Strast?

Hm...:think:...pa nije bas tako...Rim u doba dominata je bio hedosticko drustvo koje je bilo sklono orgijanju i niskim zadovoljstvima...hedonizam, u ovom kontekstu receno, je vrsta strasti a ne strast sama po sebi
Hedonizam je skup uživanja ne vrsta strasti...Vrsta strasti ti je ljubavna strast ili strast za pažnjom.Ili slično...Hedonista je onaj koji uživa u životu i SVEMU što život pruža,on dakle nije samo recimo strastan ljubavnik već i uživa u dobroj hrani,provodu,itd.Dakle Stari Rim kao ''Prestonica Strasti'' je onaj biblijski Babilon,u kome je sve otišlo predaleko.To je i dalje bio hedonizam ali izopačen.Koji se po ničemu ne razlikuje od ovog danas.:cool:
 
Nema božanstava ali nam je sve od Boga dato pa i strast, kojom mi obični smrtnici nismo u stanju da upravljamo i ako u strasti uopšte ima nešto božansko, onda je to svojevrsni vid našeg iskušenja strašću kao božijom promisli.
U trenutku kada su naučnici u stanju ili će biti za par meseci da proizvedu ''Božiju česticu'' i ponove veliki prasak i stvaranje univerzuma,diskutabilno je da li bog ima ikakvu važnost.U svetu budućnosti svako će sam sebi biti Bog i moći će da živi u svetu koji izabere,bez mnogo kontrole od vlada koje će biti sve mekše u pogledu onoga što se radi u ''privatnosti'':neutral:
I da,još je Edgar Alan Po u jednoj satiričnoj priči pomenuo da će u budućnost u Americi postojati samo dva hrama:jedan posvećen Novcu i drugi posvećen Modi...Pripovetku je napisao 1800 i neke.I tako je polako sada i tako će biti još više u budućnosti,gde će trend ukazivati ljudima pravac u životu a ne Crkva ili druga institucija:cool:
 
U trenutku kada su naučnici u stanju ili će biti za par meseci da proizvedu ''Božiju česticu'' i ponove veliki prasak i stvaranje univerzuma,diskutabilno je da li bog ima ikakvu važnost.U svetu budućnosti svako će sam sebi biti Bog i moći će da živi u svetu koji izabere,bez mnogo kontrole od vlada koje će biti sve mekše u pogledu onoga što se radi u ''privatnosti'':neutral:
I da,još je Edgar Alan Po u jednoj satiričnoj priči pomenuo da će u budućnost u Americi postojati samo dva hrama:jedan posvećen Novcu i drugi posvećen Modi...Pripovetku je napisao 1800 i neke.I tako je polako sada i tako će biti još više u budućnosti,gde će trend ukazivati ljudima pravac u životu a ne Crkva ili druga institucija:cool:

Boga ne treba uvek posmatrati sa stanovišta religije. Sa stanovišta nauke Bog je priroda i prirodne zakonitosti koje vladaju univerzumom, u kome čovek čini samo sićušnu jedva primetnu česticu, čiji je opstanak usko povezan sa poštovanjem tih zakonitosti. Nije li i strast sama po sebi prirodna zakonitost? Ako nje ne bude u nama, hoćemo li mi biti ljudi, hoćemo li bez strasti uopšte postojati?
 
Poslednja izmena:
Pa onda je sve božija promisao,i sve se odvija po planu onog koji Gospodara lutaka.Ništa nije van plana čak i ako u nastupu Strasti mržnje uništimo Zemlju...I to je zapisano na nebesima...Lično ne verujem u Boga kao u onog ko pokreće konce,već u niz procesa koji svaki za sebe rade i proizvode ove ili one efekte...''Božija intervencija'' se zapravo na onaj način kako je hrišćani predstavljaju nikad nije desila...Zvezde su hladno sjale milionima godina pre Hrista,sijaju sad i sijaće milionima godina kada zemlje više ne bude i kada bude pretvorena u kosmičku prašinu:cool:
 
