Šta pravoslavci misle o protestantima

Zanimljivo je sve to što pišeš, i nekako mi poznato. Moj put nije bio kroz teološke fakultete, ali jeste kroz ljude. I svako malo naiđem na nekog ko mi kaže više o veri kroz ponašanje, nego što bi mogao kroz citate.
Imala sam faze kada sam mislila da ću se uklopiti tamo gde se sve logično slaže, ali onda shvatiš da vera i logika ne uvek idu istim putem, i to je okej.
Lepo je što si istraživala sve te zajednice. Retko ko danas zaista traži, a još ređe neko tako otvoreno podeli svoj proces. Vidi se da ti nije svejedno.
Jesi li se na kraju negde pronašla ili još uvek ponekad svratiš s mišlju: “Možda baš ovde ima nešto što tražim?”
 
Zanimljivo je sve to što pišeš, i nekako mi poznato. Moj put nije bio kroz teološke fakultete, ali jeste kroz ljude. I svako malo naiđem na nekog ko mi kaže više o veri kroz ponašanje, nego što bi mogao kroz citate.
Imala sam faze kada sam mislila da ću se uklopiti tamo gde se sve logično slaže, ali onda shvatiš da vera i logika ne uvek idu istim putem, i to je okej.
Lepo je što si istraživala sve te zajednice. Retko ko danas zaista traži, a još ređe neko tako otvoreno podeli svoj proces. Vidi se da ti nije svejedno.
Jesi li se na kraju negde pronašla ili još uvek ponekad svratiš s mišlju: “Možda baš ovde ima nešto što tražim?”

To sam radila u mojim 20tim, dok sam se generalno tražila. Davno bilo, dok nisam skapirala da nigde za mene nije dobro, osim tamo gde mi duša kaže da osećam mir, što kažeš nema veze sa razumom.
Sad... Ja sam kao dete išla često na mise, i uhvatila sam sebe da iako intelektualno nisam bila bliska katoličkoj crkvi, da mi je najviše prijalo da odem tamo u mom mestu gde sam išla sa mamom kad sam bila mala, jedna mala crkva franjevaca i njihova služba kratka jednostavna bez muzike . Tu blizu mi je i mali pravoslavni manastir, pa kako kad.

Lično mi je bio dosadio dosta intelektualni i razumni pristup kod protestanata, i mnogo priče. Ne volim priče.
 
Dakle pitanje iz naslova teme.

Radi konteksta: trenutno živim u delu Nemačke u kojoj dominiraju evangelisti i obišla sam veliki broj njihovih crkava, ali su mi katoličke ipak nekako bliže. Ne znam da li je to zbog estetike ili zbog činjenice da su Hrvati i Slovenci katolici ili prosto zbog toga što o protestantima ne znam dovoljno.
Pravoslavci kao papagaji bez ikakvog kritickog razmisljanja i svog stava ponavljaju nesto sto su pre 100 godina na pitanje novinara ili na nekom predavanju izrekli neskolovani nepismeni uskogledajuci "oci" askete iz nekog manastira. Kao zato sto zive takav zivot, sta god da kazu oni su mudri.
A to sto su navodno rekli pise se i po pravoslavnim portalima da su sve manje verske zajednice sekte, ali ne u smislu da ih zovu verskim zajednicama, nego sekte u omalovazavajucem smislu, da je to nesto izvitopereno, satanisticki, uzasno, prljavo, droga, razbijanje porodice, uzimanje duse itd.
Sama SPC ovako nema nikakav stav, ne odgovara na mejlove, osim valjda kad im ponudis lovu, ljudi se jednostavno ne bave svojim poslom, kao da su neka drzavna institucija, dosli su tu onako da im prodje radni dan i da odu kuci. Koriste novi zavet Vuka Karadzica jer ih ne zanima da se upuste u izucavanje, reformaciju, udubljavanje uopste u svoj posao. To treba i finansirati, a zasto kad ne mogu od toga da uzmu procenat. Zato zidaj,zidaj,renoviraj hram Svetog Save 1000 puta, ne podlezes javnim nabavkama, uvodi svoje izvodjace, nek za ciglu koja vredi 50 dinara traze 1050, znaci 1000 dinara od svake cigle pare u dzep.I onda se obrati vernicima smusenim pogledom i trazi jos para-donacija.
Ali sektom ne smeju da nazovu katolicku crkvu, islam, jevrejstvo, jer ove tri imaju veliki broj vernika i bili bi u problemu. S njima razgovaraju na ravnopravnim osnovama. Cekaj, ravnopranim osnovama, uvazavas njihova misljenja a govoris da je jedino tvoje misljenje ispravno a ove male verske zajednice bi da rasteras metlom. Zato sto velike verske zajednice uglavnom ne vrbuju vernike SPC i tu SPC ne mora da mnogo brine da li ce da izgubi nekog vernika-donatora, dok male verske zajednice se sire vrbovanjem ili jednostavno prelaskom clanova drugih crkava kod njih jer su tu spoznali "istinu". Zato se SPC plasi, da joj se clanstvo- donatori ne rascepka i razidje na vise strana i prikljuci tim malim zajednicama.
Zato je njena logika pljuj, vredjaj, primenjuj seseljevske metode.
Licno clan sam na zalost SPC, ne svojom voljom jer sam kao mali krsten. Zbog zivotnih brodoloma dosao sam do spoznaje da nema niceg, a ni "afterlajfa" i da su sve to pricice i varijacije da bi se osnovale nove grupacije koje ce da zgrcu lovu. Sebe bih opisao kao nereligioznog sekularnog humanistu.
 
