ybt...sanjam kako iodem na izlet iz rima i nailazim na neku sumu, al' ne ono opasnu sumu, nego vise park i kao krenem tuda i odjednom ukapiram da se nesto cudno desava. naidjem na kucu i tu je kao neki lik, ja odjednom pomislim to je klovan i sve prazno u toj kuci i on meni kaze da je to kao trzni centar i odvede mene i jos jednu babu do liftova i kao da idemo tim liftovima gde je soping. on ode, a ja skontam da nema nikakvog sopinga i pokusam babi da kazem, ali baba uporno ide u soping i udje u lift, kada je lift dosao, i u tom trenutku cela prostorija pocne da se savija, a vrata lifta se uruse. ja se vratim gde je ulaz, ali to je sad ogromana prosotrija i nema jedan zaid i tu gde nema zid gleda na rekui ne moze da se izadje. tu je i taj kao kolavn i odjednom ima i neki potok koji je krvav. ja ne znam sta sam radila dal sam napoosila klovna ili sta u svakom slucaju ja sam kao izasla na neki deo kopna (taj lik ne lici na klovna bukvalno, ali to je moja asocijacija). medjutim ja se opet nadjem u toj prostoriji samo sto je sada kriva tjah nagnuta prema reci i opet klovan....i ja odjednom shvatam da ih je vise istih jer sam kao prethodnog u stvari ubila. tu se pojavljuje u okviru sobe neki zatvoreni bazen i tri lika moraju da se trkaju i ovaj sto je prvi plivao ledjno, neki decko i bio ispred druge dvojce, i taman da udje u cilj naidje na podvodnu zicu sa strujom i pogine. to je bilo namesteno. bilo je jso nekih stavri, ne znam tacno kojih da su se desavale. ne znam kako opet ja pobegnem odatle i dal sam bila u nekom camcu ili sam odmah dosla do kopna. i sad odjednom nisam sama, nego kao sve vreme sa mnom ide neko ko mi je poznat (ali nikako da skontam dal je drugarica i koja). ta kao moja frendica insistira da nas ona vodi, ona zna kuda da idemo. medjutim ja njoj ne verujem, jer kontam da se neki od ljudi pretvore u te klovnove tjah da ih nesto u okruzenju pretvori i uporna sma u tome da idemo kuda ja kazem, i ona pristaje. u svakom slucaju se izvucem dobar deo i vec sam na sigurnom skoro, kad idu otac i sin na biciklama, i mali nosi kartu i oce da mu otac pokaze nesto na karti, a otac mu kaze kao sad ce samo da vidi interesantan brezuljak na koji mogu da se popnu. ja sam daleko, vrlo daleko od njih dvojce i reke i nemam pojma kako mogu da vidim kartu koju mali nosi, ali vidim. ko da lebdim oko njih tako da ja njih cujem i vidim, ali ne i oni mene. i taman da skocim da ih upozorim na opasnost i da ne idu dalje osetim kao da klinac nije dete, nego se pretvorio u jednog od klovnova. ja se priblizim ocu, kad osetim isto da nesto nije u redu....i vise ne znam koji od njih dvojce je ''zarazen'' i tu se uplasim i zebem sve i pobegnem i onda se probudim.