Шта тренутно радиш? 15

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mislim da je i sad tako, kad im se može.
Evo pored mene leži Mađarica priča srpski lepo bez akcenta, a telefonom mađarski.
Po toj logici bi naši ljudi u inostranstvu trebalo sa svojima da razgovaraju na jeziku zemlje u kojoj žive. Nazoveš majku kući i pričaš na nemačkom, ili engleskom...ili sa decom isključivo tako, da nikada ne nauče srpski...

Kad se iskusi kako je živeti na drugom govornom području postaje se tolerantniji na takve pojave
 
Meni je normalno da pricas,i bolje je sto znas vise jezika...ali mi nije normalno da znas,a pravis se da ne znas i ne zelis da pricas jezikom drzave u kojoj zivis.

I to mogu da prihvatim kao bezobrazluk, ne mogu da shvatim da neko dođe na petu godinu faksa a ne zna ćirilicu, a imala sam i takvih slučajeva, onda smo joj svi pomagali i čitali umesto nje, šta ćemo, dok nije naučila :lol:
 
Malo sutra, samo nisi naletela na grupu, ešće volja čo :lol:
Moj bivši je u domu živeo sa četiri slovaka, do kraja smo i nas dvoje propričali :lol:
И ови, које ја знам, када причају телефоном причају словачки. И то ми је ОК.
Али не осетим никакву разлику, коју Мађари и вештачки праве. Или сам само такве људе сретала.
Село из ког је бака је мешано. Са Словацима исто све као са нашима. Носили једни другима крофне, куване кукукурузе, прве комшије ми увек сушиле кобасице и слале...
Са Мађарима не знам да је ико попио кафу. Они су се сами одвајали.
Мислим, то је моје искуство.
Ја знам само оно- Чо робиш? :lol:
 
Нас нису. А волела бих да јесу. Код нас је баш било површно све то у школи.
Ишла сам у Соњу.
И ми смо имали за сваку годину и по једно мађарско одељење. И сећам се да никада нису ништа хтели са нама. А звали смо их. Ни екскурзије, ни матуру, ништа... Били су свет за себе.

Ni kod nas u Tesli se nisu družili.
Mi,recimo,nikad nismo ucili ni o kakvoj raciji,niti smo culi za madjarske zlocine.

Bilo ih je, ali se o njima ćutalo, i još uvek se ćuti.
Možda tek povremeno isplivaju vesti o logorima u Mađarskoj.
 
И ови, које ја знам, када причају телефоном причају словачки. И то ми је ОК.
Али не осетим никакву разлику, коју Мађари и вештачки праве. Или сам само такве људе сретала.
Село из ког је бака је мешано. Са Словацима исто све као са машина. Носили једни другима крофне, куване кукукурузе, прве комшије ми увек сушиле кобасице и слале...
Са Мађарима не знам да је ико попио кафу. Они су се сами одвајали.
Мислим, то је моје искуство.
Ја знам само оно- Чо робиш? :lol:

On je živeo sa dva cimera i dve docimerke, svi iz Pivnica, onda dođe i peti, koji je živeo u sobi pored, sedne u gaćama dok mu neko ne skuva kadu i psuje dok ne pop.uši cigaretu, pičaćimaćerina smradlava i gadnava ku.rvo skurvena i tako... :lol:
I naravno, glavna psovka im je do piči hasiči, što u bukv prevodu znači - u pič.ku vatrogasci :lol:

Mislim da je kod mađara i nas glavni problem što se uopšte ne razumemo, a to je jako velika barijera, kao da živimo s Baskima, toliko veze imamo.
 
