Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Najbojje krimi priče,...
Najbolja ili jedna od najb. antologija kod nas je Prosvetina u dva toma koja se zove Za ubistvo je potrebno dvoje.
Odična, preporučujem. Sadržaj sam našao na netu, čitao davno,al može uvek iznoca, i vlasnik sam 1 primerka

SADRŽAJ:
I TOM
Predgovor
Artur Konan Dojl - Đavolje stopalo
Artur Konan Dojl - Nove katakombe
Enist Brama Smit - Dionisijev novčić
Gilbert Kit Česterton - Pogrešan oblik
Somerset Mom - Pre prijema
Žak Futrel - Sablasni automobil
Henri Kristofer Bejli - SLučaj spaljenog leša
Lord Danseni - Ukrštene reči
Tomas Berk - Ruke gospodina Otermola
Reks Staut - Pas na pločniku
Agata Kristi - Slavujev dom
Doroti Li Sejers - Važno je umeti
Milvord Kenedi - Uzaludno ubistvo
Oldos Haksli - Đokindin osmeh
Viljem Fokner - Dim
Lusi Beatriče Melson (Entoni Gilbert) - Ne veša se dvaput
Horhe Luis Borhes - Dvanaest figura sveta

II TOM
Horhe Luis Borhes - Tai Anovo produženo traganje
Siril Her - Sestra Besi
Siril Her - Za ubistvo je potrebno dvoje
Žorž Simenon - Čovek na ulici
Žorž Simenon - Svedočnje dečaka iz crkve
Grejem Grin - Soba u suterenu
Eleri Kvin - Slučaj bradate žene
Džon Dikson Kar - Gospodin iz Pariza
Heri Kemelman - Šetnja od devet milja
Petrik Kventin - Sedmo nebo
Majkl Gilbert - Milo za drago
Jirži marek - Otisak prsta
Ruald Dal - Žrtveno jagnje
Rual Dal - Gazdarica
Barbara Gordon - Haron iz Brezovice
Filis Doroti Džejms - Žrtva
Hanjerg Martin - Dobri noževi dugo ostaju oštri
Fridrih Direnmat - Nezgoda
Edmund Krispin i Džefri Buš - Ko je ubio Bejkera?
Klareta Čerio - Prokletstvo rđavog dela
Andre-Pol Dišato - Bulevar mačaka
Renato Olivieri - Pansion dobre nade
Renato Olivieri - Na dan Svih Svetih
Marek Hlasko - Begunac
Vladimir Kajak - Brigita
Žan Mazaren - Posrednik
 
Andrej Nikolaidis: Odlaganje. Parezija

Čekajući da napišem nešto o novom Frenzenovom romanu najzad sam pročitao jednu Nikolaidisovu knjigu. A nije da je bilo teško pročitati jedva 170 strana malog formata s maksimalno razvučenim proredom – počeo ujutro i završio prije večeri.
Elem, Andrej Nikolaidis je jedan od onih koji ne mogu da se opredijele između književnosti i novinarstva. I dok to generalno, u životu, možda i nije tako strašno, malo je nezgodno kad se u jednoj okraćoj knjizi ta dva diskursa prepliću. Početak donosi obećavajuću priču o nestanku kotorskog sveštenika koji je istraživao nekakav ritual kažnjavanja vještica negdje u primorskom zaleđu, ali već u drugom poglavlju pisac postaje prizemni politički novinar i baca se na odjeke i reagovanja povodom slučaja Borik (ko se ne sjeća tog incidenta, i posljedica, može da izgugla). Svako ko je po novinama i internetu čitao Nikolaidisa zna šta dalje slijedi: Srebrenica, Markale, poslijeratna nepravda, grozote ekonomske tranzicije i tako redom, sve do razračunavanja s crnogorskim političarima i medijskim magnatima za koje neko nezainteresovan za detalje tamošnjih prilika, a ja sam taj, nije ni čuo.
Vratiće se pisac ponovo u knjigu, uvodeći navodni dnevnik nestalog sveštenika, a oba nivoa teksta stopiće se u nekoj vrsti duhovne autobiografije samog Nikolaidisa iz koje onaj koga to zanima zaista može štošta saznati o genezi stavova koje ovaj već godinama javno zastupa. Svako drugi steći će utisak da se radi o intelektualno neskromnom, narcisoidnom i isključivom čovjeku koji smatra da se vrijednost neke ideje potvrđuje samo žestinom upornosti s kojom se ona zastupa.
A šteta što je tako, jer oni sasvim literarni dijelovi knjige (iako i u njima govori o sebi) pokazuju da Nikolaidis ima štofa za pisca. Šteta što taj štof troši na političke polemike i antipatični žurnalistički didaktizam.
 
