Šta trenutno razmišljaš ?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Svjesna kolika je besmislica, ali razmisljam o fotografijama Fidela Castra i Che Guevare iz mladosti i kasnijih. Fotografije iz kasnijeg perioda su me podsjetile na dvojicu ljudi iz moje okoline, Bunjevca, kolegu s fakulteta (u pozi mog susjeda Rahm.) i covjeka s vizitkom "umjetnik" iz Crvenih mundira.
 
Poslednja izmena:
Kako da prirodno, al stvarno prirodno i spontano nekako preživim ove praznike.
Osmisliću načine i cake da svaki neradni dan oživim po jednim lampionom. :ukras: :ukras4: :ukras2: :ukras3: :ukras: :ukras5:
.. baloni, ima tu dosta dana i gnjavatora :sneskoz:
A nema snega , i zaista mrzim sneg, a posebno onu škripu po kramponima.
..
Odoh da nastavim u Rupi.
 
Poslednja izmena:
Razmišljam o mom psu Džekiju kog je moja majka toliko hranila da je sa osam godina umro od infarkta. Onda me mama naterala da bacim Džekija u rupu gde je celo selo bacalo smeće. Plakao sam pet dana što mi nije dozvolila da propisno sahranim mog Džekija i da mu posadim lale na grob. Posle Džekija smo uzeli neku džumaricu, zvali smo je Milica. Milicu su ubili lovci na seoskom trgu kada su se spustili u selo da ubijaju besne lisice. Milica je izgledala baš ofucano poput svake džukele, a ogrlicu nikako nije trpela na sebi, pa je uvek pronalazila način da je skine. I Milicu me je mama naterala da bacim u rupu gde je celo selo bacalo smeće. Posle mi je umro otac. Živ nisam bio od straha da me mama ne natera da i tatu bacim u rupu. Njega smo, srećom, propisno sahranili na groblju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top