Čitam ove postove, i sve samo nadgornjavanje bez kraja. Niti će ovaj forum pretvoriti nekog u Hrišćanina, niti će neko zbog njega prestati to da bude.
Najbitnije je da smo ono što jesmo, najidealnije je da niko nikog ni u šta ne pretvara.
Što se mene lično tiče, ako neko ima neko pitanje na koje ne zna odgovor, u redu je da ga postavi. Ali pitanja i odgovori, kojima je cilj provokacija, ubeđivanje drugih po svaku cenu i sl. nemaju neku svrhu, osim možda ubijanja vremena. Nadao sam se da ću naći nešto korisno, ali malo toga sam našao.
Uglavnom ljudi ovde pišu svoja mišljenja. E sad, da li su mišljenja zaista njihova, citati, ili nametnuta mišljenja, to zavisi od sagovornika. Tvoje je da prihvatiš ili ne prihvatiš, ali se svakako spremi na razna mišljenja, napade i provokacije i na one odgovore koji će ti nešto značiti.
Ovo je forum, ljudi se ne poznaju (uglavnom) pa su opušteniji za širok spektar izjašnjavanja.
Korisno se može naći. Čak se iz provokacija i prepucavanja može nešto naučiti, tako da nijedno slovce ovde nije uzalud otkucano i nijedan post za podcenjivanje
Sad, šta mene muči: Ako sam uradio nešto tako ružno, i ako se do kraja života ne pokajem (i pored sve Božije ljubavi), umrem, i odem u pakao, mene zanima zašto me je Bog stvorio, ako je i pre mog stvaranja znao da ću propasti? Koja je onda svrha mog postojanja? A Bog želi da se svi spasu, i On je Svetlost i u njemu nema tame nikakve. To je meni kontradiktorno, i sigurno u nečemu grešim. Ovo je ustvari pitanje o Božjem promislu, ali ako neko može, neka odgovori. Nadam se da ću "pronaći" neki odgovor. Hvala
Eh... ovo tvoje pitanje je dobro, šta više, sjajno i razumem tvoju dilemu.
Mnogo toga u vezi Boga, kakvog su ga predstavili ..., da ne izjašnjavam ko, je kontradiktorno. Jedan primer, potop... Bog se ljuti na ljude, Bog ubija sve sem jedne porodice, Bog se smiri dobije kritiku od Noja, uvidi da je pogrešio, Bog stvori dugu kao znak da se pomirio sa ljudima i kraj priče. Ionako sam omražena među hrišćanima, a sad...

E sad, ja mogu da ti pružim svoja razmišljanja na temu, a ona su sledeća i upozoravam, haotična

... Hajde da kažemo da postoji kreativna energija i naravno da postoji. Ona nas je stvorila i zna sve o nama, ali nam je takođe dala slobodu volje. Čovek ubije, Bog je znao da će se to desiti i šta više dopustio da se to desi, Bog sudi na kraju tom čoveku i ko je glavni krivac? Pa nema ga.
Čovek je, po ovoj priči, sluga Božiji, stvoren sa svrhom, ali postoji začkuljica... Čovek je stvoren da ubije u određeno vreme, na određenom mestu, zbog ne znam ni ja čega... (nekog događa koji treba u nekom trenutku u budućnosti da se desi, jer je sve povezano itd) i Bog zna da će on to uraditi (naravno), ali u poslednjem momentu, čovek se predomisli (sloboda volje), a Bog je znao da će se i to desiti i to pokrene sasvim drugi niz događaja u budućnosti itd... sudbina? hajde mi je nađi u ovoj papazjaniji koju sam napisala

Život je niz individualnih odluka koja čine ništa drugo nego život koji treba da živiš, tren za trenom, najpotpunije i najbolje što umeš učeći i crpeći znanje koje se krije u tebi i oko tebe.
Bolji odgovor ne mogu da ti dam
