Šta vam je bitnije?

Lorelajn

Legenda
Supermoderator
Poruka
70.682
U svakoj vrsti odnosa postoje recimo i ova podela.

Prva je kakve mi emocije imamo prema nekome a druga je kako se mi osećamo sa tom osobom, kakve emocije imamo prema sebi dok smo sa tom osobom.

Normalno da su obe bitne i idealno je kada se obe poklope u svom "savrsenstvu" :zaljubljena:

Koji je međutim dominatni osećaj zbog kojeg ćete izabrati da ostanete u kontaktu sa tom osobom. Osećaj prema toj osobi ili osećaj prema sebi?

Dakle nije samo ljubav u pitanju. Može bit i prijateljstvo pa čak i odnos sa kolegama.

z36tiyqbpJ7PYx8bafhks3.jpg
 
Kada imam emocije prema nekome, uopšte ne razmišljam o tome kakve emocije imam prema sebi u vezi sa tom osobom.
Nepodeljeno, sve emocije idu u jedan centar…
a ako se vrate, vratile su se…
Dakle recimo da ti nije bitno sto se osecas pored te osobe nepostovanom, frustiranom, kao krpa, tuzna, kao istrosena, iskorisecna? U potencijalu naravno.
 
Некако мислим да се не можемо осећати истински удобно поред никога ко се такође не осећа тако поред нас.
Све друго је заваравање, изговори и правдање, жмурење. Неки људи просто воле и то. У јасним односима им је досадно.
 
I meni se nekada cini da je jedini jasni pokazatelj odnosa kako se mi osecamo sa nekim a ne kako mi mozda osecamo prema nekome.

Naravno ne mislim pod tim da mi ne volimo tu osobu a da nam prija samo paznja i tome slicno nego da smo nekada skloni da se skoncentrisemo samo na nasa osecanja prema nekome iako nas ta osoba cini "nesretnima" na duge staze.
 
I meni se nekada cini da je jedini jasni pokazatelj odnosa kako se mi osecamo sa nekim a ne kako mi mozda osecamo prema nekome.

Naravno ne mislim pod tim da mi ne volimo tu osobu a da nam prija samo paznja i tome slicno nego da smo nekada skloni da se skoncentrisemo samo na nasa osecanja prema nekome iako nas ta osoba cini "nesretnima" na duge staze.
Zar se ne oslanjamo na svoja osećanja uvek?
E sada zavisi koliki mazohist spava u nama i gde počinje svesno stanje o nekom odnosu
 
Било је тренутака, најчешће са другарицама, када сам знала прогутати нешто што ми не прија јер сам проценила да је њој у том тренутку теже. Тада се нисам осећала пријатно, али није била ни ситуација да на то скрећем пажњу. Врв је било и обрнуто. Поента је да смо сигурни у добре намере и искреност. А сви смо људи, нешто нас преокупира па постанемо мање осетљиви на друге.
 
Било је тренутака, најчешће са другарицама, када сам знала прогутати нешто што ми не прија јер сам проценила да је њој у том тренутку теже. Тада се нисам осећала пријатно, али није била ни ситуација да на то скреће пажњу. Врв је било и обрнуто. Поента је да смо сигурни у добре намере и искреност. А сви смо људи, нешто нас преокупиран па постанемо мање осетљиви на друге.
Da ali ako je odredjeni period u pitanju.
Duzi vremenski period verovatno ne bih trpela niti ocekivala da me neko trpi.
 
Mislim da i nas ego igra veliku ulogu.
Код мене сигурно. Тј. сујета у том смислу. Што није похвално, али... И зато не дозвољавам да се људи играју. Не свађам се. Само се склоним. Мом егу је чак превише и да се расправљам.
Мислим имам границу толеранције, али је она стриктна.

Зато не могу да разумем и оправдам људе који дозвољавају да их неко предуго вуче за нос. Ако немају самопоштовање, како ја да их поштујем?
 
Dakle recimo da ti nije bitno sto se osecas pored te osobe nepostovanom, frustiranom, kao krpa, tuzna, kao istrosena, iskorisecna? U potencijalu naravno.
Naravno da je bitno. Ako ponašanje te osobe izaziva kod mene pad samopouzdanja, osećaj nedovoljnog poštovanja,odsustvo radosti - onda se sklanjam iz tog odnosa. Mogu da volim nekoga,ali treba sebe da volim i cenim takođe.
 
Mene dok osecanja vezu za neku osobu ja sam u stanju mnogo da istrpim,ponekad i da dosta zanemarim neke svoje potrebe ali imam svoje granice posle koje nema tih osecanja koja bi me zadrzala...a ta granica je postovanje...ako vidim da me neko ne postuje onda se uglavom lagano povucem iz tog odnosa...a ako me bas onako zestoko ne postuje onda se is posvadjam onako cisto da zna da za odrzavanje bilo kog odnosa treba dvoje
 
Mene dok osecanja vezu za neku osobu ja sam u stanju mnogo da istrpim,ponekad i da dosta zanemarim neke svoje potrebe ali imam svoje granice posle koje nema tih osecanja koja bi me zadrzala...a ta granica je postovanje...ako vidim da me neko ne postuje onda se uglavom lagano povucem iz tog odnosa...a ako me bas onako zestoko ne postuje onda se is posvadjam onako cisto da zna da za odrzavanje bilo kog odnosa treba dvoje
Lagano povlačenje podržavam,svađu ne.Pretpostavljam o kome ovde pišeš,mada..ne tiče me se.Jako se dobro oseti kada te neko ne poštuje i ne voli.Tuga ostaje,znam,ali bolje i tuga od nepoštovanja i prezira.
 
Lagano povlačenje podržavam,svađu ne.Pretpostavljam o kome ovde pišeš,mada..ne tiče me se.Jako se dobro oseti kada te neko ne poštuje i ne voli.Tuga ostaje,znam,ali bolje i tuga od nepoštovanja i prezira.
Ja svadje generalno ne volim,ali...Nekad stvari jednostavno dodju do te tacke da je neizbezno jer previse toga precutis posto zelis da sacuvas bar nesto od normalnog odnosa ali vidis da druga strana to tumaci kao zelno svetlo da nastavi jos vise...i onda puknes i izbacis sve sto ti se skupljalo i talozilo.
Da li je detinjasto i nezrelo? Definitivno jeste...Al jbg svako od nas ima tu tacku pucanja.
 

Back
Top