Stihovi za moju dusu

proljeće, jel
Sve od čega sam ikada bježala
Stiglo me tik iza čoška
Borila sam se, trzala, izmicala
Nekada se svojevoljno prepuštala
Maštanju, čeznji, nostalgiji, melanholiji
Poput najvećeg mazohiste i sadiste
Znajući da će tragovi svakog novog poniranja
Biti dublji od modrica i rezova
Ali nema veze
Tanka je linija izmedju melanholije i plača
Pa sklanjam slike nalik na oblake
Ispred očiju
Brzo, i jos brže
Dok talas ne naiđe i ne potopi mi i dušu i tijelo
Sve o jednom trošku
n.n.
images

 
Izgubljena lutam po tvojoj duši
Mnogo je mračno i zrak me guši
Ne znam gdje naći svjetlosti u tebi
hodam nježno
da te povrijedim,ne bi.
Tumarajući njenim
hodnicima hladnim,
pokušavam ugrijati
ruke u mraku
Želim pronaći izvor toplote,
miris ljubavi osjetiti u zraku.
Vidim uskoro
uzalud mi borba
da nađem komadić sreće u njoj
vjetrovi zapuhaše
i ja se sledi,
sledi se u duši
tamnoj toj.
Slaba i tužna
naslonih se na zidove
osluhnuh otkucaje srca tvog
još malo poslije
grlih te,mili
posljednjom snagom
tijela svog.
Pitam se sada u ovoj noći
da li ćeš me ikad
pronaći u sebi,
da li ćeš nekad
u svojoj samoći
osjetiti da sam zarobljena u tebi?
Adisa Lillihyp Gerber
12439190_1601342183443657_3624107166959801105_n.jpg
 
Nekada prekasno shvatiš da si najvažniju osobu olako pustio da ode iz tvog života.Pa onda u neko doba noći poželiš okrenuti znani broj,čuti dragi glas..Slušaš pjesmu koju ste oboje voljeli..Pišeš pisma koja nećes poslati.Naspeš piće koje ste najčešće pili.Tražiš filmove koje ste zajedno gledali..Zadrhtiš svaki put kad čuješ to ime..I onda shvatiš da ta osoba ustvari nikad nije ni otišla iz tvog života.
Nura Bazdulj Hubijar
 
Ako želiš ljubavnika
Bit ću to što tražiš
Ako ljubiš druge draži
Na mom licu biće krinka
Ako pak za srodnu dušu moliš
Rukom me privlači
Il i-ako voliš, mahnito istuci.

Ovde sam
Sasvim tvoj

Ako šakom treba se potući
I u ring ući
Za liječnikom, ako srce zebe,
Pregledat ću pomno
Svaki deo tebe
Tvoj ću vozač biti
Samo stupi
Il me smesti u vozilo svoje
Svejedno je
Ja sam tvoj

Da ,mesec odveć sjaji
Lanac grubo steže,
Pa zla zver ne sanja
A ja lutah svugde dokle pamet seže
Kroz sva obećanja
I znana i neznana
I neodržana
Nikad žena natrag se ne vraća
Pa sve da od boli kolena se tope
Ili da ko stene prostrem se pred stope

Zavijam sred leta
Grebem posred srca
Param prekrivače
Il' zavapim jače:”Molim”
Sav u muci toj
Ja sam tvoj.

Pa i ako usneš
U trenutku, negde, usred ceste,
Upravljač je moj
Ili ako gradom zaželiš prošetat
Nestat ja ću s maglom, kradom
Ustrebaš li oca za buduće dete
Samo kaži
Ili tek šetača po peščanoj plaži
Ja sam tvoj

Ako želiš ljubavnika
Bit ću to što tražiš
Ako ljubiš druge drazi
Na mom licu bit će krinka.

28acd174-759f-4b2d-99ca-a07f71ef16ce.jpg

L.Kohen
 
Тражи се, по сваку цену се мора наћи
једна изгубљена љубав
која је стечена у младе дане
коју су одвезле далеке лађе
а успомена је толико драга
да за њом бол подмукли тишти...

- Мира Алечковић -
 
Oslušni...Sa ove slike
...„teku priče“
Još se ruka negovateljka u tragovima ovde miče,
I motikice čuju zvuci,u vrednoj ruci.

Meškolji se grumen zemlje
vazdušaste izdiše zebnje.
Bokor pun cvetnih , zadovoljnih osmeha ,
Kao da cveta , sred vodenog kreveta.

Na pragu doma svog,
dočarava portret
šarenog života svog,
zabrojan , bojeći trenutke ,provedene u oku tvom.

Foto: Miskoni


:heart:
:hvala:
:bye:
 
JA SAM TO,TO STO JESAM

Sve sto imam sobom nosim
ludo srce, kofer stari
pokraj mene mladost prodje

ali tko jos za nju mari

Ne znam gdje me puti vode
sto mi novo jutro sprema
tamo gdje su sretni ljudi
medju njima mene nema

Ja sam to, to sto jesam
nekom' nista, nekom' sve
tko u moju dusu udje
taj zauvijek tu i ostaje

Ja sam to, to sto jesam
nekom' nista, nekom' sve
i kad vise nemam kuda
pjesma dalje nosi me

Drazen Zecic
12987234_1604062053171670_7307640504343057411_n.jpg
 
На ономе брегу што је над животом,
тражио сам место где станује срећа,
и ишао дуго окружен лепотом
из предела снова у пределе цвећа.

