"Strah od vezivanja"

Mislim na emocionalno vezivanje i ozbiljne veze i na ljude nesposobne da ih ostvare.;) Ako to uopste postoji :roll:
Cesto cujem da od zena muskarci 'nisu spremni da se vezu' a da se iza toga ustvari krije strah i emocionalna nezrelost. Sa druge strane moje vrsnjakinje i devojke par godina starije od mene ( 22+ ) nece da se udaju sigurno 'jos 5 god' (ko da to moze da se planira). Pa se ja sad pitam ko tu ima strah od vezivanja, da li je to uopste strah ili samo postavljanje prioriteta ( karijera , posao, brak.. ) ?
I ako jeste strah, kako ga se resiti? ;)

Ne znam sta je to strah od vezivanja. Ni kad sam imala 22 ni sad kad imam 34. Meni je zivot lijepsi i ispunjeniji udvoje. Ne bojim se emocija.
A ako se vezivanje poistovjecuje sa brakom, onda isto ne razumijem. pa niko nikoga ne tjera u brak. Isto kao sto ni vezivanje ne ide na silu, nego se desi spontano i onda u tome ili uzivas ili ne, ili ostanes u vezi/braku ili prekidas.
 
To su izgovori..hiljadu puta sam i sama to rekla kad sam bila sigurna da ne zelim nista ili ne zelim ozbiljno sa nekim iz nekog razloga :whistling:
Sve cak i da ne zelim vezu zbog ovoga ili onoga kad bih naisla na to sto trazim ne bih razmisljala ni sekund odmah bi rekla da ! :D
 
Mislim na emocionalno vezivanje i ozbiljne veze i na ljude nesposobne da ih ostvare.;) Ako to uopste postoji :roll:
Cesto cujem da od zena muskarci 'nisu spremni da se vezu' a da se iza toga ustvari krije strah i emocionalna nezrelost. Sa druge strane moje vrsnjakinje i devojke par godina starije od mene ( 22+ ) nece da se udaju sigurno 'jos 5 god' (ko da to moze da se planira). Pa se ja sad pitam ko tu ima strah od vezivanja, da li je to uopste strah ili samo postavljanje prioriteta ( karijera , posao, brak.. ) ?
I ako jeste strah, kako ga se resiti? ;)

Valjda sve u svoje vreme.
Nije uvek trenutak za sve. Ne treba nigde žuriti juriti. Sačekati pravi trenutak
i iskoristiti je ono pravo. Ovako ako nisi spreman za nešto samo ćeš zbrlj
napraviti i vrteti se u krug bez pravih rezultata.
Za varijantu da postoji strah, a realna želja za istim, onda je već druga priča.
Tada mnogo znači okruženje i iskrena podrška. Nema razloga za strah od
nečeg što je prirodno i što može da nas unapredi. Da li je to možda strah
od neuspeha? Pa dajmo onda sve od sebe i uspećemo. Ja sam za varijantu:
Ko igra taj i dobija, ali takođe i za: Nije dovoljno samo igrati već i pobediti.
Dakle rešićemo strah samo suočavanjem i delovanjem. Nikakva filozofija
i preterana mudrost. Prijatelji su tu uvek za pomoć i nedoumice i valjda ta
ljubav koja nam je u srcu.
 

Back
Top