3. EVINO NASLIJEĐE
Slika Eve kao zavodnice u Bibliji rezultirala je ekstremno negativnim utjecajem na ženu u judeo-kršćanskoj tradiciji. Za sve žene se vjerovalo kako su od svoje majke, biblijekse Eve naslijedile i krivicu i prepredenost. Shodno tome, sve su bile nepouzdane, moralno inferiorne, i slabe. Menstruacija, trudnoća i porod smatrali su se kao kazna za vječni grijeh prokletog ženskog spola. Kako bismo ocijenili koliko je bio negativan utjecaj biblijske Eve na sve njene ženske potomke moramo se osvrnuti na pisanja nekih najvažnijih Jevreja i Kršćana svih vremena. Počet ćemo sa Starim Zavjetom i pogledati slijedeće odlomke:
Tada nađoh: gorča je od smrti žena; jer je ona mreža, srce je njezino zamka ruke su njezine okovi; tko je u milosti kod Boga, može joj izmaći, a grješnik pripadne k njoj. Gle, to nađoh, veli propovjednik, spajajući jedno s drugim, da dođem do spoznaje. A što sam uvijek tražio i nikada ne našao: čovjeka jednoga između tisuća nađoh, a žene među svima ovima ne nađoh.
(Propovijednik 7:26-28)
U jednom drugom dijelu Hebrejske literature koja se također može pronaći u Katoličkoj Bibliji, čitamo:
„Malena je svaka zloća prema zloći ženskoj… Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo
(Knjiga Sirahova 25:19,24)
Jevrejski rabini ističu devet prokletstava koje se odnose na ženu a koja su rezultat Progona:
„On je ženi dao devet prokletstava i smrt: teret krvi kod menstruacije i krvi nevinosti; teret trudnoće; teret poroda; teret odgajanja djece; njena glava je pokrivena kao da je u žalosti; ona buši svoje uši kao trajni rob ili robinja koja služi svom gospodaru; ne vjeruje joj se kao svjedoku; i nakon svega – smrt“ (2)
Do današnjeg dana, ortodoksni Jevrej se u svojoj dnevnoj molitvi recituje: „Slavljen neka je Bog, Kralj svemira Koji me nije načinio ženom“. Žena, s druge strane, zahvaljuje se Bogu svakoga jutra na tome „što si me stvorio da služim Tvojoj volji“. (3) Još jedna molitva može se pronaći jevrejskim molitvenim knjigama: „Slava neka je Bogu koji me nije stvorio kao gentila (ne-židova). Slava neka je Bogu koji me nije stvorio kao ženu. Slava neka je Bogu koji me nije stvorio kao neznalicu.“ (4)
No, biblijska Eva je odigrala daleko veću ulogu u Kršćanstvu nego u Judaizmu. Njen grijeh je predstavljao osnovicu kršćanske vjere budući da kršćanski stav kao razlog misije Isusa Krista na Zemlji navode upravo Evinu neposlušnost Bogu. Ona je zgriješila a potom navela Adama da je slijedi. Shodno tome, Bog ih je protjerao iz raja na Zemlju koju je prokleo zbog njih. Oni su zaviještali svoj grijeh kojeg im Bog nije oprostio, a niti svim njihovim potomcima zbog čega se svi ljudi rađaju u grijehu. Kako bi oslobodio ljudska bića od njihovog „izvornog grijeha“, Bog je morao na križu žrtvovati Isusa, za kojeg se smatra da je Sin Božiji. Zbog toga je Eva odgovorna za svoj vlastiti grijeh, za grijeh svog muža, za grijeh čitavog čovječanstva i za Isusovu smrt na križu. Drugim riječima, vlastiti postupak jedne žene uzrok je grijeha čitavog čovječanstva. (5) A šta je sa njenim kćerkama? I one su griješnice poput nje i moraju biti isto tretirane. Evo šta kaže sv.Pavle u Novom Zavjetu:
„Žena u tišini neka se uči sa svom pokornošću! A ne dopuštam ženi, da ući, niti da vlada mužem, nego da bude u tišini, Jer je Adam najprije bio stvoren, onda Eva; I Adam nije bio zaveden, a žena zavedena počni prijestup.“ (1.Timoteju 2:11-14)