- Владислав Петковић - Дис -
 
I posle svega
stajacu tu, na steni,
uspravna
bela ce pena dopirati do mojih nogu
stajacu tu hiljadu godina
nasmejana
u cistom zlatu nakon olujnih noci
ponovo iskrsla iz pepela
usprkos bogovima i njima za ljubav
ne cekajuci nista, osim mozda tebe,
a ni tebe ne cekajuci.
Stajacu tu
Vecna
Nasmejana
Bozja
Da, sa iskonom stopljena
kad nestanu vreme i prostor
patnja i bol
kad nestanu cak i secanja.
Reci mi, duso, po cemu cu te poznati
u buducoj vecnosti..
Po ocima možda.
Oh, nadam se da cu te poznati,
jedini na svetu,
barem na trenutak
pre nego sto sasvim potonem
ili se sasvim uzdignem.
Svejedno,
i more i nebo su plavi.
Rasprsena u milijarde kapljica
udarajuci u stene
sumecu, mozda, tvoje ime
osim ako mi bogovi i to ne uskrate
i daruju tamu zaborava.
Hoce li i u vecnosti biti, duso,
od svih imena
tvoje jedino ime?
Ne secati se niceg,
a u svemu biti
milost ili kazna,sta je?

J. Munic
 
" Piše mi se nešto nežno, kao kad mi obrazom dotakneš usne
i šapneš: "Pričaj, umeš sa rečima...", pa te poslušam,
jer mi se čini da dišeš svaku moju reč
i da ćeš ostati bez daha, ako ćutim.
Na brzinu smislim bajku o nama, a ti pitaš:"Do kraja života?".

Naravno, kažem, dok mi grudima golicaš vrhove prstiju.
Piše mi se nešto nežno, kao kad mi šapneš odakle si,
al' nikom da ne kažem.
Zakunem se da ću tajnu odneti u grob, a ti se ljutiš što tako govorim
i tražiš da obećam da neću umreti prvi.
Piše mi se nešto nežno, kao kad ramenom dotakneš moj dlan,
pa želim da ti pregrizem bretele
i dozvolim tvojim mladežima da mi budu na vrh jezika,
kao ne mogu da se setim kako se zovu,
a ja sam im imena dao.
Čita mi se nešto nežno, kao kad čitam sa tvog dlana
da ćeš se udati za pesnika,
imati puno dece i u pedesetoj ostati udovica.
Skineš zamagljene naočare
i tada pročitam, mada razmazan,
zavet da ne smem umreti prvi.
Čita mi se nešto nežno, kao kad u tami čitam poeziju,
pisanu Brajevim pismom po tvojoj koži.
To te golica, a ja kažem: "Izdrži, sad će najlepši deo"...
Piše mi se nešto nežno, a ne umem bez tebe.
Razmazujem mastilo, gužvam hartiju
i svako slovo zvuči kao psovka,
jer ne znam koje nebo da molim
da ne prizna obećanje
da neću umreti prvi .... "

Goran Tadić
 
Tema classica


Od početka, na ovamo,
sve se menja neprestano,
zato mnogo snage treba
da se krene sve do neba.

Kad ti duša spusti jedra,
kad pegazu klonu bedra,
eto meni crne ptice,
crne ptice zloslutnice.

Soba prepuna knjiga,
kutija mala što svira.
Gledam kitnjasti ram,
na slici prašnjavi lik.

Misli lete sve dalje,
blistave, nestvarnih boja,
gledam prastari sloj,
u oku olovni san.

Čarobnim dvorcima žurim,
orgulje čujem u tami,
pastir u frulu svira,
opet novi se rađa dan.

Zove me nestalo vreme,
muzika opojnog vina,
čujem i zvuk klavira,
nebo prazno je ovaj san.

Žena usnulog lika
teška mi otvara vrata.
Čudni osećam strah,
kraj sebe ne čujem njen glas.

Mnoštvo nestvarnih lica
slike mi stvara iz priča,
dok je dečiji svet
još davno sanjao svoj san.

Mekani zvuci klavira,
ona tu muziku svira,
oči joj čudno sjaje.
to sa prašnjavih slika znam.

Pogled joj uzalud tražim,
tuga me muči i slama,
oči joj krije tama,
sve je nestalo nekud već...



 
Знам, у сутон ћеш доћи
далеко од пута,
сешћемо уз навиљак
поред стога жута.
Ко цвет ћу те сколити
пољупцима лудим,
безумном од радости
никад се не суди.

- Сергеј Јесењин -
 
Ni bogova ni molitava!
Pa ipak biva ponekad da čujem
Nešto kao molitven šapat u sebi.

To se moja stara i vječno živa želja
Javlja odnekud iz dubina
I tihim glasom traži malo mjesta
U nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
Gdje bih najposle našao ono
Što sam oduvijek uzalud tražio ovdje:
Širinu i prostranstvo, otvoren vidik,
Malo slobodna daha.


Ivo Andrić
 
Zbrka

Voleti se
u doba
u kojem se ljudi međusobno ubijaju
uvek savršenijim oružjem
i glađu
i znati
da se jedva šta može protiv toga učiniti
i pokušavati
ne otupeti
I ipak se voleti
Voleti se
i međusobno se ubijati glađu
Voleti se i znati
da se jedva šta može protiv toga učiniti
Voleti se
i pokušavati ne otupeti
Voleti se
i s vremenom se
međusobno ubijati
A ipak se voleti
uvek savršenijim oružjem.

/ Erih Frid /

tumblr_nj19dobFp31sloyvao1_500.jpg
 

Back
Top