Šta znači biti normalan?

Džudi S

Domaćin
Moderator
Poruka
3.973
FORUMM.jpg
Svako od nas je bar jednom rekao za sebe "Ja nisam normalan-nisam normalna".

Kada uradimo nešto što nije uobičajno za nas, porodica i prijatelji kažu " Ti si lud, ti si luda".

Odgovor na pitanje šta znači biti normalan, dobijamo od diplomiranog psihologa.

Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog



Laici su, često, skloni da pojmove “normalnosti” i “nenormalnosti” ili “ludila” koriste u pogrešnom kontekstu dajući sebi slobodu da arbitrarno procenjuju tuđe ili svoje ponašanje. Kao parametar normalnosti često mogu uzeti svoje ili ponašanje većine osoba iz svoje okoline-sve što odstupa od nekog “standarda” koji važi za većinu. Obično se zaključci donose na osnovu ustaljenih društvenih, vrednosnih normi, nepotpunih informacija o duševnim oboljenima koje se dobijaju iz medija ili onih koji se dobijaju uz pomoć internet pretraživača, koje donekle mogu biti od pomoći ali su uglavnom pogrešno protumačene i prema tome štetne.

Da li postoji definicija normalnosti?

Istina je da ne postoji jedna prihvaćena definicija normalnosti, ako bismo rekli da je normalno ono što je u skladu sa društvenim normama onda bismo imali problem jer bi se ta definicija menjala s obzirom na vreme, mesto, kulturu u kojoj se nalazimo-uporedimo samo kulturološke razlike između naroda Evrope i Azije, i razmislimo o tome kako se menja pojimanje o tome šta je “normalno” ponašanje kroz istorjiske epohe. S druge strane, ako smatramo da je normalno ponašanje ono koje je svojstveno za većinu ljudi opet upadamo u problem, onda bismo mogli da kažemo da je ponašanje političkih disidenata abnormalno, takođe ponašanje većine se razlikuje od kulture do kulture. Rešenje ove problematike se nalazi u tome da se psihološki normalno ponašanje može definisati samo u odnosu na psihološki poremećaj.


Definicije i klasifikacije mentalnih oboljenja su izvršene u okviru različitih verzija Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne bolesti (najnovija verzija DSM-5) američke psihijatrijske asocijacije (APA) u kojima su taksativno navedeni simptomi ovih oboljenja. Opšta definicija psihološkog poremećaja u DSM-u se sa jedne strane opet oslanja na društvene norme, pa se poremećaj opisuje kao ponašanje osobe koje narušava društvene norme, koje je retko u datom kulturološkom kontekstu i koje uzrokuje distres u svakodnevnom životu pojedinca. Iako je oslanjanje na društvene norme diskutabilno posebno treba obratiti pažnju na deo koji govori o distresu koji osoba doživljava. Ukoliko je reakcija osobe na stres/-ove takva da se u dužem vremenskom periodu loše odražava na različite aspekte njenog života kao što su funkcionisanje na poslu, u školi, kući i u medjuljudskim odnosima (nema odnosa sa drugima, ili su oni smanjeni, nekonstruktivani ili ugrožavajući za druge) može se govoriti o psihološkom poremećaju. Treba naglasiti da je psihološki poremećaj rezultat interakcije biološkog nasleđa, socijalnih uticaja i stresogenih situacija.

Nastavak teksta na https://www.vaspsiholog.com/2015/09/sta-znaci-biti-normalan/

Da li olako, bez razmišljanja, govorimo za nekoga da nije normalan?

Kako biste vi definisali pojam normalnost?


 
Ne bih se ja usudio da instrukcije sta znaci biti normalna osoba skupljam na forumu...
Zaebi ti pricu , to je sve puklo manje ili vise i jos je ubedjeno da je normalno..

Ovde je sve kao da gledas CNN, strogo kontrolisano sta je in a sta out...
 
