Stihovi za moju dusu

Da si jos uz mene
Držao bih te
Ljuljao na kolenima
Duvao topao vazduh u oba uva
Tebi, koja si pisala kao panter
Šta god da ti je teklo venama
Kakva god da te je zelena krv
Odredila za takvu zlu kob
Da si još uz mene
Provalio bih u tvoj strah
I on bi sa tebe visio
U dugim ritama
Kao raskomadani užas
Okrenuo bih te
Licem ka vetru
Kičmu savio preko kolena
Zvakao ti potiljak
Sve dok ne otvoris usta za ovaj život
Sem Shepard
 
najljepsi-ljubavni-stihovi.jpg
 
Potrebno mi je mnogo sunca,
i to noću, jedno da me susreće,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reči:
potrebno mi je primirje
izmedju srca i sećanja
izmedju neba
i bola koji pred njim kleči.
Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivog.

Desanka Maksimovic
 
Da li znate zemlju s granicom bez kraja,
Gde stanuje duga i život proleća?
Noći gde ne beše već tol'ko stoleća?
To je zemlja njene lepote i maja.

Zemlju gde dan, vazduh i cveće miriše,
Čije vreme nema budućnost ni sate,
Gde su venci, boje — da l' tu zemlju znate?
Da li znate i to da nje nema više?

(Vladislav Petković Dis)
 

Imam misao o tebi i nosim je na dlanu .
U svakoj njenoj kapi tvoja kosa sjaji .
Imam poljupce mjesečine za tebe .
Svaka njena zraka moj je dodir u tebi .
Tvoje meko tijelo imam u sebi
i nad nebom tvoje bistre oči imam ,
a za česte šetnje sto ih ispod duge nosim
u vjecnom trajanju poljubaca te imam .


Znam da se jasan miris tobom prostire
i postelju našu u mlade noći pretvara .
Poredane uzdahe na usnama imam
i zajedno s njima čekam obrise tvojih ,
jer me ljubavnim danima dozivaš ,
trčiš i grliš suncem svoga pogleda .
Volim te , jer moj osmjeh u sebi čuvaš
i ponosno u sebi snivam , gdje te imam .


Trebam te , jer moje strahove rastjeruješ
i carstvom mog nemirnog bića ustrajavaš .
Žudim za tobom i žudnjom prekrivam obraze ,
vrhom tvojih grudi dolazim i u njih uranjam ,
prstima te stižem u sjeni predivnog poprsja
i pučinom tvoje puti razvlačim svoja milovanja .
Imam te i pod gorjem i u utočištu valova ,
svugdje te imam i u svemu nalazim .


Predivna moja ljubavi imam te još i više ,
jer me tvoja ljubav obuzela , pa me ima ,
imam to blaženstvo u kojem tebi pripadam .
Ljubavi moja jedina , ljubim te još jače
i poljupcima u sebi zauvijek te želim imati ,
imati i čuvati i u nježnim uzdasima nositi ,
s tobom po nebeskom plavetnilu ljubav voditi
i u tom zvjezdanom beskraju u tebi uživati .

http://1.***************/-sGPCqwzOLQU/UHVaKs6bwhI/AAAAAAAAAC4/7ug1_yyFWL0/s1600/-girl-rosa-roja--woman--sexy--mujeres--Pure-flowers--romance--faces--favorites--fleurs--red-roses--romantic--woman--tamoneka--romantic--1--romantycznie_large.jpg

Zal Kopp
 
Ako je život prostački film,
zašto ne izađemo pre kraja
Ne brini
jedne noći naći ćemo
taj napušteni bioskop,
Svetla mu utrnula
Kornvolski zamor
pažljivo i daleko sklonjen
Pocepane ulaznice bačene
U pocepanu kantu za otpatke
Kinooperater otišao kući
u svoju noćnu moru
Ne brini
Taj film će se još okretati
(Jedan o zalasku sunca)
mi ćemo pronaći dva hata
Sputana ispred štala
uzjahaćemo
odjahati
u
naš
srećan
kraj
Rodzer Makgof
 
“Nocas bih mogao napisati stihove.

