Strah od trudnoce!

Pa strah od trudnoce nije samo strah od porodjaja, mada ja ovde pokusavam da objasnim samo njega. Strah moze biti i posledica loseg materijalnog stanja u drustvu pa samim tim i u porodicama, ili nedostatak podrske u porodici itd.
Zatim moze biti i strah od obaveza kao i strah da ce dete onemoguciti zenu da napreduje u poslu ili da ce je ograniciti ili spreciti da obavlja neke aktivnosti koje je ranije mogla.
Najbolje bi bilo da o tome pisu one zene koje imaju takve vrste strahova.
 
Не рекох ''увреде'' него омаловажавање. Прочитај какав си одговор дала на сасвим културно постављено питање.
 
lady me:
Priznajem da nisam pažljivo čitala sve vaše postove ali ova dva sam pročitala pa mi nije jasno koji vi stav u stvari zastupate.

Izvinjavam se za predhodni odgovor i dajem svoj stav.
Nas stav je da u se u nasem drustvu moraju doneti zakoni koji ce stititi prava pacijenata,
prema tome nece se nista placati ispod zita vec ce biti javno poznati cenovnici za zdravstvene usluge kao i vrste usluga koje se za tu cenu dobijaju. Sve cene ne bi bile za sve iste vec bi se odredjivale prema materijalnom stanju pacijenata ( po tom principu rade zdravstvena osiguranja na zapadu). Samo tako ce strah od lekara pa samim tim i od porodjaja biti manji a usluga za koju platite nece biti macka u dzaku kao do sada.
Pored toga potrebne su i neke konkretne podrske roditeljima koji planiraju vise dece ( vise od dvoje) opet po ugledu na EU. Npr. zene koje imaju bar troje dece ne bi morale da rade a primale bi minimalan ili prosecan dohodak.
Sami roditelji bi, ako mogu, trebalo da planiraju vecu porodicu i da nemaju uvrezeno shvatanje " dvoje dece puna kapa".
 
Hellen:
Извини, али и у најразвијенијим европским земљама је тренд једно или максимално двоје деце...Да ли и тамо имају страх од трудноће или је ипак нешто друго у питању?

По тој логици на Косову немају страха од трудноће јер је у њиховим клиникама савршено, па зато рађају по десеторо деце?

И зашто је потребно да неко има бар троје деце да би могао да охрабри оне које још нису рађале?

Чини ми се да оваквим ставом (који је оправдан јер је произашао из личног лошег искуства) још негативиније делујеш на оне које желе да рађају, а имају недоумице.
Pa ja imam licni primer u najuzoj rodbini koja zivi na zapadu i tacno znam sta je tamo problem. Tamo vlada jedna opsta epidemija ultraegoizma i strogog usmerenja na zadovoljavanje samo sopstvenih licnih potreba. Tamo nemaju vise dece iz cistog sebicluka.
I tamo je retkost porodica sa cetvoro dece a ima i onih koji ,verovali ili ne zastupaju sl.stav " ako imam vise dece onda ce moja imovina posle moje smrti da se deli na vise delova pa ce svako dete dobiti manje". Takav stav sam cula i kod nas na jednoj porodicnoj proslavi od zene koja ima sina i ne planira vise dece.
Sto se tice Kosova mislim da je tu situacija malo slozenija. Pripadnici Albanske nacije nemaju tih problema a mislim da kako stvari stoje, Kosovo samo formalno pripada Srbiji.
 
Posto je potegnuta tema Kosova ja moram da kazem nesto sto sam saznala od jedne monahinje sa Kosova. Trudnice Albanske nacionalnosti, sa Kosova, putuju za Vranje i Nis i poradjaju se u solidnim uslovima u poredjenju sa ocajnim uslovima na Kosovu i pri tome naravno imaju ravnopravan polozaj kao i sve trudnice i porodilje u Srbiji. Na Kosovu medjutim, lekari zaposleni u njihovim bolnicama, Albanske nacionalnosti i kojih je u vecini, tretiraju Srpske trudnice kao stoku i ne samo to vec rade razne zlocinacke radnje nad tek rodjenom Srpskom decom tako da ona ostaju dozivotni invalidi a postoje i deca koja su zivi primer toga kao i ljudi koji bi posvedocili da im je beba na rodjenju bila normalna da bi kasnije postala invalidi. Tako da, ne daj Boze da morate hitno da se porodite na Kosovu a da ste pri tome jos i Srpkinja.
 
