DedaStojan
Veoma poznat
- Poruka
- 12.678
KUR'AN KAŽE DA JE ALLAH DAO ZEMLJU IZRAEL ŽIDOVIMA I VRATIĆE IH NA TO TLO u posljednim vremenima.
Gledanje na povratak Židova u Izrael kao na zapadnu invaziju kao na nedavne kolonizatore, novog je datuma nema temelja u autentičnoj islamskoj vjeri. Prema Kur'anu, nijedna osoba, narod ili vjerska zajednica ne može zahtijevati trajno pravo posjeda nad bilo kojom teritorijom. Zemlja pripada isključivo Bogu i On je slobodan povjeriti suverenitet nad zemljom kome god želi na bilo koje vremensko razdoblje koje odabere.
"Reci: 'O Bože, Kralju kraljevstva
Ti daješ kraljevstvo kome hoćeš, i oduzimaš kraljevstvo kome hoćeš; Ti obdaruješ čašću koga hoćeš, a ponižavaš koga hoćeš : sve najbolje je u Tvojoj ruci, Ti, doista, sve možeš.” [Kur'an 3:26] Iz tiga izvodimo osnovni princip monoteističke filozofije povijesti: Bog bira ono što želi u odnosu između naroda i zemalja. Ponekad On daje zemlju jednom narodu, a ponekad On uzme svoj posjed natrag i da ga drugom narodu.
Općenito, možemo reći da On daje kao nagradu za vjernost i uzima natrag kao kaznu za zloću, ali ovo pravilo nam ne dopušta reći da su Božji putovi uvijek jasni i jasni našim očima, budući da su Njegove tajne nedostupne ljudski intelekt. Korištenje islama kao osnove za sprječavanje Arapa da priznaju bilo kakvo suvereno pravo Židova nad zemljom Izrael je novo. Takva vjerovanja nema u klasičnim islamskim izvorima. Pogrešan je zaključak da je anticionizam logičan izdanak islamske vjere. Ovaj zaključak predstavlja lažnu transformaciju islama iz vjere u sekulariziranu ideologiju. Takvu lažnu transformaciju islama je zapravo napravio rahmetli jeruzalemski muftija, Haj Amin el-Husseini. On je jedina osoba koja je najodgovornija, moralno i materijalno, za opetovane arapske poraze u njihovom sukobu sa Židovima u Izraelu.
Husseni nije samo huškao Arape protiv Židova. Također je poticao mučenje i ubojstvo svih Arapa koji su ispravno razumjeli da je arapska suradnja sa Židovima bila dragocjena prilika za razvoj Zemlje Izraela. Husseini je završio svoj jadni život stavljajući svoja izopačena vjerska učenja u službu zlih i poganih nacista. Nakon Husseinija došao je Jamal al-Din 'Abd al-Nasser. Nasser je svoju politiku temeljio na panarabizmu, mržnji i preziru prema Židovima te savezništvu s ateističkim Sovjetskim Savezom. Naserovi užasni izbori bili su ključni čimbenici u održavanju arapske zaostalosti. Na sreću, većinu Nasserovih pogrešaka kasnije je ispravio mučenik Anwar Sadat. Nakon poraza naserijanizma, islamski fundamentalistički pokreti učinili su anticionizam primarnim obilježjem svoje propagande. Predstavili su negiranje bilo kakvih židovskih prava na Zemlju Izrael kao ukorijenjeno u autentičnom islamu i izvedeno iz autentičnih islamskih vjerskih načela.
