po pismu da, što znači po veri. mnoge religije zagovaraju tu tezu, zlodusi, lunarna božanstva, karakondžule itd.
što se tiče tumačenja istog u bibliji npr kušanje isusa od strane njegove tvorevine ako bukvalno tumačiš nailaziš na paradoks prostim pitanjem: šta bi bilo da je prihvatio đavolove ponude. šta bi bilo tada sa bogom, pobedilo stvorenje tvorca...zatim ako je pobedio isusa čoveka, opet šta bi to značilo.
pošto se apsolutno isključuje ta mogućnost, ostaje nam da gledamo samo simbolički. da postimo, da ne kušamo boga i džabe sva carstva ako dušu pogubimo zbog ovozemaljske slave.
To, šta i koje teze zagovaraju druge religije, nije od nekog opredeljujućeg značaja u ovom slučaju.
U pogledu, Hristovih iskušenja, imaš zanimljivu analogiju za svakog od njih:
| Iskušenje | Epilog odbijanja |
| 1. Pretvaranje kamena u hleb | Hristos objavljuje Sebe kao Hleb Života |
| 2. Smrt - skok sa hrama | Hristos se pokazuje kao pobeditelj smrt dobrovoljnim stradanjem, a ne smrću za opkladu.
Uzgred, pošto đavo nije znao baš ko je Isus i to nije znao sve do Hristove smrti na krstu, pokušao je da "peca" informacije. Jedan od načina bio je i ovo, da ispita da li je taj čudni lik iz Galijeje besmrtan ili da će ga neko sa strane spasiti smrti. Ako bi video da je to tako, onda ga đavo ne bi napao da ga ubije, nego bi ga pustio i čekao drugim iskušenjem. |
| 3. Vlast na zemlji | Hristos se pojavljuje kao neko kome je Otac darovao "svaku vlast". |
Četrdesetodnevni post je oslabio Hristovu ljudsku snagu i učinio je podložnom iskušenjma, ali ne i podleganju iskušenjima, jer su njegova ljudska i božanska volja bile u svakom trenutku saglasne, tj, njegova ljudska volja je u sledila božansku
Tako da bi pad na iskušenjima bio ipak domen šta bi - kad bi.
sve se slažem sem da bi bili savršeni, sa savršenoću bi bili utopljeni u bogu i prestali bi biti ličnost, iz nebića u nebiće jer smo od savršenog dobili dah i taj dah se vraća bogu ali nismo samo od daha (duha), već i od duše (misli, osećanja) i tela. otuda u hrišćanstvu vaskrsenje, tek tada ćemo bitni potpuni tj ličnosti za sebe. i ponovo kao što je u bibliji opisan početak može doći do pobune. to je samo teorija koja ne mora biti isključena. kada isus kaže budite savršeni kao otac nebeski, nisam to bukvalno shvatio, već kao put da težimo savršenstvu jer SAMO bog je savršen.
Ovde moramo malo da stanemo, da kažem koju reč o u vezi sa tom savršenošću i "utapanju u Bogu"
Oboženje nije naše rastvaranje u Bogu, nije to nestanak naših ličnosti, već njeno ostvarenje.
Oboženje je ostvarenje našeg početnog prizvanja
A naše prizvanje jeste da postanemo poput Hrista, baš onako kako kaže ap.Jovan u svojoj poslanici
Вољени моји, сад смо деца Божија, а шта ћемо постати то нам још није откривено. Међутим, знамо да ћемо када се он појави бити њему слични, јер ћемо га видети онаквог какав заиста јесте.
Ovo za vaskrsenje, potpuno se slažem, a što se tiče eventualne pobune i u budućem stanju... Opet je to domen hipotetičkog. Verujem da će i tada biti moguća pobuna, ali da se na nju niko neće odlučiti. Baš kao što ti ne bi iz čista mira istukao svoje roditelje (ne ulazim da li su živi ili ne), nešto iz bez povoda iritirao, lupao stvari po kući i slično. Tako i to. Jer, nema poente to činiti u stanju punoće znanja.
Zapovest o savršenstvu jeste jedna od mnogih, realno, nemogućih zapovesti Novog Zaveta. Ali, isto je i ono "što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće". Sami za sebe, teško da možemo ispuniti lako zapovesti i o ljubavi za najbliže, kamoli za neke koji nam nisu ni rod ni pomozi Bog, a da ne govorim o ljubavi za neprijatelja. Mi to ne možemo, On to može kroz nas.
ako je savršen, mislim, on onda ne neodustaje već samo sprovodi ono što je u predvečnosti osmislio.