Hedonizam je skup uživanja ne vrsta strasti...Vrsta strasti ti je ljubavna strast ili strast za pažnjom.Ili slično...Hedonista je onaj koji uživa u životu i SVEMU što život pruža,on dakle nije samo recimo strastan ljubavnik već i uživa u dobroj hrani,provodu,itd.Dakle Stari Rim kao ''Prestonica Strasti'' je onaj biblijski Babilon,u kome je sve otišlo predaleko.To je i dalje bio hedonizam ali izopačen.Koji se po ničemu ne razlikuje od ovog danas.:cool:

Pogresno sam se izrazila u zurbi...hedonizam je deo strasti, u mojoj glavi strast je siri pojam, heterogen i moze se odnositi na razlicite modele ponasanja i usmeravanja paznje. sa ostalim se slazem...ali bih samo upotrebila primer Sodome i Gomore ili jos bolje manifestaciju legende kroz erupciju Vezuva kada je nestala Pompeja...kazna za hedonisticko ponasanje...Sto se religije tice ona odavno nema objektivno opipljiv znacaj ali je ukorenjena u nesvesno licno tako da ne verujem da ce eksperiment koji se radi ispod Zeneve nesto bitno promeniti akceptiranje religije i Boga...znam da je Den Braun sumnjiv lik ali mi se jedna recenica dopala, kada pitaju naucnika da li je vernik on je kazao "ja sam naucnik moj razum mi kaze da Boga ne razume"...a onda ga svestenik pita sta misli njegovo srce i on odgovara "moje srce nije dostojno da razume Boga"...to je danasnja podvojenost, smatram da je danas vecina ljudi sklonija agnosticizmu...
 
Ja sam agnostik...:zplez:
Šta sam ti sad uradio da mi se plaziš:(:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
Ako je strast ok zašto rat kao strast mržnje nije ok...Zašto je rat danas zabranjen međunarodnim pravom...Naravno to se u stvarnosti krši ali opet...Jer je zao...Rat je ispoljavanje mržnje najgorih ljudskih osobina i vrlo je strastan:roll::roll::roll:
 
Pa onda je sve božija promisao,i sve se odvija po planu onog koji Gospodara lutaka.Ništa nije van plana čak i ako u nastupu Strasti mržnje uništimo Zemlju...I to je zapisano na nebesima...Lično ne verujem u Boga kao u onog ko pokreće konce,već u niz procesa koji svaki za sebe rade i proizvode ove ili one efekte...''Božija intervencija'' se zapravo na onaj način kako je hrišćani predstavljaju nikad nije desila...Zvezde su hladno sjale milionima godina pre Hrista,sijaju sad i sijaće milionima godina kada zemlje više ne bude i kada bude pretvorena u kosmičku prašinu:cool:

Možda i u tome ima istine ali mislim i nadam se da ljudi u sebi još uvek poseduju više strasti kao vrline nego kao slabosti i dok je tako postojaće i zemlja i mi na njoj. Jer nismo li mi ovde na zemlji upravo zato da se borimo za svoj opstanak a ne zato da radimo na sopstvenom uništenju? A što se tiče "Božije intervencije" uvek je prisutna bilo da se radi o nastajanju ili o nestajanju.
 
Šta sam ti sad uradio da mi se plaziš:(:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
Ako je strast ok zašto rat kao strast mržnje nije ok...Zašto je rat danas zabranjen međunarodnim pravom...Naravno to se u stvarnosti krši ali opet...Jer je zao...Rat je ispoljavanje mržnje najgorih ljudskih osobina i vrlo je strastan:roll::roll::roll:

Plezim ti se zato sto me citas kako valja:aha:...i ponovo cu:zplez:

Da li sam ja napisala da postoji pozitivno i negativno usmerena strast...jesam...zasto me ne citas:histericna:..pa sam navela Molijerovu Tvrdicu...rat je negativno usmerena strast, destruktivna je ali strast moze biti i te kako konstruktivna i inspirativna...strast je baza svih velikih osecanja...bez strasti ne mozes osetiti potpunu ljubav ili najbolje moguce uradjen posao...sve bi bilo isuvise robotizovano i postojala bi distanca u svemu a to bi bila velika steta...
 