Нормално је оно што је уобичајено.
То је одувек било значење те речи.
Нема ту ничег нејасног.
Проблем је у томе што тај појам није адекватан за дефинисање психичких поремећаја.

Релевантнији концепт од нормалног јесте рационално.
Рационално је оно што те максимално приближава остварењу врховног циља.
Све што није рационално је ирационално.

Сви психички поремећају треба да се дефинишу из угла рационалности.
Сваки психички поремећај треба да се посматра као специфичан облик ирационалности.
 
U matematici normala je ravna linija..tamo gde nema oscilacija gore, dole, levo, desno tj. gde nema inicijative, radoznalosti nego samo bezbedno vodoravno plivanje kroz život zovemo normalnost..
Super je sto smo skoro svi pomalo čuknuti tj. nenormalni..😁
Meni lično je jedna od većih uvreda kada mi neko kaže da sam normalan. Mama ti normalna! 😡
 
Нормално је оно што је уобичајено.
То је одувек било значење те речи.
Нема ту ничег нејасног.
Проблем је у томе што тај појам није адекватан за дефинисање психичких поремећаја.

Релевантнији концепт од нормалног јесте рационално.
Рационално је оно што те максимално приближава остварењу врховног циља.
Све што није рационално је ирационално.

Сви психички поремећају треба да се дефинишу из угла рационалности.
Сваки психички поремећај треба да се посматра као специфичан облик ирационалности.
Ja sam protiv te sinonimske definicije sta je normalno , jer je uzasne posledice...
Mediokritetske i psihopatske, jer je normala nesto sto u sebi sadrzi psihopatiju i sociopatiju kad je Srbija u pitanju...

Tacno je da leksicki rec normalno sadrzi u sebi znacenje ono sto je uobicajeno, dakle imamo jos jedan slucaj leksickog a ne filozofskog ili psiholoskog znacenja....
To ne bi bio problem da se tako shvata i na strani prijema reci , tj imamo emitor osobu i prijemnik osobu, i postoji saglasnost u znacenju sta znaci preneseni pojam , glasom ili tekstom...

Medjutim, ovde se to ne desava a nije jedini slucaj....pa rec normalno na mestu izvora poruke moze znaciti uobicajeno a na mestu prijema moze znaciti funkcionalno na primer..
Da jos bolje objasnim,
Uzmimo da se zagreva neki lonac zelezne rude..

Razgovaraju onaj koji kontrolise pec i onaj koji prenosi istopljeni celik kranom..

Kakva je temperatura Pero , Normalna...ok,
A sad , normalna
Jel se dovoljno otopilo , normalno
Kolika je sad temperatura, normalna
U svakom sekundu procesa livenja od hladne rude do vrele smese, odgovor je temperatura je normalna, jer je ocekivana za taj trenutak...
Nema infomracija niti da je gvozdje kovno niti da li je tecno ili amorfno niti da li je cisto ili prljavo...

Ali je tako pogodno npr pitas forumase jeste li normalni , odgovor je normalni su , jer je to njihov svakodnevni ciklus, a to sa normalnom u nekom drugom smislu nema nikakve veze..
Tako se ne dobija pravi uvid ni u stanje niti u karakteristike niti u sposobnosti..

Otud je normalno stanje za Srbiju gomila osoba koje su na granici da jedva razumeju sta se oko njih desava...tj ono sto vi mislite da je najveci broj ljudi po svesti mozda jeste tacno ali ni vi niste neka uteha...a daleko ste od voditeljke jutarnjeg programa Natase Miljkovic ili Iskrice ili tako neke koja je pokazala da moze da radi osnovne logicke operacije, pazite osnovne..
Jeremic Jovana meni nije pokazala da ume da radi osnovne logicke operacije....ali ocigledno da je njen nivo svesti itekako prosek ili normalan za Srbiju , a tek poneki put cujete gledaoce koji se jave u realiti...

Tako da je tuga mnogo veca u realnosti , samo sto ne verujete onima koji to mogu brzo da sagledaju...ili jos bolje da znaju ko je koliko sposoban...

