Vuk Draskovic je jos jedna tragicna osoba srpske politike koji se i dalje bavi politikom. Da ovde govorimo o Vuku Draskovicu piscu, moglo bi dosta lepih stvari da se kaze. Na zalost ovde govorimo o Vuku politicaru i tu mogu komotno da se upotrebe svi najgori epiteti koji se inace lepe za domace politicare.
Covek je u svom politickom zivotu presao put od ekstremne desnice ka fanaticnom nacicnal-mazohisti. Neosporno je da je u jednom trenutku bioi najjaci opozicioni politicar, sa masom ljudi iza sebe. Poseban kvalaitet Vukov je bio obracanje narodnimi masama. I dan danas mislim da nema politicara koji se bolje obracao ljudima na mitinzima, jer je tu vesto koristio nacionalna patriotska osecanja, srpske miitove i snazne poruke. Uglavnom na mitinzima on je lako uspeo da raspali masu i spremi je za neki sukob sa policijom. Da uporedim recimo sa Seseljem, dok je Vuk bio neprikosnoven pred narodnim masama, Seselj je domiiniirao u TV duelima i tim televizijskim panel formama, gde j e koristio jak glas i stabilan tok misli, kao i vrhunsko vladanje materijom da dominira.
Vuk Draskovic je sa druge strane bio i vrhunski politicki oportunista i jedan veoma prljav politicar. On je zajedno sa Djindjicem i Vesnom Pesic vodio proteste kolacijije Zajedno, pa kada su uspeli da nateraju Slobu da prizna izborne rezultate, od prvog dana je rovario protiv Djindjica na mestu gradonacelnika. I ubrzo posle toga je uspeo i da sj.ebe Djiindjica preuzevsi grad za sebe.
Onda dolazi period upravljanja Beogradom gde je uspeo da pokaze ono najgore sto ima. Ako neko misli da je Beograd bio najgori dok je SPS, DOS ili sada SNS upravljao, taj se vara. Najmracniji period Beograda je za vreme dok ga je vodio SPO. Vuk i Dana su uspeli da instaliraju klasican mafijaski sistem, sa svojim crnogorsko-hercegovackim klanovima.
Ko se seca, tada se desio drugi urbanisticki genocid Beograda. Ako su prvi napravili komunisti nakon Drugog svetskog rata onim ogavnim zgradama u brutalistickom stilu, SPO je to ucinio sto je omogucio nadogradnje. Dakle u to nijie bilo vreem gradnje, jer jos banke nisu radile, nijie bilo kredita, malo ljudi je sebi moglo da priusti stan, ali su zato nadogradjivani skoro svi objekti gde je bilo moguce i nemoguce. Pa su bile one ogavnosti kada na vrhu solitera, na ravnom krovu covek izgradi kucu, pa mu ivice solitera bukvalno izgledaju kao dvoriste. Ili kada se na stare zgrade dodoaju spratovi, pa pocnu da pucaju potporni zidovi. Ilii kada se nadogradjuju zgrade pod zastitiom drzave, koje su spomenici kulture. Bukvalno sve je moglo, postojala je ta Danina tarifa gde das lovu i sve ide kao podmazano. Sreca je sto Beograd nije na trusnom podrucju, ne daj Boze u slucaju zemljotresa, ovde bi bio armagedon.
Dakle drugii urbaniisticki genocid je na dusu SPO-a, ali to je posledica katastrofalne koruptivne vladavine koju su imali nad prestonicom. Treci urbanisticki geocid je bio za vreme DOS-a, kada su dopustili divlju gradnju, pa su nastajala citava nova naselja i masa zgrada bez ikakvog reda, ali to j e druga prica.
Dalje, ko se seca gradskog prevoza u tom vremenu, vozaci GSP-a su skoro svake nedelje strajkovali i plate su im stalno povecavane. Onda je pokusano da se uvedu privatnici, kako bi se razbio monopol GSP-a, ali su privatnici napravili svojo monopol i ponovo je prevoz bio katastrofalno los.
