Sta Vama znaci ljubav?

Ljubav ce da spasi svijet...
Ljubav%2004.jpg
 
Pre nego počnem pisati, moram vam poželeti dobro veče. Svima vama koji volite i voljeni ste, koji ste to bili ili ćete tek biti... jer svakoga tamo negde čeka srećna zvezda, koja će zasjati i pokazati mu put... na čijem se kraju nalazi... ljubav.
Ljubav... kako je to samo lepa reč... najlepša. Kao reč, ali i kao sve ono što ide uz nju.
Da, ljubav... jer to je jedino što vredi i što se ne može kupiti. To je jedina istina i to je ono što ja nosim u sebi. U svom srcu. Ljubav... i ništa više. Ničemu više u mom srcu mesto nije... i neće ni biti.
Ljubav je... čarolija... osećaj koji ispunjava svaki deo tela... san.
San... koji se ne sanja, već se živi. Od ljubavi... zbog ljubavi... za ljubav! Jedino što postoji između života i ljubavi je... znak jednakosti. Ljubav čini život i ništa to ne može promeniti. Nikada.
Zato... volite se! To je jedino važno. Neka vam svaki dan bude kao tren, a svaki tren ispunjen svim onim sitnim radostima koje život znače. Onim stvarima koje su tako male, a opet tako velike. Tako lake za učiniti, a tako puno znače onome kome su učinjene. Dajte ih i dopustite da vam se daju. Prepustite se... ljubavi.
Puno puta sam čuo pitanje: “A šta kada ljubav prođe?” Ajme meni, dragi moji, pa ljubav ne prolazi… ne odlazi… ne nestaje! Ljubav je nepresušna! Što se više daje, sve je veća. Ona je uvek u nama, u našim srcima… samo je ne treba sputavati. Samo joj treba otvoriti vratanca na srcu i ona će se, kao najlepša pesma, začuti svuda oko nas. Samo to… i neće postojati mesto gde neće moći dospeti… neće postojati granice.
To je definicija prave, iskrene ljubavi i kada nju spoznate, tada ste smisao života spoznali. Nju kada pronađete, sebe ste pronašli. Sve van toga je nebitno.
Znam, sada će neko reći da je sve ovo samo priča nekog klinca, koji ne zna šta je pravi život i zato tako sanjari i mašta. E pa, moram vas razočarati. Klinac nisam i vrlo dobro znam šta je život. Upravo zbog toga vam sve ovo i govorim. A da sanjarim… to stoji. To i vama preporučujem. Sanjarite… maštajte.
Maštajte o svojoj srodnoj duši, deliću koji će vam slagalicu, koja se zove život, učiniti kompletnom.
Ja to radim… i ne prestajem… uvek… samo… sanjam.
Sanjam… onu… kojoj ću pokloniti… jedino što imam… svoje srce. Dovoljno li je to? Njoj će sigurno biti. Srce u mojim grudima je veliko. U njemu će naći skrovište od svega. Tu će pronaći sigurnost, toplinu i sve ono što će je sa osmehom na licu voditi… dalje… putem ljubavi… koji nema kraja.
Srce je jedino što imam i što mogu ponuditi i drago mi je što je tako, jer… znaću… da sam i sam voljen samo zbog onoga što jesam, zbog onoga što imam u sebi. Kao što kaže lepa Nata u svojoj pesmi, važno je samo ono što se ne da kupiti.
Ajoj, pa već vidim neke kako gestikulijaju prstima i kažu: “A novac, batice?”. Tužan sam zbog toga. Tužan zato što se taj prljavi novac mora uvek mešati u nešto tako besprekorno čisto kao što je ljubav. Nikada u istu ravan ne stavljajte te dve stvari. Novac nikoga ne može učiniti srećnim, ni na koji način. Možda jedino one koji sebe pronalaze u pesmi grupe “Models”, čiji naziv ne želim ni pomenuti, da ne bih uprljao svoje prstiće time. Takve možda… mene ne! Molim? Šta kažete? Od ljubavi se ne živi? Žao mi svih vas, koji zaista mislite tako. I moram vam reći da ste u zabludi. Od ljubavi se živi. Itekako. Od ljubavi, zbog ljubavi i za ljubav. Ne slažete se? Žao mi je, šteta je samo vaša. Meni je vrednija ljubičica ubrana srcem, nego cela cvećara kupljena novcem. Vi živite od novca... a ja... pa... moja parola je, ipak, malo drugačija.
Svi ste gledali film “Titanik”. Jeste li izvukli neku pouku... ili vam je to što je brod potonuo najupečatljiviji detalj u filmu. Znače li vam nešto suze koje su vam potekle u više navrata tokom trajanja filma? Hm, hajde, hajde, nećemo se sada lagati da niste pustili ama baš ni jednu suzu. Hajde i vi muškarčine. Ne morate priznati meni, ja to znam, jer i sam sam plakao, priznajte sebi. Pogađate, u liku Jacka Dawsona vidim... sebe. Da, to sam ja, sanjar lutalica. Tako će uvek biti i ja sam na to ponosan.
Kada se dvoje vole, ali onako baš, iskreno vole, celim bićem svojim, onda su sve materijalne stvari potpuno nevažne. Pod vedrim nebom će, zagrljeni, zaspati… i ništa drugo neće biti važno. Kada imaju jedno drugo… lako će im biti sve. Sve ostalo, doći će i proći, samo će ljubav, zauvek, ostati. Sami će stvoriti svoju oazu usted pustinje, koja će zauvek opstati i biće još veća, lepša i sjajnija… obasjana ljubavlju. Nije li u onom, tako lepom filmu, (da opet film, šta ću, volim filmove sa lepom pričom, u kojima dominira… ljubav) jedan multimilioner, proveo najlepši dan u svom životu sedeći na ćebencetu, na travi, bosonog… ali bezbrižan…i srećan… kraj voljene osobe?
E, to je to. To je moja vizija sreće. Nešto poput ovoga:
Verujete li u ovo? Zaista? Koliko vas? Nadam se puno, jer za ovo treba živeti.
Ne dozvolite da vam život teče pogrešnim tokom. Nemojte čitav život trčati za novcem, usput izgubiti zdravlje, pa posle sav taj novac davati da vratite zdravlje… jer… u međuvremenu će ljubav proći mimo vas… proći i otići… u nepovrat. Ne dozvolite to. Kajaćete se, gorko.
Pitate se, ko sam uopšte ja da vam bilo šta govorim? Ko to zna? Možda sam ja samo još jedna budalica koja veruje u takve stvari, koja veruje u snove. Drago mi je ako je tako. Voleo bih, kada bi se moje srce u prah pretvoriti moglo, pa da ljubavna prašina padne po svima vama i podari vam snove… kao što su moji. Jer, kao što već rekoh, ja sam samo sanjar lutalica… koji sledi svoje snove. Važno je samo ne izneveriti svoje snove i ne odustati od njih, nikada.
Biće rata kažu svi, a ja ću umreti od ljubavi… ali… važno je da san ne može umreti!
Veliki pozdrav… :D
 