Andrej Nikolaidis: Odlaganje. Parezija

Čekajući da napišem nešto o novom Frenzenovom romanu najzad sam pročitao jednu Nikolaidisovu knjigu. A nije da je bilo teško pročitati jedva 170 strana malog formata s maksimalno razvučenim proredom – počeo ujutro i završio prije večeri.
Elem, Andrej Nikolaidis je jedan od onih koji ne mogu da se opredijele između književnosti i novinarstva. I dok to generalno, u životu, možda i nije tako strašno, malo je nezgodno kad se u jednoj okraćoj knjizi ta dva diskursa prepliću. Početak donosi obećavajuću priču o nestanku kotorskog sveštenika koji je istraživao nekakav ritual kažnjavanja vještica negdje u primorskom zaleđu, ali već u drugom poglavlju pisac postaje prizemni politički novinar i baca se na odjeke i reagovanja povodom slučaja Borik (ko se ne sjeća tog incidenta, i posljedica, može da izgugla). Svako ko je po novinama i internetu čitao Nikolaidisa zna šta dalje slijedi: Srebrenica, Markale, poslijeratna nepravda, grozote ekonomske tranzicije i tako redom, sve do razračunavanja s crnogorskim političarima i medijskim magnatima za koje neko nezainteresovan za detalje tamošnjih prilika, a ja sam taj, nije ni čuo.
Vratiće se pisac ponovo u knjigu, uvodeći navodni dnevnik nestalog sveštenika, a oba nivoa teksta stopiće se u nekoj vrsti duhovne autobiografije samog Nikolaidisa iz koje onaj koga to zanima zaista može štošta saznati o genezi stavova koje ovaj već godinama javno zastupa. Svako drugi steći će utisak da se radi o intelektualno neskromnom, narcisoidnom i isključivom čovjeku koji smatra da se vrijednost neke ideje potvrđuje samo žestinom upornosti s kojom se ona zastupa.
A šteta što je tako, jer oni sasvim literarni dijelovi knjige (iako i u njima govori o sebi) pokazuju da Nikolaidis ima štofa za pisca. Šteta što taj štof troši na političke polemike i antipatični žurnalistički didaktizam.
Neb se ja zajebo da čitnem nešto od montenegrina sem Njegoša...Boldovano me samo uverava da ta konstanta ima da važi I dalje!
 
Andrej Nikolaidis: Odlaganje. Parezija

Čekajući da napišem nešto o novom Frenzenovom romanu najzad sam pročitao jednu Nikolaidisovu knjigu. A nije da je bilo teško pročitati jedva 170 strana
.
Uzalud cekas Godoa:D
Slobodno sutra napisi svoje utiske o knjizi, ipak to nije triler ( mada i jeste neka vrsta trilera) u kome neces da otkrijes ubicu.
A ja cu u ponedeljak napisati svoje utiske.

@Shone_Brate ( nik ti je samo tako;)) nas je forumas Quentin imao predivnu recenziju za Sofijin svet, ali sinoc
videh da je sve nestalo.:dontunderstand:
Quentin je sve bacio niz rijeku

 
Uzalud cekas Godoa:D
Slobodno sutra napisi svoje utiske o knjizi, ipak to nije triler ( mada i jeste neka vrsta trilera) u kome neces da otkrijes ubicu.
A ja cu u ponedeljak napisati svoje utiske.

Ma ne moram o radnji mnogo ni da pišem. Napisaću samo neke generalne utiske.

