STRAH OD LETA AVIONOM.......!?

Grof Vronski

Legenda
Poruka
60.495
[COLOR=""]Koliki je vaš strah od leta avionom ?
Da li on uopšte postoji ?
Malo je ljudi,koji su potpuno ležerni na visini od 11.000 metara.
Kako se borite sa strahom i kako ga suzbijate ?

Poželjno je da na temu odgovarate iskreno,
ali vam se neće zameriti ako malo i lažuckate.....

Da li ste prisustvovali nekom ne svakidašnjem događaju,
koji je prouzrokovao strah od leta.
Opišite slučaj......!


:vudu:
[/COLOR]
 
Па ето, није ме страх.
Вероватно, јер смо као деца, две сестре и ја + родитељи одмалена на летовања ишли авионом, практичније је, много нас је.
А и у то време ( Брозово доба) у СФРЈ је лет на домаћим дестинацијама био јефтин, а ми деца мала и кмезава.
Па се развила нека навика и отсуство страха.
Можда је то то.
:think:
 
Hmm do sad sam putovao samo jednom avionom i uopšte nisam imao strah nego sam jedva čekao da idem :D
Inače na to gledam tako što i u avionu možeš isto tako poginuti kao i u vozu i autobusu.

Tu ima jedno "ali"....
I prisustvo toga "ali" komplikuje stvar i pojačava strah.

Naime,kada se dogodi neka stravična nesreća na železnici,
u vozu sa 750 putnika,pogine,recimo i 150.
Ali,600 preživi.
U autobuskoj tarapani pola pogine,ali 30-tak preživi.....
Saznanje da prilikom pada aviona ginu svi - navlači jezu !

Takav je slučaj kod mene.
Jedna je Vesna Vulović.
To je neponovljiva slučajnost.
Zato je i ušla u enciklopediju svetskog aviosaobraćaja.
 
Uh brate sto volim onaj osecaj poletanja kad mi se zeludac spusti u pete

Imao sam preko 30 letova Beograd - Bagdad -Beograd.
Na 10-tak dana pre datuma leta počinjala mi je stomačna nervoza.
Svakim danom se pojačavala.
Na 2-3 dana pre polaska uglavnom sam po kafanama sa drugarima.
Cuga se neprekidno (pri tom ne jedem ništa).
Doprati me svita mojih pajtosa na aerodrom oko 15h,let za Bagdad je
bio sredom i nedeljom u 18h.
Meni zort neviđeni.
Ubijemo se od cirke.
Na zadnji poziv ulazim u avion vidno oblokan.
U ručnom prtljagu nenačet "Rubinov".
Avion zarula pistom,u punom gasu hvata brzinu da bi se odlepio....
Ja trezan k'o suva drenovina.
Strah me otreznio,kao da pola godine nisam pomirisao žestinu !
I uvek tako.

Kasnije su mi se svi smejali kada sam u Moskvu putovao "Puškinom".
48 sati puta.
Firma mi zakupi ceo kupe,otšetam do vagon restorana....
Malo se cirka,malo spava.....I prođu 2 dana i 2 noći.
Nije mi padalo na pamet da idem avionom,kao sav normalan svet.
2 ipo sata Beograd - Moskva.
Neka,hvala lepo.
I tako 5 godine (30-tak puta).
Jel' zna neko za veći strah ?
Ja mislim da veći ne postoji.

Inače,na zemlji se ne bojim ničega,sem zemljotresa i zmija.
:eek:
 

Kasnije su mi se svi smejali kada sam u Moskvu putovao "Puškinom".
48 sati puta.
Firma mi zakupi ceo kupe,otšetam do vagon restorana....
Malo se cirka,malo spava.....I prođu 2 dana i 2 noći.
Nije mi padalo na pamet da idem avionom,kao sav normalan svet.
2 ipo sata Beograd - Moskva.
Neka,hvala lepo.
I tako 5 godine (30-tak puta).
Jel' zna neko za veći strah ?
Ja mislim da veći ne postoji.

Inače,na zemlji se ne bojim ničega,sem zemljotresa i zmija.
:eek:

Uf meni padne mrak na oči kad pomislim da treba da putujem 10-12 sati od NS do PG neznam kakvu bi mi trebali nagradu da ponude da idem vozom ako sam već u mogućnosti da idem avionom :mrgreen:
Mada dobro šta da se radi ako već kažeš da imaš toliki strah od toga :)
 
Bojala sam se visine dok prvi put nisam letela.