Moram reći da sam se pogrešno izrazio.Suzbijanje strasti vodi u verski fanatizam i jednako je forsiranju strasti kao cilja a ne sredstva za poboljšanje života(što se obično dešava kada sredstvo postane cilj) i vodi u emotivni pakao,kontrola strasti i racionalno uživanje vodi u neku vrstu Raja:).
 
Strast je realnost, retko ko je imun. Suzbijanje strasti retko sta dobro moze doneti jer se ona ispolji u nekom drugom obliku, kad najmanje ocekujes. Prepustanje strasti snosi odredjenu odgovornost, stvar je procene i zrelosti. Upravljanje svojim strastima - vrlina kojoj treba teziti.
 
Strast je veoma jako osećanje prema nekome ili nečemu. I ona za razliku od afekta predstavlja trajno usmerenje čovekove duše. Kako vi shvatate i doživljavate strast, jeli to ljudska vrlina ili slabost? Vredili joj se odupirati i suzbijati je, ili treba u njoj uživati, ili pak znati uživati?

....šta smo mi bez strasti?
...ko može ugasiti sve svoje strasti?...kako?
...ko ne osjeća strast ne može ni uživati u životu...
...strast je privilegija smrtnika.........(ljubav, bol, sreća, čežnja, žalost, tuga, dijete, smrt...)
...niske strasti...
..strasti ''troše'' čovjeka....patnja je sastavni dio strasti....
...nekih strasti se treba odreći....strast za uspjehom, slavom
...strast može biti faktor rizika po zdravlje ( alkohol, pušenje, neumjerenost u jelu-gojaznost); nauka je svakako protiv ovih strasti
..negdje sam čitala da u životu možeš izabrati da se čuvaš svega i svačega ili izabrati da živiš, neobraćajući pažnju koliko ''trošiš'' sebe.....pošto ishod ne možeš znati, ovaj drugi način se pokazuje kao bolji....
 
Ja sam protiv diranja strasti...to je isto kao kad nosis odecu...

Menja se sa godinama, sa znanjem, sa iskustvom.

Druga prica je ono sto se ovde sugerise, a to je da primitivizam ostane, neznanje ostane, jer naravno nema motiva da se uklanja, a kad bi bilo , da vidis kako bi ljudi trcali da razumeju, ne samo da nabubaju.
 
ψ, pri izboru partnera prosjecnoj zeni danas je bitno sto imas a ne kako si ga steko... i kakav si, a ne zasto si takav.σ

Nekima cak i nije bitno ni kakav si ti, nego kakav si ti u seksu. Biljke tu igraju determinisucu ulogu, znaci, Bogovi, a nalaze se na planini u Peruu, ili sto ja znam... To je danas Olimp za takve zene i muskarce, bilo da ga slave svjesno ili, ono, sani indirektno.

Licnost se siroko zaobilazi pricama kako je sve to ustvari od/do hipofize (nema dalje),
kako je mozak seksualni organ,
i kako je dusa
"nuspojava oblika organizma".

a ako vidi da ti je bitno kako stices, a ne sto, i kakve oblike tvoji stavovi imaju, a ne oblik ponasanja, gledano: od spolja + sa modernim (i (jos i) savremenim) pogledom na svijet... (koji se stice pracenjem televizije, koje se smatra za oblik odrastanja i sazrijevanja 'organizma') ti si za nju, u njenim ocima, Alfa i Omega definicije budale.

Ako si najljepsi ili (mozda) najbolji (u bilo cemu) onda opet ne valjas! Kaze ti jasno, a da nije ni svesna da ti je ovo rekla: kako da se zaljubim u tebe, pa da mi posle, kad ti nadjes drugu, svi budu smesni... zamisli kako bi mi bilo da na sve druge muskarce gledam kao na budale, a da u tebi vidim te vrline koje ti stvarno i imas, bez obzira sto ja ne zelim da budem svjesna toga da su to vrline, i nisam... ne, ne, ja cu da to vidim naopacke, a da mislim da je nalice.
Tako mi je korisnije, oprosti, ali necu da se zrtvujem... treba njegovati i hraniti svoje strasti! Ako ih budem njegovala na tvoje vrline necu moci da im nadjem adekvatnu hranu.
 
