Šta znači raditi na sebi i odakle početi?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.879
RAD NA SEBI.jpg

Rad na sebi – verovatno jedan od najčešće korišćenih izraza u 21. veku. Često možemo čuti da neko kaže: ,,Trenutno radim na sebi” ili ,,Važno je da radiš na sebi”.

Šta znači rad na sebi?
Rad na sebi mogli bismo opisati kao razvoj veština, osobina i vrednosti koje nam pomažu da se bolje nosimo sa životnim situacijama i izazovima. To je vreme i trud koji ćemo uložiti kako bismo postali bolja verzija sebe i ostvarili svoje potencijale, pri čemu možemo raditi na svojim mislima, emocijama i/ili ponašanjima, kao i na svom pogledu na svet, sistemu vrednosti ili identitetu. Na primer, možemo raditi na tome da se bolje osećamo sami sa sobom (samopoštovanje, briga o sebi, nošenje sa stresom ili neprijatnim emocijama) ili se razvijati na način koji će nam pomoći u odnosima sa drugima (aktivno slušanje, asertivna komunikacija, samokontrola, davanje povratnih informacija). Često su ove dve kategorije usko povezane jer je način na koji se odnosimo prema drugima povezan s time kako se osećamo sami sa sobom.

Kako raditi na sebi?


1. Osvesti se na čemu želiš da radiš

2. Usmeri se na manji broj promena odjednom

3. Razvij plan

4. Imaj strpljenja

5. Šta kada dođe prepreka?

Nastavak na https://www.radnasebi.com/blog/sta-znaci-raditi-na-sebi-i-odakle-poceti/

*****

Da li radite na sebi? Na koji način radite na sebi? Ako ne radite, zašto ne radite?

Foto: Unsplash.com/
 
Meni se nije svideo onaj deo

- zapocni vise malih promena u isto vreme...

Onima koji zaista zele da promene nesto kod sebe je problematicna i jedna promena, a ne vise "malih"...

Slazem se da je najpre potrebno da sam uvidim nesto sto ne stima ili mi se ne svidja, ali obicno, takve stvari promenim snagom volje, bez neke podrske sa strane ili literature.

Zatim, postoji uvek opasnost da sebe dovedem u neprirodno stanje,
tipa...ne nasmejem se jer je situacija ozbiljna, iako bi se rado nasmejao...
 
Da li radite na sebi? Na koji način radite na sebi? Ako ne radite, zašto ne radite?
Sve što preduzimam posmatram kao svojevrstan rad na sebi. Obično uvođenje i svakodnevno pridržavanje npr. jutarnje/večernje šetnje brzim hodom mi je već nešto u poređenju sa šaltanjem TV kanala iz fotelje sa xxxl kesom čipsa za to isto vreme.

Konačno, odražaj osobe u društvu ne zavisi samo od njenih ličnih osobina tj. kvaliteta i kvalifikacija. Radi ti na sebi koliko hoćeš, i budi dobar u tome, uči, dopravljaj se, ali to ne znači da će se išta drastično promeniti u domenu tvojih očekivanja.
Taj "rad na sebi" nekad iritira iz kvazilogike koju ponekad pretresamo: "Šta mi više fali, bre? Kako Janku ništa ne fali još od kraja srednje škole, a ja se čitav život prekrajam i modifikujem kao da sam kameleon i nikad NIJE DOVOLJNO DOBRO?" (a ko zna kroz šta Janko prolazi iako je naizgled sjajno).
Radim na sebi da bih u ogledalu poštovala više svoj lik-imala bolje mišljenje o sebi? Ne znam, nije ni to... nisam planirala da budem samozaljubljena i sebi neprikosnoveno visočanstvo u svemu.
 
Rad na sebi je moguc samo ako bacas sebe u izazovne situacije, koje te teraju da se napregnes, da nesto novo naucis, nesto napravis sto do sada nisi, u situacije koje te teraju da se dobro iscimas.
Jer kada se dobro iscimas, kada izvlacis iz sebe nesto za sta ne znas ni da imas ni da mozes - e tek tada se razvijas, i tek tada, zapravo, radis na sebi.

Evo, ja sam poceo ove godine projekat male baste (kleingarten), i vec sam naucio kako pravilno da potkresujem vise vrsta zive ograde, kako da orezujem vinovu lozu, kako da poravnam i popločam prilaz, kako da hoblujem razlicite vrste drveta....dakle sticem neke nove sitne vestine, unapredjujem sebe, osecam se sposobnijim nego pre godinu dana u ovo doba, i osecam se super!