Vraticemo se na kratko na Vukovo gospodarenje Beogradom, u medjuvremu su se dogodili i oni izbori koje je deo opozicije bojkotovao, a Vuk naravno izdao. U skupstinu usli SPS, JUL, SRS, SPO i neke sitne stranke. Uoci bombardovanja stvorili zajedno veliku koaliciju, Vuk postao ministar spoljnih poslova. Nije bio cak ni toliko los, u to vreme recimo energicno je tvrdio da se u Racku nije dogodio zlocin. Naravno Vuk ne bi bio Vuk da to nije proso tako sto je na nekom zasedanju, da li UN ili slicno, poljubio ruku Medlin Olbrajt, pa su ga radikali gazili do iznemoglosti.
Onda je Vuk u sred bombardovanja napustio koaliciju sa SPS i SRS, ali je ipak za onaj Kumanovski sporazum, gde je Sloba izdao Kosovo, glasao u skupstini.
Dalje se vracamo na grad. Ovde mora da se spomene Studio B. Dakle ako neko misli da je Studio B danas ili za vreme Djiilasa bio najvece dno, vara se. To je bilo za vreme Kojadinovica, gde je onaj Studio B bio glasilo SPO-a. Pa tako siptari ubiju neke Srbe dole, a vesti pocinju da je omladina SPO imala neku retardiranu akciju. Ali cak i takav Studio B narod je pokusao da odbrani tamo negde u maju 2000. godine, kada je upala policija po nalogu SPS i SRS. Secam se toga jer je Zvezda na Marakani igrala protiv Sartida, ako se ne varam, jednu od poslednjih utakmica tog prvenstva. Onaj nesrecni gradonacelnik Mihajlovic (Drazin unuk) dosao na stadion da trazi podrsku. Navijaci vikali “Studio B”. Ja posto sam se vracao iz posete u bolnici nisam znao o cemu se radi. Znam da je posle utakmice bila velika tuca navijaca i Slobine policijie, nekoliko mojih drugara je privedeno. Uglavno, tog da je zvanicno pao i Studio B pod Slobinu sapu, sto i nije tako strasno, imajuci u vidu kakvo je smece emitovao pod Kojadinovicem i SPO masinerijom.
I onda je doslo vreme za prevremene predsednicke izbore. Vec tada se pricalo o velikoj opozicionoj koaliciji. Jos se nije znalo ko ce biti kandidat DOS-a, spekulisalo se da bi to mogao da bude deda Avram (bivsi guverner NBS Avramovic). Mnogi se nudili i slicno. Jos DOS nije formiran i dalje je postojao taj neki Savez za promene (SZP). Taman kada je opozicija pocela da se ujedinjuje, SPO je najavio da ce samostalno da izadje sa svojim kandidatom, naravno Vukom. Tada se smatralo da je Vuk taj potez, kojim je pokopao ujedinjenje opozicije, uradio kako bi izbegao zatvor. Sloba je imao pune police SPO kriminala u Beogradu, pa se smatra da ga je stisao pretnjom tih afera koje su bile veoma lako dokazive. I Vuk je na izborima nije podrzao Kostunicu, a Kostunica je pobedio u prvom krugu.
I taman kada covek pomisli da je to bio kraj politicke karijere Vuka Draskovica, on je uspeo da svoju kombi stranku, u sta se SPO pretvoriio, uvali u nekoliko vlada, bilo kao ministar, bilo kroz fotelje u upravnim odborima. Danas Vuk i dalje masno zaradjuje od politike. Ponekad ga neko pozove u neku emisiju da baljezga, ali realno njegova rec nema tezinu u politici. Cak i ako kaze nesto realno i tacno, to je ipak Vuk, sto znaci da je podjednako kao da je rekao Zika Obretkovic ili Kale gospodar vremena, s tom razlikom da ovo dvoje zaista zvuce razumnije.