Da.
Karikiram, ali reakcija na Adamov i Evin pad nije bila "jao, šta ćemo sad da radimo,smišljaj plan B"...
kao što sam već pisao, malo je tu biblija konfuzna. te na njegovu sliku (nepogrešeni) zatim postadosmo ("grehom") kao on. status, ne znam.
više mi liči da nas je stvorio kao životinje (jer nismo bili svesni da postoji nešto dobro i nešto zlo) nego tek nakon tog tzv pada postajemo kao bogovi.
Meni nije nešto konfuzna u tom delu.
Znaš ono kad je stvarao po fazama, nije prokomentarisao "ovo je savršeno, odličan 5", nego da je "veoma dobro, tj. vrlo dobar 4".
ovde se postavlja pitanje naravno logično, otkud zlo u rajskom vrtu. ako je po dogmi đavo, zašto ga krivimo kada je poslan od boga? ili zašto testira svoju tvorevinu kada već zna da ćemo pasti. jer ponavljam ako nismo znali za ta dva pojma i otkud smo znali da je smrt loša i otkud smo znali da nije dobro ne poslušati. nismo bili dresirani, kao kad keru baciš biftek I kažeš mu ne smeš to da jedeš a on instiktivno pojede jer nema blage veze o posledicama.
Čitajući Jezekilja 28, rekao bih da se zlo dogodilo onog trenutka kada je Nakhash ("zmija") naveo Adama i Evu na prestup. To, u stvari nije bio organizovani test koji su njih dvoje pali, nego čin prkosa, pobune "Zmije" spram Boga (kako u pogledu njegovog sopstvenog statusa, tako i činjenja greha) i čin slabosti Adama i Eve.
Otkud smo znali da nije dobro poslušati? Hm...
Pa, ne znam, ako ti neko ko ti je osoba od poverenja, ko ti je dao sve za tebe da se služiš po svom nahođenju, kaže: "nemoj da skočiš sa zgrade, poginućeš", da li bi skočio da proveriš to upozorenje, pa makar te i neko sjajno biće ubeđivalo "probaj, možda znaš da letiš".
Hoću da kažem, nekako je to stvar poverenja spram dobrotvora i najbliže osobe.
ovo mi liči na neki softver koji se sam apdejtuje a ja kao programer sam mu odredio granicu dokle.
jedino tako da shvatim
Mislim da se opet vraćamo na pogrešnu tezu da znanje o nečemu predodređuje to nešto.
Recimo, ja znam da ćeš se ti naljutiti, ako ti kolega
@south railroad zapali auto. Da li je to moje znanje tvoje reakcije uzrok tvoje ljutnje?
Božije stvaranje od samog početka bilo je i ostalo dinamičko planiranje u kojem je, na samo Njemu znan način, ustrojio u prostoru i vremenu sve nas zajedno sa svim našim mislima, rečima i delima (stvarnim i mogućim) tako da stvari budu takve da konačna šteta bude minimalna, a korist maksimalna.
Kad smo već kod konačne štete i koristi, meni nije jasno kako kolege mitarolozi vide to što, po tom učenju, na mitarstva uopšte ni ne idu nepravoslavni, nego direktno zaglavljuju pakao (bez prava da mere kesice dobrih dela), zajedno sa 9/10 pravoslavnih koji su imali tu "sreću" da dospeju na mitarstva i padnu sa njih?
i ovde se slažem sem da ne verujem u takva bića, ali ne isključujem, a mislim da ako i postoje ti zlodusi nemaju veze sa nama jer su u potpuno nekoj drugoj dimenziji, a sumnjam da su toliko moćni da se šetkaju tamo amo. više mi liči na zastrašivanje ljudi. neko je shvatio da je strah moćno oružje za manipulaciju. kao ova manipulacija sa pandemijom, evo jutros čuh da postoji i neki kolumbijski soj i sad da mračim, držaće nas u ovoj pandemiji dok ne smisle novu manipulaciju.
Ok, ovde se ne slažemo, pošto verujem da ta bića stvarno postoje i da su nam zaista protivnici.
p. s. ovo je sve moje lično razmišljanje, da mi se braća pravoslavci ne sablazne

nemoj da budeš stavljen pod istragu i raskrinkan kao protestant, poput mene
