Dakle revolucionarne metode su OK sve dok cenu revolucije plaća neko drugi? Čim je revolucija ugrozila budućnost tvog deteta cena je postala previsoka, pre toga je sve bilo OK? Ili je možda OK da neko npr. završava srednju vanredno ne bi li se probalo da se ubrza nešto što bi se ionako dogodilo na nekim izborima?
Buducnost nije ni bila ugrozena. Moj klinac je pre desetak dana postao drzavni prvak.
On je ucio svakodnevno isli - ne isli u skolu. Sat i po moze svako od dana da odvoji za sebe.
Zasto ovo pisem? Zato sto niko ne moze da saceka da mu se ulije znanje u glavu. Deca moraju u kuci da steknu naviku da uce neko vreme dnevno i da sfera koja se odabere mora da se radi pola sata dnevno. Ja zelim da verujem da su studenti zapravo UCILI koliko traju ove blokade.
Da li cu govoriti detetu da za njega odluke donose uciteljice i profesori? NE.
Za njegovu edukaciju odgovoran je on i odgovorna sam ja.
Zato sam i pitala od starta zasto se strajkovi ne organizuju na smenu i vikendom?
Napominjem da je on vodjen na mitinge i bio je na velikom mitingu 15. 3...ali je uzeo i prvo mesto od 40 ili 50 000 dece na svoj trud, disciplinu i odgovornost.
Tako je trebalo svi da urade, a ne da nam se profesori setkaju od grada do grada iako je polovina njih javno uhlebljena u SNS.
Njegove starije kolege su na iglama jer cekaju stipendije za neke Oksforde, Kembridze, cak i za MIT...od prvog dana sam govorila da je nefer ostaviti tu decu bez stipendija.
Hoce kaki - nece kaki je igra za malu decu, a ne za ozbiljne ljude.
Ako imamo decu od sedam godina ta deca ne mogu da cekaju deset da se opismene jer ce celog zivota ispastati tudju neodgovornost. Kako vlasti, tako i ucitelja.
Ako strajkujemo - stajacemo svi dok se ne ispune zahtevi.
A ne da menjamo samo koliko je nama udobno. A po dzepu - a pod tepih. Ako smo zajeli zajedno, valja da resimo zajedno.
Svakako cemo zajedno brze resiti.
I da, ako sam ja kao majka malog deteta mogla da drzim blokade u prvom redu i rizikujem da me odvali neko automobilom, zaista ne vidim zasto isto ne bi mogli da ucine i drugi.
Okrenuti ledja studentima sada je za moj racun izdaja.
Drzala bih i pro bono konsultacije, objavljivala bih javno sta treba da nauce kako bi lakse prosli sutra, ali ne bih izdala i podigla ruku da se otvori fakultet dok zahtevi nisu ispunjeni makar me otpustili.