Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pošto sam nekim sticajem okolnosti postao vlasnik jednog primerka ''Majstora i Margarite'', red je bio i da ga pročitam opet. Prvi put je bilo pre 20 godina, i više se svodilo na ''daj da vidim šta se tu dešava, ako me prozove''.
Sadašnji utisak je da se Bulgakov silno zabavljao dok je pisao roman, ali da je transfer zabave na čitaoca promenljivo uspešan.
 
Pošto sam nekim sticajem okolnosti postao vlasnik jednog primerka ''Majstora i Margarite'', red je bio i da ga pročitam opet. Prvi put je bilo pre 20 godina, i više se svodilo na ''daj da vidim šta se tu dešava, ako me prozove''.
Sadašnji utisak je da se Bulgakov silno zabavljao dok je pisao roman, ali da je transfer zabave na čitaoca promenljivo uspešan.

Sličan utisak imam sa Orlandom (za sada). Doduše, počela da čitam tokom putovanja, a to baš i nije najsrećniji izbor sa vrištećom dečicom u okolini. A plus sam prvo gledala film, pa ne mogu da izbacim Tildu Svinton iz glave :neutral:
 
Pošto sam nekim sticajem okolnosti postao vlasnik jednog primerka ''Majstora i Margarite'', red je bio i da ga pročitam opet. Prvi put je bilo pre 20 godina, i više se svodilo na ''daj da vidim šta se tu dešava, ako me prozove''.
Sadašnji utisak je da se Bulgakov silno zabavljao dok je pisao roman, ali da je transfer zabave na čitaoca promenljivo uspešan.
I ja sam ga tako nekada citala, ali kod mene vise nikada nece doci ponovo na red, a ima knjiga koje volim pa ih citam i po treci ( ali i zadnji) put.
 
Pošto sam nekim sticajem okolnosti postao vlasnik jednog primerka ''Majstora i Margarite'', red je bio i da ga pročitam opet. Prvi put je bilo pre 20 godina, i više se svodilo na ''daj da vidim šta se tu dešava, ako me prozove''.
Sadašnji utisak je da se Bulgakov silno zabavljao dok je pisao roman, ali da je transfer zabave na čitaoca promenljivo uspešan.

Kad čitam knjigu, obavezo zabeležim neku mudrost iz nje, ili neki stilski izvanredan deo. Kod Bulgakova sam stigla do 121. strane "Majstora i Margarite" i nisam zapisala nijednu rečenicu. Možda je taj roman u vremenu u kome je nastao bio atraktivan zbog tematike koju obrađuje, ali u naše vreme, kada književnost vrvi od motiva fantastike, delo je prosek. Toliko mi je bilo "zanimljivo" čitanje ovog romana, da sam uporedo počela ponovo da čitam "Portret Dorjana Greja" i ispisala u svesci sijaset Vajldovih bisera mudrosti, doskočica uma i pitanja za razmišljanje.
 
Karl Ove Knausgaard: Min Kamp (Moja borba)

Vjerovatno ne bih ni čuo za ovog norveškog pisca da sa svega četrdeset godina nije napisao autobiografiju kojom je izazvao pravu književnu grmljavinu, prvo u Norveškoj, a zatim i u većini zemalja u kojima je objavljen prevod. Nestrpljiv da vidim o čemu se radi, a nespreman da čekam da ga neko kod nas objavi (ako se to uopšte desi), pročitao sam prvi od šest tomova u engleskom prevodu.

U pitanju je bespoštedna ispovjedna proza u kojoj, kako se čini, nije prešućen ni jedan neprijatan ili odvratan detalj, a većina aktera (znači Knausgardova familija i prijatelji) nose svoja prava imena. Lajtmotiv prve knjige je piščev odnos sa ocem, koji se poslije razvoda propio i kasnije umro u krajnje ponižavajućim okolnostima. Čitaocu niko ne može zabraniti da knjigu čita i kao vrhunski napisanu fikciju, piščev stil i pristup svakako nemaju mnogo od one samozadovoljne retrospektivnosti kakva se u memoarskoj prozi često nalazi. Međutim, svijest o dokumentarnosti napisanog izaziva čudnu senzaciju, zbog koje je neko napisao da je knjiga zanimljiva i kad je dosadna, a patetična sentenca o tome kako život piše romane ovom knjigom dobila je sasvim novu dimenziju.

Juce sam pocela da citam prvu knjigu ( Umiranje= oca) i kako stvari stoje posle sto stranica, citacu sve sto je pisao, a kazu da ih ima sest, ova prva ima skoro sesto stranica, ako i ostale imaju i slicno toliko bice i tri iljade stranica.
Cudno je, ali i prijatno da cim uzmes knnjigu u ruke odmah znas da je u pitanju neka Skandinavija.
Nasmejala sam se jer autor vec na pocetku knjige kaze da cim je dosao u Svedsku dok on okom , a ti skokom, za tili je cas procitao U potrazi za izgubljenim vremenom.

Javim ja svoje utiske jos detaljno:) Volim ovakve knjige.
 
Kad čitam knjigu, obavezo zabeležim neku mudrost iz nje, ili neki stilski izvanredan deo. Kod Bulgakova sam stigla do 121. strane "Majstora i Margarite" i nisam zapisala nijednu rečenicu. Možda je taj roman u vremenu u kome je nastao bio atraktivan zbog tematike koju obrađuje, ali u naše vreme, kada književnost vrvi od motiva fantastike, delo je prosek. Toliko mi je bilo "zanimljivo" čitanje ovog romana, da sam uporedo počela ponovo da čitam "Portret Dorjana Greja" i ispisala u svesci sijaset Vajldovih bisera mudrosti, doskočica uma i pitanja za razmišljanje.
Уметничко дело, тј. роман овде, не вреднује се само по цитатима који могу да се извуку, по филозофији коју садржи и изузетних мисли. Негде сам изнео шта по Елиоту одређује уметничко дело и шта у њему запажају разни нивои читалаца. Али како то да у том роману нема ништа што може да се извуче као цитат? Еви ти из прве:

''Између осталог сам говорио да је власт насиље над људима и да ће настати доба, када неће бити ни власти , ни царева, ни било какве друге власти. Човек ће прећи у царство истине и праведности, где уопште није потребна никаква власт.''