ZEMLJA IZRAIL U EGZEGEZI KUR'ANA Fundamentalistički muslimanski program korištenja islama kao instrumenta za politički rat protiv Židova nalazi veliku prepreku u samom Kur'anu. I Biblija i Kur'an sasvim jasno navode da pravo Izraelaca na Zemlju Izrael ne ovisi o osvajanju i kolonizaciji. Ovo pravo proizlazi iz volje samoga svemogućeg Boga. I židovsko i islamsko pismo uče da je Bog, preko svog izabranog sluge Mojsija, odlučio osloboditi Jakovljevo potomstvo iz ropstva u Egiptu i postaviti ih kao nasljednike Obećane zemlje. Tko god tvrdi da je židovski suverenitet nad Zemljom Izrael nešto novo i ukorijenjeno u ljudskoj politici, poriče božansko otkrivenje i božansko proročanstvo kako je izričito izraženo u našim Svetim knjigama (Bibliji i Kuranu). Kur'an prenosi riječi kojima je Mojsije naredio Izraelcima da osvoje Zemlju: “I [sjetite se] kada je Musa rekao narodu svome: 'O narode moj, prisjetite se milosti Božije prema vama, kada je među vama stvorio poslanike, učinio vas kraljevima i dao vam ono što nikome nije dao. među narodima. O narode moj, uđite u Svetu Zemlju koju vam je Bog dodijelio i ne vraćajte se sramotno natrag, jer ćete tada biti oboreni u vlastitu propast.'" [Kur'an 5:20-21]
Štoviše - a oni koji pokušavaju koristiti islam kao oružje protiv Izraela uvijek zgodno ignoriraju ovu točku - Časni Kur'an eksplicitno govori o povratku Židova u Zemlju Izrael prije posljednjeg suda - gdje kaže: "I nakon toga Rekli smo [Allah] sinovima Israilovim: 'Budite sigurni u Obećanoj zemlji. A kada se posljednja opomena obistini, sakupit ćemo vas u izmiješanu gomilu.'” [Kur'an 17:104] Stoga, s islamske točke gledišta, NE POSTOJI temeljni razlog koji zabranjuje muslimanima da priznaju Izrael kao prijateljsku državu.
ISLAM I NORMALIZACIJA ODNOSA IZMEĐU ISLAMSKE DRŽAVE I ŽIDOVSKE DRŽAVE PLO dokumenti se ni na koji način ne mogu smatrati islamskim. Čelnici PLO-a su banda kriminalaca i lopova, a Arapi će biti glavne žrtve svake navodne "palestinske države" pod njihovim vodstvom. Ne vjerujem da je islam faktor koji sprječava normalizaciju odnosa između Arapa i Države Izrael. Pravi problem je u tome što članovi vladajućih klasa u arapskim zemljama vjeruju da bi njihov autoritet i moć bili ugroženi demokracijom, modernizacijom i obrazovanjem u arapskom svijetu. Oni koriste iskrivljenu interpretaciju islama kao političko oruđe, a nažalost većina neobrazovanih Arapa vjeruje njihovoj otrovnoj propagandi. Vjerujem da se moramo vratiti u vrijeme kada je islam bio avangarda znanstvenog napretka i međuvjerskog dijaloga. Umjesto lažnih "vođa" kao što su Qadhafi, Sadam Husein, Arafat [el-Husseini] ili Yasin, mi muslimani ponovo trebamo istinske vođe kao što su al-Ghazali, Ibn Rushd i Ibn Khaldum. Irački kralj Faysal rekao je: "Arapi, a posebno oni obrazovani među njima, moraju na cionistički pokret gledati s najdubljim suosjećanjem." Tragično, istinske vođe poput Faysala su ušutkane, a fanatici poput Haj Amina al-Husseinija su prevladali. Zle posljedice pobjede fanatizma svima su jasne: protjerani Židovi iz arapskih zemalja u kojima su živjeli u miru više od tisuću godina, "palestinske" izbjeglice, terorizam, itd. Da bismo izbjegli greške u budućnosti, moramo učiti iz naših prošlih.
Nažalost, postoje Arapi koji vjeruju da se moraju boriti protiv Izraela dok ga potpuno ne unište (tragedija za koju ne vjerujem da će Bog Izraela ikada dopustiti da se dogodi - Nikad više!). Nažalost, postoje i naivni i glupi Izraelci koji vjeruju, meni nevjerojatno, da će postići "mir" sa svojim arapskim susjedima tako što će ubojici "Arafatu" [el-Husseini] dati državu, vojsku, itd. Ovo je suludo . Vi Židovi ste navodno poznati po svojoj inteligenciji. Kako neki vaši "vođe" mogu biti tako glupi? Iz perspektive prirodnog svijeta, nisam optimističan u pogledu budućnosti. Međutim, iz nadnaravne perspektive vjere, mi koji vjerujemo u Boga moramo se suočiti s budućnošću s pozitivnim stavom. Moramo imati vjere da ćemo dočekati dan kada će nastupiti pravi mir i blagostanje - koji se mogu temeljiti samo na istinskoj vjeri u Boga i Njegovu Riječ (Biblija i rabinska tradicija za vas; Biblija, Kur'an i autentična islamska tradicija za nas ) - proširit će se po cijelom svijetu. U međuvremenu, moramo raditi zajedno kako bismo se pripremili za bolju budućnost.