On je živeo sa dva cimera i dve docimerke, svi iz Pivnica, onda dođe i peti, koji je živeo u sobi pored, sedne u gaćama dok mu neko ne skuva kadu i psuje dok ne ****** cigaretu, pičaćimaćerina smradlava i gadnava ***** skurvena i tako... :lol:
I naravno, glavna psovka im je do piči hasiči, što u bukv prevodu znači - u ***** vatrogasci :lol:

Mislim da je kod mađara i nas glavni problem što se uopšte ne razumemo, a to je jako velika barijera, kao da živimo s Baskima, toliko veze imamo.
Мени је хит био када смо причали о храни и детињству. И како су нам маме правиле залогаје, као сендвиче. Ми смо то звали пијаце, не знам зашто. А они у преводу гусари :lol:
 
Po toj logici bi naši ljudi u inostranstvu trebalo sa svojima da razgovaraju na jeziku zemlje u kojoj žive. Nazoveš majku kući i pričaš na nemačkom, ili engleskom...ili sa decom isključivo tako, da nikada ne nauče srpski...

Kad se iskusi kako je živeti na drugom govornom području postaje se tolerantniji na takve pojave
Nisam to tako rekla, već da znaju da pričaju kad hoće.
 
Moji su baba i deda starosedeoci, u školama su se tada ravnopravno, između dva rata, učili srpski, nemački i mađarski, oni su naučili na međusobno uvažavanje. Deda mi je bio oženjen Nemicom koju su proterali pre nego što je on stigao da sw vrati iz logora. Nikad se posle nisu videli, a iste te naše Švabe su spasile celo selo kada su hortijevci naišli, alarmilari su nemačku komandu koja je ove kerove zategnula na lancu.
Mojoj babi su brata ubili Mađari ali se više plašila Rusa kada su došli kao oslobodioci. Jedva se spasila bežeći na salaš. O tome je posle često pričala, o njihovoj surovosti, kako su silovali redom.
U Loku, tokom racije, komšije Mađari su sklanjali srpsku decu po podrumima, šupama i štalama, srećom Lok je prošao bolje od Šajkaša.
Rat nikom nije brat, osim profiterima, što se više priča o tome, nadam se da je sve manja šansa da se nešto slično ponovi.
 
Meni je logično da će telefonom pričati na mađarskom.
Normalno mi je da među sobom pričaju na mađarskom.
Nije normalno da ti pričaš sa jednim na srpskom, a onda dođe drugi, prekine vaš razgovor i uleti na mađarskom. Ali to nije do toga što je Mađar, već što je nekulturno govedo.
To Slovaci stalno rade, koliko mene to nervira!
Inače, ja isto do pre nekoliko godina nisam znala za raciju, u Hrvatskoj se to pominjalo nije. Nije ni u Bg u srednjoj školi.
 
Čitam na više strana kako su skrivali Jasenovac, ali mi smo učili, gledali filmove, radili Jamu... Ne znam, mi smo i kući pričali o tome.
I moj deda je bio u logoru, nikad nikome nije pričao o tome, tek smo posle njegove smrti našli dnevnik, ispovesti i svedočenja.
Ali on je bio u Nemačkoj, posle i u Norveškoj, srećom.

Do polovine trećeg osnovne išla sam u Zg u školu i tamo smo učili o Jasenovcu i sjećam se nekog dokumentarnog filma što su nam prikazivali, učiteljica se šeta učionicom i govori neki broj, kao bila sam broj u Jasenovcu, a sad je učiteljica i o tome priča učenicima i govori kako je bilo u logoru.

I moj djed je bio u Norveškoj u logoru. On je bio sa sela iz okoline Novog Grada, bivšeg Bosanskog Novog. Njegov rođeni brat je bio u Njemačkoj u logoru i tamo je upoznao Poljakinju s kojom je otišao za SAD. Imali su dvoje djece, sin im je poginuo, a moj tata je tu kćerku od strica samo jednom vidio sedamdesetih kad je dolazila da vidi gdje joj je otac rođen i izgubili su kontakt. Prije dvije godine uradim onu DNK analizu na My Heritage i iskoči mi jedan kao blizak rođak iz Amerike, ali ja sam mislila da je to neki Rus. Onda se on meni javi i povežemo da su nam djedovi bili braća i on je sin od te tatine sestre od strica. Tata nije mogao vjerovati kad sam mu rekla da sam mu našla rođake. :) Tatin stric je davno umro, ali strina Poljakinja je tad bila živa. Umrla je krajem prošle godine, bila jako stara, dobila koronu i nije se oporavila. Taj rođak je oženjen Amerikankom irskog porijekla i trebalo je da u septembru prošle godine dođe u Dablin i da se upoznamo, ali zbog korone nisu došli.