Sv.Tertulijan je bio još i prostiji od sv.Pavla dok je govorio svojim „najboljim voljenim sestrama“ u vjeri: (6)
„Zar ne znate da je svaka od vas Eva? Osuda Božija na vaš spol živi i danas: krivica također nužno mora da živi. Vi ste Sotonina vrata: vi ste put ka zabranjenom drvetu: vi ste prvi odmetnici od božanskoga zakona: vi ste ona koja je nagovorila njega kojeg se ni đavo nije usuđivao napasti. Vi ste tako prosto uništili Božiju sliku, čovjeka. Zbog vašeg odmetništva čak je i Sin Božiji morao da umre.“
Sv. Augustin je ostao vjeran naslijeđu svojih prethodnika pa je tako pisao prijatelju:
„Zar je važna razlika da li se radi o supruzi ili majki, opet je riječ o Evi, zavodnici, koje moramo biti svjesni u svakoj ženi…Ne uspijevam da vidim koje koristi žena može biti čovjeku, ukoliko isključimo funkciju odgajanja djece.“
Stoljećima kasnije, sv. Toma Akvinski na isti način tretira ženu:
„Što se tiče individualne prirode, žena je defektna i pogrešna jer aktivna sila u muškom sjemenu nastoji proizvesti perfektnu sličnost sa muškim spolom; i budući da nastajanje žene proizilazi iz defekta u aktivnoj sili, ili iz neke materijalno indispozicije ili iz čak nekog eksternog utjecaja.“
I na kraju, reformator Matrin Luther nije mogao vidjeti nikakvu dobrobit od žene osim donošenja na svijet djece koliko je to moguće bez obzira na sve sporedne efekte:
„Ako se one umore ili čak umru, to nije važno. Neka umru u porodu jer takve su one.“
Opet i iznova, sve su žene diskreditovane zbog imidža Eve kao zavodnice, zahvaljujući biblijskom Postanku. Judeo-kršćanska koncepcija žene zatrovana je vjerovanjem u griješnu prirodu Eve i njenih ženskih potomaka.
No, ukoliko sada preusmjerimo našu pažnju na to šta Kur’an kaže o ženi, vrlo brzo ćemo zaključiti da je islamska koncepcija žene radikalno drugačija od one koju susrećemo u judeo-kršćanskoj tradiciji. No, neka Kur’an govori sam za sebe:
Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.
(Kur’an, 33:35)
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar.
(Kur’an, 9:71)
I Gospodar njihov im se odaziva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi - vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko rđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u Džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. - A u Allaha je nagrada najljepša”.
(Kur’an, 3:195)
Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro - bio muškarac ili žena, a vjernik je -, u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.
(Kur’an, 40:40)
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.
(Kur’an, 16:97)
Očito je da se Kur’anski stav prema ženi ne razlikuje od onog prema muškarcu. Oni su, oboje, Božja stvorenja čiji je plemeniti cilj na zemlji obožavati svog Gospodara, činiti dobra djela, i izbjegavati zlo, te će im se na temelju toga jednako i suditi. Kur’an ni na jednom mjestu ne kaže za ženu da je ona đavolja kapija ili da je griješnica u svojoj prirodi. Također, Kur’an ne kaže da je čovjek slika Božija; svi ljudi i sve žene su Božija stvorenja, to je sve. Prema Kur’anu, ženina uloga na svijetu nije svedena samo na rađanje djece. Od nje se traži da čini što više dobrih djela jednako kao što se to i od muškarca traži. Kur’an nikada nije rekao da nije postojala dobra i ispravna žena. Naprotiv, Kur’an podstiče sve vjernike, i žene i muškarce da slijede primjer idealnih žena kao što su bile Djevica Marija i faraonova žena:
A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.
(Kur’an, 66:11-12)