MUSLIMANI MORAJU PRIZNATI ŽIDOVSKI SUVERENITET NAD JERUZALEMOM S islamske točke gledišta, postoji li neki temeljni razlog koji zabranjuje muslimanima da priznaju Jeruzalem i kao islamsko sveto mjesto i kao glavni grad Države Izrael? Shvaćam da se negativan odgovor na gornje pitanje u javnosti uzima zdravo za gotovo. Moj pristup se, međutim, ne temelji na popularnom mišljenju ili trenutnoj političkoj situaciji, već na teološkoj analizi autentičnih islamskih izvora. JERUZALEM U KUR'ANU Najčešći argument protiv muslimanskog priznavanja izraelskog suvereniteta nad Jeruzalemom je da, budući da je al-Quds [Jeruzalem] (4) sveto mjesto za muslimane, muslimani ne mogu prihvatiti da njime vladaju nemuslimani, jer takvo prihvaćanje predstavlja izdaju islama. Prije nego izrazimo svoje stajalište o ovom pitanju, moramo razmisliti o razlogu zbog kojeg Jeruzalem i Mesjid al-Aqsa [džamija Al Aksa] imaju tako sveti položaj u islamskoj vjeri. Kao što je poznato, uvrštavanje Jeruzalema među islamska sveta mjesta potječe od al-Mi'raj-a, Uzašašća proroka Muhammeda na nebo. Uzašašće je započelo na Stijeni, koju muslimanski znanstvenici obično identificiraju kao kamen temeljac židovskog hrama u Jeruzalemu koji se spominje u židovskim izvorima.
Prisjećanje na ovu poveznicu zahtijeva od nas da priznamo da ne postoji veza između al-Miraja [Uzašašća] i muslimanskih suverenih prava nad Jeruzalemom budući da, u vrijeme kada se al-Miraj dogodio, Grad nije bio pod islamskom, već pod bizantskom upravom. Štoviše, Kur'an izričito priznaje da Jeruzalem za Židove igra istu ulogu koju Meka ima za muslimane. Mi čitamo: "...Oni ne bi slijedili tvoju uputu namaza (kiblu), niti bi ti slijedio njihovu uputu molitve; niti će oni jedni drugima slijediti upute molitve..." (5) Svi komentatori Kur'ana objašnjavaju da je "tvoja kibla" (smjer molitve za muslimane) jasno Ka'ba u Meki, dok se "njihova kibla" (smjer molitve za Židove) odnosi na Brdo Hrama u Jeruzalemu. Da citiramo samo jednog od najvažnijih muslimanskih komentatora, čitamo u Qadn Baydawnovom komentaru: "Uistinu, Židovi se u svojim molitvama orijentiraju prema Stijeni (sakhrah), dok se kršćani orijentiraju prema istoku...
U potpunoj suprotnosti s onim što "islamski" fundamentalisti neprestano tvrde, Knjiga islama [Kur'an] - kao što smo upravo vidjeli - priznaje Jeruzalem kao židovski smjer molitve. Neki muslimanski komentatori također citiraju Knjigu Daniela (7) kao dokaz za to. Nakon što sam pregledao relevantne kur'anske odlomke koji se tiču ove stvari, zaključujem da, budući da nitko ne poriče muslimanima potpuni suverenitet nad Mekkom, s islamskog gledišta - unatoč suprotstavljenim, neutemeljenim tvrdnjama - nema razloga da muslimani poriču državu Izrael – koji je ŽIDOVSKA država – ima potpuni suverenitet nad Jeruzalemom. ************************************ ISLAMSKA SVETINA Antižidovski osjećaji koje izražavaju islamski vođe diljem Bliskog istoka zapravo nisu vjerske prirode, već prije političke. Najbolji dokaz za to je činjenica da je islamski antijudaizam sasvim novi. Omar je okončao rimsku zabranu koja je sprječavala Židove da uđu u Jeruzalem, umajadski kalifi u Cordobi sagradili su sinagogu za Maimonidesa, a Salahu-d-Din je, nakon što je porazio križare, napisao židovskim vođama: "Vaše progonstvo je gotovo. Tko god želi povratak je dobrodošao." Pokojni irački kralj Faysal otvoreno je izražavao svoje simpatije prema cionističkom pokretu, dok je jordanski kralj Abdullah bio prisiljen ratovati protiv Izraela od strane drugih arapskih vođa.
