Šta je lepo u Nišu

Večeras (sada već juče) je bilo nešto lepo u Nišu... U Narodnom pozorištu prikazivao se dokumentaran film o Branku Miljkoviću... Ulaz je bio besplatan, sala puna do skoro poslednjeg mesta... Film je, po mom mišljenju, bio dobro odrađen, scenario zanimljiv, scene, fotografije, snimci... muzika koja ga je pratila bila je takođe lepa, odgovarajuća sadržini, tekst je bio prožet govorenjem stihova... Kvalitetno i dirljivo. Tome treba dodati da je na projekciji bio i najbolji Brankov drug, kao i generacija sa kojom je on završio gimnaziju... Nišu fali više ovakvih događanja...
 
najbolje je u nisu... ja sam iz banata, ali najbolji je u nisu ... zvonko karanovic, procitala sam njegovu prvu knjigu i sad pravim juris na drugu, bravo covece... a ne oni filmovi gde smo predstavljeni kao polu svet ( mislim na kusturicu ),
 
Ja sam obišla skoro sva mesta u subotu (osim ''Feedback''-a, gde se plaćao ulaz) i videla sam samo nabildovane, podgojene, zatim neuredne buntovnike, neoprane, nadrogirane, polupijane, umišljene, neprosvećene, razmažene, iskompleksirane, jadne...
I one normalne - naizgled - dok se ne utvrdi suprotno...
Klasifikaciju devojaka i komentarisanje neću ni da započinjem - tu bih mogla da sastavim doktorat...
I sebe da klasifikujem: razočarana.

Danas su svi slobodni...

Za one koji hoće da vide nešto lepo, neka odu na balet koji se u utorak održava...
 

Back
Top