Ljubav ima dve dimenzije, fizičku i duhovnu (metafizičku); fizička i metafizička manifestacija Ljubavi.
Fizička manifestacija je, npr. poljubac, a metafizička je sve ono sto se nalazi oko poljupca. Fizička i metafizicka dimenzija Ljubavi su ispresecane međusobno i nadgrađuju jedna drugu (sinergija).
Moze se voleti samo fizički(čulno), i moze se voleti samo metafizički (teofil), ali je Ljubav “najpotpunija” kada su prisutne obe dimenzije.
Fizička dimenzija potiče iz čula, nagona… i zahteva snagu telesnu-krv i meso. Duhovna dimenzija potiče iz srca, uma i zahteva snagu duhovnu-volju.
Potpuna Ljubav zahteva i hrabrost, koja je proizvod sinergije telesne i duhovne snage.
 
jesen.lisce.gif
jesen.lisce.gif
jesen.lisce.gif

Voleti, znači videti čoveka onakvog kako ga je zamislio Bog,
a roditelji ga nisu stvorili takvog.
Ne voleti, znači videti čoveka onakvog kakvim su ga stvorili roditelji.
Prestati voleti, znači videti sto, stolicu - umesto njega.
(MarinaCvetajeva)
jesen.lisce.gif

jesen.lisce.gif
 
LJUBAV...
To je kratka reč, ali ona sadrži sve:
ona znači telo, dušu, život, čitavo biće.
Mi je osećamo kao što osećamo toplinu krvi,
udišemo je kao što udišemo vazduh,
nosimo je u sebi kao što nosimo naše misli.
Za nas ne postoji ništa drugo.
To nije samo reč... to je neizrecivo stanje,
koje se pomoću tih pet slova tek nagoveštava.

Guy De Maupassant
 
Ljubav je radost i ljubav radošću ispunjava srce čovekovo.
Ljubav je sila i ljubav silom bodri srce čovekovo.
Ljubav je mir i ljubav mirom uslišava srce čovekovo.
A od radosti, sile i mira stvara se hrabrost
I ljubav hrabrošću okružuje srce čovekovo.
 

Back
Top