krasuljak
Buduća legenda
- Poruka
- 26.629
Ja ću onda tri godine, ali ne znam koje... 

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Pošto sam nekim sticajem okolnosti postao vlasnik jednog primerka ''Majstora i Margarite'', red je bio i da ga pročitam opet. Prvi put je bilo pre 20 godina, i više se svodilo na ''daj da vidim šta se tu dešava, ako me prozove''.
Sadašnji utisak je da se Bulgakov silno zabavljao dok je pisao roman, ali da je transfer zabave na čitaoca promenljivo uspešan.
I ja sam ga tako nekada citala, ali kod mene vise nikada nece doci ponovo na red, a ima knjiga koje volim pa ih citam i po treci ( ali i zadnji) put.Pošto sam nekim sticajem okolnosti postao vlasnik jednog primerka ''Majstora i Margarite'', red je bio i da ga pročitam opet. Prvi put je bilo pre 20 godina, i više se svodilo na ''daj da vidim šta se tu dešava, ako me prozove''.
Sadašnji utisak je da se Bulgakov silno zabavljao dok je pisao roman, ali da je transfer zabave na čitaoca promenljivo uspešan.
Pošto sam nekim sticajem okolnosti postao vlasnik jednog primerka ''Majstora i Margarite'', red je bio i da ga pročitam opet. Prvi put je bilo pre 20 godina, i više se svodilo na ''daj da vidim šta se tu dešava, ako me prozove''.
Sadašnji utisak je da se Bulgakov silno zabavljao dok je pisao roman, ali da je transfer zabave na čitaoca promenljivo uspešan.
Karl Ove Knausgaard: Min Kamp (Moja borba)
Vjerovatno ne bih ni čuo za ovog norveškog pisca da sa svega četrdeset godina nije napisao autobiografiju kojom je izazvao pravu književnu grmljavinu, prvo u Norveškoj, a zatim i u većini zemalja u kojima je objavljen prevod. Nestrpljiv da vidim o čemu se radi, a nespreman da čekam da ga neko kod nas objavi (ako se to uopšte desi), pročitao sam prvi od šest tomova u engleskom prevodu.
U pitanju je bespoštedna ispovjedna proza u kojoj, kako se čini, nije prešućen ni jedan neprijatan ili odvratan detalj, a većina aktera (znači Knausgardova familija i prijatelji) nose svoja prava imena. Lajtmotiv prve knjige je piščev odnos sa ocem, koji se poslije razvoda propio i kasnije umro u krajnje ponižavajućim okolnostima. Čitaocu niko ne može zabraniti da knjigu čita i kao vrhunski napisanu fikciju, piščev stil i pristup svakako nemaju mnogo od one samozadovoljne retrospektivnosti kakva se u memoarskoj prozi često nalazi. Međutim, svijest o dokumentarnosti napisanog izaziva čudnu senzaciju, zbog koje je neko napisao da je knjiga zanimljiva i kad je dosadna, a patetična sentenca o tome kako život piše romane ovom knjigom dobila je sasvim novu dimenziju.
Уметничко дело, тј. роман овде, не вреднује се само по цитатима који могу да се извуку, по филозофији коју садржи и изузетних мисли. Негде сам изнео шта по Елиоту одређује уметничко дело и шта у њему запажају разни нивои читалаца. Али како то да у том роману нема ништа што може да се извуче као цитат? Еви ти из прве:Kad čitam knjigu, obavezo zabeležim neku mudrost iz nje, ili neki stilski izvanredan deo. Kod Bulgakova sam stigla do 121. strane "Majstora i Margarite" i nisam zapisala nijednu rečenicu. Možda je taj roman u vremenu u kome je nastao bio atraktivan zbog tematike koju obrađuje, ali u naše vreme, kada književnost vrvi od motiva fantastike, delo je prosek. Toliko mi je bilo "zanimljivo" čitanje ovog romana, da sam uporedo počela ponovo da čitam "Portret Dorjana Greja" i ispisala u svesci sijaset Vajldovih bisera mudrosti, doskočica uma i pitanja za razmišljanje.
Једом је, у нерадни дан, дошао у стан милиционер, позвао у предсобље другог станара и рекао му како га моли да сврати на часак у молицијску станицу да би нешто потписао. Станар нареди Анфиси да каже, у случају да га неко тражи телефоном, да ће се вратити за десет минута, и оде заједно с коректним милиционером у белим рукавицама. Али не само да се није вратио после десет минута, већ се никада више није вратио. Најчудније од свега је то што је, очевидно, заједно с њим ишчезао и милиционер.Po meni je dobra knjiga ona u koju se ja uživim. Gde saosećam sa junacima i gde osećam promenu raspoloženja i emocija. Ovi romani pretrpani citatima su za mene tamburanja u prazno.
Једом је, у нерадни дан, дошао у стан милиционер, позвао у предсобље другог станара и рекао му како га моли да сврати на часак у молицијску станицу да би нешто потписао. Станар нареди Анфиси да каже, у случају да га неко тражи телефоном, да ће се вратити за десет минута, и оде заједно с коректним милиционером у белим рукавицама. Али не само да се није вратио после десет минута, већ се никада више није вратио. Најчудније од свега је то што је, очевидно, заједно с њим ишчезао и милиционер.
Мајстор и Маргарита
![]()
Е па видиш, да читаоци не би разбијали главу како да схвате тај и сличне цитате, у првом руском издању су једноставно избрисани па се овај милиционер и не помиње.Ne znam kako da protumačim ovo, bolje i da ne pokušavam. Nije mi do zaje*ancije.
А како на том рачунару пишеш ћирилицом, претпостављам да и је тастатура на латиници?
А зар то не можеш и на лаптопу?
ПС Сад видим да си написао како би ти то одузело време. Па то се једном намести за сва времана.
Ne razumeš, ja čekam po pola sata da mi učita sajt, spor je skorz, ali trenutno boljeg nemam. Miš se kreće 0,1cm u sekundi.
Ma to dok sam ovde u RS kod svojih, kad se vratim u Srbiju biće ćirilica![]()