Popodne i kisa ( sa njenog Kosulja za dvoje )
Kiši.A prijatno je.Mali sveži vetar,valjuška talase,i osmehom ih nudi obali.
Moj pogled grli prizor.
Trenutak pre,kiša je padala pljuskom.Podigla je mirise,dremljive iz nedeljnog popodneva.
Prijatnost mirisa u zadovoljstvu,spušta mi otežale kapke.
Udahnem duboko miris,raspoznam notu, ispružim dlan,da dodirnem..Na dlanu neočekivana toplina.
Laki stisak koji me povede ,tišinom osmeha.Malim ulicama šarenih fasada.Zajedno.
Ruka u ruci.Osmeh u osmehu.Iskre u očima.Mirisi...
Istovremeni pokret slobodne ruke.Vrhovi prestića na mojoj usnici,moji na tvojoj...Tvoji skliznu niz lice..Lahor na nama.Mrsi pa upliće nam kosice,praveći blistav deo niti,koji presijava.Čudesno..Zlatoliko..
Stopalima isprepletanih koraka,koji pomalo zastaju tek da se usne sretnu,idemo ka mestu posebne tišine uzdaha..Prolećem u odlasku dana,lako se obmotavamo jedno o drugo..Dodirnuti vršci nosića.Srećni..
Podignuta tvojim rukama ,uspevam da dodirnem dahom ne samo grudi,na koje volim da se naslonim,u sigurnosti,u osluhivanju istosti otkucaja ,pod košuljom za dvoje,već dišem tvoj vratić,bradu..Upijam meku kožu lica i dodirnem ti kapke...
Kiša se svlačila zavodljivo..Mokru me privijaš na tvoje telo,ne samo savršene čvrstine već topline koju mi nesebično daruješ..Plameni jezičci broje zubiće,u pomešanoj igri čula...Pomešane kapi zaostale na usnicama,nestaju pod vrelim, mekim dodirima naših usnica,spojenih ,zajedno..
Udahnem duboko miris tebe...
Miris se razlije...Otvoreni kapci izmedju trepuša upijaju obrise..Dišem te,dok toplina dlanova isijava vrelinu,neugasle čežnje...Šapat nisko,niže od raštrkanih oblačaka koji putuju...Najjače!