oko prestola Sulejman je ubio dva svoja sina za koje istoricari tvrde da su bili izuzetno sposobni princevi pa je tako kao naslednik krune ostao Selim koji je vazio za pijanicu i razvratnika i zbog toga se i danas javlja sumnja da ovaj princ i kasniji sultan ustvari i nije bio Sulejmanov bioloski sin. Da je ubistvo princeva bila zavjera robinje iz harema a kasnije sultanije Mirham (inace ruskinje Roksaline)
Bilo kako neko gledao na tursku drzavu i tadasnje Osmansko carstvo za Sulejmana se moze reci da je bio jedan od najvecih drzavnika toga vremena a svakako najveci u dinastiji koja je dala 37 sultana. Na zalost (ili na srecu :mrgreen: ) njegov naslednik Selim nije nastavio tako uspjesno da vlada kao njegov otac a kasnijim naslednicima se nikada vise nije pruzila takva prilika.

Selim je bio bioloski sin sultana
 
Пељешац је био део средњовековне српске државе и њега је Цар Стефан Душан Силни продао Дубровнику уз изричит услов да се на полуострву морају оставити духовници СПЦ.
Становништво је покатоличено у 17. веку протеривањем српских свештеника и презиђивањем цркви, а похрваћено почетком 20. века.
Погледати радове Константина Јиречека, где је детаљније обрађена историја српског приморја.


Koliko je dugo Pelješac bio dio srpske države? Točan broj godina, ako nije problem, obzirom da si ti ipak Poznavalac stvari.
 
Koliko je dugo Pelješac bio dio srpske države? Točan broj godina, ako nije problem, obzirom da si ti ipak Poznavalac stvari.
Први пут га поуздано спомињу под Михаилом Захумским(Михаило Вишевић) у првој половини 10. века(Порфирогенит), под Немањићима после уједињења почев од рата са Византијом од 1180. наком смрти цара Манојла Комнина, после пропасти код Миријакефалона.
 
Sad bih ja tebi rekao: definiraj srpsku državu u srednjem vijeku....
Uz najbolju volju ne mogu prihvatiti ovaj odgovor kao točan.

Zato sam i rekao šta bi ti srpski istoričar odgovorio...

Pelješac je bio dio Zahumlja, a po jednom (poprilično nategnutom) istorijskom viđenju, primorske slavinije Paganija, Zahumlje, Travunija i Konavlje su nastale otpadanjem od Srbije, stoga bi tako i Pelješac bio u sastavu najranije srpske države u Ranom srednjem vijeku.

No, dok je Zahumska knežina bila samo jedna od južno-slovenskih arhontija, u srpskoj istoriografiji se obično ističe da se početkom X stoljeća u primorju stvara srpska država, pod vođstvom kneza Mihaila Viševića, koji je vladao krajevima od granice sa Hrvatskom na zapadu na Cetini, do prostora iza Boke kotorske, ovladavši svim tim prostorima koji se u starijoj istoriografiji, shodno hrvatskoj koja i dan-danas ustvari dijeli se na Primorsku i Kontinentalnu Hrvatsku - bila Primorska Srbija (isključujući naravno Duklju na istoku, koja nije ni bila pod srpskim uticajem u to vrijeme).

Što se tiče ovog prvog što sam naveo, to je po mom mišljenju isuviše prenategnuto i bez direktnije jače potvrde nekih izvora, tako da bih odbacio; ali ovo drugo već ima osnova.

A sve i da je, kakve veze bi to imalo sa ovom tezom da je Pijale paša - Srbin?

Nema nikakve. Što se tiče Rustem-paše, tvrdnja da je on bio Srbin dolazi od jednog izvora iz 1553. godine, od kardinala Bernarda Navagera, ambasadora Mletačke republike, koji je ostavio u februaru te godine opis Rustem-paše (u pitanju je Navagerov izvještaj o Osmanskom carstvu):

Sono al presente li quatoro pascià primo il magnifico Rustan, genero de sua maestà di nazione serviano d'un casale appresso il serraglo di Bosna.
 

Back
Top