Od prvog novembra krecem da radim projekat u tehnologiji koju nikada ranije nisam koristio, i vidim da me ceka dobro cimanje i ucenje. Znam da ce biti jako naporno i vremenski zahtevno (odrazice se i na moj boravak ovde :mrgreen: ) ali znam i da ce mi prijati, jer kad god sam uzimao neke takve projekte, gde nisam bas toliko iskusan, mnogo mi je prijalo jer je iz mene izvlacilo ono najbolje.

Dakle moj savet svima: ulecite u novo!
Tako se najbolje razvija covek. I to je, zapravo, pravi rad na sebi.
 
ima tu materjala za celu knjigu...objaviću je jednog dana...

prvi korak je uništavanje gordosti... ja gordost vidim ne samo kao preteranu ambiciju i preveliko davanje važnosti sebi nego kao posledicu gledanja na sebe i druge van konteksta kao na bića koja mogu biti više i niže vrednosti...ti možeš u nekim kontekstima i oblastima života biti bolja od mene a ja u nekim drugim, ali besmisleno je pokušavati da vrednost iz konteksta ili oblasti života ili situacije izvlačimo na vrednost naskao bića...jednostavno kao bića van konteksta svi vredimo isto...shvati da vrediš kao biće apsolutno jednako kao prosjak na ulici, kao nepismeno ciganče lopov i jednako kao Ilon Mask ili Nikola Tesla....svaki čovek je u nekim oblastima života tj. kontekstima više vredan a u nekim manje vredan od tebe...ali van konteksta kao bića kao ljudi apsolutno isto vredite...šta god uradiš u životu ili ne uradiš vredećeš apsolutno isto...vrednost van konteksta je iluzija i osnova gordosti

formalni moral je zasnovan na gordosti...od malena te treniraju da više vrediš ako si dobar prema drugima...to je prevara koja uspostavlja i jača gordost u tebi...Isus je to shvatio i ponudio alternativni model morala zasnovanog na ljubavi..njegovi sledbenici nisu razumeli nego su to opet pretvorili u moral zasnovan na gordosti uz dodatak kazne i nagrade u vidu raja i pakla

drugi korak je dakle povećavanje ljubavi za bližnje...tu je za početak dobar učitelj Isus...zapanjujuće malo knjiga sam našao o ljubavi a da nisu o zaljubljenosti i romantičnoj ljubavi nego o ljubavi za bližnje....

treći korak je promena načina razmišljanja u pravcu koji donosi uspeh..tu već ima dosta dobre literature u selfhelp oblasti...preporučujem za početak knjige "Champion's mind" od autora po imenu Jim Afremow i "177 mental toughness secrets of the world class" autora po imenu Steve Siebold
 
Poslednja izmena:
Želim da pišem dobre priče. Čitam dosta o tome, na sajtovima i blogovima. I kada čitam novo napisanu priču, vidim da je mnogo bolja od one koju sam napisala pre dve godine.
Mislim da je i ovo rad na sebi.

svaki čovek je u nekim oblastima života tj. kontekstima više vredan a u nekim manje vredan od tebe...ali van konteksta kao bića kao ljudi apsolutno isto vredite...šta god uradiš u životu ili ne uradiš vredećeš apsolutno isto...vrednost van konteksta je iluzija i osnova gordosti

Slažem se.
 
Te knjige o samopomoci i radu na sebi su po mom misljenju postale dio problema, a ne resenje.
U zivotu je sve relativno, kako znamo sta je visoko, a sta kratko? Sta veliko, a sta malo? Po uporedjivanju.
I tu je problem jer zamisli kad bi svi odjednom poslusali savete knjiga i prestali da radimo posao na kojem nismo sretni?
Ko bi cistio ulice? Ko bi krpio puteve? Ko bi radio u mesnici? Doslo bi do kolapsa sistema.
Tako da su te knjihe uspele vise da nas ubede kako smo nesretni, no sto su nam pomogle da budemo sretniji.
Npr nekad ako si imao prosecan posao i kucu- ti si bio postovan gradjan, sad ako si prosek si luzer.
kontam da su Eskimi bili sretniji dok nisu poceli gledati serije snimane u Kaliforniji.
 
Ima baš dosta raznih sistema tako da je manje više uvek neko cimanje ukrug, definišeš neki problem ili situaciju i vrtiš se oko toga u najboljem slučaj
Vazno je da se nesto radi, a mislim da treba citati vise strucnih knjiga koje mogu vise pomoci i baviti se konkretnim stvarima, svako svojim tempom.
U vecini knjiga o samopomoci- koliko sam primetio to je za jedne postao biznis, a za druge lektira.
Svaka osoba je masina za prezivljavanje u koju je kroz DNA ugradjeno milion godina iskustva, svaka prosecna kriza i problem ce biti s vremenom prevazidjena, a ako je problem veci onda tu knjige o samo-pomoci nece pomoci posto su one previse generalne.
 