Napisati na primer: Noc je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u daljini.
Nocni vetar kruzi nebom i peva.
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U nocima kao sto je ova, bila je u mom narucju.
Ljubih je koliko puta ispod vedrog neba.
Volela me je, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene nepomicne oci.
Nocas bih mogo napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam, osecati da sam je izgubio.
Slusati noc beskrajnu, jos mnogo duzu bez nje.
I stih pada na dusu kao rosa na pasnjak.
Nije vazno sto je ljubav moja ne sacuva.

Ljubav je tako kratka a zaborav tako dug.
Iako je to poslednji bol koji mi zadaje,
i poslednji stihovi koje za nju pisem…” Pablo Neruda

092.gif
 
TAMNIČAREVA PESMA

Kuda lepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nežno i svirepo
Na najskrovitijem mestu svojih želja
Na najdubljem mestu svojih nemira
U laži budućnosti
U gluposti zaklinjanja
Hoću da je oslobodim
Jer hoću da je slobodna
Po cenu i da me zaboravi
Po cenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sačuvaću samo
Sačuvaću večno
Na svojim dlanovima
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.


Žak Prever

 
Poslednja izmena:
Najgore je

da izgleda,kao da me pitaš

a znaš da pod zatvorenim

usnama više nema ničega,

zubi su loši i tako je

i osmeh nestao.



Izbegni to da li je

život težak a smrt laka

kraj ma kakvo lice

da uzme,

anđeosko ili ugašene cigarete

isti je i ne kasni.



Sam od sebe sam zaključao

sve što sam

smatrao važnim

i sada se više i ne budim

jer i ne spavam,

zapažen sam šetač

pored pruge,kada je noć

pod dejstvom jeftinih

vetrova.



Ne, ne pozivaj me na zavet

ti ne želiš da čuješ da se

njegovo pravilo

ne razlikuje od bilo koje

kartaške igre,

neka ostane tako,

tebi je vreme za blagodet

u čarolijama, koje će svakako

proći,

a meni u prašini,

istorija života… ponovo

pravi svoju kopiju…

Gorica Margo Maldini

 
KADA TE ZAGRLIM
Kada te zagrlim i stisnem se uz tebe
Pod tom zvjezdanom kišom
Srce će ti srebrno postati
I ne igraj se ako ne misliš tako
Jer kad te zagrlim i stisnem se uz tebe
Uvijek ćeš tu na lijevoj strani mojih grudi
Ustisnuta ostati
ŽELJKO KRZNARIĆ
 
You came to me this morning and you handled me like meat. You’d have to be a man to know how good that feels, how sweet. My mirrored twin, my next of kin, I’d know you in my sleep and who but you would take me in,

a thousand kisses deep.

I loved you when you opened like a lily to the heat, you see I’m just another snowman standing in the rain and sleet, who loved you with his frozen love, his second hand physique, with all he is, and all he was,

A thousand kisses deep.

I know you had to lie to me, I know you had to cheat, to pose all hot and high behind the veils of shear deceit, our perfect porn aristocrat so elegant and cheap, I’m old but I’m still into that,

A thousand kisses deep.

I’m good at love, I’m good at hate, it' s in between I freeze. Been working out, but its too late, it’s been to late for years. But you look good, you really do, they love you on the street. If you were here I’d kneel for you,

a thousand kisses deep.

The autumn moved across your skin, got something in my eye, a light that doesn’t need to live, and doesn’t need to die. A riddle in the book of love, obscure and obsolete, till witnessed here in time and blood,

A thousand kisses deep.

And I'm still working with the wine, still dancing cheek to cheek, the band is playing Auld Lang Syne, but the heart will not retreat. I ran with Diz and I sang with Ray, I never had their sweep, but once or twice they let me play

A thousand kisses deep.

I loved you when you opened like a lily to the heat, you see, I'm just another snowman standing in the rain and sleet, who loved you with his frozen love, his second hand physique, with all he is, and all he was,

A thousand kisses deep.

But you don’t need to hear me now, and every word I speak, it counts against me anyhow,

A thousand kisses deep.

