Stihovi za moju dusu

Vitomir Vito Nikolic

Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,ko nekad,
lutas ponocnim Beogradom.

Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.

Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijpih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.

Kao sto dodju ove pjesme
iz divnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.
 
Konj_na_belom_princu


pour laudanum:

Sviraj.
Sviraj stakato.

Na crnom klaviru.
Dok sediš pored mene..
u tišini što od(z)va(n)ja
ovim naprslim nebom.
ove paorske zime.
Pod ledom dok ćutimo
u pažnji..
da se ne okliznemo
o sopstvene reči.

Sviraj stakato.

Da pokažem ti..
čekanje.
..i poremetim korake
naših-mojih godina
zalutale u lavirintima
u kojima ruše se tišine
Sasvim go.
Sasvim smrznut.
Od kiše umoran.
Dok držim te.
Dok slušam te.
Dok ćutim te.

Sviraj.

Sviraj da te pronađem.
Da ne zakasnim.
Da ostaneš ista.
Da me imaš..
u brojanju slova
u ćutanju
u pola od svega
Da ostanemo
posle vodopada
svega onog..
što smo (po)želeli
Da ostanemo
i postanemo
između dodira
sivog i belog.

Sviraj.
Sviraj stakato.

Sasvim polako.
Sasvim tiho.
Sasvim duboko.
I budi mi zvezda.
Dalja.
Daleko.
Dok volim te..
Još dalje.
Najbliže.
 
Vitomir Vito Nikolic

Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,ko nekad,
lutas ponocnim Beogradom.

Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.

Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijpih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.

Kao sto dodju ove pjesme
iz divnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.
"Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi." :bravo:
 
Понекад ми се учини
да си облак који прође:
био је и нестао.
Била си грана, била си грожђе
које сам једва, можда у сну
унесен усном дотакао.

Понекад осјетим, у осами,
да је све тако брзо било
метеор који је у тавно крило
вода и трава пао:
понекад зажелим да смо сами
опет и опет, да дођу снови
које сам ти некад шапутао.

Dusan Kostic
 
Iz kamenja se izlegnu planine
šapnuo si mi pre tri dana
i zaista u povernju

Misliš? Smejala sam se

Kamenje planina snese pa odlaže
u podnožju kao svoja jaja

Pojavljuješ se niotkuda
Mirišeš po narančama
koje ne nosiš

Lana Derkač
 
Molitva

Molim za sunce u tvojim
očima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za tebe jedina ljubavi
moja.

Molim da ruže ne venu
kao sećanje,
da nijednu suzu ne
puste više.

Molim za tvoje reči
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.

Molim da samoća ne boli
više,
da dođeš u moj svet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa tobom
bude večnost.

Molim da tvoje ruke
otope led moga života,
da vreme izbriše boli,
da srce zakuca još jače.

Molim da ne živim od
sećanja koja se gase,
da nikada postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.

Vesna Parun
 
@LastDay

Dok si ti spavala
(2023)




Dok si ti spavala
Ja sam palio vatre u tvojim grudima,
U dimu slikao tvoje osmehe
Neme i pretihe.

Na tvojem dlanu utore sam pratio,
Prstima klizio po usecima.

Dok si ti spavala
Hodao sam hodnicima tvojih snova.
U magli i polutami
Tražio sam sebe.

Samo vetrovi i otrgnuta polja ,
Samo uveli bršljan i usahle vode ,
Mene nije bilo.


Dok si ti spavala
Na usnama sam ti pisao pesmu,
Poljupcem potpisao,
Dahom obgrlio i prekrio

I šapatom te budio
I noćima te čuvao
I umesto tebe disao.


Dok si ti spavala
Kao ptiica sam u tvojim rebrima
Pokušavao da raširim slomljena krila.
 
@BAUK

Ne verujem
da mi je ovo
prvi zivot s tobom,
sve mi je isuvise poznato
da bi bilo prvi put.
Sve tvoje postupke
unapred znam.
Znam unapred
sta ces i kad slagati,
cim ces me obradovati,
kad ces zaplakati,
kad ces mi u
zagrljaj pasti.

Sve sam ovo vec
s tobom prosao,
tebe voleo
i jedan zivot
s tobom
proziveo.

Ipak smo se negde
ranije sreli,
na nekom drugom mestu,
u neko drugo vreme,
u nekom drugom svetu.
Ipak si ti i pre ovog
bila moja.
Isto smo se
kao i sad
voleli
i nikad se nismo
ni rastajali.
 