@Shone_Brate ( nik ti je samo tako;)) nas je forumas Quentin imao predivnu recenziju za Sofijin svet, ali sinoc
videh da je sve nestalo.:dontunderstand:
Quentin je sve bacio niz rijeku

Da, da, prošla baba s kolačima... ;)
A i nije bilo za Sofijin svijet nego za Misteriju pasijansa, što je takoreći jedno te isto, pa momku preporučujem i Misteriju, ako mu se već toliko dopao Svijet.
 
Uzalud cekas Godoa:D
Slobodno sutra napisi svoje utiske o knjizi, ipak to nije triler ( mada i jeste neka vrsta trilera) u kome neces da otkrijes ubicu.
A ja cu u ponedeljak napisati svoje utiske.

@Shone_Brate ( nik ti je samo tako;)) nas je forumas Quentin imao predivnu recenziju za Sofijin svet, ali sinoc
videh da je sve nestalo.:dontunderstand:
Quentin je sve bacio niz rijeku

Sve mi diraj, samo mi nik ne diraj!!! Nastao je u nedostatku inspiracije.
 
Andrej Nikolaidis: Odlaganje. Parezija

Čekajući da napišem nešto o novom Frenzenovom romanu najzad sam pročitao jednu Nikolaidisovu knjigu. A nije da je bilo teško pročitati jedva 170 strana malog formata s maksimalno razvučenim proredom – počeo ujutro i završio prije večeri.
Elem, Andrej Nikolaidis je jedan od onih koji ne mogu da se opredijele između književnosti i novinarstva. I dok to generalno, u životu, možda i nije tako strašno, malo je nezgodno kad se u jednoj okraćoj knjizi ta dva diskursa prepliću. Početak donosi obećavajuću priču o nestanku kotorskog sveštenika koji je istraživao nekakav ritual kažnjavanja vještica negdje u primorskom zaleđu, ali već u drugom poglavlju pisac postaje prizemni politički novinar i baca se na odjeke i reagovanja povodom slučaja Borik (ko se ne sjeća tog incidenta, i posljedica, može da izgugla). Svako ko je po novinama i internetu čitao Nikolaidisa zna šta dalje slijedi: Srebrenica, Markale, poslijeratna nepravda, grozote ekonomske tranzicije i tako redom, sve do razračunavanja s crnogorskim političarima i medijskim magnatima za koje neko nezainteresovan za detalje tamošnjih prilika, a ja sam taj, nije ni čuo.
Vratiće se pisac ponovo u knjigu, uvodeći navodni dnevnik nestalog sveštenika, a oba nivoa teksta stopiće se u nekoj vrsti duhovne autobiografije samog Nikolaidisa iz koje onaj koga to zanima zaista može štošta saznati o genezi stavova koje ovaj već godinama javno zastupa. Svako drugi steći će utisak da se radi o intelektualno neskromnom, narcisoidnom i isključivom čovjeku koji smatra da se vrijednost neke ideje potvrđuje samo žestinom upornosti s kojom se ona zastupa.
A šteta što je tako, jer oni sasvim literarni dijelovi knjige (iako i u njima govori o sebi) pokazuju da Nikolaidis ima štofa za pisca. Šteta što taj štof troši na političke polemike i antipatični žurnalistički didaktizam.

Izvanredan priikaz, kao i uvek. Sećam se da je Ivan Bevc, tada pisac prikaza u časopisu "Yellow Cab", bio svojevremeno impresioniran tim Nikolaidisom, ali mene ni tad to nije ubedilo da ga čitam, mada sam cenila Bevčevo mišljenje. Posle ovog tvog prikaza, uz dužno poštovanje prema mogućem talentu pisca, mislim da ga svakako neću čitati.
 
Valentin Vasiljevič Sedov:"Sloveni u dalekoj prošlosti".

Tek sam počeo. U prvih četrdesetak strana autor iznosi istoriju istraživanja porekla Slovena, lutanja, predaje i polagano kretanje ka kritičkoj školi. Ono što sam pogledao na brzinu kad sam kupovao, knjiga ima dosta podataka, predstavlja sistematizovano znanje o počecima slovenstva na kraju dvadeseog veka kad je knjiga pisana. Bila je više puta pominjana na pdf Istorija kao izvor na kom su se zasnivali neki stavovi diskutanata na forumu. Neki stavovi su danas pod pitanjem a nisu obuhvaćeni ni rezultati genetskih istraživanja, no knjiga predstavlja trenutno najbolju istoriju Slovena na srpskom tržištu. Izdala je Akademska knjiga iz Novog Sada.
 