Nedavno je rezidentni Arap ["Palestinac"] Wakf dao izjave, poput toga da Zapadni zid (Kotel) nije židovsko svetište, već prije zid za koji je bio privezan Prorokov [konj], ili, u najboljem slučaju , zid koji okružuje muslimansku džamiju. Wakf je također izjavio da bi cijeli Hebron trebao biti predan rezidentnim arapskim ["palestinskim"] vlastima, te da bi Židovima bilo zabranjeno moliti se u Pećini patrijarha. Ovakve izjave gangstera PLO-a su smiješne i apsurdne. Kotel je zapravo, prema islamskoj tradiciji, bio mjesto gdje je al-Buraq [Prorokov konj] bio privezan, ali je već bio postojeći dio Herodove strukture. Muslimani nikada nisu klanjali molitvu blizu njega, i nikada nije imao posebnu važnost u islamu. Naprotiv, svi znaju koliko je to važno za židovske vjernike. Osim Meke, nijedno islamsko sveto mjesto nije zabranjeno za nemuslimane. Povijesni izvori govore da je prorok Muhammed ugostio izaslanstvo kršćana iz Najrana u džamiji u Medini i dopustio im da slave misu unutar džamije, bez obzira na činjenicu da kršćanski obredi mogu uključivati riječi koje su protiv islama [kao što je izjava da je Isus je Bog].
Shaykh Prof. Abdul Hadi Palazzi
Gledanje na povratak Židova u Izrael kao na zapadnu invaziju kao na nedavne kolonizatore, novog je datuma nema temelja u autentičnoj islamskoj vjeri. Prema Kur'anu, nijedna osoba, narod ili vjerska zajednica ne može zahtijevati trajno pravo posjeda nad bilo kojom teritorijom. Zemlja pripada isključivo Bogu i On je slobodan povjeriti suverenitet nad zemljom kome god želi na bilo koje vremensko razdoblje koje odabere.
"Reci: 'O Bože, Kralju kraljevstva
Ti daješ kraljevstvo kome hoćeš, i oduzimaš kraljevstvo kome hoćeš; Ti obdaruješ čašću koga hoćeš, a ponižavaš koga hoćeš : sve najbolje je u Tvojoj ruci, Ti, doista, sve možeš.” [Kur'an 3:26] Iz tiga izvodimo osnovni princip monoteističke filozofije povijesti: Bog bira ono što želi u odnosu između naroda i zemalja. Ponekad On daje zemlju jednom narodu, a ponekad On uzme svoj posjed natrag i da ga drugom narodu.
Općenito, možemo reći da On daje kao nagradu za vjernost i uzima natrag kao kaznu za zloću, ali ovo pravilo nam ne dopušta reći da su Božji putovi uvijek jasni i jasni našim očima, budući da su Njegove tajne nedostupne ljudski intelekt. Korištenje islama kao osnove za sprječavanje Arapa da priznaju bilo kakvo suvereno pravo Židova nad zemljom Izrael je novo. Takva vjerovanja nema u klasičnim islamskim izvorima. Pogrešan je zaključak da je anticionizam logičan izdanak islamske vjere. Ovaj zaključak predstavlja lažnu transformaciju islama iz vjere u sekulariziranu ideologiju. Takvu lažnu transformaciju islama je zapravo napravio rahmetli jeruzalemski muftija, Haj Amin el-Husseini. On je jedina osoba koja je najodgovornija, moralno i materijalno, za opetovane arapske poraze u njihovom sukobu sa Židovima u Izraelu.
