Stari zavet – Treća knjiga Mojsijeva

WEI§HAUPT:
Uopšte nije smešno. Svaka krv može se prineti jedino satani. I tačka.

Tumačim je na iluminatski način.

Baš me briga za jevrejske verske zakone onog i ovog vremena, jer ja nisam Jevrej; te njihovi zakoni za mene i moj Red ne važe. Isus ništa nije ukinuo.

Svaka žrtva je žrtva - i prinosi se satani.

Božja namera se ne može svesti na jednu bednu planetu kakva je naša.
Kliknite za proširenje...

Gresis.
 
kakvi crni iluminati, masoni :))))))))))))))) xaxaaaxa
ovaj forum je natrpan ljudima koji ili sve znaju, ili cekaju da saznaju sve, ili....
hriscani, jehovini svjedoci, iluminati :)))))
ovaj vjeruje u Boga, ovaj ne vjeruje u boga nego Neimara S.S.
ovaj u Velikog Arhitektu
onaj u Malog Dizajnera
ona u Velikog Stilistu
onaj u Svemocnog Shmekera
ona u Svevisnjeg Poreskog Obveznika

.
.
.

:) wow
 
Cin zrtvovanje njie davanje krvi Bogu vec cin prinosenja neceg najboljeg iz roda (znaci Njemu dajem najbolje jer on sve u svoj svet prima preko gasenja zemaljskog zivota) jer znas da bi on primio bilo sta ono mora da napusti zemaljski zivot vrlo logicno zar ne?
E sto se tice zrtava u nekom delu (ne mogu ti tacno reci kojem jer ne znam) Bog je prekinuo sa tim obredom tko da se u Novom Zavetu ako nisi primetio ne prinose vise zrtve (e sad od kojeg perioda nisam siguran jer je nisam skroz procitao)
 
To što si opisao su izvesni ljudski rituali i sa pravim bogom nemaju nikakve veze. Pravom bogu ne treba ničija krv.

Uzalud se hvataš za to "prekinuo" u Starom zavetu. Ne treba da uvažavaš boga koji je do jednog momenta tražio krv, ali to više ne čini. To nije bog. Pravom bogu ne treba ničija krv.
 
3. knjiga Biblije — 3. Mojsijeva (Levitski zakonik)

Pisac: Mojsije

Mjesto pisanja: pustinja

Pisanje završeno: 1512. pr. n. e.

Obuhvaćeno vremensko razdoblje: jedan mjesec (1512. pr. n. e.)

TREĆA Mojsijeva treća je knjiga Biblije. U nekim se Biblijama naziva “Levitski zakon” i sličnim imenima, koja su zapravo potekla iz grčke Septuaginte preko latinske Vulgate, gdje se ova knjiga naziva “Levitska”. Iako se leviti spominju samo usput, u 3. Mojsijevoj 25:32, 33, takva imena dobro opisuju njen sadržaj jer se knjiga uglavnom sastoji od propisa namijenjenih levitskom svećenstvu, izabranom iz Levijeva plemena, i od zakona kojima su svećenici trebali poučiti narod: “Jer usne svećenikove trebaju čuvati znanje, i zakon se treba tražiti iz usta njegovih” (Mal. 2:7). Treća Mojsijeva u hebrejskom se tekstu naziva po uvodnom izrazu Vajikra, što doslovno znači “i pozvao je”. Kasnije su Židovi ovu knjigu prozvali i “Svećenički zakon” te “Zakon o žrtvama” (3. Mojs. 1:1, bilješka).

2 Ne postoji ni najmanja sumnja da je Mojsije napisao 3. Mojsijevu. U zaključku knjige stoji: “To su zapovijedi koje je Jehova dao Mojsiju” (27:34). Slična izjava zapisana je u 3. Mojsijevoj 26:46. Dokazi navedeni u prethodnim poglavljima, koji potvrđuju da je Mojsije napisao 1. i 2. Mojsijevu, idu u prilog tvrdnji da je on napisao i 3. Mojsijevu, jer Petoknjižje je po svemu sudeći prvobitno bilo jedan svitak. Osim toga, 3. Mojsijeva povezana je s prethodnim knjigama vezikom “i”. No najuvjerljiviji dokaz pružili su Isus Krist i drugi nadahnuti Jehovini sluge koji su često citirali zakone i načela iz 3. Mojsijeve ili ukazivali na njih i pripisivali ih Mojsiju. (Usporedi: 3. Mojs. 23:34, 40-43 — Neh. 8:14, 15; 3. Mojs. 14:1-32 — Mat. 8:2-4; 3. Mojs. 12:2 — Luka 2:22; 3. Mojs. 12:3 — Ivan 7:22; 3. Mojs. 18:5 — Rim. 10:5.)

