Stihovi za moju dusu

[Branko Lori]

Takve pesme pišem

Ničija - Jelena Marković
Žene se dele na ničije, nečije i svačije.
Ti si naišao na ničiju.
Bolje bi mnogo bilo da si naišao na nečiju.
Jer nečija je nečija,
navikla je da pripada,
pa kako je jednom bila nečija,
može postati i tvoja.
A ova što je vazda ničija,
ni na šta nije navikla.
Nije ni morala da se navikava.
A ti misliš - dobro je:
ničija je slobodna.
Pa, ničija je baš i ničija
zato što tako voli slobodu
i što nikad ne bi postala nečija.
Svačija je isto nečija,
samo što je previše nečija,
ali uz dobre razloge
može postati umereno nečija,
pa opet može postati samo tvoja.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

 

[Forumaš Veličanstveni]

moja mala nema prednji zubi
kad me ljubi - jezikom me ubi

 

[Forumaš Veličanstveni]

Lepi Stole njega cure vole
Njega vole cure gole

 

[zlatan0]

Jednostavno divni Mika.

Rođendanska pesma

Ja mislim da smo svi redom
iz lepe ljubavi rođeni,
ogromne, čudne i drhtave
kao jasike zelene.
Posle su došle kolevke,
cucle i zubi, i ostalo.
I noći kad smo kmečali.
I pelene. Pelene. Pelene.
Svejedno je da li su oblaci
jesenjim nebom tumarali,
ili je košava bila,
ili je mećava bila,
ja mislim: oni su videli
sva sunca kad su nas stvarali.
Zato je kosa bebama
meka i topla kao svila.
Ja mislim da su se voleli
i mislim da su zamišljali
najlepše usne za nas,
najlepše oko i dlan.
I želeli su da budemo
najbolji na ovom svetu.
Da li se ikad upitaš,
ličiš li na njihov san?
Mama i tata su stari već
i kažu: ljubav vene.
A ljubav njihova ostaje
i u nama se širi.
I nastavlja se. Nastavlja
u nekom malenom švrći
što će iz našeg srca
uskoro da izviri.

 

[Suljo.L]

 

[*BILJA*]

AKO IKADA BUDEM MORALA DA BIRAM

Ako ikada budem morala da biram-
radije ću izabrati da sam s onim
koji je prisutan i kad je odsutan,
nego sa nekim koji je odstan i kada je tu.
Ako ikada budem morala da biram-
izabracu samocu u kojoj nema ljubavi
nego ljubav u kojoj je samoca jedini drug.
Ako ikada budem morala da biram-
izabracu zivot isposnika s smirom u dusi
radije nego zivot raspusnika s vecitim nemirima.
Ako ikada budem morala da biram-
izabracu jesen sa njenom bogatom ali umirucom lepotom
nego zivo i cvetno u kojem samo za mene mesta nema.
Ako ikada budem morala da biram-
izabracu tihu reku, bez talasa
pre nego duboke, mracne virove.
Jer, njena mirnoca donosi mir i spokoj
a talasi i virovi nespokoj kad oslonca nema.
Ako ikada budem morala da biram-
Izabracu nekog’ sa svim njegovim manama
jer su i ljudske i prave.
Radije nego nekoga sa svim njegovim vrlinama
koje su manje ljudske, jer su lazne.

Ako ikada budem morala da biram…

(Biljana)

 

[Suljo.L]

 

[Mister]

Jedemo prženi kukuruz,
ona iz moje,ja iz njene
ruke.
Ukrstili smo ruke i
poglede
sjecali se:
Kad li smo ono ljubavi
moja,bili na ovom istom mjestu
prošle godine?
Petnaestog,
zar se ne sjećaš!
j*** te ´ljeb,
petnaestog aprila,
kad me zbog tebe ubo trn
i kad sam rek´o gusko!
a ti samo rekla pa šta
ja tome mogu,
na sta sam ti ja opet
rek´o
gusko!
A ti si opet rekla
nisam ja kriva
a ja rek´o pa nisi,
ali vidis da me ubo trn.

E jest ti pjesma
sad ja kazem sam sebi.
Budalo pa ovako se ne pišu pjesme.
Šta će ti reći Izabelina
mama,Izabelina sestra,
Izabelina kuma...
Al´ je ipak najgora
Izabelina tetka,
koja se u zadnje vrijeme
masovno proj**

N.A

 

[Zoki D.N.M.]

 

[Branko Lori]

http://fs1.****************/images/150321/qpeamg9m.jpg
Sinoć mi se srce predalo, tebe je uzalud volelo
sinoć me je zadnji put zbog tebe bolelo...
Nisi me čuo kad sam ti u noći ime zvala
još jedna noć zbog tebe neprespavana...

Mesec me obasivao
a moje suze sjajile se k'o dijamanti
i opet sam bila bogata u tom bolu!

