Stres u svakodnevnom zivotu

Ovih dana pod konstantnim stresom zbog stana,nista mi tu vise nije jasno i ne vredi mi puno da razmisljam o tome dok god ne odemo kod advokata i ne vidimo o cemu se tacno radi, i sto vise pricam o tome sa komsija sve me vise hvata panika,jer i oni su otprilke u istoj ili slicnoj situaciji,to me malo tesi jer vidim da nismo jedini.
Nadam se samo da ce posle razgovora sa advokatom sve biti jasnije i da ce se do kraja ispostovati ugovor koji je potpisan i overen u sudu.a da je investitor puko,puko je,a sad da li cemo mi zbog toga zavrsiti na ulici ili ne videcemo :(
 
Razgovarali danas sa advokatom,po njenim recima,nema nikakve osnove da je stan pod hipotekom,zena je rekla da ce nam sutra javiti o cemu se tu tacno radi i nju je zbunilo ono sto je procitila i ono sto smo joj rekli,uh,brzo ce doci i to sutra,a onda ce neko debelo da plati ovo nase nerviranje.
 
To se ode u katastar ili kako se vec zove da se vidi jel pod hipotekom ili ne,to se prvo radi pri kupovini recimo.
U vreme kad smo se preseljavali zgrada jos uvek nije bila uknjizena i nije bilo mogucnosti da se to proveri,a imamo ugovor u kome stoji da nijedno trece lice nema prava na ovaj stan.
Stan je investitor prodao Petru Petrovicu i onda iz nekih razloga je Petar stan prodao investitoru,a investitor je nama predao stan.
Ono sto jeste zbunjujuce je to da bi vlasnik stana trebalo da bude investitor a ne Petar Petrovic,ustvari po overenim papirima u sudu mi bi trebali da smo vlasnici.
Kad je zgrada uknjizena,obavesteni od strane investitora, otisla sam posle dva dana i zatekla da je stan pod hipotekom
Sto je zanimljivo nismo mi jedini ima nas jos jedno petoro,sestoro za koje ja znam,trenutno.
E sad me interesuje koga treba za gusu investitora ili Petra ili obojicu?
 
Ne mozes brige,definitivno.
Taman pomislis,e sad mogu da se opustim i uzivam...i puf,nema nista od toga.
Za vikend muz otisao malo kod svojih,kad se vratio kaze,otac mu nije najbolje,zove danas mamu, kaze da je morala da zove hitnu jer je ocu lose,pao mu secer i morao je da ide da primi insulin,izgleda da je zaboravio da uzme lekove :(
Sutra muz mora da vodi oca na neke preglede.
Tek sto je muz otisao zove sestra,kaze da je morala da napusti posao i da ide po oca u hitnu i da ga vozi kuci,kaze da postoji mogucnost da je kod njega krenula demencija,sto je uzrokovano tome sto je dugogodisnji seceras.A opet ni ona nije sigurna da li je to ili je samo ovo sasavo vreme i da zbog toga nije uzeo inekcije u vreme kad je trebalo.Vrlo brzo cemo saznati sta se desava.
Bem ti zivot,nikad mira....
 
Kako ume da bude zeznuto kad je potrebno skoro u isto vreme odraditi vise stvari,a sve je prioritet u tom momentu.
Istina retko se desava,ali se desava,hvala bogu pa sam na kraju ipak uspela sve da privedem kraju,a to naravno nije proslo bez nerviranja.
Sad konacno mogu da se opustim uz neku dobru pesmicu. :)
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Pre par dana zalupim vrata od ves masine i naravno vrata se zaglave.:mrgreen:
Danas komsinica zvoni na vratima,resila da kreci predsoblje,a ono vlazan zid.
Ni primetila nisam da ispod nase sudopere curi voda.
Sad treba utvrditi tacno mesto kvara i reagovati sto pre.
Cekaju nas neplanirani izdaci,em kvar kod nas u stanu,em resavanje vlaznog zida kod komsinice.
Srecom zena je toleranta i sacekace nekoliko dana.
 
Srbostres, mi srbi u ovoj nasoj propaloj drzavi bez toga ne mozemo.21 vek a mi radimo i ponasamo se kao pecinski ljudi.Ne mogu da shvatim da za pet godina kod nas se nista ne promeni na bolje.
Konkretno zasto sam se ja danas stresirao. Evo skoro mesec dana jurim da zamenim licnu kartu sa dzipom koja mi istice i jos nisam uspeo, tuga.Za ovih pet godina nisu okrecili prostoriju u kojoj se ceka
a kamoli da unaprede nesta kako bi gradjani lakse dolazili do svojih licnih dokumenata.Ja mislim da i u Albaniji nije gore nego kod nas a hocemo u evropu.Nismo mi jos ni za Zulu pleme.
 