 
Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.
Njegove ladje nisu moje ladje.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gdje je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici.
Zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu...
V.Parun
 
Ko zna

Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječno kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
.........Možda ćeš se jednom uveče pojaviti
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurno će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledati ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nama opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srce se dići –
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

2a9tlhg.jpg
 
Kada nisi tu
by GORAN TADIĆ-KOMPOZITOR, KANTAUTOR, PISAC

Da samo znaš kako sam pametan kada nisi tu.
Uvežbavam šta ću reći, kada se pojaviš,
milina me slušati.
Nije to samo „radujem se što si tu",
„nedostaješ mi i kada si tu, jer znam da ćeš otići",
sve ja to nekako začinim i zvuči kao poezija,
čak se i meni dopadne.

Da samo znaš kako sam nežan kada nisi tu.
Zagrlim te željom umesto rukama,
da osetiš i da se čudiš, a da mi ruke ne prepoznaš,
da ne moram da se pravdam i da se postidim.
Sednem na drugi kraj svemira,
da ne prozreš moju nameru,
govorim nešto neobavezno, ali mudro obavezno
i kad se najmanje nadaš,
udesim da jedna zvezda iz tvoje ogrlice
padne ti kraj nogu, pa se sagnem da je dohvatim
i obrazom ti koleno dotaknem, da ne primetiš.
Ako osetiš, pitam da li te koleno zabolelo,
kažem izvini, ali sve se nekako rimuje sa mojim mislima
i ti se ne ljutiš, naravno, već kažeš da je u redu,
to je samo koleno i samo cirkončić.

Kao pamuk sam, kada nisi tu.
Ceo kliznem niz tvoja leđa,
tako da misliš da je povetarac, pa ti ne smeta.
Nešto ti golica prste, ne znaš šta,
a to se ja zavučem između tvog dlana
i svega što dotakneš.
Kad pomisliš da ti je trepavica upala u oko,
to ja pokušavam do duše da ti doprem,
ali sam ponekad nespretan, pa primetiš.
Lako se opravdam, jer nisi tu,
udesim da je to zaista trepavica,
ponudim se da pomognem, a ti kažeš:
„Hajde da vidimo kome će se želja ispuniti".
Koristim trikove, jer nisi tu, udesim da poželim
da trepavica bude na prstu koji sam predvideo.

Lako je meni, kada nisi tu.
Dozvolim da pričaš sve što želim da čujem,
da me zavodiš visokom temperaturom svog daha, dok šapućeš,
a uvek ima nešto da se šapne, kada nisi tu
i gledam sve tvoje, što ne bi bilo pristojno u tvom prisustvu gledati.
Vidim čak i ono što pokušaš krišom da uradiš
i otkrijem da si mi srce stavila u grudi,
povezala sa dosadnim satom, što u njima kuca
i saznam koju žicu treba preseći da ne bi eksplodiralo.
Pustim te da misliš da ne znam šta radiš,
jer želim da budem dobar domaćin, kada nisi tu.
Ponekad te samo ispratim do tebe,
da ne bi i sebi nedostajala.

530226_622252044467900_1645240554_n.jpg
„Srešćemo se nekad", kažem,
a ti poskočiš od radosti i kažeš „Jedva čekam".
 
Daleka od tebe

Kada u bijelini jutra razlepršaju se sunca
i pozlate livade optočene rosom života
onako snenu,
prekrij me toplinom svojih boja,
jer iako daleka,
samo sam tvoja.

Kad utihnu pjesme mitskih sirena
sa pijeskovitih magličastih obala
na kojima valovi se pjene
od zanosa zapadnog vjetra,
nacrtaj mi oči
u tužnoj boji zalaska,
jer tada sam još dalja,
al' opet samo tvoja.

Kad uzavre ovaj nemir,
valja mi poći.
Nevidljiva, tihim koracima ko sjena,
krišom tvojim labirintima
okupanim kišom obojanog prosinca.

Na drugi kraj priče,
tijela gladnog tvojih dodira.
Tad naslikaj me
poput mora koje mira nema
al' koje ima ruke bez granica,
jer od tebe sam,
kao Ono daleko daleka.


Ina Valent W.
 

Slične teme


Back
Top