limunada
Buduća legenda
- Poruka
- 39.109
Kod nas su sve srpske patriotske pjesme smatrane "četničkim".Ja sam u soku bila kad sam u Bg cula da pjevaju Tamo daleko, a moj djed je bio u zatvoru jer ga je neko prijavio da je to pjevao na nekoj slavi.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kod nas su sve srpske patriotske pjesme smatrane "četničkim".Ja sam u soku bila kad sam u Bg cula da pjevaju Tamo daleko, a moj djed je bio u zatvoru jer ga je neko prijavio da je to pjevao na nekoj slavi.
Po toj logici bi naši ljudi u inostranstvu trebalo sa svojima da razgovaraju na jeziku zemlje u kojoj žive. Nazoveš majku kući i pričaš na nemačkom, ili engleskom...ili sa decom isključivo tako, da nikada ne nauče srpski...Mislim da je i sad tako, kad im se može.
Evo pored mene leži Mađarica priča srpski lepo bez akcenta, a telefonom mađarski.
Meni je normalno da pricas,i bolje je sto znas vise jezika...ali mi nije normalno da znas,a pravis se da ne znas i ne zelis da pricas jezikom drzave u kojoj zivis.

И ови, које ја знам, када причају телефоном причају словачки. И то ми је ОК.Malo sutra, samo nisi naletela na grupu, ešće volja čo
Moj bivši je u domu živeo sa četiri slovaka, do kraja smo i nas dvoje propričali

Нас нису. А волела бих да јесу. Код нас је баш било површно све то у школи.
Ишла сам у Соњу.
И ми смо имали за сваку годину и по једно мађарско одељење. И сећам се да никада нису ништа хтели са нама. А звали смо их. Ни екскурзије, ни матуру, ништа... Били су свет за себе.
Mi,recimo,nikad nismo ucili ni o kakvoj raciji,niti smo culi za madjarske zlocine.
И ови, које ја знам, када причају телефоном причају словачки. И то ми је ОК.
Али не осетим никакву разлику, коју Мађари и вештачки праве. Или сам само такве људе сретала.
Село из ког је бака је мешано. Са Словацима исто све као са машина. Носили једни другима крофне, куване кукукурузе, прве комшије ми увек сушиле кобасице и слале...
Са Мађарима не знам да је ико попио кафу. Они су се сами одвајали.
Мислим, то је моје искуство.
Ја знам само оно- Чо робиш?


Мени је хит био када смо причали о храни и детињству. И како су нам маме правиле залогаје, као сендвиче. Ми смо то звали пијаце, не знам зашто. А они у преводу гусариOn je živeo sa dva cimera i dve docimerke, svi iz Pivnica, onda dođe i peti, koji je živeo u sobi pored, sedne u gaćama dok mu neko ne skuva kadu i psuje dok ne ****** cigaretu, pičaćimaćerina smradlava i gadnava ***** skurvena i tako...
I naravno, glavna psovka im je do piči hasiči, što u bukv prevodu znači - u ***** vatrogasci
Mislim da je kod mađara i nas glavni problem što se uopšte ne razumemo, a to je jako velika barijera, kao da živimo s Baskima, toliko veze imamo.