Konkretno zasto sam se ja danas stresirao. Evo skoro mesec dana jurim da zamenim licnu kartu sa dzipom koja mi istice i jos nisam uspeo, tuga.Za ovih pet godina nisu okrecili prostoriju u kojoj se ceka
Ako ce ti biti za utehu,mi kad smo sredjivali nasu dokumentaciju,promenu adrese,promenu prezimena,novu licniu kartu trebalo nam je sest meseci da sredimo i to sve zato sto nam dokumentacija nije bila kako valja i uvek je nedostajao neki dokument,isli pet set puta sve sa malim detetom i cekali po par sat.
Zadnji put kad smo otisli i konacno uspeli da sredimo licne karte otisli smo u 10h a dosli kuci skoro u 21h,ne bi ni tad bilo sredjeno da nismo dobili drugi broj jer ti koji su cekali su uspeli da srede pre nas,na nasu veliku srecu.A tad smo bili zadnji.
Ono sto me je najvise iznerviralo je to sto kad je muz otisao da uzme broj lik koji tamo radi je rekao da se ne ceka dugo,mozda sat dva i da nema potrebe da zena sa malim detetom dolazi kasnije nego mozemo svi lepo zajedno da cekamo red,sta je to dva tri sata cekanja.
E kad smo otisli i kad smo videli da nije bas tako,hteli smo preko reda,posle tri sata cekanja, jer smo sa malim detotom taj isti sluzbenik je rekao da nema potrebe za tim jer nas broj ce uskoro samo da budemo strpljivi.A kad smo pitali kako to da je zena koja je dosla pre 10 minuta odmah mogla da ide da sredi l.k samo je rekao,vase dete je mirno njeno je plakalo :eek:
I zaista mi nismo ni za Zulu pleme :zcepanje:
 
Ako ce ti biti za utehu,mi kad smo sredjivali nasu dokumentaciju,promenu adrese,promenu prezimena,novu licniu kartu trebalo nam je sest meseci da sredimo i to sve zato sto nam dokumentacija nije bila kako valja i uvek je nedostajao neki dokument,isli pet set puta sve sa malim detetom i cekali po par sat.
Zadnji put kad smo otisli i konacno uspeli da sredimo licne karte otisli smo u 10h a dosli kuci skoro u 21h,ne bi ni tad bilo sredjeno da nismo dobili drugi broj jer ti koji su cekali su uspeli da srede pre nas,na nasu veliku srecu.A tad smo bili zadnji.
Ono sto me je najvise iznerviralo je to sto kad je muz otisao da uzme broj lik koji tamo radi je rekao da se ne ceka dugo,mozda sat dva i da nema potrebe da zena sa malim detetom dolazi kasnije nego mozemo svi lepo zajedno da cekamo red,sta je to dva tri sata cekanja.
E kad smo otisli i kad smo videli da nije bas tako,hteli smo preko reda,posle tri sata cekanja, jer smo sa malim detotom taj isti sluzbenik je rekao da nema potrebe za tim jer nas broj ce uskoro samo da budemo strpljivi.A kad smo pitali kako to da je zena koja je dosla pre 10 minuta odmah mogla da ide da sredi l.k samo je rekao,vase dete je mirno njeno je plakalo :eek:
I zaista mi nismo ni za Zulu pleme :zcepanje:

Meni nije krivo osoblje na salteru njima stvarno nije lako krivim Dacica sta je radio dok je bio ministar policije, gde su zavrsile pare od EU zasto nije radjeno na unapredjenju uslova zaposlenima koji izdaju dokumenta.
Covek pevao i glumio soumena a oko njega sve propada.
 
