Шта тренутно радиш? 15

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ја сам највише волела Анђу, наставницу математике. Нико више није мога да је смисли, а мени омиљена. Она нас је усмерила да мислимо својом главом, како да учимо. Захваљујући њој сам средњу завршила самоука, без предавања и иједног приватног часа, без стреса и муке. Зато је основа битна.

Прве приватне часове у животу имала сам на факултету. Групно смо ишли код Жике Механике и код Старчевића за бетон. Ти људи су се на нама обогатили али су били и гаранција да ћеш све схватити и положити.
 
Прве приватне часове у животу имала сам на факултету. Групно смо ишли код Жике Механике и код Старчевића за бетон. Ти људи су се на нама обогатили али су били и гаранција да ћеш све схватити и положити.
e ja sam igrao šah sa tim starčevićem dolazio je kod nas u klub subotom i nedeljom
 
У мојој згради живео је писац уџбеника "Бетонске конструкције 1и 2", чувени Ромић.
Мени су на крају бетон 1 и 2 служили да притиснем колаче :lol:

posne-oblande-sa-cokoladom.jpg
 
Decu seli po kućama ili šta?
Kako im objašnjava da imaju opet novog tatu, novu bebu koju verovatno ona najviše i čuvaju?

Ja se ježim na ovo "novog tatu" i kada radim sa decom razvedenih roditelja uvek roditeljima kažem da novog supružnika nikako ne zovu novi mama ili tata. Dete ima svog oca i majku i to je to. Kakav novi tata, bože me sačuvaj i sakloni.
Ne mora promena uopšte da bude tragična (čak ni serijska) ako je zdravo okruženje.
 
Ja se ježim na ovo "novog tatu" i kada radim sa decom razvedenih roditelja uvek roditeljima kažem da novog supružnika nikako ne zovu novi mama ili tata. Dete ima svog oca i majku i to je to. Kakav novi tata, bože me sačuvaj i sakloni.
Ne mora promena uopšte da bude tragična (čak ni serijska) ako je zdravo okruženje.
To je bilo sarkastično, naravno da ga ne zovu tatom. Ali ne možeš da sporiš da deci jeste problematično da se sele u kuće gde imaju novi muški autoritet i da im je potrebno vreme da se prilagode. Ko bi od nas voleo kao dete da ima takve drastične promene. I tu su kod dece izmešane emocije od straha, i stida, do bunta. Od drugarice su njeni bratančići (koji su mnogo vezani za nju i njenu decu) krili da mama već ima momka, da se udaje brzinom svetlosti. Deca se stide, ne znaju šta da kažu, a malci.

Ako je okruženje zdravo to će proći sa manje turbulencija i ustaliće se red. Ako nije, eto ga novi razvod, nova ljubav ili obrnutim redom. A smokva priča upravo o tome, ako sam dobro razumela.

To da su svi srećni i cvrkuću, ne bi se stalno razilazili, a razlazi teško da idu diplomatski uz ljubav i podršku, a deca tome svedoče. Mislim njen život, njena stvar, ali ne bih ja to uvijala u eufemizme kao u oblande kao što i za sebe gledam da ne uvijam.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top