Sta sam mogao biti ja...?

kad god sam pokusala da ostavim iza sebe nesto bitno, uvek me cekalo iza neke udaljenije raskrsnice.
ono sto mi se ranije cinilo kao corsokak se u nekom momentu ipak ukrstilo sa danasnjicom. sto vise vremena prolazi, to mi se vise cini da se krecem mrezom koja ne uzima u obzir protok vremena. interesovanja mi se nisu promenila, samo su se neki manje ocekivani delovi nadogradili i doneli mi nesto novo. izbori su bili u meni iako se nisu podjednako manifestovali u svim periodima i jos uvek su tu.
 
sanjam lazne snove i uzivam u tome dok me ne probudi realnost

:( ili dok ne krenem nekog da maltretiram?

lazni u smislu kad malo razmislish nisu ostvarivi, a ako jesu sigurno nije onako kako mislis lepo
sve sto sam mastala ako dobijem ne svidja mi se
rastrojena sam i mrzi me da se stidim i popravljam. vi ste moj istovar
 
Lekar, pekar, apotekar........

tumblr_ljceluLgwk1qiowvjo1_500.jpg
 
..kao mala mastala sam da budem stjuardesa i da tako leteci obidjem ceo svet, gledala u kartu sveta i pitala se hocu li ikad sve videti,
kasnije kao malo starija mastala sam da zavrsim bar visu medicinsku i prikljucim se lekarima bez granica, dan danas mi je zao sto ovaj
drugi san nisam ostvrila, sto nisam bila upornija i tvrdoglavija, nego popustih roditeljskoj zelji i ostadoh na srednjoj skoli :sad2:a ko zna
mozda sam mogla stici i do fakulteta....:dash:
 
Nesanica uvek sklopi ugovor sa djavolom. Stare misli se vrate, neki davno izgubljeni ljudi dobiju oblik, naka stara interesovanja nas podsete da vise nisu deo nas...nezasluzeno ili zasluzeno su otisla u uspomene, da ih nikada vise ne izvucemo iz secanja, naftalina, verovatno zaboravljena nakon gomila odluka ili situacija.

Mozda smo sanjale svet obojen nekim drugim bojama i mene nocas zanimaju vasi deciji snovi. Mozete li se drage dame setiti u cemu ste kao sasvim mlade uzivale bez gledanja na sat pre nego sto ste shvatile da se uci za ocenu a radi za platu...? Koliko ste ljubavi uspele da odrzite a koliko ste negde na putu zaturile ili sasvim izgubile? Da li se interesovanja uopste menjaju tokom zivota? Koliko njih rutina sama zaboravi dok ona jedva cekaju da u jednom momentu budu iskopana, ozivljena, oduvane prasine i ponovo prigrljena?

poslednje snove o svom buducem zanimanju sam napustila na trecoj godini studija :aha:
videla sam da ce biti tesko da nadjem posao u struci, tj. gotovo nemoguce
i tako umesto da zavrsim u njivi, zavrsim.... gde sam zapravo zelela
nekada nasi snovi zapravo i nisu najbolji put
nekada nas zivot vodi boljim putem od ong kojim smo samo mislili da treba da idemo

a sto se tice ljubavi, ne znam
nisam zaturila ni jednu
cuvam svoj kofer ljubavi negde u srcu i ti ljudi su uvek tu, bili daleko ili blizu, voleli me ili ne....
 

Back
Top