Neko vreme nisam dolazila na temu, ali danas osecam potrebu za tim.
Ne mogu a da ne mislim koliko je ovaj zivot usran o bola, ako sam sad napisala nesto kako ne treba, brisite.
Vec neko vreme, vise od godinu dana, vodimo sud u vezi nekretnina, danas dolazi muz sa polsa i govori napali ga ti sa kojima se sudimo, kako smo mi ti koji zele da uniste dobro secanje na jednog divnog coveka kako na prevaru zelimo da dodjemo do neceg sto nije nase, muz odneo ugovor o tome oni govore kako je to falsivikat , usput zovu mene i matletiraju me i govore pogrdne reci, zovemo advokata i govori nam da se smirimo i da ce se sve resiti, sad smo podneli prijavu protiv uznemiravanja.
Sto je najgore ko je koga tu zabo, to ce tek da se sazna,jer po sve i oni su zaeb od strane investitora koji je nama prodao stan, i onda prodao sve drugom investitoru, sad dolaze novi kupci koji takodje tvrde da je to njihovo i da mi tu nemamo nikakva prava, muzu govorim da ostane miran i da pusti da se sve odvijao kako treba, ali opet boli to sto te neko napada bez razloga, a mi samo trazimo ono sto nama pripada.
i da imamo sve overeno u sudu.
i sad se vodi spor oko toga, ono sto jeste zanimljivo mi vodimo spor sa investitorom koji je nas prevario, a taj isti investirtor je prodao plac tima sto nas sad napadaju,
Smesno mi ono sto je ta zena rekla na telefonu smatra mene i sve nas, a ima nas jedno desetak, odgovornim sto se njen muz ubio i rekla je da se nece smiriti dok svi mi ne odgovoramo za ucinjeno.
Samo neznam sta je ona ili njen muz ocekivao da ce se desiti kad se prevara otkrila
Neznam ni da li su oni kao investitori ista znali ili su i oni prevareni,a li opet zbunjuje me njena reakcija.
Ja nemam nameru, a ni moj muz da prekinemo ovaj spor, neka traje koliko god bude potrebno ali ima da se sve istera na cistac.
I sad sam besna jer me je jedna izbacila iz takta, ali je pogresila ako misli da sam uplasena ili nesto slicno, tek sad imam jos vise snage da nastavim dalje jer znam da sam u pravu.
 
Da znas, ovo je klasicno Petar Petru pleo petnju i onda se i sam zapetljao.
Znam da ce nam za ovo trebati dosta vremena da se istera do kraja, spremni smo na to.
Ali kad se tako nesto desava u tom momentu, posizis, jer neko pokusava da te ubedi u esto i neko pokusava da ti nabije osecaj krivice, a jedini krivci su oni.
Jer razmisljam ako je sve kako treba, zasto se taj covek ubio?
Ako mu je savest mirna, zasto je skocio sa mosta?
I ima tu jos nesto, ako je i ta zena ispravna zasto je pocela da prodaje stanove koji su vec pod sporom, mislim nisam pravnik, ali se covek stvarno zapita....
A stvarno mi je digla pritisak kad je nazvala,nzm sta je htela da postigne, ali u tome nije uspela.
Muz je jos jednom posle svega pricao sa njom i rekao joj da ce sledeci put zvati policiju zbog uznemiravanja i da od sada samo advokati pricaju umesto nas.
 
Kazu da je smrt drage i bliske osobe jedan od najstresnijih dogadjaja.
Slazem se, od momenta kad sam tatu zatekla mrtvog u krevetu.... imam osecaj kao da je jos jedan deo mene otkinut i placem svaki put kad pogledam u njegovu sobu jer ga vise nema, smejem se kad ovi sto dodju da izjavljuju saucesce ispricaju neki dogogadjaj sa njim, i prisecam se kakav je bio covek,kakav je bio roditelj.
Kazu o mrtvima sve najbolje, bio je tata dobar covek, bio je i dobar roditelj, imala sam oca sa kojim sam mogla da pricam i raspravljam o mnogim temama i sve je bilo super dok nije poceo da pije, tad su stvari krenule na lose i kad god je bio pijan kao da je bio neko drugi, a ne otac koga sam poznavala, bilo padova i ustajanja, treznih vremena i vrema ispunjenih beskrajnim opijanjima, trebalo mi je puno snage i volje da ga nagovorim da prestane da pije, uspela sam u tome tek pred kraj, ali vec je bilo kasno, alkohol mu je unistio mozag i razboleo se i umesto da uzivam u novom ziotu, jer u medjuvremenu sam se udala, dobila dete, bilo je potrebno da brinem o njemu, u nekim momentima sam bivala i besna zbog takve situacije a opet razumela sam da je bolest takva i da je on sam odgovoran zbog te bolesti. trudila sam se da razumem tu opaku bolest i da budem pored oca i da mu pomognem koliko je to u mojoj moci,
neko bi rekao da nije zasluzio to, jeste zasluzio, ne samo zato sto mi je bio otac, vec zato sto me mnogo toga naucio u zivotu, i sto bez obzira na njegovo pijanstvo u mnogim slucajevima ipak bio tu pored mene kad mi je bilo najpotrebnije.
Secam se svih zagrljaja, poljubaca u obraz, odgledanih filmova,zajednickih odlazaka u poslasticarnicu na kolace i sladoled, secam se i onih ne bas svetlih trenutaka kad je dolazio pijan i psovanja i... svega se secam, secam se i da su zadnje tri godine bile naporne za sve nas koji smo bili pored njega jer je bolest dosla i lagano ga unistavala,sad je mrtav i konacno se smirio,sad i mi koji smo zivi mozemo da nastavimo dalje sa nasim zivotima bez njega,
Kako je tesko biti svestan da tek sad kad je umro mi,muz,dete i ja, konacno mozemo da imamo nas zivot i to me boli, a opet kad razumno sagledam celokupnu situaciju shvatam da je bolje tako, nema vise patnje za njega, nema vise patnje za nas i zivot ide dalje, istina bice potrebno neko vreme da prebolim sve...
Pozdravljam se sa tobom cale i neka ti je laka crna zemlja.
 