Mišel Uelbek - Mogućnost ostrva
Knjigu sam tek poceo, neću pisati o delu već o samoj knjizi, koja je blago rečeno očajna, broširana je i imam osećaj da će se raskupusati dok stignem do kraja. Štampa je očajna i puna sitnih tačkica, verovatno od preslikanih slova, slova su sitna za knjigu od 200-300 strana, nije mi jasno kako misle da oni sa slabijim vidom čitaju to, a mi koji dobro vidimo možemo samo da se nadamo da nam vid neće stradati. Totalna antipreporuka, mislim da je i plato izdao, za booku nisam siguran, u svakom slučaju ovo izdanje treba zaobići.
 
Mišel Uelbek - Mogućnost ostrva
Knjigu sam tek poceo, neću pisati o delu već o samoj knjizi, koja je blago rečeno očajna, broširana je i imam osećaj da će se raskupusati dok stignem do kraja. Štampa je očajna i puna sitnih tačkica, verovatno od preslikanih slova, slova su sitna za knjigu od 200-300 strana, nije mi jasno kako misle da oni sa slabijim vidom čitaju to, a mi koji dobro vidimo možemo samo da se nadamo da nam vid neće stradati. Totalna antipreporuka, mislim da je i plato izdao, za booku nisam siguran, u svakom slučaju ovo izdanje treba zaobići.

A čije je to izdanje koje se raspada?
 
Mišel Uelbek - Mogućnost ostrva
Knjigu sam tek poceo, neću pisati o delu već o samoj knjizi, koja je blago rečeno očajna, broširana je i imam osećaj da će se raskupusati dok stignem do kraja. Štampa je očajna i puna sitnih tačkica, verovatno od preslikanih slova, slova su sitna za knjigu od 200-300 strana, nije mi jasno kako misle da oni sa slabijim vidom čitaju to, a mi koji dobro vidimo možemo samo da se nadamo da nam vid neće stradati. Totalna antipreporuka, mislim da je i plato izdao, za booku nisam siguran, u svakom slučaju ovo izdanje treba zaobići.

Можда само ниси имао среће са својим примерком. Ја имам исто то издање и сасвим је пристојно - има много горих. Од свега што си навео, замерила бих им само нешто ситнију штампу.
 
Cekajuci Quentina;)

Purity me nije oborila s nogu ( doduse nisam je do kraja ni procitala, ali ce veceras bit kraj, ostalo je mozda jos pedeset stranica),
autor se nekako izgubio u svemiru, ne zna kome ce se carstvu privoleti, s jedne strane idealizuje posleratnu Ameriku, narocito vojnike
u Evropi ( slucaj Nemacka) koji su svi od reda i humani, razumni, pametni, idealizuje i DDR sistem u kome su su svi ljudi humani,
pomazu judni drugima, a to sve nema veze s mozgom jer ga stvarnost demantuje.

Knjiga je meni genijalna, savrsena, ali ko ne zna ko su bili Mielke i kompanija taj i ne moze da razume njegove misli
i recenice, a cenim da to jako mali broj ljudi i zna i razume. Ne zato sto su citaoci neobrazovani neg zato sto je
to samo jedan mali segment iz vremena pada Berlinskog zida, a pre 25 godia sve je padalo kao zrelo klasje.
 
Valentin Vasiljevič Sedov:"Sloveni u dalekoj prošlosti".

