Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Čitam sada Moonraker od Jana Fleminga. Za razliku od filma koji je malko naivan roman je dosta tvrđi, psihološkiji i špijunskiji. Možeš da vidiš iznutra kako Bond procenjuje čoveka na osnovu njegove spoljašnjosti recimo. Ili kakvu strategiju primenjuje u kartama. Ili kako funkcioniše raketa. Ovo mi je druga knjiga sage o agentu 007, Kazino Rojal sam davno čitao i nisam nešto bio oduševljen. Moonraker je dosta bolji. Planiram nastaviti sa Flemingovim romanima, samo nisam siguran koliko ih je lako naći, barem u elektronskoj formi. Možda uzmem i na engleskom.
 
Hauard Filips Lavkraft - Bezimeni grad
Nisam previše očekivao od ove zbirke pošto se u njoj nalaze njegove rane, manje poznate priče, koje se ne nalaze u srpskom izdanju Nekronomikona.
Pokazalo se da grešim, priče su više nego dobre, velika preporuka za sve one koji vole Lavkrafta ili horor uopšte.
Je l to izdao Orfelin?
 
Snegovi Kilimandžara i druge priče, Ernest Hemingvej
Hemingvejev pripovedački stil u pričama dosta se razlikuje od onog u romanima. Priče su pisane kratkim i brzim rečenicama ( malo me podseća na Bukovskog ), a njihov najveći kvalitet je što odišu sivilom i ukazuju na sveopšte mentalno siromaštvo ljudskih bića i bedu egzistencije na planeti Zemlji. Više mi leže njegovi romani, ali i priče mogu da prođu kad se malo naviknem na stil. Ostaje mi jedan od omiljenih pisaca.
 
Pročitala jučer

20200708-135854.jpg


na početku dosadna knjiga ali zato zadnjih sto stranica dobro zaparilo
hehhehe preokret cijeli.

20200707-170535.jpg
 
Čitam sad Bezimeni grad od Lavkrafta. To su priče koje nisu ulazile u druga izdanja domaćih izdavača. Dosta dobre, tik ispod najboljih. Ono što moram da primetim je da Lavkraft ima malo kičast stil. Ranije na to nisam toliko obraćao pažnju ali nakon čitanja Blekvuda i Ajkmana to je očitije. No on je i dalje na drugom mestu u Panteonu horor bogova.
 
Čitam sad Bezimeni grad od Lavkrafta. To su priče koje nisu ulazile u druga izdanja domaćih izdavača. Dosta dobre, tik ispod najboljih. Ono što moram da primetim je da Lavkraft ima malo kičast stil. Ranije na to nisam toliko obraćao pažnju ali nakon čitanja Blekvuda i Ajkmana to je očitije. No on je i dalje na drugom mestu u Panteonu horor bogova.
Njegov način pisanja je upravo bio razlog zašto je kasno počelo akademsko proučavanje njegovih dela. Njegovo obilno korišćenje adjektiva zna da odbije čitaoca, i da učini da se pomisli kako je on loš pisac. Ali ne radi on to zato što je loš stilista i ne ume da piše.
Mislim da je to Masimo Beruti u eseju The Unnamable in Lovecraft and the Limits of Rationality najbolje objasnio.
 
Негде сам на пола књиге "Голгота и Васкрс Србије 1915-1918". У питању је историјско-мемоарско дело. Приредили су га Силвија Ћурић и Видосав Стевановић.

Пре пар месеци је почела ова моја авантура од три дела. Прво је "Дневник победа 1912-1913". Ово је дело посвећено мемоарима везаним за Балканске ратове. Најмање занимљива, по мени.
Друга књига је "Голгота и Васкрс Србије 1914-1915". Почетак Првог светског рата, ту је и један мали део о преласку преко Албаније.
Ова трећа коју сада читам и коју сам навела у самом почетку поста је најбоља, али и најтежа. Тешко је за читање у емотивном смислу, не у књижевном. Од свих историјских књига које сам прочитала на ову тему, ове две су најбоље. Кроз њих најверодостојније можемо упознати свој народ, онакав какав је тада био. Благо је рећи да сам јако поносна што сам део овог народа и ове земље са оваквом историјом. :heart:
 
Тренутно ми у корпи на једном сајту "чуче" пет књига. Аутор свих пет је Донато Каризи. У питању је добра акција. Свих пет излазе око 2000 динара. Вреди ли? Да узимам или не? :malav:
Шаптач, Игра шаптача, Дечак од стакла, Владар из сенке и Ловац на душе.
 
