Stihovi za moju dusu

:)
Volim da gluvarim po običnim mjestima
i posmatram ljude
sa distance.
Ne želim ih previše blizu
jer će početi
da me guše.
Ali u samoposlugama,
perionicama veša,
kafeima,
na uličnim ćoškovima,
autobuskim stanicama,
u restoranima,
dragstorima
mogu da gledam njihove pokrete,
lica
odjeću…
da posmatram način na koji hodaju,
stoje
ili šta god da rade.
Ja sam kao rentgen
volim ih takve:
izložene pogledu.
Zamišljam ih u najboljem svijetlu.
Zamišljam da su hrabri i ludi.
Zamišljam da su divni.

Volim da gluvarim po običnim mjestima.
Žao mi je svih nas
ili drago za sve nas
uhvaćene žive
i kao takve zbunjene.
Ne postoji ništa bolje od naše
komičnosti,
ozbiljnosti i
naše glupavosti
kupujući čarape,
mrkve,
žvake,
časopise,
kondome,
slatkiše,
lak za kosu
i toalet papir.

Trebalo bi u to ime da zapalimo
ogromnu vatru radosti
i da čestitamo sebi
na našoj izdržljivosti.
Stojimo u dugim redovima
šetamo naokolo
čekamo.

Volim da gluvarim po običnim mjestima
ljudi mi se otvaraju,
a i ja njima.
Žena u 03:35 poslije podne
vaga purpurno grožđe i
krajnje ozbiljno
gleda u vagu
ima na sebi jednostavnu zelenu haljinu
sa motivima bijelih cvijetova
a zatim uzima grožđe
i pažljivo ga stavlja u bijelu papirnatu
vrećicu.

Samo taj prizor te dovoljno prosvjetljuje.

Generali i doktori mogu i da nas ubiju
ali mi smo ipak
pobijedili.

Čarls Bukovski
 
TVOJE NJEŽNE GODINE

Tvoje nježne godine
što mi mogu dati...
Tvoje srce dugo, znam
neće da me shvati.
Tvoje oči pune sna
kako da me slijede.
Moje pjesme tužne su -
za te još ne vrijede.

Ti bi htjela zauvijek
što sam davno dao.
Tebi život nudi sve,
ja sam ljubav krao.
Svoje nježne godine
ti ćeš dati drugom,
jer ja bih tvoje poljupce
ispunio tugom.

Ne budi, ne budi se, mila.
Ti ne znaš ni dobro ni zlo.
Ne budi, ne budi se, mila,
jer nije još vrijeme za to.

Tvoje ruke malene
kako da me grle,
jer dok moje traže mir
tvoje nekud hrle.
Tvoje nježne godine,
nježne misli tvoje
mogu da nas rastave
prije nego spoje.

Arsen DEDIĆ
 
HEMISFERA U KOSI

Charles Baudelaire

Dopusti mi da udišem dugo, dugo,
miris tvojih kosa,
da uronim u njih svoje lice
kao što žedan uranja glavu u vodu izvora
i da mašem njima
kao mirišljavom maramicom
istresajući iz njih uspomene.
Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
šta sve osećam
šta sve čujem u tvojim kosama
moja duša lebdi na mirisima
kao što duša drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju ceo jedan svet
pun jedara i jarbola,
u njima leže velika mora
čiji me monsuni nose prema
blaženim podnebljima
gde je prostor plavetniji i dublji
gde je vazduh mirišljav
od plodova lišća i ljudske puti
U okeanu tvojih kosa
nazirem luku
punu tužnih pesama
krepkih ljudi
svih nacija
lađa svih oblika
koje ocrtavaju svoju tananu složenu arhitekturu
na beskrajnom nebu
gde počiva večna toplota.
U milovanju tvojih kosa
ponovo nalazim malaksalu tugu
dugih časova
provedenih na divanu
u kabini neke lepe lađe
koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
izmedju saksija sa cvećem
i praznih posuda iz kojih struji svežina
u toplom domu tvojih kosa
udišem miris duvana izmešan s opijumom, šećerom
u noći tvojih kosa vidim
blistavo plavetnilo tropskog neba.
U maljavim pribežjima tvojih kosa
opijam se mirisima sačinjenim od šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene...
 
214087.jpg
 
Tuga je kao nalet vetra
osetis je do samih kostiju
uvuce ti se do same duse..
i onda prestane..do sledeceg puta.
Izmedju dva naleta tuge
disem duboko,
hvatam pogubljene konce
i pokusavam da ih cvrsto,
cvrsto drzim u rukama.
Prisecam se lepih stvari:
osmeha,
poljupca,
pesama.
Hvatam se za svaku slamku
za bilo sta sto ce mi dati snagu
da izdrzim sledeci put.
A znam da je sve uzalud.
 