Poslednja izmena:
Strast je veoma jako osećanje prema nekome ili nečemu. I ona za razliku od afekta predstavlja trajno usmerenje čovekove duše. Kako vi shvatate i doživljavate strast, jeli to ljudska vrlina ili slabost? Vredili joj se odupirati i suzbijati je, ili treba u njoj uživati, ili pak znati uživati?

Dozivljam chulima, pishem prstima. z:poz:
 
Strast je veoma jako osećanje prema nekome ili nečemu. I ona za razliku od afekta predstavlja trajno usmerenje čovekove duše. Kako vi shvatate i doživljavate strast, jeli to ljudska vrlina ili slabost? Vredili joj se odupirati i suzbijati je, ili treba u njoj uživati, ili pak znati uživati?

Ne moze se znati uzivati u strasti, strast je samo uzivanje; jer joj je pokretac u osecaju, a ne u misli.
Nikako ne treba obuzdavati strast, to je zlocin prema coveku i covecanstvu jer su najbolja dela (umetnicka, knjizevna, muzicka) nastala iz strasti.
Istina, ona, koliko uzdize, toliko i boli, ali to je "cena" na koju covek treba da bude spreman da bi 'leteo'. Ovaj dar poseduju vrhunski umetnici, zato su njihovi zivoti puni uspona i padova.
Zato strast shvatam iskljucivo kao vrlinu, jer bitno je sta iza nje ostaje.
 
Ne moze se znati uzivati u strasti, strast je samo uzivanje; jer joj je pokretac u osecaju, a ne u misli.
Nikako ne treba obuzdavati strast, to je zlocin prema coveku i covecanstvu jer su najbolja dela (umetnicka, knjizevna, muzicka) nastala iz strasti.
Istina, ona, koliko uzdize, toliko i boli, ali to je "cena" na koju covek treba da bude spreman da bi 'leteo'. Ovaj dar poseduju vrhunski umetnici, zato su njihovi zivoti puni uspona i padova.
Zato strast shvatam iskljucivo kao vrlinu, jer bitno je sta iza nje ostaje.

Znati i naučiti su potpuno dva različita pojma. Znanje može biti i intuitivno, prema tome, ipak mislim da treba znati uživati i u intuitivnom smislu uredjivanja sopstvenog života.
Za razliku od tebe strast po mom mišljenju, koliko god može da bude vlina, isto toliko može da bude i mana.
 
Strast je veoma jako osećanje prema nekome ili nečemu. I ona za razliku od afekta predstavlja trajno usmerenje čovekove duše. Kako vi shvatate i doživljavate strast, jeli to ljudska vrlina ili slabost? Vredili joj se odupirati i suzbijati je, ili treba u njoj uživati, ili pak znati uživati?

:think: jedna od reci oko koje mogu da se lomim koliko god ocu a da nemam nikakav odgovor o njenom znacenju je rec strast.
I sad, posle vise citanja ovog uvodnog posta, asocijacija mi je krvni pritisak kod coveka.
Ima gornji i donji. Ne valja ako previse padnu, ne valja ako previse porastu. A izmereni pritisci su samo glas, obavestenje o trenutnom stanju u organizmu. Ako prisak sasvim padne, covek je mrtav, a ako previse poraste moze doziveti slog. Od previse slabe hrane, pritisak moze da pada, od previse masne hrane pritisak moze previse da raste.
I, postoji samo opseg preitiska koji je normalan, znaci ne moraju svi imati isti pritisak a da budu zdravi po tom pitanju, i u raznim situacijama pritisak moze da varira a da je to normalno.
E tako mi deluje da je i sa strascu. Bez starsti u coveku nema ni zivota u coveku. Covek moze upasti u najraznoraznija po zivot stetna stanja upravo iz nedostatka strasti, toliko opadne njegov osecaj zivota, sto se meni cini da se naziva u uvodnom postu znati uzivati, da jednostavno cili zivot, i radi se bilo sto, a to vrlo cesto znaci nesto stetno.
Covek kada bira sta ce da radi, pravi izbor za neku radnju, ma to i delovalo lose, ma to i bilo lose, ipak ima u sebi zivotnosti i covek tada i iz greske, pogresnog izbora, moze izvuci neke zakljucke za dalje, ili jednostavno, on je to prosao, proziveo. A kada se iz ciste nemoci, ne osecanja, nedostatka strasti, cini nesto bez izbora, kao da je zivot reka koja nosi... U ovom momentu mi se sam izbor coveka da cini nesto da je to pravljenje izbora strast.
Ako je premalo, covek se topi, ako poraste, :lol:, preko njegovih moci:lol:, i to je poremecaj od kog se moze slogirati u smislu postati nesposoban da dela jedno vreme
 