I to mogu da prihvatim kao bezobrazluk, ne mogu da shvatim da neko dođe na petu godinu faksa a ne zna ćirilicu, a imala sam i takvih slučajeva, onda smo joj svi pomagali i čitali umesto nje, šta ćemo, dok nije naučila :lol:
U Hr je ćirilica bila u planu u drugom polugodištu trećeg razreda, tako da je nisam znala kad sam došla u BiH. Učitelj je rekao da mogu pisati na latinici dok ne naučim ćirilicu, a u BiH se pismo mijenjalo po sedmicama. Za 7 dana sam naučila ćirilicu sama, pa sam i mala slova pisala odozgo, jedna nastavnica mi je rekla da ima osjećaj da ću nacrtati pticu kad pišem malo pisano b. Tek poslije mi je jedna učenica objasnila da se mala slova pišu odozdo i kako da lakše napišem b.

To Slovaci stalno rade, koliko mene to nervira!
Inače, ja isto do pre nekoliko godina nisam znala za raciju, u Hrvatskoj se to pominjalo nije. Nije ni u Bg u srednjoj školi.

Ni u BiH nismo učili o Mađarima i racijama.
 
Poslednja izmena:
Moji su baba i deda starosedeoci, u školama su se tada ravnopravno, između dva rata, učili srpski, nemački i mađarski, oni su naučili na međusobno uvažavanje. Deda mi je bio oženjen Nemicom koju su proterali pre nego što je on stigao da sw vrati iz logora. Nikad se posle nisu videli, a iste te naše Švabe su spasile celo selo kada su hortijevci naišli, alarmilari su nemačku komandu koja je ove kerove zategnula na lancu.
Mojoj babi su brata ubili Mađari ali se više plašila Rusa kada su došli kao oslobodioci. Jedva se spasila bežeći na salaš. O tome je posle često pričala, o njihovoj surovosti, kako su silovali redom.
U Loku, tokom racije, komšije Mađari su sklanjali srpsku decu po podrumima, šupama i štalama, srećom Lok je prošao bolje od Šajkaša.
Rat nikom nije brat, osim profiterima, što se više priča o tome, nadam se da je sve manja šansa da se nešto slično ponovi.

besmisao i neophodnost borbe se vidi u sledecem:

neko stalno potencira ratove da bi profitirao i od toga se okoristio

da ne gledamo preko bare stalno popreko amere, dovoljno je da se osvrnemo samo na svoje dvoriste

dok su ratovi devedesetih rasturali balkan ratom koji je probudio najsvirepije zveri sa svih strana, oni koji su sada na vlasti, bili su i tada veoma aktivni
ovih dana je nabijena tenzija kod svih nacionalno naivno osvescenih, uglavnom nesvesnih desnicara, kako je bosanski film o srebrenici dobio osvetlo u svetu, a nas o jasenovakom stradanju nije