Psihicka normalnost ili zrelost bi trebala da se definise drugacije...
Kao skup karakteristika koji daje samospoznajne i samokriticke mogucnosti tj da osoba moze biti zdravorazumska kad je sama u sumi, a naravno moze ostati socioloski nerazvijena, jer nije u takvim interakcijama, pa nema uvid koliko sve gluposti ljudi stalno cine...
Samo taj deo zahteva ogromno trosenje resursa kod osobe za sociolosko ucenje kakvih sve budala ima u okruzenju koje se izbore za status postovanja svoje budalastine..


I tu dolazimo do sfere uticaja, tj zasto se svi medjusobno svadjaju u bolesnim drustvima..
Da bi povecali uticaj preko sfere uticaja na svoje osobine...tj da njihove osobine budu prihvatljive celom drustvu ili nagradjene....prihvatljive..
Tako postaje trazeno to kad je neko lopov u Srbiji ili kad je osudjivan, jer ekonomski to znaci uspeh , bice biran kao asistent za neku gradjevinu za Malog ili Vesica, a to znaci prilika da budes poprilicno bogat ako uspes da saberes dva i dva i da malo kontrolises meke radnike i nateras ih da rade a istovremeno izguras rokove...

Uticaj sfere uticaja je stvar oko koje se svi bore, jer je dozvoljeno da vidis nekog ko sedi u parku i da mu pridje dete i da ga optuzis da je pedofil...nema mogucnost ispravke...
Ili da ga optuzis da je pedofil posle izjave da dete udaris po dupetu ako ne valja a ne ubijas ga , gde je kriticni deo udaras dete po dupetu , prisijes mu erotiziranu radnju i zavrsis sa njim kao sa pedofilom....s tim da je tu uslov da bude musko , takva je ta sfera danas..
To su sve realne stvari koje se mogu koristiti za okrivljavanje koga god hocete a spadaju u te postojece sfere...
Totalno su nebitni argumenti , jel osoba rekla treba udariti dete po dupetu...jeste, kraj..
 
Svaki drugi tok je vec pomeren osnovnim sagledavanjem normalnog , pa i racionalno , genijalno , stabilno , bolesno i slicno...
Racionalno nema veze sa racionalnim kad se zasniva na nepostojanju logike nego 2 i 2 su 4 floskulama...
Obican razgovor dve osobe iz Srbije SADA je dovoljan primer koliko racionalno nije racionalno...
 
Ali kad bi postavili pitanje kakvi odnosi treba da budu da bi razvojnom psihologijom dobili zdravu psiholoski jaku jedinku , to je totalno druga prica....
Inace je izbrisana da postoji razvojna psihologija, a ona je bila tekovina u SFRJ i istocnom bloku za vreme SSSR....Ne postoji na zapadu u zapadnoj psihologiji , zato se sad i retko javlja ili se totalno zanemaruje...
Zapadna psihologija je degenerativna, tj pre ili kasnije ste sve vise ludi i na kraju ste sigurno negde poluludi ali trebate da funkcionisete...
Razvojna psihologija nije primenjljiva u Srbiji danas jer suvise je nisko stepen opsteg razvoja da bi ona bila primenjena...
Ne postoji kultura niti bliskost primene pa se ne moze ocekivati od osoba da prevale ogroman put od totalno neobrazovane do obrazovane osobe sto je potrebno za razvojnu psihologiju...

Osoba zna samo sta joj nanosi bol i sta joj omogucava da zivi i tako kreira podskup ili dva emotivnih paketa i tako zivi ceo zivot...

Mislite da je 12 godina DNK analize bilo izmisljeno....?
 
Poslednja izmena:
Pogledajte prilog 1532359Svako od nas je bar jednom rekao za sebe "Ja nisam normalan-nisam normalna".

Kada uradimo nešto što nije uobičajno za nas, porodica i prijatelji kažu " Ti si lud, ti si luda".