Ne vjeruj da ja odlazim

jer nemoguće je ostaviti taj krevet

u kojem smo smislili najljepše priće,

nemoguće je da me taj vjetar

odnese nekud,

u neku ravnicu punu snijega

jer tko će tako nježno

tvoje ćelo poljubiti,

kome bi na pamet padale

takve lude stvari

da se ženimo svake noći

da ponekad pobjegnemo..

Ne vjeruj,

gledaj,

tu su još moje cigarete,

moj kaput,

i moje srce..

Ja sam još uvijek tako tvoj

da nemam vremena ni za sebe.

Željko Krznarić
 
Samoca

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
Na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu
Da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da prebrodiš trenutak,
Jer trenutak je teži
I strašniji i duži
Od vremena i večnosti.

Antic
 
Moje veliko slovo - Zeljko Krznaric

Ti si jedno veliko slovo
u mom zivotu
neoprostivo i neduzno
namjerno i slucajno
ti si sve
i nocas ja se odjednom sjetim kise
koja je pala tog popodneva
sjetim se tvojih ociju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i nista nije stajalo
druga smjena je radila neumorno
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruze
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom
kisa je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama
ti si jedno veliko slovo u mom zivotu
i samo sam tebe ucio
kako se pobjedjuje ravnodusnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopcati tvoju kosulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kisa ne prestane
ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo vecernje tame
ti si zvijezda lutajuca
koja mi se seli iz oka u oko
pa sjetis li se kako smo izasli
iz te kise sretni
moje veliko slovo.​
:heart:
 
Luda ljubav

Snažnim bljeskom svoga božanskog pogleda
mene smrtnog tvoja nebeska ljepota
nagna da okušam što je smrt i bijeda
da bih se domogo besmrtna života.

Duh tvoj me zanese i nebu me ote,
tvoj plamen božanski smrtnost mi sagori,
moja duša s tvojom bje puna divote:
boginjo, bozima ti me ravnim stvori.

Usnom htjedoh taci usnice crvene,
da bih, lišen smrti, ljepost vječnu brao;
ambrozija, nektar hranili su mene,
najslađe božanstvo tad sam uživao.

Imam žrtvenike posred rajskih dvora
ko i drugi bozi, puni zlobna bijesa,
i za me se, Bože, stidi Ljubomora,
otkad zvijezdom svojom izmijenih nebesa.

Slijepi, kivni ljudi gone me bez kraja,
Ijestvama do neba popeli se k meni:
no ja im prezirem zemlju iz svog Raja,
a uz ljepost tvoju nit nebo ne cijenim.


AGRIPPA D' AUBIGNE
:worth:
 
Počinje tiho, počinje plaho
Al' počinje
Počinje glupo, počinje kradom
Tako počne
I onda
Uzme te za vrat
I onda
Viče na sav glas
Odjednom si na nogama
A sanjaš,
Sanjaš, sanjaš
Misliš da neće,
Ne, nije ni blizu,
Proći će
Nije to ništa,
Samo prolaziš kroz krizu
Uz malo sreće prestat će
Al' onda primi te za vrat
I onda viče na sav glas
Odjednom si na nogama
A sanjaš,
Sanjaš, sanjaš
Dok kažeš sebi:
"To nije dobro,
to treba izvaditi s korijenom"
Dok kažeš sebi:
"Tu treba stati,
još je stanje ubrojivo"
Ona izmiče ti pod,
Ona tek dodaje glas
Odjednom si na krilima
I sanjaš,
Sanjaš, sanjaš


 
Poslije ove ljubavne noći
gledam tvoje umorno tijelo.
Ljubav, što smo dobili,
tiho dozrijeva u našim pogledima.

Tu gdje ti snivaš, mila,
pod mjesečinom, u kolovozu,
krišom, između hrastova,
i tu, dakle, pokraj tebe, spuštam glavu.

I dok osjećam tvoje prste u mojoj kosi,
s jutrom u grlu,
u strahu vlastitog glasa,
ćutim jedini oblik svog postojanja, tebe.

Kako da ti kažem, izabranice moja,
vrijeme među nas nikada neće stići
i tvoj nemir odnijet će vjetar,
kao što plač upornošću nestaje.

Ne boj se, draga, ovdje sam ja,
budan drhtim nad tvojim polusnom.
Od početka te vodim ljepotom,
da zaboraviš mjesto, gdje ljubav prestaje.