Meni se nije svideo onaj deo

- zapocni vise malih promena u isto vreme...

Onima koji zaista zele da promene nesto kod sebe je problematicna i jedna promena, a ne vise "malih"...

Slazem se da je najpre potrebno da sam uvidim nesto sto ne stima ili mi se ne svidja, ali obicno, takve stvari promenim snagom volje, bez neke podrske sa strane ili literature.

Zatim, postoji uvek opasnost da sebe dovedem u neprirodno stanje,
tipa...ne nasmejem se jer je situacija ozbiljna, iako bi se rado nasmejao...
Да, дан по дан и једно по једно..
Веома, веома битно, и ту многи људи одма у почетку поклекну.
Не може се за дан поправити оно што је кварено годинама и не иде одједном, дакле навике (и добре и лоше, тешко умиру).
 
Te knjige o samopomoci i radu na sebi su po mom misljenju postale dio problema, a ne resenje.
U zivotu je sve relativno, kako znamo sta je visoko, a sta kratko? Sta veliko, a sta malo? Po uporedjivanju.
I tu je problem jer zamisli kad bi svi odjednom poslusali savete knjiga i prestali da radimo posao na kojem nismo sretni?
Ko bi cistio ulice? Ko bi krpio puteve? Ko bi radio u mesnici? Doslo bi do kolapsa sistema.
Tako da su te knjihe uspele vise da nas ubede kako smo nesretni, no sto su nam pomogle da budemo sretniji.
Npr nekad ako si imao prosecan posao i kucu- ti si bio postovan gradjan, sad ako si prosek si luzer.
kontam da su Eskimi bili sretniji dok nisu poceli gledati serije snimane u Kaliforniji.
Замисли да ништа од тога није уклесано у камену? Да су те књиге, савјети, пзде мат. само путоказ?
Мода нема превише лаки формула у животу?
 
Замисли да ништа од тога није уклесано у камену? Да су те књиге, савјети, пзде мат. само путоказ?
Мода нема превише лаки формула у животу?
Problem je sto ponekad ljudi imaju odredjenih zdravstvenih problema koji ako se ne rese onda je tesko napredovati, npr nesto sto izaziva disbalans neuroprenosnika- npr ljudi koji imaju jako nizak nivo dopamina ce imati problem s inzomnijom koja za sobom povlaci druge probleme, ako ima previse dopamina onda ce biti sklon rizicima, kockanju itd.
ili ako su doziveli odredjene traume, pogotovo u detinjstvu, onda treba posebno raditi na tome inace ce doci do samo- sabotaze.

No ima dobrih knjiga u ovoj kategoriji kad ih pisu strucne osobe, npr “Path through jungle” Steve Peters, no mslim da nije prevedena na Srpskohrvatski.
 
Problem je sto ponekad ljudi imaju odredjenih zdravstvenih problema koji ako se ne rese onda je tesko napredovati, npr nesto sto izaziva disbalans neuroprenosnika- npr ljudi koji imaju jako nizak nivo dopamina ce imati problem s inzomnijom koja za sobom povlaci druge probleme, ako ima previse dopamina onda ce biti sklon rizicima, kockanju itd.
ili ako su doziveli odredjene traume, pogotovo u detinjstvu, onda treba posebno raditi na tome inace ce doci do samo- sabotaze.
наравно увијек се крене од тога се ријешава негативно
иначе чаба ти здраво јести, живити итд. ако се не ријеши штетно
 
наравно увијек се крене од тога се ријешава негативно
иначе чаба ти здраво јести, живити итд. ако се не ријеши штетно
Saglasan.
Usput- vecina ljudi ima pogresno misljenje da su sreca i nesreca linearne- tj da se radi o suprotnostima, zapravo to su dve odvojene stvari i za njih su “zaduzeni” razliciti delovi mozga, koji cak nisu u istoj polovini.
Tako da bi covek bio sretan tj da bi bio u blagostanju- on u isto vreme mora biti sretan i u isto vreme ne sme biti nesretan.
Zvuci Alanfordovski, ali istinito.
 
Tako da bi covek bio sretan tj da bi bio u blagostanju- on u isto vreme mora biti sretan i u isto vreme ne sme biti nesretan.
Zvuci Alanfordovski, ali istinito.

Slažem se, samo mi se čini da niko od nas ne može sve vreme da bude srećan ili sve vreme nesrećan.

Otvorili ste spontano temu o knjigama o popularnoj psihologiji.

Pročitala sam nekoliko takvih knjiga i samo mi je jedna pomogla da shvatim svoja, ali i tuđa osećanja ( knjiga se zove Opsesivna ljubav autorke Liz Hotkinson).
 

Back
Top