Strast je veoma jako osećanje prema nekome ili nečemu. I ona za razliku od afekta predstavlja trajno usmerenje čovekove duše. Kako vi shvatate i doživljavate strast, jeli to ljudska vrlina ili slabost? Vredili joj se odupirati i suzbijati je, ili treba u njoj uživati, ili pak znati uživati?

jedna od reci oko koje mogu da se lomim koliko god ocu a da nemam nikakav odgovor o njenom znacenju je rec strast.
I sad, posle vise citanja ovog uvodnog posta, asocijacija mi je krvni pritisak kod coveka.
Ima gornji i donji. Ne valja ako previse padnu, ne valja ako previse porastu. A izmereni pritisci su samo glas, obavestenje o trenutnom stanju u organizmu. Ako prisak sasvim padne, covek je mrtav, a ako previse poraste moze doziveti slog. Od previse slabe hrane, pritisak moze da pada, od previse masne hrane pritisak moze previse da raste.
I, postoji samo opseg preitiska koji je normalan, znaci ne moraju svi imati isti pritisak a da budu zdravi po tom pitanju, i u raznim situacijama pritisak moze da varira a da je to normalno.
E tako mi deluje da je i sa strascu. Bez starsti u coveku nema ni zivota u coveku. Covek moze upasti u najraznoraznija po zivot stetna stanja upravo iz nedostatka strasti, toliko opadne njegov osecaj zivota, sto se meni cini da se naziva u uvodnom postu znati uzivati, da jednostavno cili zivot, i radi se bilo sto, a to vrlo cesto znaci nesto stetno.
Covek kada bira sta ce da radi, pravi izbor za neku radnju, ma to i delovalo lose, ma to i bilo lose, ipak ima u sebi zivotnosti i covek tada i iz greske, pogresnog izbora, moze izvuci neke zakljucke za dalje, ili jednostavno, on je to prosao, proziveo. A kada se iz ciste nemoci, ne osecanja, nedostatka strasti, cini nesto bez izbora, kao da je zivot reka koja nosi... U ovom momentu mi se sam izbor coveka da cini nesto da je to pravljenje izbora strast.
Ako je premalo, covek se topi, ako poraste,

, preko njegovih moci

, i to je poremecaj od kog se moze slogirati u smislu postati nesposoban da dela jedno vreme