Zal Kopp
 
Gospi

Sve samlji.
Snom hodiš me tuđa.
Grešniji kad samotan te zovem.
Tuđa su deca iz tebe zaplakala.

Smiluj se.
Truje, ne celi tvoj lek.
Silovito me čemerom prostreli.
Hudi svoj, gospo,
na pesmu proćerdavam vek.

Zavapim,
al’ izvije se glas.
Miloglasan je negde na zvezdi spas,
što bolni pevač promucah ovde dole.

Jer nema ruke da razdreši nam čvor.
Al’ tamo, i na veke,
zrak tvoj hoće li boleti?
Tuđa iz tebe bića hoću li voleti?

Smiluj se.
Truje, ne celi tvoj lek.
Silovito me čemerom prostreli.
Hudi svoj, gospo,
na pesmu proćerdavam vek

Momčilo Nastasijević
 
Susret


Jedan se pogled iskrao kradom
iz plavog sna sa dna tišine,
zasjao iskrom, bljesnuo nadom
i zaživeo usred tmine.
I poput duge u kišnom danu
na tren tama poče da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu
ostavi nešto što se pamti.
Prebrzo sve su prekrile sene,
i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše reči nedorečene
za neke druge pozornice.
I ništa više. Sve što je bilo
začas se pokri velom ćutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje.

Dragana Konstantinović
 
Jedne večeri u suton

Nebesa behu mutna i razdrta,
Studen u nemoj sobnoj polutami
I dopiraše iz samotnog vrta
Muzika kiše. Mi smo bili sami.
Hujaše negde vetar oko vile
Pesmu o tuzi. I ja gledah tako
Na njenom čelu i licu od svile
Gde mutno veče umire polako.-
Mi besmo nemi; ali mi se čini
To veče da smo u ćutanju dugom,
Sami i tužni u hladnoj tišini
Svu povest srca rekli jedno drugom.
I tajne misli bolne i zloslutne
I strah od patnja kojih nema više...
Slušajmo tako te večeri mutne
Vekova pesmu i muziku kiše.


J. Dučić
 
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom


Bodler
 
Aleksa Šantić

Emina

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prodjoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S`` ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imama,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
Ni hodzin mi zapis više pomoć neće!

Ja joj nazvah selam al` moga mi dina
Ne će ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti djule zalivati ode

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dodje lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom.. crko``!
 
Usunjam se u tvoj jastuk
da ne znas,
usunjam se kao umor
od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noc,
a pre no sto se probudis
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo nista i ne znam...
 
VOLIM TE

Između dva uporednika dok provirujem glavu
između dve žiške u slepoočnicama
u pauzama kad radnici piju čađavo mleko
i prašnjavi maslačak lepi se za plućna krila
dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
između dva daleka poređenja

Volim te

Brodovi se ljuljaju kao poljupci
i sloj vazduha se na lepe senke cepa
u mašineriji noći
moje je srce slično kompresoru
naklonjeno svemu što nema veze sa mnom
dok pokušavam nestati u poljupcu

Volim te

Rudnici kamene soli u mom srcu
zora lomi suđe od porcelana
kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
postaću prašina ako prašinu voliš
ti koja me tuđim imenom zoveš

Volim te

Dolazi proleće i jednu pravu damu
niko ne može zamisliti bez pudlice
stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
ja ne znam put-krijem se u tvojoj senci
ja sam tvoja senka i noć je moje carstvo
svet me izgubi ali ti me dobi

Volim te

Što vide slepi ne vide zaljubljeni
pokvareni anđele o sneže u avgustu
moje ruke su ostale oko tebe kao obruč
ljubomorna na vazdušni pritisak i vodu
ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
odavno već svojim očima ne verujem

Volim te



Matija Bećković
 
Rabindranat Tagore

Čini mi se da sam te morao voljeti…


Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.
 
Izgoren

Ne postojim više. Bijah jednom
i nestadoh u plamenu moje ljubavi.
Jedna ogromna vatra. Lagani pepeo
rasuo se u zraku i pao nježno
pred tvoje noge. Ne gazi ga,
u njemu još kuca moje srce.


Mohammed Hafis
Persija, XIV st.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Lutkica
Traže srodnu dušu na pogrešnim mestima?
2 3 4
Odgovora
76
Pregleda
1.325
soko stark
soko stark
Nina
Facebook uvodi AI asistenta za upoznavanje srodne duše
Odgovora
6
Pregleda
315
Džudi S
Džudi S
tab503
Postoji li samo JEDNA PRAVA osoba za vas?
2 3
Odgovora
67
Pregleda
848
Džudi S
Džudi S

Back
Top