e da, jedno vece prosle godine u septembru, bilo je oko pola devet uvece, secam se isla sam ne trening. Mrak onako, a svetiljka zmirka, cini mi se sad ce se ugasiti. I idem tako, kad odjednom ispred mene stoji pas, ogrooooman, ogroooman pas (nemacka doga rekla bih ili napuljski mastif nisam sigurna, jer nisam smela da pogledam kako treba), a u ulici nigde nikog, cak ni kola ne prolaze. fak d sistem pomislih... i aj' predjem na drugu stranu, kad on zamnom! i ja reko, ma neces ga majci! i taman sto sam krenula da otovim vrata neke kapije i udjem u dvoriste, osteim kako mi dahce u ruku, tacnije malo ispod lakta...ajoooj...i stanem. Odsekla se....vec ostim noge mi trce a ja ostajem... i nisam ga ni pogledala, ne znam jesam li imala srece ili sta, ali on se samo okrenuo i otisao...i nikom nista...mada obozavam pse, ali ovaj me je uplasio.
ISto tako, dva puta, jedan me nije uplasio vec prestravio. Takodje se vracam s treninga, a ono zimsko vreme. Bilo je oko 11 sati. I tako, jedno vece, ide riba prema meni, pazi, povodac joj u ruci landra bzvz, a rotvajler ide metar dva ispred nje...koja budala,,,taj isti rotvajler je dva puta nasrnuo na mene, boze da me se docepao ja ne znam sta bi bilo...imam fobiju od rotvajlera od tada, jedno vreme cak nisam mogla da spavam posle toga koliko je to uzasno bilo...nije me napao zapravo, ali uvek razmisljam sta bi bilo da jeste jer mi je toliko puta bio tako blizu.... :-S