Starinarnica

Taj dan je, mirne duše, mogao biti utorak. Bio je sasvim bezvezan, bez šarma, bez stila, bez ikakvog identiteta...
Imao sam puno takvih dana u životu i pamtim ih samo po tome što sam ih zaboravio...
Oni su kao slike u dečijim farbankama koje ožive tek kad se oko njih potrudiš, i ja sam, kao i svi, preskočio mnogo stranica tragajući za slikama koje ću lakše obojiti...
Sve je nekako vuklo na Utorak...
Svaki dan ima svoj kod. Ponedeljak je početni, Subota presudna, Nedelja blažena, Petak uvodni...
Ni nalik. Doduše, u toj neobojenosti bilo je i sitnijih elemenata nesvrstanog Četvrtka, ali ipak, siguran sam da je dotični dan komotno mogao proći kao Utorak, i da nikom ne bi palo na pamet da nije tako.



Slika




Planetom tumaraju zagubljeni, pogrešno iznikli, očajno tragajući za onima koji bi im tako lako mogli biti dragi i bliski, i zaista više ne znam šta je gore?
Promašiti tog nekog svog za hiljadu godina i hiljadu kilometara, ili za par decenija i tričavih stotinak kilometara...


Slika
 
VALCER KIŠE

lipa-i-maticnjak-prijaju-nervima_v.png
Žureć pred kišom,
pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali.
Nad nama su se
kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.
Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.
Srce se čulo
u svakom kutu
naših tijela.
Možda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,
al' valcer poče .....
I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječi.

Enes Kišević
 
Zbogom

Zbogom,
zaboravi,
ljutnju ostavi.
A pisma spali,
kao most.
Nek se prekali
tvoj put,
da bude prav
i prost.
Kroz magle da se
za tebe krase
zvezdane šatre,
i nade puke
zgrejati ruke
kraj tvoje vatre.
Nek biju maćave,
snegovi, kiše
nek besni oganj što prene,
da ti je u budućem sreće više
nego kod mene.
Nek bude ti jak i divan
boj
grudi što grme i slute.

Srećan sam zbog onih
što se na put tvoj,
možda,
upute.

Josif Brodski

42c31dcb12f15ec5f0f04faa53deda75.jpg
 

circle-point-background-600w-744621253.jpg
Točka izvan kruga se ruga


Od jedan se uvijek broji
Od jedan sve drugo postoji
I prije početka
Jedan bi
Jedan će doći i poslije svih
Jedan što sve drugo sadrži
Kako da se tog jednog
Riješimo
Množine je dug
Uhvatimo početak i beskraj
I vežimo
Dobili smo krug
I evo metaforosfera:
Vasiona je bezbroj krugova
U rukama nevidljivog žonglera
Koji hita i hvata
Svaki od nas
Osim kruga u kojem se okreće
Ima i krug u kojem se kreće
I svaki vapi
Ište
Kruga središte
A samo poneko od nas sanja
Iskočiti iz kruga
I ostati na nogama
S navikom kretanja
Jedan je protiv sviju
Svi protiv jednog se biju
A ne smiju
A ne smiju
Ni jedan
Da budu svi
Ko jedan
Vaseljena pod svodom
Na jedan svedena
Smije se jedinstvena
Točka izvan kruga se ruga.

Enes Kišević

***
Mi smo se ipak negdje sreli
Izvan života izvan kruga
Iako sami još nas veže
Od misli most od suza duga.

Enes Kišević
 
14906757-beautiful-bouquet-of-bright-flowers-in-basket-isolated-on-white.jpg
U BUDIMPEŠTI

- I košaru želite?
- I košaru dakako.
Zajedno s đurđicama.
Žofiku, ipak – šapnuh u sebi -
ne viđaš svakoga dana.

Zakoračih u kišu.
Đurđice dišu.
Kad o rame kucnu me glas:
- Please, sir,
what is the price?

- Nothing – izustim.
I cvijece pružim.
A osmjeh ljepotici sinu:
zrak se zavitla u piruetu,
ulica u balerinu.

Naiđoh na staricu.
Trotoar mete.
Priđoh bez riječi. Kiticu dam.
I isti osmjeh one dame,
Isti prepoznah plam.

Igra se zavuče u moje srce,
svim prolaznicima
prilazih redom.
Đurđice sitne svima darivah -
svi lice imahu jedno.

Žofiki žurim.
Oči mi guču.
Budimpešta pod kišom
se stidi.

O, kad bi Pariz imao noge,
pješke bi došao da je vidi.

Enes Kišević
 
a ima i izmedju redova z:mrgreen:

@tab503 , spameru, i ovu si temu stigao da spamujes! :lol:

Можда караока вече ? :think:

:rotf:

Nato, i ti kao i Tab, nema te, nema, pa se pripojavis u spam sa Tabom, i to sa sve novom idejom! :malav:

Bojim se da pitam šta je to u ruci...
Hoćeš ja da pitam umesto tebe?
Aj molim te, necu reci da sam radoznala ali....
Ne morate nista da pitate, ja cu da vam kazem - to je Tabov keks, samo se pravi vazan, i zgodan, i sprema se za Mikinu zurku veceras :aha2:
 
Ljudi u našim godinama


Ljudi u našim godinama
ulaze u ljubav oprezno,
kao neplivači u plitku vodu,
kao političari u kombinacije,
iz čistog straha od ponovnog voljenja,
iz nesigurnosti,
a oni su zanate ljubavi
već dobrano izučili
i mogli bi biti od slatke
pouke neiskusnima,
no ostaće zavatreni
a sigurni i uspravni na ulici,
međ ljudima,
samo će u hladnim noćima,
sami i prepoznati odjednom,
izaći na začuđen sneg
i glasno zaplakati.

Pero Zubac
 

Back
Top