3 Koje vremensko razdoblje obuhvaća 3. Mojsijeva? Druga Mojsijeva završava izvještajem o podizanju svetog šatora “prvoga mjeseca druge godine, prvoga dana u mjesecu”. Četvrta Mojsijeva započinje riječima koje je Jehova uputio Mojsiju “prvoga dana drugoga mjeseca druge godine po izlasku iz zemlje egipatske”. Iz toga možemo zaključiti da su se događaji opisani u 3. Mojsijevoj — knjizi koja se uglavnom sastoji od zakona i odredbi — odigrali unutar jednog mjeseca (2. Mojs. 40:17; 4. Mojs. 1:1; 3. Mojs. 8:1–10:7; 24:10-23).

4 Kada je Mojsije napisao 3. Mojsijevu? Logično je zaključiti da je bilježio događaje kako su se zbivali i zapisivao Božje upute kako ih je dobivao. Tako je, naprimjer, Bog zapovjedio Mojsiju da osudu protiv Amalečana zapiše odmah nakon što su ih Izraelci pobijedili u bici. Osim toga, neke pojedinosti u knjizi ukazuju na to da je bila napisana u ranom razdoblju boravka Izraelaca u pustinji. Naprimjer, Izraelcima je bilo zapovjeđeno da životinju koju su htjeli iskoristiti za hranu dovedu na ulaz u šator sastanka kako bi ondje bila zaklana. Ta je zapovijed morala biti izdana i zapisana ubrzo nakon uspostave svećenstva. Mnoge su upute služile tome da Izraelce vode tijekom njihovog putovanja kroz pustinju. Sve to pokazuje da je Mojsije napisao 3. Mojsijevu tijekom 1512. pr. n. e. (2. Mojs. 17:14; 3. Mojs. 17:3, 4; 26:46).

 
5 Zašto je napisana 3. Mojsijeva? Jehova je naumio da se njegov narod posveti, da bude svet, odnosno odvojen za njegovu službu. Vjerni Božji sluge još su od vremena Abela prinosili žrtve Jehovi, no Jehova je tek izraelskom narodu dao izričite naredbe o žrtvama za grijeh i o drugim žrtvama. Te žrtve, koje su detaljno opisane u 3. Mojsijevoj, pomogle su Izraelcima da postanu svjesni grijeha i svoje grešnosti i da dobro upamte kako svojim grijehom mogu razgnjeviti Jehovu. Te su odredbe bile dio Zakona i služile su kao odgajatelj koji je Židove vodio do Krista, ukazivale su na to da trebaju Spasitelja, a istovremeno su ih odvajale od ostalih naroda. Posebno su Božji zakoni o obrednoj čistoći omogućili Izraelcima da budu odvojeni od ostalih naroda (3. Mojs. 11:44; Gal. 3:19-25).

6 Izrael je bio novoosnovani narod koji je putovao prema svojoj novoj domovini i trebao je pravo vodstvo. Budući da nije bila prošla ni godina dana otkako su izišli iz Egipta, još su se živo sjećali životnih uvjeta i vjerskih običaja koji su ondje vladali. U Egiptu su brat i sestra mogli sklopiti brak. Štovali su se mnogi lažni bogovi, između ostalog i neka životinjska božanstva. A sada je to mnoštvo ljudi putovalo u Kanaan, gdje su životna mjerila i vjerski običaji bili još izopačeniji. Prisjetimo se još jednom i tko je sačinjavao izraelski tabor. Među narodom je bilo mnogo onih koji su porijeklom bili čisti Egipćani. Nekima je barem netko od predaka bio Egipćanin. Bilo je to miješano mnoštvo ljudi koji su živjeli među Izraelcima i kojima su roditelji bili Egipćani te su bili odgajani i obrazovani u skladu s egipatskim običajima, religijom i domoljubljem. Mnogi od njih još su se donedavno u svojoj domovini držali nekih odvratnih običaja. Stoga je bilo prijeko potrebno da im Jehova pruži vodstvo putem detaljnih uputa.