Leteo sam više od 50 x .
Ali,nikako taj strah ne mogu da potisnem.
Čak ni da umanjim....
Svega što je vezano za avionske nesreće (lokacija,uzroci,broj žrtava....)
setim se u toku leta.
To se u psihijatriji naziva "prisilne misli",koje pojačavaju paniku.
I,prosto,ne mogu da se iz toga izvučem.
Avionom idem isključivo kad drugo rešenje ne postoji.
 
eto slazem se sa grofom

isto sam letio mnogo puta ..ali strah je prisutan uvjek ..
svijestan sam da u postotku najmanje se pogiba u avijonu s obziromna broj putnika i da su stroga pravila prije poljetanja radi ispravnosti

no osjecaj nemoci je pre velik

rađe cu da se vozim autom tri puta dulje nego sjesti u avion ..ako imam izbora:)

:bye:
 
eto slazem se sa grofom

isto sam letio mnogo puta ..ali strah je prisutan uvjek ..
svijestan sam da u postotku najmanje se pogiba u avijonu s obziromna broj putnika i da su stroga pravila prije poljetanja radi ispravnosti

no osjecaj nemoci je pre velik

rađe cu da se vozim autom tri puta dulje nego sjesti u avion ..ako imam izbora:)

:bye:

Tu postoje strahovni paradoksi.
Naime,radi se o sledećem :
Avion jeste najsigurnije prevozno sredstvo.
5 x više ljudi pogine u automobilskim nesrećama.
To je statistički podatak.
Dalje.....
Sam let,kad avion postigne visinu,je vrlo bezbedan.
A,to mnoge aviofobiste najviše užasava,baš ta visina.
99 % rizika od nesreće sadržani su u POLETANJU i SLETANJU.
Od toga, 90% je rizik prilikom sletanja aviona.
A,ja u svom destruktivnom,parališućem strahu,doživljavam smirenje
kako se približavam zemlji.
A,tada bi,u stvari,trebalo najviše da se plašim.....!
 
Poslednja izmena:
Nisam puno puta leteo ali se ni ne plašim. Šanse da stradam u avionu su zaista daleko manje nago u automobilu, a ipak ga vozim (i to još na našim drumovima!).
Dopalo mi se kako rumuni ludački tapšu kad je avion sleteo :D
Jedina incidentna situacija u avionu se desila kad je skandinavka ispred mog sedista pustila STRAAAŠAN puv dok sam bio u snu :hahaha: Toliko strašan da me je probudio, prosto sam se zagrcnuo, a protiv kojeg nije pomogla ni mirišljava maramica.
Inače, moj drug ima recept: uvek odmeri stjuardese i fokusira se na najsisatiju pa ako podje po zlu hvatao bi se nje (valjda da mu ublaži pad)...:rotf:
 
Nisam puno puta leteo ali se ni ne plašim. Šanse da stradam u avionu su zaista daleko manje nago u automobilu, a ipak ga vozim (i to još na našim drumovima!).
Dopalo mi se kako rumuni ludački tapšu kad je avion sleteo :D
Jedina incidentna situacija u avionu se desila kad je skandinavka ispred mog sedista pustila STRAAAŠAN puv dok sam bio u snu :hahaha: Toliko strašan da me je probudio, prosto sam se zagrcnuo, a protiv kojeg nije pomogla ni mirišljava maramica.
Inače, moj drug ima recept: uvek odmeri stjuardese i fokusira se na najsisatiju pa ako podje po zlu hvatao bi se nje (valjda da mu ublaži pad)...:rotf:

Ova se mučenica,možda,rasprdela od zorta !
A,ovaj što se grabi za najveću sisu je folirant.
Da je njega zaista do'vatio strah,mogla bi stjuardesa 'ladno i da ga podoji.
Ništa on ne bi znao.
Ni šta mu radi,ni koliko ga doji....!
 
Uzasno se bojim aviona, plasi me i kada vidim da se podize ili spusta iako nisam u njemu. Jednom prilikom sam sanjala da sa prozora svoje sobe gledam u avion koji se spusta, u jednom momentu isti je eksplodirao. Od tada nikada ne gledam sa zemlje avione kako slecu i uzlecu, bojim se da se san ne ostvari. Verovatno sam u neki deo mozga stavila sliku air france-ovog aviona koji je snimljen kako eksplodira par sekundi nakon poletanja iz luke u Sarm el Seiku.