Naučila sam s bolom i bez tebe živim dalje
al' kad te vidim moj život uvek stane.
Ni najmanje ne slutiš, koliko zadrhitim
kada prođeš, kada te vidim...

Sinoć su umrle želje, ljubav nošena u grudima
umrle nade, ostala praznina, sad sam od čelika...
Nisi me čuo kad sam ti u noći ime zvala
niti video suze iza nacrtanog osmeha...




AngelinaJolly-beograd cafe ,
Nemir ,java ili san
Nemir-romantika a i blog -Krstarice
Bandidas -Tvorac

 

[mari47]

PIŠEM MAMI PESMU U PIDŽAMI

Draga mama
Snovi se ne ispunjavaju šta da radim
život protiče iza ugla u kafani bez moje dozvole
Toče ljubav i gostoprimstvo i alkoholne napitke
Na ulici su klinci premazani želeom pohlepno hvataju sa
životom med teče u tuđe kace a u jednom dvorištu ponestaje
Topline sunca i dolazi vreme zebnje
Pišem mami pesmu u pižami
Draga mama
Nisi mi ništa govorila o poskupljenju struje i nemanju
Krova nad glavom o ostavljanju bez razloga i rastanku koji
Će zauvek boleti nisi mi govorila ni o tvrdoglavosti koja
Lomi dušu o staklu koje zamagljuje vidike
O izdžeparenom džeparcu koji se zove sloboda
Naučila sam sve to sama draga mama i sad znam
Ali mislim da više nikada neću skakati do neba niti dobijati
Peticu za ovo znanje
Pišem mami pesmu u pižami
Draga mama
Strašno sam sama ne pomaže ni jesen više ne pomaže ni
Miris hleba
Nešto mi treba na šta mogu ostati osloniti se i malo zaspati
Idem da sanjam možda uhvatim u mrežu malo zlatnog mira
I senku čoveka od krep papira i nešto radosti
Pišem mami pesmu u pižami
Draga mama
Laku noć

Marija Šimoković

 

[jabajagi]

 

[Branko Lori]

 

[Nina]

Jagoda Kecman
GDJE SU GRANICE LJUBAVI

Ima li ljubav granice i pravila?
Nekoga da joj kaže kad je kraj i - dosta!
Njoj, koja čista je darovana sreća!
I gdje je granica toga prelijepog osjećaja
Pripadnosti, potrebe i buđenja
Što gura um i razum,
Ljubeći nesebično i bezglavo,
A ponekad plaćajući i dušom i glavom!
I gdje je granica te slatke groznice
Što slama obzir i grije želje,
Izvora radosti vezanog uz stalno veselje?
Prkosna, neograđena i slobodna,
Često nerazumno trošena,
A lako osjećajima nošena.
Strašću se veže,
Nježnošću ljubi,
Povjerenjem čuva.
I gdje je granica ljubavi?
U vjeri,
Inatu,
Boli
I nevjeri?
Ili strahu od istine,
I ugaslom, praznom oku?
Granica ljubavi dio je svijesti
Kad boli ono što voliš više od svega!
I gdje, zbog sudbine želiš nestati,
Mrzeći zbilju i sutra,
Bježeći željom u neka nova,
Prazna
Buduća jutra.
I granica ljubavi je u duši,
U nama!
Ona se u istini,
Trenom sama od sebe
I bez nas ruši i slama!

 

[Suljo.L]

 

[REVELIN]

U dubini moje duše je pjesma koja neće u riječ da se odjene.
To je pjesma što kao kamenje u mome srcu prebiva
i odbija da se mastilom toči na hartiju,
ona mi osjećanja obuhvata poput tananog omotača
i neće da se jezikom skrnavi.

Kako da je izdahnem kada se plašim da je zrak ne zaprlja?
Kome da je ispjevam kada je navikla da živi u mojoj duši kao u svome domu
te se plašim da se slušanjem ne povrijedi?
Ako mi u oči pogledate, vidjet ćete sjenku njene sjenke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osjetit ćete njeno treperenje.
Svojim djelima je iskazujem kao što jezero odražava sjaj zvijezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ružinog cvijeta.

U meni je pjesma koju tišina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.

To je pjesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji će je ispjevati,
niti Davida koji će odsvirati.

To je pjesma mirisnija od jasminovog cvijeta,
i nema sječiva koje je može raniti.
Bolje je čuvana od djevojačkih tajni,
i nema strune koja je može prisvojiti.

Ko može sjediniti huku mora i pjesmu slavuja,
ko može spojiti oluje sa dječjim uzdasima?
Koje ljudsko biće može božansku pjesmu ispjevati?


Gibran

 

[Suljo.L]

 

[Mister]

"Sami smo noćas!
Ti i ja!
Ja u tvojim,
ti u mojim mislima...

Mesec razleva
srebro,
a ja razmišljam
kuda bi me mogao odvesti
taj srebrn most
meseca
položen na modri beskraj.