sanja&darko:
Izvinjavam se za predhodni odgovor i dajem svoj stav.
Nas stav je da u se u nasem drustvu moraju doneti zakoni koji ce stititi prava pacijenata,
prema tome nece se nista placati ispod zita vec ce biti javno poznati cenovnici za zdravstvene usluge kao i vrste usluga koje se za tu cenu dobijaju. Sve cene ne bi bile za sve iste vec bi se odredjivale prema materijalnom stanju pacijenata ( po tom principu rade zdravstvena osiguranja na zapadu). Samo tako ce strah od lekara pa samim tim i od porodjaja biti manji a usluga za koju platite nece biti macka u dzaku kao do sada.
Pored toga potrebne su i neke konkretne podrske roditeljima koji planiraju vise dece ( vise od dvoje) opet po ugledu na EU. Npr. zene koje imaju bar troje dece ne bi morale da rade a primale bi minimalan ili prosecan dohodak.
Sami roditelji bi, ako mogu, trebalo da planiraju vecu porodicu i da nemaju uvrezeno shvatanje " dvoje dece puna kapa".

sanja&darko,
da ne zamerite, vi meni bas niste mnogo jasni :).
poceli smo strahom od trudnoce, a idemo ka predlozima koji vode podizanju nataliteta, ili sta...?!
dovoljno je povrsno poznavanje socijalno-medicinskih pojmova da se vidi da nas natalitet ne mora da ima ama bas nikakve veze sa (niskim) standardom, drustvenim uredjenjem, i slicnim.
dovoljno je pogledati trend nataliteta u tzv. uredjenim zemljama sa izuzetno dobrom zdravstvenom zastitom, gde je, recimo, infant mortality rate (kao "klasican" pokazatelj kvaliteta zdravstvene zastite) SAMO 2.77/1000 zivorodjene dece (svedska, recimo, podaci za 2005.), pa da vidite da natalitet IPAK (vise ili manje) dramaticno pada - a ocito je da i sami "vidite" sta je moguc "uzrok".

dakle, kako cemo resiti strah od trudnoce - donositi propise koji stite prava pacijenata? :)
trebalo bi prestruktuirati kompletnu zdravstvenu zastitu, prema apsolutno poznatim kriterijumima vazecih modela, tako nesto? vi ZAISTA mislite da ce drugim modelom pacijent biti zasticen od vitium artis, pogresnog naplacivanja, lose organizacije, korupcije, slicno...?
STVARNO mislite da ce to realno doprineti oslobadjanju zene od straha od porodjaja? :)

 
Da, jednim delom. Korupcije u zdravstvu nece nikad potpuno nestati ali bi bilo lepo da se smanji na najmanju mogucu meru, a ne da kao sada bude ne pisano pravilo.Naravno da je majkama i roditeljima potrebna podrska i pomoc celog drustva a ne samo zdravstva.Kod nas nije razvijena kolektivna svest , kao sto ranije rekoh, ni po jednom pitanju od nacionalne vaznosti pa sto bi i o ovom.
Tako je bilo i kad su bombardovali Kosovo, svest o tome da nas bombarduju ( tj. nasu drzavu),
" proradila" je tek kad su poceli da udaraju po celoj SCG.
Nadam se da ce ta svest proraditi pre nego sto svi nestanemo.
 
Ja bi licno stvarno volela da procitam sta su to kod nasih zena stvarni uzroci straha od trudnoce.
Evo , ja cu reci da imam strah od sledece ( trece) trudnoce zato sto sam skoro imala drugi carski rez pa bi bilo dosta rizicno po moj zivot. A sa obzirom da sam prva dva puta izgubila poverenje u nase lekare i ceo sistem zdravstva, dobro cu da razmislim pre nego opet zatrudnim.
Majkama posle porodjaja niko nista ne govori , ni jedan jedini savet za buducnost, samo sto vam na odlasku ne kazu " nadamo se da vas vise necemo sresti". Toliko o podrsci za radjanje, makar na recima.
 
Моје искуство није такво. Нисам имала страх ни од прве ни од друге трудноће, људи су били љубазни, предусретљиви, иако је то било веома тешко време у погледу опремљености и услова у породилишту ( 16 жена и исто толико беба у једној соби). Патронажна служба је добро функционисала, добиле смо доста савета и мислим да су учинили колико су могли.
 
Na osnovu svega mozemo zakljuciti da se strah gradi na osnovu iskustava ili licnih ili tudjih. Mene je strah odnosno imam tremu da ce mi u trudnoci biti uzasna mucnina i povracanje (pretpostavljam da mi je to u glavi jer moja mama je tesko podnosila trudnocu povracala do samog porodjaja ) , strah me od svih prica o zagadjenju u kojem zivimo, o lekarima koji nece da te pogledaju ako ih ne kesiras i tako to. Pa koga ne bi bio strah? Ne slazem se s tim sto je neko napisao (cini mi se Sanja i Darko) da ovaj problem treba da izadje iz privatnog okvira. Kako? Privatni, drzavno tj. socijalni problemi, Sve to ima uzrocno-posledicnu vezu, sve je to povezano.
 