''Он је почекао неко време, знајући да никаквом силом гомила не може да се натера да ућути, све док не избаци из себе све што се у њој накупило, и док сама не заћути.''


Читао сам Доријана Греја, али и поред мноштва цитата који могу да се извуку, није ме тај роман много привукао и по мени је много слабији од Мајстора. Али, укуси су различити.
:)
 
Po meni je dobra knjiga ona u koju se ja uživim. Gde saosećam sa junacima i gde osećam promenu raspoloženja i emocija. Ovi romani pretrpani citatima su za mene tamburanja u prazno.
Једом је, у нерадни дан, дошао у стан милиционер, позвао у предсобље другог станара и рекао му како га моли да сврати на часак у молицијску станицу да би нешто потписао. Станар нареди Анфиси да каже, у случају да га неко тражи телефоном, да ће се вратити за десет минута, и оде заједно с коректним милиционером у белим рукавицама. Али не само да се није вратио после десет минута, већ се никада више није вратио. Најчудније од свега је то што је, очевидно, заједно с њим ишчезао и милиционер.
Мајстор и Маргарита

:hahaha:
 
Једом је, у нерадни дан, дошао у стан милиционер, позвао у предсобље другог станара и рекао му како га моли да сврати на часак у молицијску станицу да би нешто потписао. Станар нареди Анфиси да каже, у случају да га неко тражи телефоном, да ће се вратити за десет минута, и оде заједно с коректним милиционером у белим рукавицама. Али не само да се није вратио после десет минута, већ се никада више није вратио. Најчудније од свега је то што је, очевидно, заједно с њим ишчезао и милиционер.
Мајстор и Маргарита

:hahaha:

Ne znam kako da protumačim ovo, bolje i da ne pokušavam. Nije mi do zaje*ancije.
 
Ne znam kako da protumačim ovo, bolje i da ne pokušavam. Nije mi do zaje*ancije.
Е па видиш, да читаоци не би разбијали главу како да схвате тај и сличне цитате, у првом руском издању су једноставно избрисани па се овај милиционер и не помиње.
:hahaha:
(Можеш да провериш у нашим ранијим издањима који су преводи били према њему.)
 
Poslednja izmena:
Zbog toga ja ne volim rusku književnost. Jedino što mi se sviđaju ''Ratne priče'' od Tolstoja i ''Kockar'' od Dostojevskog. Svi hvale nešto Anu Karenjinu, jedva da sam živ ostao posle čitanja, toliko dosadna i ubija volju za životom, bukvalno.

Što se tiče pesnika, hteo bih da naglasim, Jesenjin je neprevaziđen. Nije tema, al' ajde. Ne znam tačno da li je Rus pisac knjige ''Metro 2033'', čini mi se da jeste, i ta knjiga nije loša.
 
Јасно ми је. Ја сам као адолесцент узео да читам Ану Карењину и толико ми је била досадна да сам морао да је оставим. Када сам је недавно (а то недавно је сад тако растегљиво) поново узео да читам, запрепастио сам се колика је разлика - сасвим други роман. И могу да кажем да ми је то данас једна од најбољих књига коју сам читао.
Свиђа ли ти се нешто од руске класике, нешто од прозе?
Него, бако, бако, зашто су ти тако велике очи, зашто су ти тако велике уши... тј. зашто пишеш латиницом, а овамо, узео си за налиг руско име?
 
А зар то не можеш и на лаптопу?

ПС Сад видим да си написао како би ти то одузело време. Па то се једном намести за сва времана.

Ne razumeš, ja čekam po pola sata da mi učita sajt, spor je skorz, ali trenutno boljeg nemam. Miš se kreće 0,1cm u sekundi.
 
Ma to dok sam ovde u RS kod svojih, kad se vratim u Srbiju biće ćirilica :)

Ваљда обрнуто. Ћирилица у Србији не постоји, али у РС, још је колико-толико и има.:D
Који ће Србима ћирилица? Она је тотално демоде. У Новом Саду само једна пекара је на ћирилици, власник шиптар, хахаха

Ја је недавно набацио и на мобилни. Сад сам највећи Србин у крају:mrgreen:

Мој први већи политички сукоб у средњој, био је због ћирилице. Професорка српског је тражила да писмене задатке пишемо наизменично ћирилицом и латиницом. Било време мутно (не баш као сад, али мутно), испливала петооктобарска жабокречина на површину, Србин скоро забрањена реч, талас самодеструкције и самопонижења се захуктавао, разне невладине организације почеле са експериментом колективне српске кривице, фалсификовање узрока рата, апологетизација милосрдног анђела, Чанак у офанзиви...

И, она мени, да пишем латиницом. Рекох, ја сам дете из Крајине, ми тамо нисмо учили латиницу, не знам је, а и да је знам, засигурно је не би писао на часу српског језика. Пошто је тон био мало појачан, а професоркин евроентузијазам на изразито високом нивоу, дошло је до ситних чарки. сутрадан сам на час дошао у мајици Ратка Младића. Младост, лудост:D
 
Nautiluse, ti sigurno nosiš i srpsu nošnju i opanke, msm, kao pravi Srbin, a?

originalna-muska-sumadij-1.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top