Nisam to tako rekla, već da znaju da pričaju kad hoće.Po toj logici bi naši ljudi u inostranstvu trebalo sa svojima da razgovaraju na jeziku zemlje u kojoj žive. Nazoveš majku kući i pričaš na nemačkom, ili engleskom...ili sa decom isključivo tako, da nikada ne nauče srpski...
Kad se iskusi kako je živeti na drugom govornom području postaje se tolerantniji na takve pojave
Ko i Šiptari...itd .. ma, nek su živi i zdravi majcE ( :Nisam to tako rekla, već da znaju da pričaju kad hoće.
To Slovaci stalno rade, koliko mene to nervira!Meni je logično da će telefonom pričati na mađarskom.
Normalno mi je da među sobom pričaju na mađarskom.
Nije normalno da ti pričaš sa jednim na srpskom, a onda dođe drugi, prekine vaš razgovor i uleti na mađarskom. Ali to nije do toga što je Mađar, već što je nekulturno govedo.
Mi ne možemo da uhvatimo kanal koji prenosi, valjda pobedi, navijamo na neviđeno.Bogami, ovo bi mogao da bude dug meč
Čitam na više strana kako su skrivali Jasenovac, ali mi smo učili, gledali filmove, radili Jamu... Ne znam, mi smo i kući pričali o tome.
I moj deda je bio u logoru, nikad nikome nije pričao o tome, tek smo posle njegove smrti našli dnevnik, ispovesti i svedočenja.
Ali on je bio u Nemačkoj, posle i u Norveškoj, srećom.
 Tatin stric je davno umro, ali strina Poljakinja je tad bila živa. Umrla je krajem prošle godine, bila jako stara, dobila koronu i nije se oporavila. Taj rođak je oženjen Amerikankom irskog porijekla i trebalo je da u septembru prošle godine dođe u Dablin i da se upoznamo, ali zbog korone nisu došli.
 Tatin stric je davno umro, ali strina Poljakinja je tad bila živa. Umrla je krajem prošle godine, bila jako stara, dobila koronu i nije se oporavila. Taj rođak je oženjen Amerikankom irskog porijekla i trebalo je da u septembru prošle godine dođe u Dablin i da se upoznamo, ali zbog korone nisu došli.U Hr je ćirilica bila u planu u drugom polugodištu trećeg razreda, tako da je nisam znala kad sam došla u BiH. Učitelj je rekao da mogu pisati na latinici dok ne naučim ćirilicu, a u BiH se pismo mijenjalo po sedmicama. Za 7 dana sam naučila ćirilicu sama, pa sam i mala slova pisala odozgo, jedna nastavnica mi je rekla da ima osjećaj da ću nacrtati pticu kad pišem malo pisano b. Tek poslije mi je jedna učenica objasnila da se mala slova pišu odozdo i kako da lakše napišem b.I to mogu da prihvatim kao bezobrazluk, ne mogu da shvatim da neko dođe na petu godinu faksa a ne zna ćirilicu, a imala sam i takvih slučajeva, onda smo joj svi pomagali i čitali umesto nje, šta ćemo, dok nije naučila
To Slovaci stalno rade, koliko mene to nervira!
Inače, ja isto do pre nekoliko godina nisam znala za raciju, u Hrvatskoj se to pominjalo nije. Nije ni u Bg u srednjoj školi.
Moji su baba i deda starosedeoci, u školama su se tada ravnopravno, između dva rata, učili srpski, nemački i mađarski, oni su naučili na međusobno uvažavanje. Deda mi je bio oženjen Nemicom koju su proterali pre nego što je on stigao da sw vrati iz logora. Nikad se posle nisu videli, a iste te naše Švabe su spasile celo selo kada su hortijevci naišli, alarmilari su nemačku komandu koja je ove kerove zategnula na lancu.
Mojoj babi su brata ubili Mađari ali se više plašila Rusa kada su došli kao oslobodioci. Jedva se spasila bežeći na salaš. O tome je posle često pričala, o njihovoj surovosti, kako su silovali redom.
U Loku, tokom racije, komšije Mađari su sklanjali srpsku decu po podrumima, šupama i štalama, srećom Lok je prošao bolje od Šajkaša.
Rat nikom nije brat, osim profiterima, što se više priča o tome, nadam se da je sve manja šansa da se nešto slično ponovi.
Film jeste naručen. Teško je strancima da iskomuniciraju sa filmom koji nema uvod, objašnjenje šta je prethodilo stravičnim zločinima. Zašto i kako je počela mržnja, malo istorijskog konteksta...može kroz flešove, trebalo je kako god, na početku filma..
I po ne znam koji put kažem da sa nestrpljenjem čekam film Lordana Zafranovića Deca Kozare koji heeeej, čitavih 20god pokušava da snimi.
E sad snima... A znamo Lordana (OKupacija u 26 slika, Pad Italije...)...to će.biti filmčina.
kongresima su nas unisali ako se dobro secam
Kod nas su sve srpske patriotske pjesme smatrane "četničkim".
Ja sad,ne znam da li je to do mog slabog pamcenja,ne znam da li smo Nemanjice ikad i pominjali u skoli.Sjecam se samo da nam je nastavnik istorije,Srbin,uzgred receno,pricao o srpskim srednjovjekovnim manastirima...i to je bilo ono kao neki dodatak,i bilo je kao nesto neuobicajeno to pominjati.Нас офанзивама. По први пут сам учила о Немањићима детаљно онда када сам помагала својој деци да ухвате главно из лекција. Ми смо кроз тај период српске историје само протрчали.
Ja sad,ne znam da li je to do mog slabog pamcenja,ne znam da li smo Nemanjice ikad i pominjali u skoli.Sjecam se samo da nam je nastavnik istorije,Srbin,uzgred receno,pricao o srpskim srednjovjekovnim manastirima...i to je bilo ono kao neki dodatak,i bilo je kao nesto neuobicajeno to pominjati.
Ne znam da li je tacno ali je i pretpostavka jeziva.Pogledajte prilog 866424
Radilo se na "odsrbljavanju" . Ne pominjanje takvih stvari je trebalo da nas obezkorijeni,ne znam kako drugacije to da kazem.Ja sad,ne znam da li je to do mog slabog pamcenja,ne znam da li smo Nemanjice ikad i pominjali u skoli.Sjecam se samo da nam je nastavnik istorije,Srbin,uzgred receno,pricao o srpskim srednjovjekovnim manastirima...i to je bilo ono kao neki dodatak,i bilo je kao nesto neuobicajeno to pominjati.
