MALE ŽENE
Hocu da skratim govor i da zborim bez zloce,
jer moja rijec je vazda pravi uzor kratkoce, a o
malenoj ženi malo se rijeci hoce. Kratak se
govor pamti, ako je pun jasnoce.
Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
i od velikih cesto bolja je mala žena.
Ljubav me na to tjera da slavim žene male i
evo, odmah cu za njih velike reci hvale,
za one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega, a kao vatra se pale.
Izvana su ledene, u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Pogledajte ih dobro, uvjerite se sami!
Biseru malom nitko ne može sjaj da sprijeci,
mali šecer je sladak, od sveg draži i preci, a
mala žena ljubavlju najbolje zna da lijeci.
Tko dobro shvaca tome ne treba mnogo rijeci.
I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije, tako
i mala žena, kad iz nje ljubav vrije, nijedna
slast na svijetu milija od nje nije.
Kao što mala ruža po boji sjajna biva, ko
što u malo zlata pociva vrijednost živa, ko
što u malo balzama veliki miris pliva, tako u
maloj ženi velika ljubav sniva.
Kao što mali rubin mnogo ljepote ima, i
sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala žena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i cara, ljubavi i milina.
Mala je ptica vrapcic, malen slavuj što lijeta, ali
pjevaju bolje od veceg pticjeg svijeta. I
žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
jer je covjeku slada od šecera i cvijeta.
Mala se žena ni s cim usporediti ne da, ona
je raj zemaljski, ona je utjeha vedra, ona je
sjaj i radost, ljubav slada od meda; bolja je
kada se kuša nego kada se gleda.
Manja neka vam uvijek bude draža neg veca, jer
nije mudro uzet veliko zlo na pleca. Od dva zla
biraj manje — na to nas mudrac sjeca zato u
maloj ženi pociva prava sreca.
JUAN RUIZ