To sam radila u mojim 20tim, dok sam se generalno tražila. Davno bilo, dok nisam skapirala da nigde za mene nije dobro, osim tamo gde mi duša kaže da osećam mir, što kažeš nema veze sa razumom.
Sad... Ja sam kao dete išla često na mise, i uhvatila sam sebe da iako intelektualno nisam bila bliska katoličkoj crkvi, da mi je najviše prijalo da odem tamo u mom mestu gde sam išla sa mamom kad sam bila mala, jedna mala crkva franjevaca i njihova služba kratka jednostavna bez muzike . Tu blizu mi je i mali pravoslavni manastir, pa kako kad.

Lično mi je bio dosadio dosta intelektualni i razumni pristup kod protestanata, i mnogo priče. Ne volim priče.
Zanimljivo mi je to što kažeš, kako duša zna gde joj je mir, i to često nema veze s razumom. Meni to sve više liči na one trenutke kad ti neko nešto pročita iznutra, bez reči. Kao da prepoznaš mesto koje je tvoje, i to ne zato što si ga razumeo, nego jer te poznaje bolje nego ti sebe.
Što se tiče “mnogo priče”, o, da. Nekad mi deluje da što više priče, to manje stvarne vere. Kao da se sve boji ćutanja.
 
To sam radila u mojim 20tim, dok sam se generalno tražila. Davno bilo, dok nisam skapirala da nigde za mene nije dobro, osim tamo gde mi duša kaže da osećam mir, što kažeš nema veze sa razumom.
Sad... Ja sam kao dete išla često na mise, i uhvatila sam sebe da iako intelektualno nisam bila bliska katoličkoj crkvi, da mi je najviše prijalo da odem tamo u mom mestu gde sam išla sa mamom kad sam bila mala, jedna mala crkva franjevaca i njihova služba kratka jednostavna bez muzike . Tu blizu mi je i mali pravoslavni manastir, pa kako kad.

Lično mi je bio dosadio dosta intelektualni i razumni pristup kod protestanata, i mnogo priče. Ne volim priče.
Da, razumem potpuno. U jednoj fazi me držala ta racionalna glad, ali ni vera ni ljubav se ne mere skalpelom. Nema tu raspodele silnica, ili ti duša diše, ili ne diše.
 
Mislim da su mentalno izuzetno ograničeni niskim IQ-om i opštim neznanjem, sudeći po nivou rasprava koje se ovde mogu pročitati od individua koje se predstavljaju kao protestanti.

A stalno tužakanje čim im nečije mišljenje ne odgovara je samo upotpunilo tu sliku i u skladu je sa prethodno pomenutim.
 
Mislim da su mentalno izuzetno ograničeni niskim IQ-om i opštim neznanjem, sudeći po nivou rasprava koje se ovde mogu pročitati od individua koje se predstavljaju kao protestanti.
Danas protestantizam je relativno širok pojam. Postoje protestanti (Reformacija odnosno evangelistička Crkva, poznata i kao Luteranska) koji su to zbog tradicije (rodili se u takvim porodicama i društvu) i vuku korene iz Nemačke, a ima i novokomponovanih, tzv. ponovo rođenih (newborn christians) koji vuku korene iz SAD i umeju biti fanatičniji, revnosniji u misioniranju. Neki sebe nazivaju i biblijskm hrišćanima jer eto drže se samo (svoje interpretacije) Biblije za koju veruju da je konačna i istinita reč Božja.

Postoji puno ogranaka, neki se razlikuju samo po načinu organizacije. Suština učenja je u osnovi ista: svi ljudi se rađaju grešni zbog greha nasleđenog od Adama i Eve, spasenje je moguće samo verom u Isusa, ne delima. Luter, osnivač reformacije je govorio "Greši hrabro, al' veruj još hrabrije!". U prevodu džaba si dobar čovek ako nisi prave vere, na to ovi noviji protestanti biblijaši kažu i to je džaba ako pravu veru nisi svesno prihvatio kao odrastao učnivši Isusa ličnim spasiteljem negujući s njime lični odnos preko molitve i čitanja Biblije. A postoji i grana protestanata tzv. kalvinisti (Švajcarska, Holandija...) koji veruju u predestinaciju duše - Bog je unapred odredio ko ide u raj ili večni pakao, znak da pripadte odabranoj grupi je da ste uspešni u svome zvanju.