Husseni nije samo huškao Arape protiv Židova. Također je poticao mučenje i ubojstvo svih Arapa koji su ispravno razumjeli da je arapska suradnja sa Židovima bila dragocjena prilika za razvoj Zemlje Izraela. Husseini je završio svoj jadni život stavljajući svoja izopačena vjerska učenja u službu zlih i poganih nacista. Nakon Husseinija došao je Jamal al-Din 'Abd al-Nasser. Nasser je svoju politiku temeljio na panarabizmu, mržnji i preziru prema Židovima te savezništvu s ateističkim Sovjetskim Savezom. Naserovi užasni izbori bili su ključni čimbenici u održavanju arapske zaostalosti. Na sreću, većinu Nasserovih pogrešaka kasnije je ispravio mučenik Anwar Sadat. Nakon poraza naserijanizma, islamski fundamentalistički pokreti učinili su anticionizam primarnim obilježjem svoje propagande. Predstavili su negiranje bilo kakvih židovskih prava na Zemlju Izrael kao ukorijenjeno u autentičnom islamu i izvedeno iz autentičnih islamskih vjerskih načela.
ZEMLJA IZRAIL U EGZEGEZI KUR'ANA Fundamentalistički muslimanski program korištenja islama kao instrumenta za politički rat protiv Židova nalazi veliku prepreku u samom Kur'anu. I Biblija i Kur'an sasvim jasno navode da pravo Izraelaca na Zemlju Izrael ne ovisi o osvajanju i kolonizaciji. Ovo pravo proizlazi iz volje samoga svemogućeg Boga. I židovsko i islamsko pismo uče da je Bog, preko svog izabranog sluge Mojsija, odlučio osloboditi Jakovljevo potomstvo iz ropstva u Egiptu i postaviti ih kao nasljednike Obećane zemlje. Tko god tvrdi da je židovski suverenitet nad Zemljom Izrael nešto novo i ukorijenjeno u ljudskoj politici, poriče božansko otkrivenje i božansko proročanstvo kako je izričito izraženo u našim Svetim knjigama (Bibliji i Kuranu). Kur'an prenosi riječi kojima je Mojsije naredio Izraelcima da osvoje Zemlju: “I [sjetite se] kada je Musa rekao narodu svome: 'O narode moj, prisjetite se milosti Božije prema vama, kada je među vama stvorio poslanike, učinio vas kraljevima i dao vam ono što nikome nije dao. među narodima. O narode moj, uđite u Svetu Zemlju koju vam je Bog dodijelio i ne vraćajte se sramotno natrag, jer ćete tada biti oboreni u vlastitu propast.'" [Kur'an 5:20-21]
Štoviše - a oni koji pokušavaju koristiti islam kao oružje protiv Izraela uvijek zgodno ignoriraju ovu točku - Časni Kur'an eksplicitno govori o povratku Židova u Zemlju Izrael prije posljednjeg suda - gdje kaže: "I nakon toga Rekli smo [Allah] sinovima Israilovim: 'Budite sigurni u Obećanoj zemlji. A kada se posljednja opomena obistini, sakupit ćemo vas u izmiješanu gomilu.'” [Kur'an 17:104] Stoga, s islamske točke gledišta, NE POSTOJI temeljni razlog koji zabranjuje muslimanima da priznaju Izrael kao prijateljsku državu.