@BAUK



OKUPATOR

Ti si jedan surovi okupator
Koji je okrutno srusio sve moje granice
Osvajajuci moje regione bez velikog otpora
Na juris si zauzela sve moje vijuge…
I sivu masu,
Sad kontrolises sva moja dobra
I plivas brzacima mog Krvotoka…
Okupacija ti je uspjela.

Nemilosrdno me eksploatises,
Ne das mi nocu da spavam,
(Stalno se komesas u mojim snovima.)
Sve moje misli si zarobila
I u svoju kosu uplela
Da ih uvjek mozes citati
Cak i za vrijeme spavanja.
Moju si mastu osvojila
I sve iz nje izbrisala,
Samo si Ti u njoj ostala.

Svaki dan sam torturi izlozen,
Tvoja ljepota mi mozak zavrti
Tvoj osmijeh mi oci zaslijepi
Tvoj pogled me kao julsko sunce oprzi
Tvoj glas mi u venama gejzire napravi
Tvoj dodir pozar u meni zapali,
Ali ja ipak zelim
Da ova okupacija bude vjecita...
Slobodu vise ne trebam.
 
@BAUK

ZNAO SAM DA POSTOJIS

Znao sam i ranije da postojis
Moj duh je zbog tebe lutao
Gde li si do sada bila
U kome si svetu živela
Iz koje bajke si izasla
Kako si u Beograd dospela?

Zašto si mi se sada javila
Kad su mi ruke vezane
A na nogama okovi
A svi moji brodovi
U mirnu luku uplovili
I svoja sidra spustili
Da vise nikada ne isplove
Na beskrajne , nemirne pucine
Na kojima ljubav caruje.

Zašto ides na Kosutnjak
Da čitaš naučne fikcije
Ispod onog platana
U cijoj krosnji moj duh stanuje
Koji je zbog tebe lutao.
Ostani u kuci
Pobacaj knjige iz filozofije
I zbirke poezije
Ostavi samo Milana Rakica
Sedi pored prozora
Zatvori svoje okice
Ukljuci mastu mastovito
Doplovi do mene snovima
Udji u moje pore
Poteci mojim venama
Zagospodari mojim mislima
Nek nam se tela sjedine
I tako ostanu
Sve dok nas silom ne rastave
Jednim jutarnjim budjenjem
 
Nadam se

Nadam se da nisi kao ja-
da ti ne treba piće da bi mogla
i da hodom čuvaš ulice od pada,
čak i sa visokim potpeticama,
dok ženstvenost postaje smiješna.

Nadam se da nisi kao ja-
da voliš svoje pjesme,
da ih pišeš i kad je sunčano
i da se ne osvrćeš
u strahu da će biti otete i ubijene.

Nadam se da si kao ja-
da slušaš bendove
koji te umrtvljuju već godinama
i da oživljavaš
pod magličastim, kišnim noćima
i japanskim crvenim borovima.

Nadam se da nisi kao ja -
da praznina nije tvoj eho
i da oči otvoriš kad se probudiš.

Nadam se nisi kao ja -
da jesi
i da ti dlanovi ne zadrhte
na svaki pokušaj
da dodirneš svet.

Jasna Karamehmedović
 
Slobodan Mulina Zlatibore pitaj Taru

Ja I draga sa planine dvije
Voleli se ko što niko nije
Voleli se ko sunce i zora
Ona s Tare ja sa Zlatibora

Zlatibore pitaj Taru...

Sad mi tuga moju dušu para
Od kako mi reče njena Tara
Setnom pesmom iz plave daljine
Udala se preko reke Drine

Zlatibore pitaj Taru...

Ps.

Pesma i nije mnogo daleko od istine. Makar u mom ličnom slučaju :)
 
"Ne treba mi novac
Trebaju mi osjećaji,
riječi,
riječi mudro odabrane
buketi rečenih misli,
tvoje ruže u tvom prisustvu,
snovi koji žive u drveću
pjesme koje čine da kipovi plešu
zvijezde koje sapucu
u uho ljubavnika.
Treba mi malo poezije
ova magija koja gori
težina riječi koja
Budi emocije i daje nove boje. "... Alda Merini

370354476_760717362732191_7908146757179904619_n.jpg
 

Back
Top