Meni su takve interpretacije Hristovog učenja (bolje rečeno Pavlovog, jer puno toga je on zakuvao u svojim poslanicama), neprihvatljive.

Treba poštovati pravo ljudi da odaberu veru, promene ili ostanu u nekoj veri ako oni to tako iskreno žele.
Nije dobro kada nečija verska ubeđenja pređu u nametanje, naročito preko državnih institucija, što vidim da je donekle slučaj sa Srbijom, a i Nemačka, iako na papiru to nije tako.

Društvo je humanije, slobodnije i funkcioniše bolje kad je sekularno.
U tom pogledu jugoslovenski komunizam je bio uslovno dobar naročito 1980tih - religija je strogo bila odvojena od države, Luteru i Savi mesto je bilo po muzejima i enciklopedijama istorije, ne po školama, utakmicama, trgovima. Ipak, štampanje verske literature bilo je oslobođeno poreza, a vernici i ateisti nisu se morali izjašnjavati na poslu šta su (Nemačka).
 
Btw, ovi evangelisti (evanđelisti) ovde imaju jako lepo mišljenje o pravoslavcima i nešto tripuju neko prijateljstvo. Živim u zgradi sa dvoje pastrora (bračni par) i oni često imaju ili poklanjaju zajednici reprodukcije pravoslavnih ikona.

Paaaaa, mislim jedan od najvećih protestantskih teologa 20 veka, evangelista, Jaroslav Pelikan, pisac bitnih knjiga iz istorije hrišćanstva, je pred kraj života prešao u Pravoslavlje

Njih privlači mistika i to što je pravoslavlje staro a nije rimokatolocizam... Uostalom, anglikanska crkva, sećaš se da je kralj čarls kao princ išao na Hilandar, pa i početkom 20 veka su upravo pravoslavne sa protestantskim crkvama napravile ekumenske sabore i nešto što je početak svetskog saveza crkava.

.pogledati pisanje vladike nikolaja velimirovića, njegova teologija je snažno uticana protestantskim pisanjima, recimo molitve na jezeru, divna knjiga molitvi. Uzgred ako ima prevod na nemački to bi mogla da im pokloniš
 
ok, u te političke stvari se ne razumem. ta knjiga mu je sjajna i mnogi protestanti vole da je čitaju.
Moguće ali ovo dvoje su obrazovani ljudi, velika je verovatnoća da su upućeni ili lako mogu postati upućeni u te političke stvari, pa samim tim bi takav poklon mogli da protumače kao provokaciju.
Pretpostavljam da ima još neko vredan poklona ko nema skandaloznu prošlost.
 
Moguće ali ovo dvoje su obrazovani ljudi, velika je verovatnoća da su upućeni ili lako mogu postati upućeni u te političke stvari, pa samim tim bi takav poklon mogli da protumače kao provokaciju.
Pretpostavljam da ima još neko vredan poklona ko nema skandaloznu prošlost.

Ne znam zaista, setila sam se te knjige.

Uopšte ne znam šta je prevedeno na Nemački jezik i da li to iko kod nas radi. Pretpostavljam da ne. Umesto da to neko radi oni se bave političarenjem i kako da nabave nove aute. ;) Previše smo lenji kao narod.
 
Dakle pitanje iz naslova teme.

Radi konteksta: trenutno živim u delu Nemačke u kojoj dominiraju evangelisti i obišla sam veliki broj njihovih crkava, ali su mi katoličke ipak nekako bliže. Ne znam da li je to zbog estetike ili zbog činjenice da su Hrvati i Slovenci katolici ili prosto zbog toga što o protestantima ne znam dovoljno.
kod mene u banatu ima dosta protestanata.

volim kod njih sto NE SMARAJU kao pravoslavci.

ne zmure i krste se kada cuju zvono ili prolaze ispred crke.

nema toliko pozerskih pross*eravanja kao kod pravoslavaca

a zajednicko im je sto su isti sto se tice bogougodnosti
 
Nije bas najpametnije da im poklanjam lika koji je hvalio h*tlera
Ne bi trebalo biti neki problem 😁 Hitleru i Luteru su zajednički bili antisemtizam. U Nemačkoj imaju i danas ulicu Hansa Meisera, protestantskog pastora koji je šurovao sa Hitlerom, jedino što nije hteo da protestantska crkva bude po direktnom jurisdikcijom nacista pa ga Adolf stavio u kućni pritvor na par nedelja, ali ga posle pustio pošto je ipak bio veliki antisemita, a nakon rata Meiser se zauzeo za oslobađanje osoblja koje je radilo u konc-logorima. O tome više (pri kraju) u Der Feldzug der Schlange und das Wirken des Taube, nemačkog pravnika Dr. Christian Sailer-a (knjigu su preveli hrvati kao "Ratovanje zmije i delovanje goluba").
 

Back
Top