K tebi?

Vidim svetla
s druge strane,
škrta ,
retka
i ćutim
sigurnošću neobjašnjivom
da ni tamo nisi...

Bolno zvoni
prostranstvom
i noćnom tišinom
moja čežnja
pa skladno svira
sa šumom vala...

Zvezda je pala!

Jedna mala!

Al´ ona jedna
malena,
sjajna
najbliža mesecu,
moja je i tvoja!

Žmigne stidljivo...

...to ti šalje
misli moje
zamahom svojih
svilenih
zvezdanih skuta!"

Vitae

 

[mari47]

Oda Životu


Shvati čoveče,
shvati dok si mlad,
da si pepeo
i već davna prošlost,
da si večnost
i svetla budućnost.

Spoznaj svoju suštinu
i videćeš istinu.
Putnik si na večnoj stazi,
zato pravim putem gazi.

Ljubi roditelje, suprugu svoju,
decu izrodi u što većem broju.
Grli prijatelje, pevaj iz sveg glasa,
a zalutalom pruži ruku spasa.

Zavoli celim svojim bićem
život večni, brata svoga,
sestru milu, živog Boga.
Nemaš razlog
da te brige more,
večnost nije ovde,
već je gore.

Ako si se na zlo dao
i u njemu smiso našo,
tvoja smrt te više mori
i od nje ti srce strepi.
Sreći tvojoj kraj već gori,
jer su ti večni puti slepi.

Dragan Đurašinović

 

[jabajagi]

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli?
Kaži... i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekad zajedno...,
I noći, zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena.
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali.
Uvali mirnih voda.
Otok naš i ime broda pjesnika
Koji nas je tamo nosio.

Zaboravi da si ikad rekla da me voliš,
I kako se nikad, nikad nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali.
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku.
Naročito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca.
I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti."
Molim te zaboravi.

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim.
Kažem ti to bez gorčine.

Otvori oči ljubavi.
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali..., i imali...,
Zato... Zaboravi...

Čemu sjećanja...?
Pogledaj kako trešnja u tvom vrtu
Iznova cvjeta svakog proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi.
Zagrli bjelinu novih dana.
I zaboravi.

Kasno je već dragana, hoću da kažem,
Zreli smo ljudi.
To jest , nismo više djeca.
I znam da nije lako.

I znam da možda i boli...
Ali pokušaj,
Molim te..., pokušaj....zaboravi.

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme.
Sretni me ,kao da me srećeš prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli?
Kaži... i zaboravi.


Rade Šerbedžija ~ Zaboravi

 

[Mala sanjalica]

Naherio se mjesec ili mi se čini
Poslije toliko tvoje ljubavi
Sve mi izgleda pijano i lako
Eh da mi je uvijek tako
S tobom u očima
Osvajati nove svijetove
I sanjati zvijezdane letove
Eh da mi je
Al ne traje baš uvijek dugo sve
(Željko Krznarić)

 

[Suljo.L]

 

[jabajagi]

 

[mari47]

Pod istom zvezdom


Oprosti, slučaju, što te nazivam sudbinom.
Oprosti, sudbino, ako se možda varam.
Nek' se ne ljuti sreća što je za sebe prisvajam.
Nek' mi ne zamere mrtvi što jedva svetlucaju u mom sećanju.
Oprosti, vreme, za sijaset nezapaženog sveta u trenutku.
Oprosti, stara ljubavi, što novu smatram prvom.
Oprostite mi, daleki ratovi, što cveće nosim kući.
Oprostite, otvorene rane, što se bodem po prstu.
Oprostite, očajnici, za ploču sa manuetom.
Oprosti, narode na stanici, za moj san do pet ujutru.
Praštaj mi uvredu, nado, što se ponekad nasmejem.
Praštajte, pustinje, što s kašičicom vode ne potrčah,
I ti jastrebe, već godinama isti, u istom kavezu,
Nepomičan, zagledan uvek u istu tačku,
Praštaj, pa čak i da si punjena ptica.
Oprosti, posečeno drvo, za četiri noge od stola.
Oprosti, veliko pitanje, za male odgovore.
Istino, ne obraćaj na mene preveliku pažnju.
Veličino, ukaži mi velikodušnost.
Otrpi, tajno postojanja, što čupam niti iz tvog lamenta.
Ne osuđuj me, dušo, što te retko imam.
Izvinjavam se svemu što ne mogu biti svuda.
Izvinjavam se svima što ne mogu biti svaki i svaka.

Znam da me ništa opravdati neće dokle god živim
Jer samoj sebi stojim na putu.
Ne uzmi mi za zlo, besedo, što pozajmljujem patetične reči
A onda ulažem napor da ih učinim, tobože, lakim.

Vislava Šimborska

 

[Zoki D.N.M.]