Ako imate strah od trudnoce, kakav cete tek strah da imate od vaspitanja i uopste od podizanja dece.
Ja mislim da to znaci da covek tj. zena jos uvek nije spremna za decu i da treba da temu zaboravi i jos malo saceka.
Da je prodje strah.
 
Hellen:
Моје искуство није такво. Нисам имала страх ни од прве ни од друге трудноће, људи су били љубазни, предусретљиви, иако је то било веома тешко време у погледу опремљености и услова у породилишту ( 16 жена и исто толико беба у једној соби). Патронажна служба је добро функционисала, добиле смо доста савета и мислим да су учинили колико су могли.
To je lepo cuti, narocito ako si se prirodno porodila i bez komplikacija, posle cega zaista ni meni ne bi bilo bitno kakvi su doktori i da li sam 2,3 dana u sobi sa 16 ili 20 zena i beba. Na zalost nisu svi te srece.
 
Petka:
Ako imate strah od trudnoce, kakav cete tek strah da imate od vaspitanja i uopste od podizanja dece.
Ja mislim da to znaci da covek tj. zena jos uvek nije spremna za decu i da treba da temu zaboravi i jos malo saceka.
Da je prodje strah.
Odredjena doza straha, narocito prvi put, je sasvim normalna, i ona samo povecava opreznost i paznju jos uvek neiskusne majke u ucenju svega onoga sto treba da zna oko deteta. To se naravno odnosi i na oceve. Volela bi da upoznam ljude koji se bar prvi put nisu ni malo plasili. :-D :-D :-D :-D :-D
Naravno tu ne podrazumevam one parove koji dete po dolasku kuci odmah kao stafetu uruce babama, dedama,tetkama,....., a ima i takvih.
 
sanja&darko:
Odredjena doza straha, narocito prvi put, je sasvim normalna, i ona samo povecava opreznost i paznju jos uvek neiskusne majke u ucenju svega onoga sto treba da zna oko deteta. To se naravno odnosi i na oceve. Volela bi da upoznam ljude koji se bar prvi put nisu ni malo plasili. :D :D :D :D :D
Naravno tu ne podrazumevam one parove koji dete po dolasku kuci odmah kao stafetu uruce babama, dedama,tetkama,....., a ima i takvih.

:)
kako rekoh, evo - ja se nisam nimalo plasila, dapace, a poznajem bar jos desetak takvih zena, pa vam stojim(o) na raspolaganju sto se tice upoznavanja, kafe i slicnog :).

nego, stadosmo kod korupcije... sanja, vi cete i sa eventualnom promenom sistema, u prozapadnom smislu, isto tako placati sve i svasta, jos i vise, "samo" - legalno. dakle, sistem nece nuzno biti bolji (dapace, s moje tacke gledista), samo ce sva silna placanja biti "predividiva".
npr. - ako je trudnica starosti preko 35 godina (sa realnim rizikom od down sy.), u - recimo - kanadi, ima sve sanse da ce je voditi lekar opste prakse (da specijalistu nece ni videti), i da ce, recimo, u smislu dijagnostike eventualne hromozomopatije da se koristi UZ screening, merenje nuhalnog nabora i slicna bajanja... posle cega ce trudnici biti receno da je TOLIKI PROCENAT verodostojnosti te dijagnosticke tehnike, pa neka sama misli do kraja trudnoce sta ce biti i kako ce se snaci.
naravno uvek joj ostaje sansa da ide na amniocentezu, sa stopostotnom verifikacijom eventualnog down-a, samo MALKO kosta. ali - ne radi se rutinski, kao ovde, recimo.
vidite, evropska doktrina (i kod nas!) pretezno jos uvek postuje princip po kome bi svaka trudnica trebalo da prodje minimalno sest pregleda od strane specijaliste (!) tokom trudnoce; kod nas je, pogotovo u urbanim sredinama, to i ispostovano... licno, ne bih volela da mi lekar opste prakse vodi trudnocu, niti da mi se sugerise porodjaj kod kuce, sa babicom, jer se sve nadalje masno placa....
ne znam da li me razumete - drugi sistem(i) zdravstvene zastite imaju JEDNAKO MNOGO mana kao i nas, samo "na drugu stranu", i na zalost, jednako tako ne garantuju "dobar ishod". dakle, opet se vracamo na ono prvo: psiholosku strukturu licnosti trudnice, koja zavisi od 1001 faktora...

svako dobro :).
 