ISLAM I NORMALIZACIJA ODNOSA IZMEĐU ISLAMSKE DRŽAVE I ŽIDOVSKE DRŽAVE PLO dokumenti se ni na koji način ne mogu smatrati islamskim. Čelnici PLO-a su banda kriminalaca i lopova, a Arapi će biti glavne žrtve svake navodne "palestinske države" pod njihovim vodstvom. Ne vjerujem da je islam faktor koji sprječava normalizaciju odnosa između Arapa i Države Izrael. Pravi problem je u tome što članovi vladajućih klasa u arapskim zemljama vjeruju da bi njihov autoritet i moć bili ugroženi demokracijom, modernizacijom i obrazovanjem u arapskom svijetu. Oni koriste iskrivljenu interpretaciju islama kao političko oruđe, a nažalost većina neobrazovanih Arapa vjeruje njihovoj otrovnoj propagandi. Vjerujem da se moramo vratiti u vrijeme kada je islam bio avangarda znanstvenog napretka i međuvjerskog dijaloga. Umjesto lažnih "vođa" kao što su Qadhafi, Sadam Husein, Arafat [el-Husseini] ili Yasin, mi muslimani ponovo trebamo istinske vođe kao što su al-Ghazali, Ibn Rushd i Ibn Khaldum. Irački kralj Faysal rekao je: "Arapi, a posebno oni obrazovani među njima, moraju na cionistički pokret gledati s najdubljim suosjećanjem." Tragično, istinske vođe poput Faysala su ušutkane, a fanatici poput Haj Amina al-Husseinija su prevladali. Zle posljedice pobjede fanatizma svima su jasne: protjerani Židovi iz arapskih zemalja u kojima su živjeli u miru više od tisuću godina, "palestinske" izbjeglice, terorizam, itd. Da bismo izbjegli greške u budućnosti, moramo učiti iz naših prošlih.
Nažalost, postoje Arapi koji vjeruju da se moraju boriti protiv Izraela dok ga potpuno ne unište (tragedija za koju ne vjerujem da će Bog Izraela ikada dopustiti da se dogodi - Nikad više!). Nažalost, postoje i naivni i glupi Izraelci koji vjeruju, meni nevjerojatno, da će postići "mir" sa svojim arapskim susjedima tako što će ubojici "Arafatu" [el-Husseini] dati državu, vojsku, itd. Ovo je suludo . Vi Židovi ste navodno poznati po svojoj inteligenciji. Kako neki vaši "vođe" mogu biti tako glupi? Iz perspektive prirodnog svijeta, nisam optimističan u pogledu budućnosti. Međutim, iz nadnaravne perspektive vjere, mi koji vjerujemo u Boga moramo se suočiti s budućnošću s pozitivnim stavom. Moramo imati vjere da ćemo dočekati dan kada će nastupiti pravi mir i blagostanje - koji se mogu temeljiti samo na istinskoj vjeri u Boga i Njegovu Riječ (Biblija i rabinska tradicija za vas; Biblija, Kur'an i autentična islamska tradicija za nas ) - proširit će se po cijelom svijetu. U međuvremenu, moramo raditi zajedno kako bismo se pripremili za bolju budućnost.
MUSLIMANI MORAJU PRIZNATI ŽIDOVSKI SUVERENITET NAD JERUZALEMOM S islamske točke gledišta, postoji li neki temeljni razlog koji zabranjuje muslimanima da priznaju Jeruzalem i kao islamsko sveto mjesto i kao glavni grad Države Izrael? Shvaćam da se negativan odgovor na gornje pitanje u javnosti uzima zdravo za gotovo. Moj pristup se, međutim, ne temelji na popularnom mišljenju ili trenutnoj političkoj situaciji, već na teološkoj analizi autentičnih islamskih izvora. JERUZALEM U KUR'ANU Najčešći argument protiv muslimanskog priznavanja izraelskog suvereniteta nad Jeruzalemom je da, budući da je al-Quds [Jeruzalem] (4) sveto mjesto za muslimane, muslimani ne mogu prihvatiti da njime vladaju nemuslimani, jer takvo prihvaćanje predstavlja izdaju islama. Prije nego izrazimo svoje stajalište o ovom pitanju, moramo razmisliti o razlogu zbog kojeg Jeruzalem i Mesjid al-Aqsa [džamija Al Aksa] imaju tako sveti položaj u islamskoj vjeri. Kao što je poznato, uvrštavanje Jeruzalema među islamska sveta mjesta potječe od al-Mi'raj-a, Uzašašća proroka Muhammeda na nebo. Uzašašće je započelo na Stijeni, koju muslimanski znanstvenici obično identificiraju kao kamen temeljac židovskog hrama u Jeruzalemu koji se spominje u židovskim izvorima.