Znati i naučiti su potpuno dva različita pojma. Znanje može biti i intuitivno, prema tome, ipak mislim da treba znati uživati i u intuitivnom smislu uredjivanja sopstvenog života.
Za razliku od tebe strast po mom mišljenju, koliko god može da bude vlina, isto toliko može da bude i mana.

Naravno da treba znati uzivati - ali da bi se znalo osoba treba da bude vec strastvena, inace osobe bez strasti i ne uzivaju ni u cemu, njima su radnje kao automatizovane, i ne nalaze mnogo zadovoljstava u zivotu.
 
Mogao sam i da ignorišem temu, ali ima nešto što želim reći a nije vezano samo za ovu temu.
Malo je bez veze ovde postavljati pitanje i tražiti odgovore na pojam koji je već definisan u psihologiji i sada bi trebalo da neko uzme knjigu i da prepiše iz nje šta je strast kako se ne bi bez veze vodila polemika i povremeno izlupavalo.
Molim lepo, formirajte teme kakve god hoćete ali je malo beze veze tema koja traži odgovor za nešto oko čega se ne može diskutovati jer je to već stručno definisano.
Možda će jednoga dana neko postaviti temu koliko je 256 puta 382 u dekadnom sistemu, jer nema digitron kući.
Ali kad sam već tu, prepisaću vam iz knjige pošto je nemate. A i šta će vam, dovoljno je to što vas kopka.

STRAST
1. Snažna i prisilna potreba, kao i emocionalno stanje koje se ne može razumom obuzdati, niti voljno kontrolisati. U našoj kulturi je česta strast za sticanjem, kockanjem, putovanjem, vladanjem itd.
2. Prema E. Fromu, strasti su spicifično ljudski motivi i snažni afekti, ukorenjeni u karakteru, koji po snazi odgovaraju instiktima kod životinja. Čovekove strasti su bio-socio-istorijske kategorije, a ne samo biološke, kao instikti, pa ipak često su jače od njih (mnogo njoh se ubilo zbog neostvarene ljubavi a malo ko zbog nezadovoljenog seksualnog nagona).
Strasti predstavljaju temelj raznovrsnih interesovanja i stvaralačkih aktivnosti ljudi (umetnost, nsauka, religija itd).
Osnovne ljudske strasti su: ljubav, mržnja, ambicija, ljbomora, tvrdičluk, slavoljubivost, pohlepa itd.

Strast je u naučnoj literaturi obrađena i detaljnije, ali onda kupite knjigu, nađite na internetu ili studirajte psihologiju.
Pitanje strasti u ljudskom životu je važna stavka pa sam zato ipak odlučio da vam ovo gore prepišem iz knjige, da bar ne bude spora oko tako važnog pojma.
Ali ipak bih voleo kada bi se forumaši malo potrudili a ne kao gotovani čekali sve da dobiju na tacni, barem kada je nešto osnovno i ili trivijalno u pitanju
 
Strast je veoma jako osećanje prema nekome ili nečemu. I ona za razliku od afekta predstavlja trajno usmerenje čovekove duše. Kako vi shvatate i doživljavate strast, jeli to ljudska vrlina ili slabost? Vredili joj se odupirati i suzbijati je, ili treba u njoj uživati, ili pak znati uživati?

treba uživati u njoj, ali je treba znati i kontrolisati, inače je razorna
 

Back
Top