Ako ti spadas u one tipove kojima ne smeta kada se nad njima neko izivljava i ne bunis se protiv toga , jer si kao jaka licnost pa mozes da trpis, onda nije ni cudo sto ja ne razumem tvoj stav. Kakva je zena licnost se ne vidi samo u toku trudnoce i porodjaja valjda postoji jos nesto u njenom zivotu na cemu se to pokazuje.
Ako vam posle prvog porodjaja, dva dana ne donesu bebu i ne govore nista a onda dodje glavna sestra i kaze vam da detetu sigurno nesto fali cim ga jos nisu doneli, a onda vi sami morate da ga trazite po porodilistu i na kraju se sami uverite da je beba u redu , da li je to izivljavanje ili sta? A sto se tice iskustva sa drugog porodjaja o tome postoji clanak, pa koga zanima mogu da mu posaljem na pp.
 
sanja&darko:
Ako ti spadas u one tipove kojima ne smeta kada se nad njima neko izivljava i ne bunis se protiv toga , jer si kao jaka licnost pa mozes da trpis, onda nije ni cudo sto ja ne razumem tvoj stav. Kakva je zena licnost se ne vidi samo u toku trudnoce i porodjaja valjda postoji jos nesto u njenom zivotu na cemu se to pokazuje.
Ako vam posle prvog porodjaja, dva dana ne donesu bebu i ne govore nista a onda dodje glavna sestra i kaze vam da detetu sigurno nesto fali cim ga jos nisu doneli, a onda vi sami morate da ga trazite po porodilistu i na kraju se sami uverite da je beba u redu , da li je to izivljavanje ili sta? A sto se tice iskustva sa drugog porodjaja o tome postoji clanak, pa koga zanima mogu da mu posaljem na pp.

sanja,
ja vas sad nisam dobro razumela - ne znam da li je ovaj post upucen meni?
ako jeste, da probam da odgovorim :).

ja nisam "kao" jaka licnost, ja JESAM jaka licnost, itekako :). od one borbene sorte koja itekako ume da kaze, da se izbori, i ne misli da trpi, ni slucajno...i - da, postoji jos sto-sta u mom zivotu sto pokazuje "ko sam", LOL. no, to je marginalno....

moguce da se nismo razumele iz sledeceg razloga: ja nigde nisam eksplicitno rekla (pa sada koristim tu priliku :) ) da APSOLUTNO mislim, uverena sam, da je sve sto moze trudnici i porodilji ruzno da se desi nesto najstrasnije moguce, i da svaki detalj u bilo kom smislu (od strane muza, rodbine, porodice, zdravstvene zastite, drzave, boga gospoda...) MORA da bude sa maksimalno mnogo paznje, uvidjanja, profesionalizma, i svega slicnog.
nisu dzabe trudnice i porodilje tzv. vulnerabilna grupacija stanovnistva - ranjive su, na svaki pogled, na svaku prsljavstinu, nepaznju i mizeriju, i ja sam ubedjeni pobornik toga da ih treba od svega toga cuvati maksimalno, koliko god je moguce, na svakom nivou.
na zalost, i meni i vama je jasno da to u zivotu ne biva tako, ni ovde kod nas, ni bilo gde na zapadu, sa ma koliko para, i ma kakvim uredjenjem.
'ocu reci: moja licna fizicka (svakako i poneka druga) neosetljivost ne znaci ni slucajno da ne zalim, ne osudjujem, ne podrzavam mlade mame koje se "nisu provele". broj uzasnih kombinacija je neogranicec, a sve to ima strasne posledice na mladu majku, samim tim i na dete i porodicu, i nema nikakvog opravdanja, ni pred bogom ni pred ljudima.

jos jedna rec: sticajem okolnosti, ja sam bila u takvoj poziciji na porodjaju da nije bilo nikakve teorije da dete ne dobijem dva dana, i da ne znam sta se zbiva, tako da cu odgovor na ovo vase pitanje zaobici, jer ne mogu da pretpostavim sta bih ucinila. moje novorodjeno dete je imalo (osim mene) vrlo inteligentnog, otresitog (i po potrebi - itekako nakrivo nasadjenog) oca, dva para izuzetno jezicavih i otresitih baba i deda, da ne nabrajam ostale, i nema sanse (cak i da je meni bilo toliko lose) da dete ne bi doneli TRKOM za 10 sekundi, sa sve izvinjenjem nacelnika, ako sam ja stresirana ili se smatram pogodjenom.
da se opet ne bi pogresno razumele: to sto bih ja videla dete kako god, NIKAKO ne opravdava doticne medicinske radnike, niti osudjuje trudnice koje u toj situaciji se ne bi izborile; to jednostavno NE SME da se desi, porodilja ne sme da dodje uopste u situaciju da se sokira, pogotovo na ovaj nacin.

dakle: to sto mene licno bas briga, ne boli me, ne tangira me, ili - jednostavno - i ne moze da dodje do mene, ne znaci da to ne vidim, ili da opravdavam na bilo koji nacin, da marginalizujem... sve je to jako strasno, cak i da sam musko, a nisam :).

nadam se da smo se sad malko bolje razumele; ne zamerite ako komplikujem, sve najbolje :).
 