Odgovor na pitanje šta znači biti normalan, dobijamo od diplomiranog psihologa.

Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog



Laici su, često, skloni da pojmove “normalnosti” i “nenormalnosti” ili “ludila” koriste u pogrešnom kontekstu dajući sebi slobodu da arbitrarno procenjuju tuđe ili svoje ponašanje. Kao parametar normalnosti često mogu uzeti svoje ili ponašanje većine osoba iz svoje okoline-sve što odstupa od nekog “standarda” koji važi za većinu. Obično se zaključci donose na osnovu ustaljenih društvenih, vrednosnih normi, nepotpunih informacija o duševnim oboljenima koje se dobijaju iz medija ili onih koji se dobijaju uz pomoć internet pretraživača, koje donekle mogu biti od pomoći ali su uglavnom pogrešno protumačene i prema tome štetne.

Da li postoji definicija normalnosti?

Istina je da ne postoji jedna prihvaćena definicija normalnosti, ako bismo rekli da je normalno ono što je u skladu sa društvenim normama onda bismo imali problem jer bi se ta definicija menjala s obzirom na vreme, mesto, kulturu u kojoj se nalazimo-uporedimo samo kulturološke razlike između naroda Evrope i Azije, i razmislimo o tome kako se menja pojimanje o tome šta je “normalno” ponašanje kroz istorjiske epohe. S druge strane, ako smatramo da je normalno ponašanje ono koje je svojstveno za većinu ljudi opet upadamo u problem, onda bismo mogli da kažemo da je ponašanje političkih disidenata abnormalno, takođe ponašanje većine se razlikuje od kulture do kulture. Rešenje ove problematike se nalazi u tome da se psihološki normalno ponašanje može definisati samo u odnosu na psihološki poremećaj.


Definicije i klasifikacije mentalnih oboljenja su izvršene u okviru različitih verzija Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne bolesti (najnovija verzija DSM-5) američke psihijatrijske asocijacije (APA) u kojima su taksativno navedeni simptomi ovih oboljenja. Opšta definicija psihološkog poremećaja u DSM-u se sa jedne strane opet oslanja na društvene norme, pa se poremećaj opisuje kao ponašanje osobe koje narušava društvene norme, koje je retko u datom kulturološkom kontekstu i koje uzrokuje distres u svakodnevnom životu pojedinca. Iako je oslanjanje na društvene norme diskutabilno posebno treba obratiti pažnju na deo koji govori o distresu koji osoba doživljava. Ukoliko je reakcija osobe na stres/-ove takva da se u dužem vremenskom periodu loše odražava na različite aspekte njenog života kao što su funkcionisanje na poslu, u školi, kući i u medjuljudskim odnosima (nema odnosa sa drugima, ili su oni smanjeni, nekonstruktivani ili ugrožavajući za druge) može se govoriti o psihološkom poremećaju. Treba naglasiti da je psihološki poremećaj rezultat interakcije biološkog nasleđa, socijalnih uticaja i stresogenih situacija.

Nastavak teksta na https://www.vaspsiholog.com/2015/09/sta-znaci-biti-normalan/

Da li olako, bez razmišljanja, govorimo za nekoga da nije normalan?

Kako biste vi definisali pojam normalnost?


Ne umem ja davati definicije.
100 ljudi 100 cudi.
plus ono sto je normalno u mom selu negde na drugom kraju Evrope gledaju ispod oka.
Ali neka normalnost uopsteno receno...pa na primer...
Zivi i pusti druge da zive svoj zivot.
Ne guraj nos gde mu nije mesto, pusti nadlezne da ispravljaju krive Drine.
Ne pozeli nikome zlo, ali ako te neko napadne brani se bez milosti prema napadacu.
ako ne umes da volis, makar se potrudi da ne mrzis.
Pridrzavaj se normi tj placaj raccune i ne hodaj go ulicom.

To je otprilike to.
 

Back
Top