u isto to vreme, nekako u bas nezgodnom trenutku umire nas kantautor iz srbije kome poslednju pocast spontanim okupljanjima i koncertima sada njegovim pesamama njemu u cast na trgovima u gradovima sirom ex yu odaju LJUDI puni ljubavi za LJUDE
jutros listam na portalu kurir, jedna od vesti - veljko sin svetlanin, sin i udovica silovatelja, kriminalca, ratnog profitera, koljaca i ubice podseca narod da balasevic koji je iza sebe ostavio svojim velikim srcem i sirokom dusom trag posut zvezdama do neba, borbom za normalan zivot svih na ovoj planeti, a ne samo ovakvih drustvenih taloga - na jednu njegovu izjavu na koncertu u zagrebu
i time zeli da mu obezvredi sav zivot i rad, svu borbu protiv takvog zla..u kome se nasao prozvan i mali naslednik kriminalcevih, silovateljevih i ubicinih probudjenih gena
izjavu izrecenu sa sarkazmom, koju ni on, ni svi oni koji su se za nju uhvatili nisu prepoznali, jer su skolu preskocili i ne znaju sta je sarkazam
ne moze!
ne dam!
jer su zlo i dobro dva pola koja se odbijaju!
a onaj pol, na kome se nalaze svi oni koji se bore protiv sunovrata svih vrednosti nikad nece dozvoliti da ih oni drugi usisaju
dobro i zlo
dobro.
u to ime, ovde cu postavim link najjace pesme koji je postavio TTTT na drugoj temi, a za one koje mrzi da se napregnu da cuju tekst, postavicu verziju sa srpskim prevodom
 
Film jeste naručen. Teško je strancima da iskomuniciraju sa filmom koji nema uvod, objašnjenje šta je prethodilo stravičnim zločinima. Zašto i kako je počela mržnja, malo istorijskog konteksta...može kroz flešove, trebalo je kako god, na početku filma..
I po ne znam koji put kažem da sa nestrpljenjem čekam film Lordana Zafranovića Deca Kozare koji heeeej, čitavih 20god pokušava da snimi.
E sad snima... A znamo Lordana (OKupacija u 26 slika, Pad Italije...)...to će.biti filmčina.

Да, како неко ко нема појма ни о чему да схвати зашто све то и како то да ти људи говоре истим језиком и како то да су пре и после тога заједно у Југославији (то ни мени није јaсно, btw).
 
kongresima su nas unisali ako se dobro secam

Нас офанзивама. По први пут сам учила о Немањићима детаљно онда када сам помагала својој деци да ухвате главно из лекција. Ми смо кроз тај период српске историје само протрчали.
 
Нас офанзивама. По први пут сам учила о Немањићима детаљно онда када сам помагала својој деци да ухвате главно из лекција. Ми смо кроз тај период српске историје само протрчали.
Ja sad,ne znam da li je to do mog slabog pamcenja,ne znam da li smo Nemanjice ikad i pominjali u skoli.Sjecam se samo da nam je nastavnik istorije,Srbin,uzgred receno,pricao o srpskim srednjovjekovnim manastirima...i to je bilo ono kao neki dodatak,i bilo je kao nesto neuobicajeno to pominjati.
 
Ne znam da li je tacno ali je i pretpostavka jeziva. FB_IMG_1613901292351.jpg
 
Ja sad,ne znam da li je to do mog slabog pamcenja,ne znam da li smo Nemanjice ikad i pominjali u skoli.Sjecam se samo da nam je nastavnik istorije,Srbin,uzgred receno,pricao o srpskim srednjovjekovnim manastirima...i to je bilo ono kao neki dodatak,i bilo je kao nesto neuobicajeno to pominjati.

Српска историја се сводила на Косовски бој и Карађорђа.
 
Ja sad,ne znam da li je to do mog slabog pamcenja,ne znam da li smo Nemanjice ikad i pominjali u skoli.Sjecam se samo da nam je nastavnik istorije,Srbin,uzgred receno,pricao o srpskim srednjovjekovnim manastirima...i to je bilo ono kao neki dodatak,i bilo je kao nesto neuobicajeno to pominjati.
Radilo se na "odsrbljavanju" . Ne pominjanje takvih stvari je trebalo da nas obezkorijeni,ne znam kako drugacije to da kazem.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top