Ja i muz smo uvek i u svemu bili sami( i sa Bogom). Njega su prvi put jos na salteru pitali jesam li ja trudnica " preko nekog" ili onako regularno.Posto sam bila sve regularno tj. bez "veze" na samom ulazu su vec poceli problemi tako da je moj muz morao da pronalazi razne nacine da dodje do mene.
Drugi put je samo opet zahvaljujuci Bozijoj volji na telefon porodilista dobio bas onog hirurga koji me je samo pre pola sata operisao i koji je bio i dezuran, pa je od njega dobio sve potrebne informacije kao i kasniju pomoc i susretljivost.
Moram da naglasim da su se oba puta najbolje pokazali oni ciji je posao najtezi tj. hirurzi i anesteziolozi koji su oba puta hitno morali da ispravljaju brljotine ginekologa i sestara, te im se i ovim putem jos jednom zahvaljujem( a potrudila sam se da im zahvalim ne samo recima).Inace i ja umem da kazem sta mislim i nisam bas stidljiva osoba jedino ne volim da se svadjam a pojedine sestre su nekako uvek spremne za paljbu.
Istrpela sam sve sestre pocetnice i sve njihove vezbe pri nespretnom stavljanju igala u venu, njihov strah kad pogrese ili ne znaju kako da nesto urade, sve sam to trpela sa smeskom i ni na jednu nisam zvocala ni povisila glas samo ako su bile fine i dobrocudne.
Sve je to iza mene, ali sutra treba da se porodi moja cerka, snaja, sestra,....I za njih cu strepeti, morati da trazim vezu, da se mislim koliko kom lekaru i sestri treba da tutnem i opet da brinem da li ce taj lekar biti tu kad treba ili ce imati "skupljeg " pacijenta ili ce biti neki drugi koji ce onda biti uvredjen sto smo nekom drugom platili tj. sto mislimo da je neko drugi bolji itd.... nikad kraja.
Ja zelim za sve samo malo vise humanosti i ljudskosti i postovanja Hipokratove zakletve.
Znaci nema skupljeg i jeftinijeg pacijenta, svi su ravnopravni.
 
baki 75:
Indigo svaka cast, tako treba.Ako se covek sam ne potrudi nece mu niko nista uciniti tek tako. u se i u svoje kljuse, odnosno u se u u svoj jezik! ;)

hvala na lepim recima, baki - no, sustina mog posta, a mislim da i sanja na to misli - je da ovakve stvari jednostavno ne bi trebalo da se dogadjaju.
ja shvatam sasvim dobro da (trenutno :) ) imam 42 godine, i da mi je izuzetno lako "nadlajati" bilo koga, ukljucivsi i nacelnika, ako treba, i takva sam bila i od 25 - no, treba razumeti i da nas ima i drugacijih, kako sanja rece i - samih, na kraju krajeva, i ne treba uopste da dodje do toga da zena, porodilja pogotovo - "ratuje".

osim ovoga - muzevi su vrlo cesto sasvim "izgubljeni", i ni to nije za zameriti; moj je ujutru odmah (porodila sam se u 4.35 ujutru) negde pozajmio 3 broja manji lekarski mantil, i - jednostavno usetao. sa maksimumom autoriteta :), i ne dao bog da ga je neko zaustavio, jer je bio jako zabrinut za mene (iako mi ama bas nista nije falilo :) ).
ma koliko meni bilo milo :), i to ne treba da je moguce, razlozi su svima poznati...
moj otac je, svojevremeno, kad sam bila vrlo tesko bolesna (13 meseci) - a doktorica odbila da da uput za bolnicu - 'ladno izvadio pistolj na nju....ludi dalmatinac je apsolutno bio spreman da je "odrobija", za teskom mukom dobijeno jedino dete.. duga prica. primili su me za 10 sekundi - ali ni to NE SME da se desi, jednostavno, ne treba do takvih stvari uopste da dolazi... e, a kada...
sacekacemo :).


 

Back
Top