Snegovi Kilimandžara i druge priče, Ernest Hemingvej
Hemingvejev pripovedački stil u pričama dosta se razlikuje od onog u romanima. Priče su pisane kratkim i brzim rečenicama ( malo me podseća na Bukovskog ), a njihov najveći kvalitet je što odišu sivilom i ukazuju na sveopšte mentalno siromaštvo ljudskih bića i bedu egzistencije na planeti Zemlji. Više mi leže njegovi romani, ali i priče mogu da prođu kad se malo naviknem na stil. Ostaje mi jedan od omiljenih pisaca.

Meni od njega ne lezi jednostavno nista. Izuzetak je naravno obavezna lektira
Starac i more, ali tu je i pocela , ali se i zavrsila moja ljubav s tim covekom.
 
Poslednja izmena:
Sudnji dani“ Petera Čeferina i Vasje Jager: Kad novinar i advokat napišu triler onda je to remek-delo

Mnogo veća priča nego što smo mislili“, kaže jedan od junaka romana „Sudnji dani“, a tim rečima se može sublimirati i utisak koji ovaj vrhunski triler ostavlja kada se pročita i poslednja stranica do koje se stiže brzo i neprimetno, žureći da saznamo da li smo bili u pravu da je ubica…

Ali otkriti počinioca zločina nije u ovoj knjizi jedino važno, mada se sa ubistvom suočavamo odmah na početku romana – Karl Maron, bogati Slovenac pronađen je mrtav u svojoj vili u Budvi, a osumnjičenog Tomija Klajna (koji je bio njegov znatno mlađi ljubavnik) pred sudom brani čuveni advokat Edvard Melika. I tako počinje vrtoglava priča koja se dešava u Ljubljani, Budvi i Beogradu, a čiji su akteri, ispostaviće se, bivši i sadašnji političari, biznismeni, kriminalci…

Ono što ovoj priči daje posebnu draž jeste činjenica da je zasnovana na istinitom događaju, a da su je u roman pretočili jedan advokat kome je krivično pravo specijalnost, i jedan novinar koji spada među čitanije u Sloveniji. Takav tandem nije mogao da omane. Jednostavnim stilom ispričali su nam nimalo jednostavnu priču, čiji su protagonisti detaljno nijansirani, ponekad toliko da nam se čini kao da su zaista od krvi i mesa, i da smo ih negde već videli, najverovatnije na televiziji, u vestima, da smo čitali o njima na internetu.

O junacima romana znamo i kako izgledaju i šta osećaju, zajedno sa njima prolazimo kroz sve njihove košmare, uspone i padove. Pedantni opisi ne ostavljaju mesta za ravnodušnost. Ako nikada niste patili od mamurluka, na primer, osetićete ga u „Sudnjim danima“, kada je glavni junak, advokat Edvard Melik „pio kao da taj dragoceni destilat može da spali njegov samoprezir. Čvrsto rešen da dosegne dno flaše – ili pak sopstveno dno. Šta prvo dođe.“

Ovaj kriminalistički roman će oduševiti čak i one koji nisu ljubitelji žanra jer pruža znatno više od dobrog zapleta, napete priče, neizvesnosti i „mozganja“ ko je ubica. Pruža, pre svega, prijatan pripovedački postupak, kao i rečenice ponekad toliko zanimljive da ih treba zapamtiti:

„… svoj posao je obavljao s entuzijazmom veganskog mesara.“
„Navika je gvozdena košulja.“
„Tko ne postavlja pitanja, nema se pravo tužiti kada ga život stavi pred odgovore.“

Ako volite filmove i televizijske serije u kojima je sudnica glavna pozornica, kao što su „Presuda“, „12 gnevnih ljudi“, „Ubiti pticu rugalicu“, „Red i zakon“, „Ali Mekbil“, „Bostonski advokati“… onda ćete voleti i roman „Sudnji dani“ po kojem bi, takođe, mogao da se snimi odličan triler. Ali, nemojte čekati da se to desi već uronite u priču koja se čita u dahu. Još bolje – čitajte ovaj roman sa nekim u paru kako biste imali sa kim da komentarišete događaje, obrte, iznenađujuće reakcije likova, a pre svega ono čuveno pitanje – ko je ubica?

I kada budete sigruni da ste zločinca raskrinkali ipak nemojte da se kladite, nemojte do poslednje rečenice romana jer „bilo je mnogo zanimljivih slučajnosti u ovom slučaju.“
 
Meni od njega ne lezi jednostavno nista. Izuzetak je naravno obavezna lektira
Starac i more, ali tu je i pocela , ali se i zavrsila moja ljubav s tim covekom.
hehe, meni je on omiljeni pisac. Baš mi se dopada. Hoću i neku biografiju njegovu da nađem jer je imao jako intenzivan život. Baš mi je onako kompletan proizvod - nije samo sedeo u kabinetu i pisao tomove nego je i živeo.
 

Back
Top