7 U cijeloj 3. Mojsijevoj može se jasno vidjeti da je to knjiga nadahnuta od Boga. Nesavršeni ljudi ne bi mogli osmisliti mudre i pravedne zakone i uredbe koje ona sadrži. Propisi o prehrani, bolestima, karanteni i uklanjanju leševa otkrivaju da su Izraelci poznavali činjenice koje su ljudi što su se bavili medicinom razumjeli tek tisućama godina kasnije. Božji zakon o nečistim životinjama koje se nisu smjele jesti štitio je Izraelce dok su putovali. Štitio ih je od trihinoze koju prenose svinje, od tifusa i paratifusa koje prenose neke vrste riba te od drugih zaraznih bolesti koje su mogli dobiti od uginulih životinja. Ti razumni zakoni trebali su ih voditi u njihovoj službi Bogu i na drugim područjima života kako bi ostali sveti narod te došli u Obećanu zemlju i nastanili se u njoj. Povijest je pokazala da su Jehovini zakoni omogućili Židovima da u pogledu zaštite zdravlja budu puno napredniji od ostalih naroda.

8 Ispunjenje proročanstava i proročanskih predodžbi iz 3. Mojsijeve daljnji je dokaz da je ona nadahnuta od Boga. I biblijska i svjetovna povijest zabilježile su da su se ispunila upozorenja zapisana u 3. Mojsijevoj koja su ukazivala na posljedice neposlušnosti. Između ostalog, bilo je prorečeno da će zbog gladi majke jesti vlastitu djecu. Jeremija je zapisao da se to proročanstvo ispunilo tijekom razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e., a Josip Flavije zabilježio je da se to ponovilo i 70. n. e., kad je grad bio ponovno razoren. Proročansko obećanje da će se Jehova sjetiti Izraelaca ako se pokaju ispunilo se njihovim povratkom iz Babilona 537. pr. n. e. (3. Mojs. 26:29, 41-45; Tuž. 2:20; 4:10; Ezra 1:1-6). Još jedan dokaz da je 3. Mojsijeva nadahnuta od Boga pružaju drugi pisci Biblije koji su je citirali, smatrajući je dijelom nadahnutog teksta. Osim prije navedenih citata kojima se potvrđuje da je Mojsije pisac ove knjige, možeš pogledati i Mateja 5:38; 12:4; 2. Korinćanima 6:16 i 1. Petrovu 1:16.

9 U 3. Mojsijevoj dosljedno se veliča Jehovino ime i njegova vrhovna vlast. Čak 36 puta njeni se zakoni pripisuju Jehovi. Jehovino se ime pojavljuje prosječno deset puta u svakom poglavlju, a poslušnost Božjim zakonima naglašava se ponavljanjem opomene: “Ja sam Jehova.” Pojam svetosti provlači se cijelom 3. Mojsijevom, pa se potreba za svetošću ovdje spominje više puta nego igdje drugdje u Bibliji. Izraelci su trebali biti sveti jer je Jehova svet. Pojedine osobe, mjesta, predmeti i vremenska razdoblja bili su izdvojeni kao sveti. Tako su, naprimjer, Dan očišćenja (poznat i pod nazivom Dan pomirenja) i oprosna godina bili izdvojeni kao razdoblja posebnih svetkovina kojima se štovao Jehova.

10 Treća Mojsijeva ističe važnost svetosti i u skladu s time naglašava ulogu koju prolijevanje krvi, odnosno žrtvovanje života, ima u oproštenju grijeha. Kao životinjske žrtve mogle su se prinositi samo domaće i čiste životinje. Neki su grijesi osim prinošenja žrtve zahtijevali i priznanje krivnje, nadoknađivanje štete i plaćanje kazne. No za neke druge grijehe kazna je bila smrt.

 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Gedeon
Novi zavet za početnike i neznalice
3 4 5
Odgovora
107
Pregleda
654
bas kao
B

Back
Top