Prisjećanje na ovu poveznicu zahtijeva od nas da priznamo da ne postoji veza između al-Miraja [Uzašašća] i muslimanskih suverenih prava nad Jeruzalemom budući da, u vrijeme kada se al-Miraj dogodio, Grad nije bio pod islamskom, već pod bizantskom upravom. Štoviše, Kur'an izričito priznaje da Jeruzalem za Židove igra istu ulogu koju Meka ima za muslimane. Mi čitamo: "...Oni ne bi slijedili tvoju uputu namaza (kiblu), niti bi ti slijedio njihovu uputu molitve; niti će oni jedni drugima slijediti upute molitve..." (5) Svi komentatori Kur'ana objašnjavaju da je "tvoja kibla" (smjer molitve za muslimane) jasno Ka'ba u Meki, dok se "njihova kibla" (smjer molitve za Židove) odnosi na Brdo Hrama u Jeruzalemu. Da citiramo samo jednog od najvažnijih muslimanskih komentatora, čitamo u Qadn Baydawnovom komentaru: "Uistinu, Židovi se u svojim molitvama orijentiraju prema Stijeni (sakhrah), dok se kršćani orijentiraju prema istoku...
U potpunoj suprotnosti s onim što "islamski" fundamentalisti neprestano tvrde, Knjiga islama [Kur'an] - kao što smo upravo vidjeli - priznaje Jeruzalem kao židovski smjer molitve. Neki muslimanski komentatori također citiraju Knjigu Daniela (7) kao dokaz za to. Nakon što sam pregledao relevantne kur'anske odlomke koji se tiču ove stvari, zaključujem da, budući da nitko ne poriče muslimanima potpuni suverenitet nad Mekkom, s islamskog gledišta - unatoč suprotstavljenim, neutemeljenim tvrdnjama - nema razloga da muslimani poriču državu Izrael – koji je ŽIDOVSKA država – ima potpuni suverenitet nad Jeruzalemom. ************************************ ISLAMSKA SVETINA Antižidovski osjećaji koje izražavaju islamski vođe diljem Bliskog istoka zapravo nisu vjerske prirode, već prije političke. Najbolji dokaz za to je činjenica da je islamski antijudaizam sasvim novi. Omar je okončao rimsku zabranu koja je sprječavala Židove da uđu u Jeruzalem, umajadski kalifi u Cordobi sagradili su sinagogu za Maimonidesa, a Salahu-d-Din je, nakon što je porazio križare, napisao židovskim vođama: "Vaše progonstvo je gotovo. Tko god želi povratak je dobrodošao." Pokojni irački kralj Faysal otvoreno je izražavao svoje simpatije prema cionističkom pokretu, dok je jordanski kralj Abdullah bio prisiljen ratovati protiv Izraela od strane drugih arapskih vođa.
Nedavno je rezidentni Arap ["Palestinac"] Wakf dao izjave, poput toga da Zapadni zid (Kotel) nije židovsko svetište, već prije zid za koji je bio privezan Prorokov [konj], ili, u najboljem slučaju , zid koji okružuje muslimansku džamiju. Wakf je također izjavio da bi cijeli Hebron trebao biti predan rezidentnim arapskim ["palestinskim"] vlastima, te da bi Židovima bilo zabranjeno moliti se u Pećini patrijarha. Ovakve izjave gangstera PLO-a su smiješne i apsurdne. Kotel je zapravo, prema islamskoj tradiciji, bio mjesto gdje je al-Buraq [Prorokov konj] bio privezan, ali je već bio postojeći dio Herodove strukture. Muslimani nikada nisu klanjali molitvu blizu njega, i nikada nije imao posebnu važnost u islamu. Naprotiv, svi znaju koliko je to važno za židovske vjernike. Osim Meke, nijedno islamsko sveto mjesto nije zabranjeno za nemuslimane. Povijesni izvori govore da je prorok Muhammed ugostio izaslanstvo kršćana iz Najrana u džamiji u Medini i dopustio im da slave misu unutar džamije, bez obzira na činjenicu da kršćanski obredi mogu uključivati riječi koje su protiv islama [kao što je izjava da je Isus je Bog].
Shaykh Prof. Abdul Hadi Palazzi