Cesto sam u vazduhu, na zalost. Desavalo mi se da se toliko uzbudim da od uzbudjenja mislim kako cu dobiti srcani napad, Posto vise volim da putujem nego da se plasim pokusavala sam godinama da resim problem. Najpre sam naucila sve zivo o radu aviona, shvatila sam da mene zapravo najvise plase zvuci, huka i snaga same masine. Nakon toga sam citala o flotama raznih kompanija, tada sam prestala da letim JAT-ovim avionima...prosto mole boga da se nesto desi. Kada je u pitanju neka bliza destinacija problem resavam kognitivnom radnjom, prilikom rolanja po pisti pocnem lagano u sebi da bojim do 300 zamisljajuci cifre kako bih skrenula paznju. Posle broja 150 avion se podigne a nakon 300 mahom iskljuce znak za vezivanje:mrgreen:. Tada mi je lakse. Turbulencije shvatam kao talasice u vodi, jednostavno vazduh nije vakuum, isti struji te pravi nesto nalik na blage talase, dakle normalna stvar. Gubljenje visine me izbezumi, jos uvek nisam pronasla lek. Prilikom sletanja takodje brojim jer brzinom svetlosti krenu da se smenjuju misli, da li ce izaci tockovi, da li ce pogoditi pistu, da li kontrolni toranj pazi, tako su se sudarili u LA-u pre par godina itd itd...Kada je u pitanju duzi let pocela sam sat vremena pre poletanja da uzimam bromazepam od 3mg, kazu da on obori svakog, mene ne, valjda panika prevlada ali mi je lakse za jedno 50%. Koristila sam od najvecih do najmanjih aviona i najteze podnosim razne fokere i bombardere, sto je avion veci to je moj strah manji...
 
Poslednja izmena:
Na sav taj alkohol,kojim počinjem da se nekontrolisano
nalivam sedam dana pre leta,na par sati pre polaska na aerordom popijem 2-3 tablete za
smirenje.

Jednom sam se vraćao iz Bagdada.
Pored mene je sedeo naš kardiolog,koji je odlazio na godišnji odmor.
Pošto sam u toku leta popio još 3-4 tablete da bih se smirio,
doktor mi je zabranio dalje uzimanje.
Kontrolisao je puls,koji skoro da se nije osećao.....
Bio sam gotovo drogiran od alkohola i sedativa.

Sedam dana mi je trebalo da se vratim u normalno stanje.....
 
Poslednja izmena:
Stara,dokazana,proverena i opštepoznata istina.
Ali,slaba vajda od nje za akrofobičare......!
To saznanje nije u stanju da suzbije strah.

To je sve stvar saznanja da nemamo kontrolu nad desavanjima. Npr. makar mi u autobusu vozac bio najsigurniji na svetu, ja se ipak najbolje osecam kad sam ja za volanom u svom automobilu. Jos gore je u avionu nego u autobusu. Iz zapaljenog busa bar mozes da iskocis, pobegnes, sta ja znam, da preuzmes neke stvari u svoje ruke. U avionu mozes samo da sedis i da se molis. Ljudska bica su takva, zude za kontrolom i ne osecaju se dobro kad je nemaju.

Moje vidjenje stvari.
 
Poslednja izmena:
To je sve stvar saznanja da nemamo kontrolu nad desavanjima. Npr. makar mi u autobusu vozac bio najsigurniji na svetu, ja se ipak najbolje osecam kad sam ja za volanom u svom automobilu. Jos gore je u avionu nego u autobusu. Iz zapaljenog busa bar mozes da iskocis, pobegnes, sta ja znam, da preuzmes neke stvari u svoje ruke. U avionu mozes samo da sedis i da se molis. Ljudska bica su takva, zude za kontrolom i ne osecaju se dobro kad je nemaju.

Moje vidjenje stvari.

Ispravno.
Koliko god da sam umoran i skrljan,nikad nisam uspevao da se
opustim i zaspim u kolima kada drugi vozi.
Jednostavno,verujem samo sebi.
 
Na sav taj alkohol,kojim počinjem da se nekontrolisano
nalivam sedam dana pre leta,na par sati pre polaska na aerordom popijem 2-3 tablete za
smirenje.

Jednom sam se vraćao iz Bagdada.
Pored mene je sedeo naš kardiolog,koji je odlazio na godišnji odmor.
Pošto sam u toku leta popio još 3-4 tablete da bih se smirio,
doktor mi je zabranio dalje uzimanje.
Kontrolisao je puls,koji skoro da se nije osećao.....
Bio sam gotovo drogiran od alkohola i sedativa.

Sedam dana mi je trebalo da se vratim u normalno stanje.....

DRUGARCICU, NEMOJ TO DA RADIS VISEE!
 
Plašim se ali eto letim nekako:) Popijem bromazepam i primijetio sam da mi tokom leta pomaže kad stavim slušalice i slusam neku muziku(sto glasnije).
Zadnji put sam letio iz Budimpeste za Podgoricu sa avionom koji je imao 30 sjedista-manji nikad ni vidio nisam putnicki avion i natjerao sam sebe da cijelo vrijeme zurim kroz prozor i gledam dolje ne bi li razbio strah nekako.
Vidjecemo kad budem putovao sledeci put jesam li makar malo uspio!
 

Back
Top