Tek sam počeo. U prvih četrdesetak strana autor iznosi istoriju istraživanja porekla Slovena, lutanja, predaje i polagano kretanje ka kritičkoj školi. Ono što sam pogledao na brzinu kad sam kupovao, knjiga ima dosta podataka, predstavlja sistematizovano znanje o počecima slovenstva na kraju dvadeseog veka kad je knjiga pisana. Bila je više puta pominjana na pdf Istorija kao izvor na kom su se zasnivali neki stavovi diskutanata na forumu. Neki stavovi su danas pod pitanjem a nisu obuhvaćeni ni rezultati genetskih istraživanja, no knjiga predstavlja trenutno najbolju istoriju Slovena na srpskom tržištu. Izdala je Akademska knjiga iz Novog Sada.
Читао сам ту књигу. Седов за прапостојбину Словена сматра релативно малу територију северно од данашње Чешке, а у суседству германских племена, Балта а са југа Илира. Разочаравајуће је што не помиње Балкан као могућност прапостојбине Старих Словена, или једног дела тог распрострањеног народа (имајмо у виду да је Велимировић сматрао да су Словени дошли на Балкан из Индије, а да су све остало биле успутне станице). Пада у очи и то како су била велика померања Словена (и других народа) према истоку, југоистоку, североистоку, затим, назад на запад, па на југ... Друго што пада у очи је врло мало материјалних доказа: углавном су то делови грнчарије, њен облик и начин израде, такође и начин сахрањивања, да ли су спаљивали или сахрањивали тела и у ком положају. Наравно да се поред овога узима у обзир и топонимија, као и богатство синонима неких појмова одређене територије.
 
Mišel Uelbek - Mogućnost ostrva
Knjigu sam tek poceo, neću pisati o delu već o samoj knjizi, koja je blago rečeno očajna, broširana je i imam osećaj da će se raskupusati dok stignem do kraja. Štampa je očajna i puna sitnih tačkica, verovatno od preslikanih slova, slova su sitna za knjigu od 200-300 strana, nije mi jasno kako misle da oni sa slabijim vidom čitaju to, a mi koji dobro vidimo možemo samo da se nadamo da nam vid neće stradati. Totalna antipreporuka, mislim da je i plato izdao, za booku nisam siguran, u svakom slučaju ovo izdanje treba zaobići.
Ti si kupio novu knjigu, a ona se vec u tvojim rukama raspada?
Nego , da li si ti uopste i procitao tu knjigu?
 
Da li je neko pročitao "Žute oči krokodila"?
Reče mi drug da liči na moj stil, pa se pitam da li je opaska laskava ili uvredljiva?:lol:
Verovatno bi trebalo da bude laskava, ja uvredljive poruke svojim prijateljima nikada ne bih slala.
I sta kaze, lici na tvoj stil?

Nego sta ti citas, osim svojih knjiga i kritika koje se odnose iskljucivo na tvoje knjige za koje ja nemam pojma
ni da postoje, a i nisam se ovde prijavila da pisem i citam u nadi da cu citati tvoja dela.
Izvinjavam se da sam ovako direktna, ali pa opet i ne znam zasto bih se ustrucavala da kazem da me recimo
misljenje tvog druga apsolutno ne zanima, Cica ( Pevacica) mnogo je zanimljivija od tog tvog druga.
Mislim, zasto nas pitas sta je mislio, sto njega ne pitas?
 
Verovatno bi trebalo da bude laskava, ja uvredljive poruke svojim prijateljima nikada ne bih slala.
I sta kaze, lici na tvoj stil?

Nego sta ti citas, osim svojih knjiga i kritika koje se odnose iskljucivo na tvoje knjige za koje ja nemam pojma
ni da postoje, a i nisam se ovde prijavila da pisem i citam u nadi da cu citati tvoja dela.
Izvinjavam se da sam ovako direktna, ali pa opet i ne znam zasto bih se ustrucavala da kazem da me recimo
misljenje tvog druga apsolutno ne zanima, Cica ( Pevacica) mnogo je zanimljivija od tog tvog druga.
Mislim, zasto nas pitas sta je mislio, sto njega ne pitas?

Neće da kaže šta je mislio, ali mi je kupio knjigu i treba da je preuzmem za neki dan. Nestrpljiva sam da u međuvremenu nešto čujem o njoj.
Ako te ne zanima mišljenje mog druga, odnosno moje pitanje, zašto mi odgovaraš? Ili tvoj odgovor treba da protumačim ... nekako?

A čitam svašta ... Trenutno, po drugi put, "Psihologiju zla" Sajmona Baron-Koena.
Svoje knjige ne čitam, jer ih znam napamet.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top