U toku dana suocavamo se sa mnogobrojnim situacija,neke uticu manje na nas,neke vise.Koliko god hladnokrvno odreagovali u datom trenutku,to se pre ili kasnije odrzava na psihu,na organizam.
Kako se vi borite sa svakodnevnim trzavicama i kako uspevate da se izborite sa stresom?
Kada je vreme da potrazite pomoc?
Stavila sam ovu temu na dom i porodica,jer mi se nekako cini da je ovde najprikladnije,jer je stres nesto sto se najvise odrazava na porodicu,a vecina situacija se desava u kuci,ako si domacica,sa posla se dolazi umoran,ocekuju te razne obaveze,neko to sa lakocom odradi,nadje tad neka situacija,kao npr hoces da otvoris novu temu a dete ne da jer bas tog momenta te zamislja da si drvo i hoce da se penje po tebi,naravno to je smesno.Neko zvoni na interfon,ti ne mozes da proveris ko je,jer si na wc,deda pritiska dugme za otvaranje vrata i otvara ulazna vrata od stana i odlazi u svoju sobu,dete koje je privuceno zvonjavom izlazi iz kupatila i vidi otvorena vrata krece napolje,ti skaces,oblacis se na brzaka i juris kroz hodnik za detetom,jeste pomalo smesno dok ovo pisem,a sta da je krenulo niz stepenice?
Svakodnevnih sitacija se mnogo.
Zamisljam ovu temu kao mesto gde mozemo razmeniti iskustva sa borbom protiv stresa i mestom gde mozemo,ako to zelimo,napisati sta nam se desilo tog dana.:zpozdrav2:

Polako mi se smanjuje otpornost, sve vise me pogadjaju stresne situacije, primetno je to, ocituje se na opstem zdravstvenom stanju.
 
Ja sam napravila svoju well be listu (stvari koje volim da radim,, koje me ispunjavaju, odmore, razonode, doprinose lepsem zivljenju...). Iako bar po nekoliko stvari sa liste uradim u toku dana (npr. Muzika ili forum ili smejanje s cerkom), kad se bas smorim uzmem listu kao podsetnik. Cak i najobicnija setnja po kraju i parku pomaze, ili setnja moja dva psa.
 
U toku dana suocavamo se sa mnogobrojnim situacija,neke uticu manje na nas,neke vise.Koliko god hladnokrvno odreagovali u datom trenutku,to se pre ili kasnije odrzava na psihu,na organizam.
Kako se vi borite sa svakodnevnim trzavicama i kako uspevate da se izborite sa stresom?
Kada je vreme da potrazite pomoc?
Stavila sam ovu temu na dom i porodica,jer mi se nekako cini da je ovde najprikladnije,jer je stres nesto sto se najvise odrazava na porodicu,a vecina situacija se desava u kuci,ako si domacica,sa posla se dolazi umoran,ocekuju te razne obaveze,neko to sa lakocom odradi,nadje tad neka situacija,kao npr hoces da otvoris novu temu a dete ne da jer bas tog momenta te zamislja da si drvo i hoce da se penje po tebi,naravno to je smesno.Neko zvoni na interfon,ti ne mozes da proveris ko je,jer si na wc,deda pritiska dugme za otvaranje vrata i otvara ulazna vrata od stana i odlazi u svoju sobu,dete koje je privuceno zvonjavom izlazi iz kupatila i vidi otvorena vrata krece napolje,ti skaces,oblacis se na brzaka i juris kroz hodnik za detetom,jeste pomalo smesno dok ovo pisem,a sta da je krenulo niz stepenice?
Svakodnevnih sitacija se mnogo.
Zamisljam ovu temu kao mesto gde mozemo razmeniti iskustva sa borbom protiv stresa i mestom gde mozemo,ako to zelimo,napisati sta nam se desilo tog dana.:zpozdrav2:
Tragikomično je da su nam najčešće naši najbliži upravo izvor stresa. (Tako da tema i spada pod dom i porodica)

Za "ostala preživljavanja" nije zgoreg pročitati:
Viktor Frankl i logoterapija-zašto se niste ubili".
 

Back
Top